Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“Mnogi od ovih radova mogli su se naći u našoj selekciji za Praški kvadrijenale upravo zato što, iz neočekivane vizure vizualne umjetnosti, tematiziraju ono što bi se unutar nje moglo zvati scenskim prostorom, čak i prostorom ‘fikcije’ za koji galerijska bijela kocka pruža temeljnu atmosferu i uvjete. U njima ova umjetnica najčešće ništa ne gradi, već uzima postojeću arhitekturu i naseljava je pogledima, ponašanjima i pravilima ophođenja koja brišu i poplavljuju granicu između publike, izvođača i prostora izvedbe” – Piše: MARKO GOLUB

U lipnju 2015. na Praškom kvadrijenalu, najvećoj svjetskoj manifestaciji posvećenoj scenografiji i scenskom prostoru, Republika Hrvatska predstavljena je izložbenom koncepcijom INTANGIBLE / NEOPIPLJIVO, koja predstavlja autore, scenografe, redatelje i vizualne umjetnike: BADco., Boris Bakala & Lea Vukelića, Damira Bartola Indoša & Tanju Vrvilo, Olivera Frljića & Igora Paušku, Sinišu Labrovića, Katu Mijatović, Boženu Končić Badurina, Boruta Šeparovića i Vlastu Žanić. Kustosi izložbe bili su Marko Golub, Nikola Radeljković i Igor Ružić. Izložba je tom prilikom i nagrađena jednom od Zlatnih medalja Kvadrijenala.

“Autorski pristupi Maje i Danijela obradi teme rezultiraju zasebnim djelima, čija zajednička implementacija tvori prepoznatljiv identitet. Majina razrada koncepta i pristupa materiji te grafička obrada materijala je čista, jasna i usustavljena, vidljivih smjernica i bez suvišnih sadržaja koji su sami sebi svrha. Danijelove su pak ilustracije vrtlog ekspresije prepoznatljiva rukopisa. Daleko od generičkih ilustracija, one su pune života i u najmanjem detalju, slikarski svijet u malom” – Piše: Karla Pudar

U utorak 29. 9. 2015. u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]razgovor s dizajnericom Majom Bagić Barić i ilustratorom i likovnim umjetnikom Danijelom Srdarevom. Razgovor moderiraju kustosica izložbe Karla Pudar i voditelj HDD galerije Marko Golub.

“Arigato, Model i Ili_ili, ključni artefakti na ovoj izložbi, svojevrsni su zaštitni znak njihovog vlastitog brenda Grupa Products. Ili ambicioznog iskaza da dizajner ponekad sve može sam. Da može dizajnirati, investirati i upravljati distribucijom vlastitih proizvoda, internacionalno. I dok to treba uzeti s rezervom, jer mnogi ne mogu, jer im to nije posao, i jer produkt dizajn ne može egzistirati bez stimulativnog društvenog, institucionalnog, industrijskog i tržišnog okruženja – Grupin iskorak u vlastitu produkciju iznimno je važan baš zato što su uspjeli odraditi golemi posao, a da ih to pritom nije zakočilo u dizajniranju novih proizvoda” – Piše: MARKO GOLUB

„Znao sam sresti svoje kolege u gradu, pozvali bi me na kavu i pitali: za koliko radiš u Jugotonu? Pa bi mi rekli: Ja to nikad ne bih za te novce radio! Rekoh im, dobro, ti ne. No kad bi odlazili sa kave pitali bi me – imaš 200 dinara za posudit? I dao bih im. Jer sam taj dan napravio barem tri omota“ – RAZGOVARAO: ŽELJKO LUKETIĆ

Iz video arhiva HDD-a pogledajte predavanje Ivana Rupnika “Otvoreni radovi i nedovršene slike”, održano u sklopu festivala Dan D 2015 u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta.

U sklopu ovogodišnjeg festivala Dan D u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta održano je i predavanje projektne menadžerice francuskog Nacionalnog centra za likovne umjetnosti (CNAP) Véronique Marrier o publikaciji i projektu “Graphisme en France”. Predavanje u cijelosti možete pogledati u nastavku.

