Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“Dobar dizajn je gotovo uvijek kritičan. Na manje ili više radikalan način, stvarajući djelo dizajna, dizajner mora uspostaviti odnos s onim već postojećim te ponuditi neki odmak, novo čitanje, drugačiji pogled na tu istu stvar. To nije moguće bez kritičkog promišljanja — kritičko promišljanje naprosto znači da misliš! Upravo zbog toga, dizajn se može smatrati intelektualnom disciplinom.” – RAZGOVARALA: ZARA ŠKIBOLA

“Scenografija je svojevrsno igralište, poligon za istraživanja i eksperimente, gdje se rađaju i testiraju različite inspirativne i zanimljive situacije i efekti. Kazalište je za mene vrlo važno područje rada jer hrani iracionalnu komponentu razmišljanja, određeno magijsko razmišljanje koji je često potisnuto u drugim sferama dizajnerskog posla, više podvrgnutima diktatu realnosti. To se sve zatim reflektira i u našim prostornim instalacijama, koje su istovremeno i neka vrsta produženog, hipertrofiranog namještaja, čime se pak bavimo u produkt dizajnu.” – RAZGOVARALA: MONIKA ČARŽAVEC

“Možemo biti nostalgični za vremenima kada se koristio telefonski imenik i kada smo preko rotacijske tipkovnice zvali pizzeriju da nam dostave pizzu koju smo odabrali preko menija na letku kojeg nam je poštar dostavio u kaslić, no istim tim nostalgičarima je lakše naručiti hranu preko aplikacije Wolt. Tko želi još uvijek može čekati satima u redu u MUP-u, sve sastanke odrađivati fizički, ili ručno usisavati, no s digitalnim alatima možemo uštedjeti vrijeme i prostor za one stvari za koje želimo koristiti svoje vrijeme – bilo to razvijati filmove, kultivirati kiselo tijesto, skupljati ploče i slušati muziku na gramofonu.” RAZGOVARALA: MONIKA ČARŽAVEC

“Ne razlikujem pojam virtualne i fizičke mode. Za mene je to ista stvar, samo dizajn u različitim medijima. Ovisno o tome kako se potreba za modom u određenom mediju povećava, tako se i povećava broj pojedinaca koji dizajniraju u tom prostoru. Konkretno, nakon početnog booma od prije nekoliko godina, kada istovremeno nikome nije bila jasna potreba, ali su bili oduševljeni samim konceptom, danas je većini jasno da je to smjer u kojem moda ide. Još uvijek je sve u začecima, tek se formira ideja što je moda budućnosti, ali pristup je puno ozbiljniji te se traži konkretna primjena.” – RAZGOVARALA: ZARA ŠKIBOLA

“Umjetna inteligencija je dobar alat, trenutno ga vidim više kao tražilicu na steroidima koja ima mogućnost generiranja sadržaja. Za poslove koje radim još uvijek treba izvjesni human touch, pa se ne osjećam posebno ugroženo. Zapravo bi mi bilo idealno kada bih funkcionirala kao art direktor koji umjetnoj inteligenciji naređuje što da radi. Na samom početku puno se govorilo o tome kako će nas dizajnere AI u potpunosti zamijeniti, a ja se samo nadam i čekam kada će nam neki alat omogućiti da radimo manje, a ne više, kako je to obično do sada bilo.” RAZGOVARALA: MONIKA ČARŽAVEC

