Konkretno, razgovarat ćemo o Mihaljevićevim počecima, studiranju na Studiju dizajna i Werkplaats Typografie i što je tamo naučio a što danas podučava vlastite studente na odsjeku Medijskog dizajna pri Sveučilištu Sjever, o interesu za najrazličitije vrste tiskanih materijala, o sustavnom dokumentiranju banalnih aktivnosti, vezama između dizajna, umjetnosti i glazbe, dizajnerskim interpretacijama svakodnevnog života, kao i o ljubavi prema ‘vernakularnom’ izričaju. Razgovor i ovog puta moderira Marko Golub.
Niko Mihaljević (rođ. 1985. u Splitu) multimedijalni umjetnik i dizajner vizualnih komunikacija. Školovao se na zagrebačkom Studiju dizajna, a potom na Werkplaats Typografie u Nizozemskoj. U umjetničkoj praksi se fokusira na bilježenje, arhiviranje, reinterpretaciju i mitologizaciju svakidašnjih objekata i situacija te korištenje autobiografskih referenci i subjektivnih gesti unutar objektivnih sustava. Služi se različitim medijima, posebno ga zanima konceptualna zvučna kompozicija, performans, tekst i knjige umjetnika te arheologija medija. Osnivač je inicijative zabilježenog zvuka Alluvial Gold. Radi kao samostalni dizajner u području kulture, a od 2014. je asistent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.
Više o izložbi:
Izložba ‘Veliki izbor talijanskih hlača’ – Zagrebački A4 dizajn ulice u autorskoj koncepciji dizajnera vizualnih komunikacija Nike Mihaljevića obrađuje fenomen neformalnog uličnog vizualnog komuniciranja kroz autorovu dnevničku fotografsku dokumentaciju, a pripada programskoj liniji HDD galerije pod nazivom “Dizajn iz drugog rakursa”. Ovaj projekt svojevrsni je nastavak Mihaljevićevog dugogodišnjeg interesa za needucirani, vernakularni grafički izričaj ulice, rubne fenomene vizualne kulture i dokumentiranje svakodnevice, kojima najčešće prilazi iz pozicije educiranog dizajnera vizualnih komunikacija, čija je uža specijalnost upravo tipografija i njena primjena. Projekte na tom tragu ovaj autor realizira još od školovanja na zagrebačkom Studiju dizajna, a zatim i na Werkplaats Typografie u Arnhemu u Nizozemskoj, a danas se odvijaju paralelno s Mihaljevićevim profesionalnim dizajnerskim aktivnostima te predavačkim radom na Odsjeku medijskog dizajna pri Sveučilištu Sjever. Autorove profesionalne i akademske reference ovdje navodim dijelom i iz taktičkih razloga, budući da ova izložba, od naslova preko njenog sadržaja do mjesta na kojem se održava, na prvi pogled mogu djelovati kao provokacija. U određenom smislu, ona to i jest, ali u isto vrijeme sva glavna uporišta ovog Mihaljevićevog koncepta su do srži dizajnerska, jezik kojim se on kao autor koristi čak i u „osobnim“ projektima je nedvosmisleno dizajnerski, teme kojima se bavi najčešće obrađuje upravo dizajnerskim sredstvima, materijalni produkti većine njegovih radova mogu se tumačiti kao dizajnerski artefakti i konačno, tema ove izložbe je dizajnerska tema par excellence. Dakle, ako je izlaganje tog needuciranog, kako smo ga nazvali, „uličnog dizajna“, provokacija, njena provokativnost leži prvenstveno u činjenici da nas suočava licem u lice s prilično prostranom zonom vizualnog komuniciranja u javnom prostoru koje se događa onkraj sfere utjecaja samih dizajnera – zonom tzv. neformalnih ekonomija, komunikacije unutar lokalnih zajednica, improviziranih i ad hoc rješenja u označavanju i signalizaciji itd.
(iz teksta Marka Goluba)