U sklopu video rubrike pogledajte snimku predavanja beogradskog grafičkog dizajnera i edukatora Boruta Vilda održanog u sklopu festivala dizajna Dan D 2015: Arhiv dizajna, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta. Kroz predavanje naslovljeno “Jesam li išta naučio? Edukativni sentiš o stvarima koje nisu dizajn”, Vild se osvrće na svoj dosadašnji rad, s posebnim fokusom na rad u području edukacije kreativaca i dizajnera.

”Ne slažem se sa permanentnim, sentimentalnim, takoreći antikvarnim osvrtom na prošlost, kao što se ne slažem ni sa hrljenjem u budućnost bez poznavanja onoga što je bilo u prošlosti. Smatram da sa onim što je prošlo treba uspostaviti kritički dijalog, uz analizu motiva i povijesne realnosti, da bismo sa onim što dolazi uspostavili kreativni dijalog, u skladu s kulturnim potrebama, društvenim idealima, ekonomskim uvjetima i tehnološkim inovacijama” – Razgovarala: IVANA BOROVNJAK

U četvrtak 23. 7. u 20 sati u sklopu izložbe Socijalistička disco kultura 1977-1983: Vizualni jezik disca poseban gost HDD galerije bit će Ivan Ivezić, dizajnerski rekorder zlatnog doba jugoslavenske diskografske industrije. Autor je nekoliko tisuća grafičkih rješenja za omote ploča, ali i popratnih reklamnih materijala, koje je gigant iz zagrebačke Dubrave izbacivao u impresivnim količinama. Ivan Ivezić najčešće je spominjano ime na omotima Jugotonovih ploča u razdoblju od 1967. do 1991. godine koliko sveukupno traje njegov angažman. Izrađivao je omote kao grafički one-man-show, brinući se ne samo za idejna rješenja, nego i pripremu i produkciju finalnih materijala.

“Zahvaljujući digitalnom svijetu, tipografija je danas demokratizirana. Vrijeme je da dobro razmislimo o njezinoj ulozi u službi brendiranja, dizajna tiskovina ili u bilo kojem drugom kontekstu. Bjelodano je da smo stigli do raskrižja sličnom onom na kojem se dizajn vizualnih identiteta nalazio šezdesetih” – Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Jedno od pitanja na koje odgovaramo na izložbi jest i tko su bile zvijezde jugoslavenskog disca. Odgovor se prirodno nudi preko omiljenog komunikacijskog medija te glazbe, dakako ovitaka glazbenih izdanja i njihove strategije da nipošto ne budu suzdržane, samozatajne ili sakrivene. Upravo suprotno i čak i danas, kada su te nove biografije popravljene i ušminkane, do tih izdanja nije lako doći zbog nekoliko razloga. Prvi je svojevrsni testni, probni karakter tih ploča. Njima se opipavalo tržište, odgovor medija i publike, te su se oprezno lansirale u nevelikim nakladama” – Piše: ŽELJKO LUKETIĆ

“U području koje se nekad nazivalo grafičkim dizajnom odnosno dizajnom vizualnih komunikacija, danas često i komunikacijskim dizajnom, diskontinuitet 90-ih potaknuo je kod novih generacija interes za prošlost, relativno nepoznatu i nedovoljno dokumentiranu lokalnu tradiciju kao i dosege produkcije dizajna u doba socijalizma” – Piše: DEJAN KRŠIĆ

“Taj ‘praktičarski’ pristup teorijskom, ili diskurzivnom aspektu dizajnerske produkcije činio nam se važnim jer je posljednjih godina stekao jasnu vidljivost i niz sljedbenika prvenstveno među mlađom generacijom dizajnera, koji su očito imali potrebu da kroz istraživanje vlastitog zaleđa, autora i dostignuća koja su im prethodila, sagledaju i vlastitu praksu kao dio nekog većeg kontinuiteta te postave pitanje što je to čime se sami bave, zašto se tim bave, koje je poslanje, uloga, doseg i učinak dizajna u našoj svakodnevici nekad i danas” – Piše: MARKO GOLUB