“Sama težnja za brendiranjem ovisi o sposobnosti dizajna da prenese poruku, da izazove emocije i da stvori autentičnu vezu s publikom. U današnjem svijetu, gdje se male, lokalne zajednice bore s globalizacijom, svjesnost o vrijednosti dizajna postaje sve važnija. Naime, dizajn ne samo da oblikuje prepoznatljivost brenda, već i služi kao veza koja povezuje zajednicu s njezinom kulturom, tradicijom i potrebama. Dizajn je, stoga, ne samo estetska praksa, već i duboka odgovornost prema svijetu koji kreiramo.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Sigurna sam da je ovoliki broj pristiglih radova i rezultat zadovoljstva članova radom ove organizacije. Bez obzira na to, mislim da je podjednako važno zadržati kvalitetu izložbe, kao i promišljati nove načine prezentacije dizajna, što znam da je još uvijek veoma izazovno obzirom na dostupne resurse. Formati poput revijalne izložbe nama iz struke znaju biti kao ponavljanje gradiva koje smo već svladali, no za širu publiku koju čine i naši potencijalni budući klijenti, bijenalna izložba je zanimljiva, edukativna i potrebna. Ne smijemo zaboraviti da strukovnu potvrdu ovim putem, osim dizajnera na izložbi, dobivaju i naručitelji dizajna.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Kada se samo obrati pozornost na trenutno stanje, vjerujem da, postoji dosta neistraženih područja dizajnerskog rada. Često stvaramo fontove za jezike za koje nikada ranije nisu rađeni. Svi samo obraćaju pozornost na ono što rade ostali, a ne i na ono što treba učiniti. Na ovaj način imamo stotine tisuća fontova za latinicu i nijedan funkcionalni font za slogovno pismo. Osobno me zanima utjecaj dizajna i smatram da je  pozitivan učinak lakše ostvariti kada se bavite neistraženim područjima dizajna, nego kada radite u području gdje tisuće drugih već rade taj isti posao.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

U novom intervjuu predstavljamo dvojicu dizajnerskih partnera Izvorku Jurić i Juricu Kosa koji su sada ozbiljno zaokrenuli već nam poznati Design Bureau Izvorka Jurić prema inozemnim vodama. Donose nam priču o nekim od dosad najznačajnijih projekata te novim planovima za Dig studio. Osim rebrendinga studija, kao povod za razgovor poslužila nam je i nadolazeća retrospektivna izložba “Design Bureau Izvorka Jurić – Dizajn s police”, koja će se u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva održati tijekom sljedeće 2024. godine. Više o Digovcima koji za sebe kažu da su jednostavni, duhoviti i inovativni studio sa snažnim iskustvom u dizajnu, kreativnoj komunikaciji i izgradnji brenda, pročitajte u nastavku.

“Shvatile smo da je neophodno dobro poznavati sirovinu s kojom radimo, zbog čega je uslijedilo puno eksperimentiranja kako bismo mogle uočiti njene potencijale. S obzirom da nam rogoz u toj fazi nije bio uvijek dostupan, biokompozitne materijale smo proizvodile i s drugim sirovinama, na primjer s lišćem kukuruza. Sposobnost biomaterijala da poprimi različite oblike te da se brzo i jednostavno razgradi najveći su potencijali su za njihov daljni razvoj” – RAZGOVARALA: MAJA KOLAR

“Dok mi se prije petnaestak godina činilo kako su takvi ‘društvenokorisni’ radovi bili vrlo površni i služili više kako bi se njihovi autori predstavili kao dobročinitelji, za ove današnje imam dojam da ih rade osobe koje su i same pogođene dotičnom tematikom, koje mare za komunikaciju sa manjinskom publikom, i čiji projekti naposlijetku imaju kakav-takav utjecaj (onkraj — mrzim tu riječ — awarenessa) na probleme kojima se bave. Zlonamjernici bi rekli da tu pomalo nastupa ‘woke’ generacija, no smatram kako ta socijalna osviještenost i politička korektnost novih naraštaja baš u dizajnu može naći praktične i korisne primjene” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Ova je suradnja sigurno bila životno iskustvo za sve nas, neprestano druženje i učenje, zajedničko stvaranje i poticaji, putovanja i traženja fabrika, sve je to bilo plodonosno i inspirativno. Nije se radilo samo o profitu i stjecanju. Mislim da baš ništa od toga nije danas moguće i da zapravo nemam nikakve poruke… Industrijski dizajn je za mene bio zapravo toliko važan jer je bio demokratski i prihvatljiv svima, a odvajao nas je od ručnog rada, najčešće kiča. Rad s proizvođačima, promatranje ondašnjeg radnika/seljaka kojima je fabrika u doba poljskih radova često tolerirala „bolovanje“. Sve je to imalo humanu notu, i to je suština stvari; sav moj posao je bio pod tim motom – svima mora biti bolje, samo to je vrijedno truda” – RAZGOVARALA: SANJA ROTTER

