Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“The first half of the 80s was the time, after all, of what was called the New Image, the trans-avant-garde, the painting of memory, neo-Expressionism… concepts and names of artists easily spotted on Martinis’ posters of the time, and he felt that the landscape format corresponded best to the idea of the painting. Martinis, an artist of different orientations and interests from those of the then dominant “return to the image and painting”, has a clear and critical distance from these phenomena, often from artists for whose GSU exhibitions he did posters. He points this out as one of the reasons for his loss of interest in this kind of job, but also as a spur to some quite uncommon approaches.”- WRITTEN BY: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ

“We who endeavoured to develop media practices and work with an awareness of the social and urban context in which we lived in graphic design we saw a chance to expand our field of action. The poster is something that belongs to the urban space and communicates directly with passers-by, which was certainly interesting for me because in the seventies I developed a very clear critical attitude to artistic institutions, museums, galleries, academies and so on.” – INTERVIEWED BY: MARKO GOLUB

Kratki dokumentarni video posvećen je katalogu izložbe Refleksije vremena 1945. – 1955., a produciran je povodom izložbe HAMPER: 10 PRIČA O OBLIKOVANJU KNJIGA koju možete do 15. studenoga posjetiti u HDD galeriji. O knjizi koja nam otkriva Hamper kao izuzetne vizualne pripovjedače koji se vješto služe golemom količinom fotografskog i grafičkog materijala danom im na raspolaganje, te izdanju koje je oduševilo i uglednog britanskog kritičara dizajna Ricka Poynora, u videu govore dizajnerica IVANA VUČIĆ (Hamper studio) i kustos izložbe MARKO GOLUB.

Pogledajte kratki dokumentarni video o katalogu izložbe U ritmu dodira snimljen u skopu izložbe HAMPER: 10 PRIČA O OBLIKOVANJU KNJIGA. O oblikovanju knjige govore dizajneri IVANA VUČIĆ i TOM JURA KAĆUNIĆ. Knjiga, odnosno katalog istoimene izložbe, je nastala s idejom da bude jednako intrigantna videćima, slabovidnima i slijepima, a svojim oblikom podsjeća na specifičnu formu igre Domino koja je postala središnji motiv vizualnog identiteta cijelog projekta.

Pogledajte kratki dokumentarni video u kojem je predstavljena knjiga “Lala’s Reader / Lalina čitanka”, zbirka scenarija multimedijalnih performansa i radova Lale Raščić. O knjizi “Lala’s reader”, koja se u određenom smislu može tumačiti i kao tzv. knjiga umjetnika, ali i partitura za ponovno izvođenje pojedinih performansa, govore dizajnerica IVANA VUČIĆ (Hamper studio) i kustos izložbe MARKO GOLUB.

Pogledajte kratki dokumentarni video o katalogu izložbe U PRVOM LICU u kojem o oblikovanju knjige govore IVANA VUČIĆ (Hamper studio), kustosica RADMILA IVA JANKOVIĆ i MARKO GOLUB. Budući da se je izložba bavila temom govora umjetnika u prvom licu, korištenja vlastitog tijela u umjetnosti, različitih autobiografskih i autorefleksivnih formi, dizajnerska interpretacija koncepta izložbe satkana je u formi Moleskine bilježnice s reflektivnim koricama.

Pogledajte kratki dokumentarni video o katalogu izložbe OUT OF FOCUS umjetnice KSENIJE TURČIĆ, produciran u sklopu izložbe HAMPER: 10 PRIČA O OBLIKOVANJU KNJIGA. U videu osim umjetnice, govore dizajnerica IVANA VUČIĆ, kao i kustos izložbe MARKO GOLUB. Dizajneri su u ovom slučaju pristupili oblikovanju kataloga inspirirajući se medijem videa, središnjem za rad umjetnice. Nastala je tako knjiga zanimljiva oblika koja svojom vanjštinom savršeno imitira danas zastarjeli medij VHS kasete.

Pogledajte kratki dokumentarni video posvećen knjizi THE BEAUTY FOOLS, produciran povodom izložbe HAMPER: 10 PRIČA O OBLIKOVANJU KNJIGA koja do 15. studenog 2019. traje u HDD galeriji. O knjizi oblikovanoj da bude “previše lijepa za digitalni download” u videu govore njen izdavač i urednik TIMOTHY WEEKS (Foolosophy Media), dizajnerica IVANA VUČIĆ (Hamper studio) i kustos izložbe MARKO GOLUB.