“Mislim da bi arhiv dizajna trebao funkcionirati kao mreža već postojećih i nekih budućih arhiva. Dio te mreže činili bi i podaci projekta Dizajnerice i nekih sličnih budućih projekata, i već postojeći online arhiv Muzeja za umjetnost i obrt, i arhivi drugih relevantnih muzeja i institucija. Tu bi se trebali nalaziti pretraživi skenovi nekih rijetkih ključnih izdanja, časopisa, članaka o dizajnu. Istina, nemam pojma kako to izvesti, kako provesti “međuarhivski” način tagiranja, sustav pretraživanja podataka ali sigurna sam da je to sasvim moguće” – Razgovarao: MARKO GOLUB

„Još krajem osamdesetih mi je kolega Ljubičić blagonaklono savjetovao da se trebam koncentrirati na jedno područje i usmjeriti svu energiju na to. Jer si ovako, kao, u opasnosti da u svemu ostaneš diletant. Razumijem tu logiku, ali je ne prihvaćam. Mislim da se upravo u tim spojevima, prebacivanjima utjecaja i ideja iz jednog u drugo područje, stvara neka nova vrijednost“ – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Kao što se Kršićev rad zadnjih 15 godina ne može zamisliti bez WHW-a, tako se ni komunikativnost, vidljivost i javni učinak WHW-ovih projekata ne može zamisliti bez DK-ove dizajnerske imaginacije, smisla za humor, elokvencije u baratanju najrazličitijim ikoničkim referencama i odavna prisutnog pop-senzibiliteta koji je uspio efektno animirati i one neprobojnije među WHW-ovim tezama i konceptima” – Piše: MARKO GOLUB

“Dizajneri plakat iz statične, “zaokružene” prostorne forme polako preobražavaju u neku vrstu “komunikacije u vremenu”, one koja se očito mijenja trajanjem, animira se i pomiče u različitim digitalnim formatima kao što su gif-ovi i slični, kolažira se s raznovrsnim digitalnim otpatcima u obliku glitch-eva, ukratko, širi svoje semantičko polje na načine koje su ranije samo rijetki mogli zamisliti. Nasuprot tom spektru inovativnosti leži netalasanje onoga što se danas još uvijek naziva političkim plakatom, tržišnim plakatom ili naprosto plakatom kao elementom marketinških kampanja” – PIŠE: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U utorak, 28. 4. u 19 sati HDD galeriji održat će se razgovor na temu DIZAJNER U OGLAŠIVAČKOJ INDUSTRIJI. Razgovor je dio popratnog programa izložbe Zvonko Beker i poslijeratna ekonomska propaganda, a u njemu će sudjelovati GORAN MARTIN ŠTIMAC, DAVOR BRUKETA, BRANIMIR LAZANJA, te kustosi izložbe MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO.

“Skoro sva Bekerova likovna rješenja bazirana su na pedantnom, istreniranom crno-bijelom crtežu, odnosno ilustraciji, koja je zbog specifičnosti i ograničenja ondašnjeg roto-tiska bila dominantna u komuniciranju komercijalnih sadržaja u dnevnim novinama. Ilustracija je taj dominantni status odavno izgubila, i tim više ovi radovi današnjem dizajneru sigurno djeluju doista egzotično, a Bekerova sposobnost da stil i maniru crteža radikalno prilagodi kontekstu kao iznimno dobro izbrušena crtačka disciplina” – Pišu: MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO

“Od dobrog koncepta do tržišnog uspjeha dug je i trnovit put i rijetki su dizajneri koji znaju s tim izaći na kraj. No moram priznati da prateći rad nekih izuzetno talentiranih dizajnera koji čak i jesu sposobni kao poduzetnici vidim kako zbog svakodnevne borbe oko proizvodnje, kredita, sufinanciranja, distribucije i svega ostalog nemaju vremena ni kapaciteta za nove ideje i nove dizajnerske projekte pa u svojim najkreativnijim godinama vuku jedan te isti projekt” – Razgovarao: MARKO GOLUB

U petak, 27. 3. u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]RAZGOVOR povodom izložbe DIZAJNERICE 1930 – 1980: Kontekst, produkcija i utjecaji. U razgovoru, osim autorskog tima izložbe, sudjeluju i IVANA MANCE (Institut za povijest umjetnosti), KORALJKA VLAJO (kustosica, MUO), IVANA HANAČEK (Blok), dizajnerice JASENKA MIHELČIĆ, JAGODA KALOPER i druge autorice čiji je rad obuhvaćen ovim projektom. Moderator je Marko Golub

