11224397_937364322976051_7817389978208420409_o

[d]razgovor: Thonet / Mundus

U utorak 20. 10. 2015. u 19 sati održat će se [D]RAZGOVOR povodom zatvaranja izložbe NAMJEŠTAJ OD SAVIJENOG DRVA KAO PARADIGMA DIZAJNA: VARAŽDINSKA TVORNICA MUNDUS. Ovom prilikom ugostit ćemo  dizajnericu MIRJANU MARAČIĆ, koja je krajem 60-ih i 70-ih godina radila u Odjelu za razvoj proizvoda tvornice Mundus – Florijan Bobić. Osim nje sudjelovat će i produkt dizajnerica KSENIJA JURINEC te kustosica izložbe VANJA BRDAR MUSTAPIĆ, koja će, uz voditelja galerije Marka Goluba, i moderirati razgovor.

Razgovor je ujedno i posljednja prilika da pogledate samu izložbu koja iz specifičnog lokalnog rakursa sagledava i danas iznimno izdržljivo nasljeđe Michaela Thoneta, s posebnim osvrtom na jedan segment domaće industrije namještaja. O načinu funkcioniranja tvornice i ulozi dizajnera u tom kontekstu moći ćete iz prve ruke čuti od Mirjane Maračić, koja je upravo za varaždinsku tvornicu Mundus – Florijan Bobić radila na dizajnu stolaca, izradi uzoraka, njihovom oblikovanju i dizajnu. Pogled na taj fenomen iz današnje perspektive, ponudit će pak iskusna produkt dizajnerica Ksenija Jurinec, koja je s kustosicom Vanjom Brdar Mustapić (inače višom kustosicom, voditeljicom Zbirke namještaja Muzeja za umjetnost i obrt) blisko surađivala na ovoj izložbi.

 

polunaslonjač, 1924. – 1945., iz zbirke MUO foto: Vedran Benović

polunaslonjač, 1924. – 1945., iz zbirke MUO foto: Vedran Benović

 

Više o izložbi:
Izložba prikazuje povijest varaždinske tvornice namještaja Mundus od njezine preteče osnovane krajem 19. stoljeća sve do završne etape u novoj državi i nedavnog prestanka njezina djelovanja. Varaždinska tvornica prvenstveno je bila orijentirana na proizvodnju namještaja od savijenog drva bez obzira na poslijeratno širenje asortimana. Stoga se dijelom naznačuje i europski kontekst, budući da se upravo u proizvodnji namještaja od savijenog drva, a vezano uz ime Michaela Thoneta, još u 19. stoljeću ona razvija kao prva stepenica dizajna definiranog kao serijska industrijska proizvodnja predmeta svakodnevne uporabe. Na izložbi se nešto veći naglasak stavlja na djelatnost pojedinih dizajnera koji su, uglavnom anonimno, radili u varaždinskoj tvornici u novije vrijeme. Na žalost, u razdoblju deindustrijalizacije zadnjih desetljeća tvornica propada, pa je tim važnije promijeniti percepciju o toj vrsti namještaja u kontekstu strogo uporabne funkcije – izložba stoga može biti poticaj za pronalaženje nove građe kod privatnih lica i javnih institucija. Osim  dokumentiranja i historiziranja rada varaždinske tvornice, ovo je prilika da se u širem smislu ukaže na značaj naše industrijske baštine i industrije namještaja koja često nije ni osviještena ni prepoznata.