“Kao i kod većine najboljih dizajnera njihove generacije, upravo i jest riječ o tome da se svaki projekt koji rade temelji na idejama, odabiru medija, materijala, izražajnih sredstava i pristupa koji najbolje reflektiraju sadržaj kojim se u svakom specifično slučaju bave. Zato njihov dizajn, osobito u području knjiga i publikacija, najviše karakteriziraju dvije stvari. S jedne strane to je izrazita vještina i pažnja u art direkciji, a posebno u korištenju fotografije i vizualnom pripovijedanju. S druge, riječ je o promišljanju knjige kao objekta, taktilnog fetiša, čije su materijalne karakteristike – tiskarski postupci, teksture papira, tipografija, konvencionalni i nekonvencionalni tretmani anatomije knjižnog bloka, ovitka, sadržajne strukture itd. – uvijek u fokusu Hamperovog zanimanja” – PIŠE: MARKO GOLUB

“Spekulativni dizajn je kao pristup otvoren, nudi poticajan set alata, metoda, tehnika (ne samo dizajnerima, nego i srodnim praksama) koje je moguće uzeti te u lokalnom kontekstu adaptirati i unaprijediti u skladu s kritikama i refleksijama. Posebno je poticajan kao edukacijski alat jer kreće od kritike, refleksije i odmaka od tradicionalne dizajnerske prakse i ima ambicije za generiranje aktivnosti i promjena u stvarnom svijetu. Spekulativna praksa nije „ultimativno rješenje“, neće sama promijeniti svijet, neće srušiti dominantne društveno-ekonomske modele, ali može potaknuti na promišljanje novih horizonata i vratiti vjeru u bolju budućnost” – PIŠE: IVICA MITROVIĆ

“Ne pada na pamet biti u sukobu sa samim sobom dok nešto dizajniram. Imati vlastiti ured za dizajn znači i biti pragmatičan: postoje obveze koje se moraju ispunjavati, ali nikada zbog njih nisam odstupio od vlastitih estetskih i etičkih kriterija. Znači to još nešto: ne prihvaćati svaku ponudu ma kakav novac bio iza nje. Izgubiti kredibilitet značilo bi pucati u vlastitu kreativnost.” — Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U petak 27. rujna u 19 sati u HDD galeriji održat će se javni [d]razgovor s ANOM MARTINOM BAKIĆ i IVANOM KNEZ iz arhitektonskog studija DIAPROJEKTOR. Razgovor se održava na zadnji dan izložbe PROSTORNI MEHANIZMI, a tematizirat će prije svega njihovu scenografsku praksu i scenografiju kao medij, promišljanje scenskog prostora, suradničke dinamike karakteristične za rad u kazalištu te dodirne točke arhitekture, scenografije i dizajna. Moderator razgovora ovog je puta kazališni kritičar IGOR RUŽIĆ.

“Bakić i Knez često naglašavaju važnost scenografske promjene u scenskom tkivu kao prostoru u kojem koncentriraju većinu svojih arhitektonskih invencija. Za razliku od brechtovske vizije kazališta u kojoj se dramski tekst razgrađivao u korist općih političkih poruka ili suvremenih scenografskih trendova, poput rada Roberta Wilsona u čijoj je kazališnoj viziji scenografija postala čak i važnija od samog dramskog teksta, pristup Ane Bakić i Ivane Knez suvremen je upravo po njihovoj smjernosti i poštovanju ravnopravnosti svih sastavnih komponenti kazališta” – PIŠE: IVAN RUPNIK

Pogledajte snimku [d]razgovora s grafičkom dizajnericom i fotografkinjom BARBAROM BLASIN, održanog 9. srpnja 2019. povodom izložbe “Širite ženski svijet! Dizajn progresivnih ženskih časopisa 1934. – 1946.”. Izložba koju je Barbara kurirala bavila se publikacijama ženskih feminističkih udruženja koje su izlazile od sredine 1930-ih do sredine 1940-ih, a ovom prilikom razgovarali smo detaljnije o kontekstu u kojem su se ti časopisi pojavljivali, tko ih je i kako uređivao, kakve međunarodne veze i utjecaji postoje među njima itd. Razgovor je vodila povjesničarka umjetnosti IVANA BAGO