“Prije nego li što se izvede ishitreni zaključak o zapriječenosti žena-dizajnerica na putu vlastite autorske samorealizacije, takva manjkavost odnosno „nedovršenost“ opusa otvara temeljeno pitanje o načelnoj primjerenosti institucije autora i njegova opusa za sagledavanje i razumijevanje povijesti dizajna u cjelini. Treba li, naime, povijest dizajna isključivo istraživati kroz kategoriju autorski profiliranih opusa, ili ju je moguće istraživati preusmjeravajući vrednovanje i tumačenje dizajna s razine autorske inovacije na razinu recepcije i uporabe odnosno ka instituciji korisnika i društvenoj funkciji proizvoda?” – Piše: IVANA MANCE

“Autorski opus Željka Borčića karakterizira zavidno širok raspon aktivnosti kojima je tijekom više od četiri desetljeća dotaknuo ne samo neke od najvažnijih dizajnerskih, nego i umjetničkih tema svog vremena. Riječ je o profesionalnoj i ljudskoj otvorenosti kakva je mogla s lakoćom dotaknuti krajnosti – od iznimno osobnih, autoreferencijalnih radova do stroge impersonalne utilitarnosti velikih oglašivačkih kampanja, od konceptualne umjetnosti i hepeninga do zavodljivih ambalaža proizvoda masovne potrošnje, od spontanih istraživanja u fotografskom mediju do ikoničke jezgrovitosti znakova i identiteta komercijalnih tvrtki i institucija” – Piše: MARKO GOLUB

“Milton Glaser je za generacije mlađih kolega predstavljao, i još uvijek predstavlja, živi dokaz da se na međunarodnom tržištu dizajna može preživjeti i istodobno biti iskreni idealist, bez trunke cinizma u javnim nastupima, bez fige u džepu i bez kompromitiranja vlastitog rada, štoviše demistificirajući ga ne kao umjetnost, nego baš kao rad, predan i dugotrajan” – Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U četvrtak, 12. veljače 2015. u 19 sati u HDD-u održat će se promocija knjige SAMO PLAKATI / ONLY POSTERS autora i dizajnera vizualnih komunikacija BORISA LJUBIČIĆA. U predstavljanju i neformalnom razgovoru o knjizi, osim samog autora i dizajnera sudjeluju kritičar i kustos HDD galerije MARKO GOLUB i dizajner i publicist DEJAN KRŠIĆ

U petak 6. veljače 2015. u 19 sati u HDD galeriji održat će se javni [d]razgovor s BOGDANOM BUDIMIROVIM, uz sudjelovanje i moderaciju kustosa izložbe MAROJA MRDULJAŠA i ko-kustosa MARKA GOLUBA i BORISA VIDAKOVIĆA.

Osvrt na izložbu suvremenog španjolskog dizajna “Reset Design: New Working Models” (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. prosinca 2014. – 25. siječnja 2015.). Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Prikaz izložbe Bruno Planinšek: Portret dizajnera u zagrebačkom Tehničkom muzeju, od 15. prosinca 2014. do 15. ožujka 2015., piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ Istraživanje povijesti hrvatskog i jugoslavenskog poslijeratnog dizajna misija je u koju se posljednjih godina upušta sve više kustosa, kritičara, povjesničara umjetnosti (i dizajna), ali i samih dizajnera…

“Iako smo se u Studentskom centru mogli nasloniti na dobru praksu i jaku tradiciju dizajnerskih rukopisa koji su zadužili domaću kulturu, odlučili smo se za otvoreni pristup koji nas je prije svega povezivao sa scenom vrlo mladih dizajnera kako bismo kasnije mogli razvijati dugoročnije suradnje. Ugrađeni rizik u izboru mladih dizajnera višestruko se isplatio” – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Unatoč tome što možda osobno blago naginjemo više na jednu ili drugu stranu, zapravo obojica imamo tendenciju nekad raditi decentna i tipografski elegantna rješenja, a ponekad pretjerana, neuredna, pomodna, kičasta i “ružna”, svatko u svom stilu. Najviše ovisi o kakvom se projektu radi, te nam nije teško stišati vlastiti autorski izraz u nekim situacijama, a u drugima ga pretjerati do apsurda. Nekada to ide do razine gdje sama estetika prestaje biti autorski izraz, već je ključ u svjesnom pristupu i inzistiranju da stvari budu pretjerane, različite, nedosljedne i kratkotrajne” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