“U postavima je uvijek puno koordinacije i pregovora, s kustosima, umjetnicima, tehničkom ekipom, nekad arhitektima. Ali meni ta ograničenja odgovaraju, ja volim kada izložba ima neku prepoznatljivu foru, ali koja ne mora biti pretjerana i ne mora vući pažnju na sebe. To može biti boja zidova ili oblik kutova ili materijal od kojeg su napravljeni pregradni zidovi, ili vitrine ili bilo što. Isto tako mislim da ne treba zazirati od očitog. Nekad je najdirektnije i najočitije rješenje ujedno i najbolje. Ja nekad gledam na dizajn kao na oblik mangupluka. Najveći mi je užitak kad smislim neku jeftinu fintu za koju potom svi misle da je puno sofisticiranija nego što zapravo jest” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

Povodom Izložbe hrvatskog dizajna 21/22 razgovarali smo s članicom žirija, kustosicom MAO u Ljubljani, CVETKOM POŽAR: “Ono što me kod dizajnerskog stvaralaštva još uvijek najviše interesira je njegov utjecaj na društvo u kulturnom, ekonomskom i političkom smislu. Dizajn, pogotovo vizualne komunikacije, može imati i širi utjecaj na kulturne i političke događaje. Iz povijesti slovenskog grafičkog oblikovanja dobar primjer toga su plakati Matjaža Vipotnika za Slovensko mladinsko gledališče iz 1980-ih godina, koji nose snažne političke poruke. To je dobar primjer emancipatorne uloge dizajna, koju on itekako može imati ako postoji interes i angažman” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Uvijek je važno dizajnirati pravi proizvod za svakog kupca. Trebamo saznati kakav je njihov DNK da shvatimo što ih čini posebnima ili da zajedno stvorimo novi. Kao dizajneri, radimo stvari kako bismo nešto poboljšali, olakšali ili učinili lakšim za razumijevanje. Nikad nisam samo želio stvarati stvari koje su samo lijepe i dostupne malom broju ljudi. Želim stvarati proizvode koje ljudi koriste. Vidim veliku vrijednost ne samo u dizajniranju za elitu koja si to može priuštiti. Za mene je analitički dio procesa dizajna vrlo važan. Ako radite za mnogo različitih kupaca, možete prikupiti znanje iz svih ovih industrija a zatim ih kombinirati na nove načine.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Proces projektiranja sustava signalizacije ovisi od projekta do projekta. Također, ovisi i tome radi li se o zgradi koja je tek u fazi dizajna ili o nekoj postojećoj. Na primjer, ako je zgrada u fazi dizajna koriste se određene metode, a i nerijetko sugeriramo arhitektima određene intervencije koje u konačnici rezultiraju manjim brojem znakova. U postojećoj zgradi uvijek volim osobno proći kroz hodnike, promatrati korisnike, razgovarati s osobljem – oni je koriste na dnevnoj bazi i znaju za većinu navigacijskih problema. ” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Originalni „digitalni dizajneri“ nekoć su najčešće bili sami developeri koji su silom prilika bili one stop shop kod izrade web stranice, a pojam dizajner asocirao se uglavnom s industrijskim ili grafičkim dizajnom. Industrija je od tih gerilskih početaka značajno napredovala i njen je razvoj kontinuiran i nezaustavljiv. Digitalni dizajn usko je vezan uz razvoj novih tehnologija i samim time prisiljen je razvijati se i konstantno adaptirati, što dovodi do širenja sfera unutar kojih se UX/UI dizajn primjenjuje. To više nisu samo web stranice ili mobilne aplikacije, digitalni dizajn ključan je faktor različitih industrija – financijske, automobilske, health & wellness industrije, pa čak i urbanizma. ” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Autentičnost se vrlo lako čita i osjeća, ali je u današnjem svijetu rijetkost – bilo da govorimo o ljudskim karakterima ili proizvodima i uslugama. Iz nje proizlazi vrijednost, materijalna i nematerijalna. Upravo zato smatram da je ta povezanost s vlastitom tradicijom i poviješću dragocjeni izvor inspiracije, nešto što moramo čuvati, od čega se napajamo ali mu i vraćamo – ne dopuštajući zaboravu da prevlada.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Plakat radiš i gledaš, kad je gotov – osjetiš. U trenu kad je to postalo to, kad je plakat zaokružena cjelina, on na neki način postaje entitet, mali svijet koji ima smisla unutar sebe. Za doista kvalitetan plakat, koji nadilazi prostorno-vremenske granice, treba izbjeći zamku doslovnosti i pri tome se ne bojati neshvaćenosti – to je podcjenjivanje publike. To je ono što tradicionalno odvaja tzv. komercijalni plakat od autorskog – komercijalni plakat za neki proizvod uglavnom prikazuje taj proizvod, a umjetnik koji radi autorski plakat koristi priliku da uz reklamiranje proizvoda pokaže nešto svoje.” – Razgovarala: ORA MUŠĆET