“Doista, gdje god se našli u Ilićevom golemom ilustratorskom, dizajnerskom i stripovskom opusu naići ćemo na snažne i pamtljive slike, na kompleksne misli prenesene na sažet, efektan i komunikativan način, na autora sposobnog dozvati i najdramatičnije spoznaje o svijetu u kojem živimo bez imalo doslovnosti i površinske ekspresivnosti. Mirko Ilić je netko tko stvari razumije na vrlo apstraktan, verbalan način, a interpretira ih na prikazivački, vizualan način u kojem sve verbalno, pa i naše tumačenje, djeluje nemoćno u artikulaciji onog što vidimo”
– PIŠU: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ

Pogledajte snimku [d]razgovora s IVICOM MITROVIĆEM i OLEGOM ŠURANOM, održanog 23. svibnja povodom njihove izložbe “Nove refleksije o spekulativnosti – Spekulativni dizajn i edukacija”. Tema razgovora bili su novi kritički pogledi na spekulativnu dizajnersku praksu te spekulativni dizajn u visokoškolskoj edukaciji dizajnera danas, a Mitrović i Šuran su jedni od protagonista ove prakse, koji su je u Hrvatskoj i inaugurirali sredinom desetljeća serijom radionica, izložbi i publikacija. Razgovor je vodio Marko Golub.

U utorak 9. srpnja 2019. u 20 sati u HDD galeriji (Boškovićeva 18) održat će se [d]razgovor s grafičkom dizajnericom i fotografkinjom BARBAROM BLASIN, autoricom izložbe “ŠIRITE ŽENSKI SVIJET! DIZAJN PROGRESIVNIH ŽENSKIH ČASOPISA 1934. – 1946.” Sama ta izložba dala nam je pregled publikacija različitih ženskih, feminističkih udruženja koje su izlazile od sredine tridesetih do prvih poratnih godina, a kroz razgovor ćemo nastojati dobiti dublji uvid u kontekst u kojem su se ti časopisi pojavljivali, tko ih je i kako uređivao, kakve međunarodne veze i utjecaji postoje među njima i slično. Razgovor će voditi povjesničarka umjetnosti IVANA BAGO.

“Od sredine 1930-ih nakon unaprjeđenja tiskarskih tehnika, prvenstveno ofseta koji početkom 1930-ih postaje dominantna tehnologija za tiskanje ilustriranih časopisa i uslijed nove političke aktivacije ženskih udruženja nakon pada diktature 1934. godine, ženske organizacije počinju tiskati časopise u većim nakladama i promišljeno uređene, kako bi bili zanimljiviji i pristupačniji širem broju žena. Uredništva će početi voditi brigu o dizajnu, te će časopisi i svojom likovnom opremom zagovarati ideje udruženja. Časopisi će biti bogato opremljeni fotografijama i ilustracijama, a dizajn nekih naslovnica zaista jest progresivan” – PIŠE: BARBARA BLASIN

Pogledajte snimku [d]razgovora s dizajnerom i teoretičarom mode TONČIJEM VLADISLAVIĆEM, održanog kao dio popratnog programa “Znak, uzorak, rešetka: prema teorijskom i proizvodnom glosariju” koja je održana u HDD galeriji u travnju ove godine. Osim projekta zabilježenog ovom izložbom, govorili smo o sveukupnom djelovanju ovog autora u području modnog i tekstilnog dizajna, dugogodišnjem sveučilišnom radu, obrazovanju modnih dizajnera, modi u kontekstu industrije i njenim društvenim implikacijama. Moderatorica je bila povjesničarka umjetnosti i Vladislavićeva suradnica u CIMO – Centru za istraživanje mode i odijevanja LEA VENE.