Prikaz izložbe “Jugoton: istočno od raja, 1947. – 1991.” u zagrebačkom Tehničkom muzeju, od 20. listopada do 30. studenog 2014., piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U četvrtak 10. 4. u 20 sati u HDD galeriji održat će se [d]razgovor povodom izložbe Dozvoljeno plakatiranje. Gost je autor projekta Plakatiranje i urednik portala Vizkultura Ivan Dorotić te dizajneri i ilustratori koji su sudjelovali u projektu, a razgovor vodi Marko Golub. Sama izložba ostaje otvorena do petka, 18. travnja!

U četvrtak 27. 3. u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba Dozvoljeno plakatiranje, koja predstavlja dosad realizirane autorske radove nastale u sklopu projekta “Plakatiranje” koji je prije godinu dana pokrenuo portal Vizkultura.

U četvrtak 10. 4. u 20 sati u HDD galeriji održat će se [d]razgovor povodom izložbe Dozvoljeno plakatiranje. Gost je autor projekta Plakatiranje i urednik portala Vizkultura Ivan Dorotić te dizajneri i ilustratori koji su sudjelovali u projektu, a razgovor vodi Marko Golub. Sama izložba ostaje otvorena do…

“Mislim da više-manje nitko među ljudima koji danas studiraju neće moći biti grafički dizajner kakav sam bio ja, kakva je bila moja generacija, kada smo mogli reći da nas, na primjer, zanima samo papir, samo plakat, a da nam računala služe prvenstveno kao alat, a ne nužno kao primarni medij izražavanja.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Notorna je činjenica da novije generacije mladih domaćih dizajnera zapanjujuće brzo autorski sazrijevaju. Hrvoje Živčić i Dario Dević su odličan primjer za ovo – već su niz godina jedna od centralnih imena na suvremenoj sceni grafičkog dizajna u Hrvatskoj s portfoliom koji zaslužuje i ozbiljniju retrospektivu od ove,…

“Najveći izazov pred produkt dizajnerima danas jest održati dostignuti standard, tržište je na začetku i doslovno svakim danom postaje sve kompetitivnije, što će u konačnici dovesti do jasne profilacije samih dizajnera. Nedostatak takve profilacije dobrim dijelom odražava i slabu profiliranost tržišta, koje je još uvijek u razvoju” – Piše: TIHANA TARABA

“Hrvatska dizajnerska scena, pa tako i produkcija podijeljena je u sve jasnije definirane niše. Dogodilo se ono što je pred desetak godina bilo gotovo nezamislivo; dogodila se specijalizacija. Mladi dizajneri po završetku formalnog obrazovanja kreću u profesionalni život s već jasno izgrađenim stavom što žele raditi. Nema svaštarenja po raznim studijima, sve je manje šegrtovanja i ispipavanja tržišta po receptu ‘idem par godina u neku agenciju, pa ću otvoriti svoj studio’… Nove generacije se hvataju područja za koje imaju interes ili smatraju da se tom dizajnerskom podkategorijom oportuno baviti” – Piše: VANJA CUCULIĆ

“Proizvod koji izgleda najljepše, koji najvještije piše najnovijom tipografijom, koji govori u najpametnijim dizajnerskim referencama i priča najčarobnije priče, nije uvijek najbolji proizvod. Izazov pred današnjim dizajnerima, koji raspolažu s više alata, znanja, informacija, resursa i trikova nego bilo tko od njihovih prethodnika, bit će u nadvladavanju zavodljivih zamki samoreprezentacije. U izrazito kompetitivnom i narcisoidnom okruženju to je veliki izazov. U onom malo širem okruženju, koje treba njihovu pomoć, ekspertizu i suradnju s ostalim akterima, to je i velika odgovornost” Piše: MARKO GOLUB