“Većina naših posljednjih radova ima taj interaktivni trenutak. Time želimo da se potrošač što više zbliži s proizvodom. Nije nužno da svatko iskoristi mogućnost interakcije, međutim, ona je prisutna za onoga tko to želi. Mislim da tako imamo priliku izaći iz klasičnih alata komunikacije koje nam dizajn pruža. Ovakav pristup posebno je izazovan jer ponekad moramo sami smišljati strategije izvedbe proizvoda kako bi ostali u standardima tehničkih mogućnosti strojeva.” – Razgovarala: Ora Mušćet

Povodom javnog [d]razgovora koji će se održati u četvrtak 23.9. u 20 sati u ORISU – Kući arhitekture u sklopu PLAN D.konferencije – Tektonski pomaci, donosimo vam novi intervju s članicama umjetničke organizacije i dizajnerskog kolektiva OAZA. Od 2013. OAZA kontinuirano radi na projektima u domeni nezavisne kulture, od kojih su najistaknutiji projekt izdavaštva s ciljem promocije suvremene umjetnosti, dizajna i dječje literature Oaza Books, te međunarodna platforma MADE IN koja se bavi različitim aspektima proizvodnje u kontekstu dizajna i obrtništva. Članice OAZE su: Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec. Razgovor je vodila Ora Mušćet.

Intervjuirali smo IVICU MITROVIĆA i OLEGA ŠURANA, čijim predavanjem „Kako vratiti oduzetu budućnost“ u četvrtak 23. rujna u 18 sati otvaramo predavački dio programa PLAN D.KONFERENCIJE – TEKTONSKI POMACI u ORISU – KUĆI ARHITEKTURE. Ivica Mitrović i Oleg Šuran govore o dizajnu i tehnologiji, našoj današnjoj fascinaciji katastrofama, o utopijama i distopijama, o stvarnosti i fantazijama dizajna, tome može li se promišljanjem budućnosti spasiti sadašnjost – i obrnuto! S Ivicom i Olegom također razgovaramo u povodu hrvatskog i engleskog izdanja knjige “Izvan spekulativnog dizajna: Jučer – Danas – Sutra”, nastale u sklopu dvoipolgodišnjeg SpeculativeEdu, koju ćete moći pronaći i na samoj konferenciji. Dva pametna čovjeka, jedan ogroman intervju!