Iz tiska je upravo izašla knjiga LOGO PROTIV KAOSA — IDENTITETSKI DIZAJN BORISA LJUBIČIĆA autora Marka Goluba, objavljena u izdanju Hrvatskog dizajnerskog društva. Ovo malo monografsko izdanje, na 160 stranica na hrvatskom i engleskom jeziku, daje pregled Ljubičićevog dizajnerskog opusa u području vizualnih identiteta, odnosno dizajna znakova i logoa od 1970. do danas. Knjiga je objavljena zahvaljući financijskoj potpori Zaklade Adris, prvu promociju planiramo za rujan, ali možete je nabaviti već sada po cijeni od 120 kn.

U prvom videointervjuu o dobrim praksama u sudioničkom upravljanju razgovarali smo s vodećim autoritetima za kulturne politike i ovu specifičnu temu javno civilnog partnerstva u RH ali i šire — Anom Žuvelom i Deom Vidović.

“U svakom od područja svojeg djelovanja Klif angažira svoje vještine različitih provenijencija, tehničkih i umjetničkih disciplina, pri čemu je promatraču dostupan vizualni užitak u slojevitosti prikazanih materijala. U scenskim rješenjima prostornost je ovisna o dramskom predlošku i potrebama izvođača, a u likovnima ona omogućava kretanje promatrača i njegovu interakciju s djelom, ne samo vizualnu, iz različitih perspektiva promatranja, već i participativnu, koja utječe na krajnji ishod ponašanja djela samoga” – PIŠE: JANKA VUKMIR

“Nikad ne radimo tri rješenja koja su lijepa, pa onda klijent bira koje mu se od njih više sviđa. Ako polazite od problema, ili od osnovne, kvalitetno postavljene informacije, vrata vam se samo otvaraju jedna za drugima i počnete uviđati taj jedan jedini logičan put, a ne njih tri ili pet. Rezultat naposlijetku nije projekcija naših kreativnih zamisli, nego nešto što jasno proizlazi iz strpljive i intenzivne komunikacije i suradnje s klijentom. Ovakav princip rada nam je važan, konstantno ga preispitujemo, razvijamo, nadograđujemo i prenosimo na nove generacije suradnika” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“U Sondinom dizajnu nema autorskog potpisa, nema traga rukopisu koji bi ih odao, ili kojim bi se sami namjerno odali ne bi li ostavili svoj pečat na svemu što rade. Nema ga jer je Sondin dizajn sav u konceptima, u dobrim idejama koje su jasno i razumljivo artikulirane i kao takve uvijek vrlo lako pronalaze svoju vizualnu formu, sebi prikladan medij, materijal, sredstvo komunikacije. Zato se i jednako dobro snalaze u vrlo različitim kontekstima, kao što i lako nalaze načina da budu drugačiji i onda kada više puta iznova interpretiraju istu temu” – PIŠE: MARKO GOLUB

“Profesionalni dizajner drugačije sudjeluje u društvenoj stvarnosti negoli umjetnik, njegov proizvod po defaultu predstavlja demokratičan proizvod i uključuje sve dimenzije društvene odgovornosti. Dizajnu nije dano da proizvodi ekskluzivni, skupi predmet već da traži put prema proizvodu koji uvažava ljudske potrebe i mogućnost što šire prisutnosti u društvenoj praksi. Zato izvor mog zazora od ‘dodatne vrijednosti’ vidim u opasnosti da se dizajnerski predmet ekskluzivira umjesto demokratizira.” – RAZGOVARALA: JANA GAMILEC

U srijedu 17. travnja u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]razgovor s dizajnerom i teoretičarom mode TONČIJEM VLADISLAVIĆEM. Razgovor je dio popratnog programa aktualne izložbe “Znak, uzorak, rešetka: prema teorijskom i proizvodnom glosariju”, a u njemu ćemo, osim aktualnog projekta zabilježenog ovom izložbom, govoriti o sveukupnom djelovanju ovog autora u području modnog i tekstilnog dizajna, dugogodišnjem sveučilišnom radu, obrazovanju modnih dizajnera, modi u kontekstu industrije i njenim društvenim implikacijama. Moderatorica će biti povjesničarka umjetnosti i Vladislavićeva suradnica u CIMO – Centru za istraživanje mode i odijevanja LEA VENE.