“Dizajn je jednostavno princip – podjednako kao manifestacija i aparat – načina na koje se društvo organizira i izražava. Ipak, materijalni objekti i dalje su relevantni kao sredstvo mišljenja ili provokacije, kao Trojanski konji, te kao rješenja, vrijednosti i metafore koje nam pomažu osvijestiti situacije i razvijati strategije i taktike promjene odnosa moći koji okupiraju sustave” – RAZGOVARAO: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajnerske firme ne žele raditi za IBM ili Dell, a čak i kad rade za njih taj rad rijetko vole previše pokazivati. Svi žele raditi za muzeje, kazališta, glazbena događanja i festivale jer je to zabavan i kreativan posao. Gotovo je klišej to da klijenti iz područja kulture daju više kreativne slobode i kako je zbog toga takav rad uvijek uzbudljiviji. Mislim da se tu ne radi o klijentima koji su otvoreniji ili skloniji kreativnostima, nego je riječ o publici koja očekuje neku drugu vrstu vizualne senzacije od publike, recimo, IBM-a i Della” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

Prikaz izložbe “Početnica zajedničkog djelovanja 2013.-14.”, vizualne umjetnice Andreje Kulunčić i niza koautora i suradnika, održane od 23. svibnja do 30. lipnja 2014. u Galeriji Nova u Zagrebu.

“Držim da se upravo udaljavanjem od imperativa originalnosti i neponovljivosti, koji je karakterističan za umjetnost, dobiva nova vrsta autentičnosti. Takav, u mnogo primjeraka proizveden rad je svojevrsni ‘original dostupan svima’. Tu leži ključno razgraničenje umjetnosti i dizajna” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Estetika greške je ostala. Kasnije smo shvatili da je to osnovno pravilo i u radu s drugim zajednicama – pjevačkim, dječjim ili penzionerskim – poštovati tuđi iskorak i tuđu pauzu. Svatko ima svoj ritam buđenja. Greška je znak ljudskosti, a mi smo ljudi i nismo mašine. Zato greške mogu biti lijepe.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajn nikad nije bio samo praktična i utilitarna djelatnost, njegov sastavni dio oduvijek, a pogotovo danas, je dokumentiranje, teorija, kritika, historiografija. Ne možete se baviti dizajnom bez poznavanja prošlosti, ideje o vezama, historijskom razvoju različitih oblika, medija, tehnologija. Djela dizajna ne možete promatrati tek kao statične lijepe objekte koje su napravili neki genijalni autori.” Razgovarao: MARKO GOLUB

“Ja suvremenu scenografiju shvaćam kao prostornu dramaturgiju, gdje se pod pojmom dizajn podrazumijevaju vidljivi, ali i nevidljivi aspekti. Riječ je o stvaranju kompleksne “okoline” u kojoj se stvaraju odnosi između likova predstave, između scenskih elemenata, ali što je najvažnije u suvremenom kazalištu – i između predstave i publike, pa i među gledateljima samima” Razgovarao: MARKO GOLUB

“Htjeti biti arhitekt u sebi sadrži neke univerzalne i vanvremenske ideale u pogledu na život i socijalne odnose. Ne poznajem arhitekta koji nije bar malo odgovoran, na bilo koji način. To proizlazi iz naše moći (ili privida) da kreiramo različita sučelja, društvene odnose i prostorne odnose. To je silno napeto, daje vam snagu i dnevnu dozu adrenalina.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Mislim da bi trebalo prestati sa sagledavanjem dizajna samo u kontekstu proizvodnje predmeta. Shvatila sam da ne želim snositi odgovornosti vezane uz materijalnu proizvodnju kada su ekološki, ekonomski i etički razlozi djelovanja krajnje upitni, i s vremenom je takav stav postao vrlo zdrav. Promišljajući probleme prvenstveno istraživački i konceptualno, počela sam im pristupati na drugačijoj razini koja može imati proizvodnu komponentu, ali i ne mora. Za mene je to bilo nevjerojatno oslobađajuće.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Moramo zajedno pronaći načine na koje društvo u kojem živimo možemo transformirati tako da ono funkcionira za svakoga, barem minimalno. Ako neka osoba ima na raspolaganju dva sata tjedno da razmišlja o takvim stvarima, ajmo onda vidjeti što se u ta dva sata može napraviti.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Osvrt na izložbu škotsko-francuskog dizajnera Neila Poultona, Design by Neil Poulton, od 19. studenoga do 21. prosinca 2013. u Gliptoteci HAZU, Zagreb

Izložba Hungry Designers sa svojom tematikom “dizajna hrane”, „dizajna za hranu“ ili „dizajna o hrani“ na prvi se pogled može činiti kao eksploatiranje još jedne niše u kojoj se sam pojam dizajna i njegova uloga dodatno razgranava u nove pomodne specijalizacije i u kojem se, posljedično, komodificira još jedan partikularni aspekt kulture svakodnevice.