“Iz tako vizualno reduciranog, modularno-rešetkastog pristupa pojavljuju se svojstva matematičke logičke analize koja oživljavaju velike „priče o skupovima“ iz teorije beskonačnih skupova (primjerice, kako točaka na segmentu ima koliko i u kvadratu). Jedna je od takvih, no zornih a ne apstraktnih, Vilenkinova je priča koja se oslanja na narativ međuplanetarnog putnika iz SF romana ‘Solaris’ pisca Stanislawa Lema o neobičnom svemirskom hotelu koji je imao beskonačno mnogo soba, ali popunjenih, a u koje je trebalo smjestiti još beskonačno mnogo gostiju” – PIŠE: SONJA BRISKI UZELAC

Nikad nije kasno za novi video! Sredinom veljače snimili smo [d]razgovor održan povodom izložbe “Tiskaj bez crne, ekstremno upojno! Dizajn za Drugo more 2002. – 2015.” u kojem su moderatori MARKO GOLUB i BOJAN KRIŠTOFIĆ unakrsno ispitivali MARIJA ANIČIĆA i DAVORA MIŠKOVIĆA. Razgovaralo se o Aničićevim eksperimentima u tehnologiji tiska, pitanjima odnosa dizajna i nezavisne kulture, specifičnoj poziciji Rijeke u kontekstu inovativnih kulturnih i umjetničkih praksi, načinima na koje dizajn utjelovljuje one vrijednosti za koje se zalaže Drugo more itd.

“Treba imati u vidu da je tepih (sag) u povijesnom nastanku simbolički mišljen kao vrt i da je oduvijek baratao prostorom u kojem se tkanjem potke na osnovu vizualni elementi pojavljuju kao vizualni kodovi koji se međusobno odnose kao strukturni označitelji mreže, tj. rešetke. Sama rešetka zapravo je konstrukcija, unutarnja struktura prostora, polja, a crtani elementi (uzorci) kao tragovi ucrtavaju samo vrijeme. Kroz cijelu povijest plošnog mišljenja oni su svojevrsna abeceda strukturiranog teksta, pismo koje se upisivanjem dovodi do sintakse” – PIŠE: TONČI VLADISLAVIĆ

“Posebna draž Mallarméove poeme je i u tome što je kvadratni format iskorišten tako da se čita kao slijed cinemaskopskih duplerica, gdje tekst slobodno pluta cijelom širinom formata, a sam naslov poeme i još neke rečenice provlače se raščlanjeni kroz cijeli knjižni blok kao snažni naglasci. S druge strane, Marovićeva ‘Hembra’ upravo obiluje čudnim intervencijama u slogu, gdje osim inicijala i predimenzioniranih numeracija poglavlja poeme (koje se slobodno rotiraju po 90 ili 180 stupnjeva), Arsovski namjerno uvećavanjem akcentira i pojedine slovne i još češće  — interpunkcijske znakove” – PIŠU: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ

“Već iz ovog doista pojednostavljenog informativnog pregleda, jasno se da iščitati kako je Arsovski, naročito u svom najaktivnijem razdoblju, imao sreću vezati se za institucije i ljude koji su desetljećima bili ne samo njegovi naručitelji, nego na izvjestan način i radna sredina, kulturni krug, a često i prijatelji. U tom je periodu njegovo djelovanje u najvećoj mjeri vezano za dva važna centra kulturne proizvodnje – Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu od ranih 60-ih do sredine 70-ih, te izdavački program Centra za kulturnu djelatnost (CeKaDe) od sredine 70-ih do kraja osamdesetih” – PIŠU: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ

“Problem stilističkog pozicioniranja rada Arsovskog otvara niz problema i pitanja o kojima će se nužno još raspravljati. Unatoč činjenici da se Arsovski autorski formira u razdoblju visokog modernizma (odnosno njegovoj drugoj, kasno-modernističkoj fazi), uranjajući u tumačenje specifičnih postupaka koje koristi  — poput kolažiranja, preplitanja elemenata popularne i visoke kulture, a naročito eklektičnog i radikalno nekonvencionalnog korištenja tipografije, koji su u mnogim aspektima bliski postmodernizmu 80-ih i 90-ih godina  — skloni smo njegov rad čitati prije kao stilsku anomaliju u njegovom vlastitom kontekstu nego kao neku anticipaciju perioda koji će uslijediti mnogo kasnije” – PIŠU: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