“Imajući u vidu suvremena teorijska promišljanja o dizajnu koja su se u principu bavila fenomenološkom kritikom njegove ‘komercijalne’ prirode, bilo mi je važno svoja znanja i vještine upregnuti u projekte i inicijative koji su direktno ili indirektno bili na tom tragu.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Kada sviraš, funkcioniraš na jedan specifičan način, pa ako se pri tome snimaš i kasnije snimke preslušavaš, čut ćeš nešto potpuno različito od onoga što si upio svirajući, i to je ono što je najzanimljivije u cijeloj toj priči. Eksperimentalna glazba me zanima upravo zbog toga jer mi se čini da uspijeva prodrijeti u neka područja vremenskih razdoblja i ljudskih sjećanja daleko više nego popularna glazba.” Napisao i razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U četvrtak, 25. srpnja 2013., u prostoru HDD-a održan je neformalni kolegijalni susret ’30 godina poslije’, na kojem su sudjelovali članovi emeriti Hrvatskog dizajnerskog društva (među kojima su bili i neki od osnivača Društva dizajnera Hrvatske), ostali aktivni članovi, te njihovi gosti.

“U Sloveniji, problem je višeslojan: klijenti i dioničari ne smatraju dizajnere stručnjacima osposobljenima za hvatanje ukoštac sa svakodnevnim problemima koji nas okružuju. Na primjer: kada se suočava s problemom primanja pacijenata na bolničke odjele ili rješavanja prometnih čepova u gradskoj špici, ili pitanjem prenamjene napuštenih urbanih prostora – nikad se i ne pomišlja da se pozove dizajnere.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Kritički osvrt na izložbu ‘Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969. – 1980.’ u galeriji Podroom Kulturnog centra Beograda – Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Vijest o tome kako Zagrebački Holding, preko AGM-a, otkazuje ugovor kustoskom timu WHW za vođenje Galerije Nova, nije tek vijest o mogućem gašenju jednog galerijskog programa, nego o gubitku jedne iznimno vitalne žarišne točke kroz koju su se otvarala, diskutirala i demonstrirala neka od najvažnijih umjetničkih, kulturnih i društvenih pitanja u proteklom desetljeću. Piše: MARKO GOLUB

Posjetili smo četvrtu po redu konferenciju, održanu u Beogradu od 27. do 30. ožujka, i vratili se sa svežnjem iscrpnih izvještaja, koje vam polako otkrivamo. Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Dizajn igra ključnu ulogu u omogućavanju društvene promjene, ali ako želimo vjerovati kako su dizajneri ključna sila u formiranju svijeta, tada bismo se trebali referirati na ‘socijalistički’ umjesto ‘socijalnog dizajna’.” Razgovarala: IVANA BOROVNJAK

“Nadam se da možemo pokazati kvalitetne primjere praksi koje podrazumijevaju uključivanje demokratskog višeglasja u kolaboracijske projekte, i kako će se to podrazumijevati samo po sebi.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Javni prostor nije trg ili park na kojem svi zajedno pijemo kavu ili pivo. Javni prostor je trenutak kada smo isprovocirani do razine na kojoj određeni problem postaje očit, i tada moramo djelovati, pa makar to značilo glasno reći što mislimo. Kad se umjetnost preseli iz galerije u urbani prostor, participacija javnosti postaje neizbježna. Umjetničko djelo tada poprima logiku ‘open source’ koda, čime je ona neodvojiva od dizajnerskog procesa.” – Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Ohrabrujemo građane da počnu prisvajati neiskorištene prostore, te čak i da imovinu koju ne koriste dijele jedni s drugima. Budući da je korištenje takvih prostora privremeno, smatramo da je riječ o situaciji u kojoj svatko nešto dobiva – i vlasnik zemljišta koji iz nekog razloga ne može održavati prostor, kao i korisnik koji dobiva priliku koristiti ga barem na određeno vrijeme”. Razgovarao: MARKO GOLUB