“Samoinicirani, ručni rad na jedinstvenim komadima je bio jedini način da proizvedem nešto što želim. Usprkos tome, apsolutno nisam “handmade advokatkinja” ili ljubiteljica “one-of” komada, niti išta posebno promoviram taj način rada. Mislila sam kako ću jednog dana biti industrijska dizajnerica i projektirati stvari za serijsku proizvodnju, prilagođene strojnoj obradi i industrijskim procesima. To se nažalost još uvijek nije dogodilo, pa su moje metode i način oblikovanja silom prilika krenuli u dijametralno suprotnom smjeru. U tom procesu, morala sam prihvatiti da kod oblikovanja ne mogu kontrolirati baš sve, ali da je to u redu. Ne moram biti perfekcionist u tom smislu; jednom aspektu oblikovanja mogu dopustiti da se jednostavno – dogodi.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Važno je osvijestiti da je dizajn i društvena i politička praksa. Uz urbanizam i arhitekturu, dizajn je alat pomoću kojeg strukture moći oblikuju i reguliraju društvene odnose. Najbanalniji primjer je sustav prometne regulacije – bez razmišljanja slijedimo set unaprijed postavljenih pravila, zaustavljamo se na semaforima, poštujemo horizontalnu i vertikalnu signalizaciju. Pa ako znamo da strukture koje oblikuju i reguliraju odnose među ljudima to čine zahvaljujući i dizajnu, zašto ne bismo u nekom izmijenjenom kontekstu, krenuli „odozdo“ i koristili dizajn kao alat za društvenu promjenu? Znam da izvedbeni kapaciteti i posljedični dosezi u ove dvije opcije ne mogu biti usporedivi i da ovim drugima zasigurno treba više napora i vremena, ali s druge strane, mnoštvo sitnih pomaka može imati utjecaj na društvo.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Mogao bih se složiti da je vizualni identitet – znači ne samo logo, nego cjelokupni sustav – jedna od najvažnijih grana grafičkog dizajna. Od njega počinje vizualno komuniciranje i svi ostali grafički materijali se razvijaju prema tom sustavu. Ako gledamo ekonomski, njegova odgovornost je značajna: dobar vizualni identitet može ozbiljno pridonijeti povećanju prihoda tvrtke, etabliranju proizvoda na tržištu, isticanju nad konkurencijom. Svaki novi projekt podrazumijeva suradnju sa zanimljivim, ambicioznim ljudima, izučavanje njihove industrije, posjet njihovim pogonima – taj proces je sve samo ne dosadan. Privlači me taj pozitivni, pokretački, stvaralački aspekt.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“I think that designers still have to put an effort into bringing awareness to the public and their clients about understanding our profession and the benefits that design engagement brings. One of our problems is the fact that the market is small and that makes certain production challenges too complicated or unprofitable. Culture and self-initiative projects have always pushed Croatian design, and I think that will not change, but I also hope that better connectivity will remove the borders and that designers with quality solutions will be able to reach the wider public.” – INTERVIEWED BY: Ora Mušćet

“Mislim da još uvijek dizajneri moraju ulagati napor u osvještavanje javnosti i svojih naručitelja o razumijevanju našeg posla i beneficijama koje dizajnerski angažman donosi. Često je problem i malo tržište zbog kojeg određeni produkcijski izazovi budu komplicirani ili neisplativi. Kultura i samoinicijativni projekti oduvijek su gurali hrvatski dizajn, mislim da će tako i ostati, ali se nadam da će se boljim povezivanjem obrisati granice i da će dizajneri s kvalitetnim rješenjima doprijeti do šire javnosti.” – RAZGOVARALA: Ora Mušćet

“The challenges are numerous, and a freelance designer must be both a good worker and a good boss. You are actually in a managerial position because you have to adequately manage resources such as time, money, knowledge and equipment. One of the biggest, if not the main challenge, is to build and maintain a good customer base and quality relationship with the customers. Additionally, it is necessary to strive to create diverse revenue streams. This can be achieved, for example, by implementing projects that can bring long-term earnings or royalties, and one-off projects that can be done in shorter time intervals. As the third and most challenging opportunity, I see independent production and sale of one’s own products, and building of one’s own brands as a designer-entrepreneur.” – INTERVIEWED BY: Marko Golub

“Izazovi su brojni, a samostalni dizajner mora ujedno biti dobar radnik i šef. Zapravo si u poziciji menadžera jer moraš na adekvatan način upravljati resursima kao što su vrijeme, novac, znanje i oprema. Jedan od najvećih, ako ne i glavni izazov, je izgradnja i održavanje dobre baze klijenata i kvalitetnog odnosa s njima. Dodatno, potrebno je težiti stvaranju različitih tokova prihoda. To je na primjer moguće postići realizacijom projekata koji mogu dugoročno donositi zaradu ili tantijeme, i jednokratnih projekata koje je moguće odraditi u kraćim vremenskim intervalima. Kao treću i najizazovniju mogućnost vidim samostalnu proizvodnju i prodaju vlastitih proizvoda te izgradnju vlastitih robnih marki, na način dizajnera-poduzetnika” – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Experiments often depend on designers’ individual engagement and their efforts to provide conditions for themselves because they cannot necessarily rely on a well-developed institutional or industrial context. The domestic fashion scene is small and perhaps relies too much on local fashion weeks as an essential model of legitimacy. We lack more independent initiatives, collectives and new forms of association and networking on the wider fashion scene. There is also a lot of room for online experimentation, and this context is currently weakly or superficially present in the domain of local fashion design.” – interviewed by: ORA MUŠĆET

“Eksperimenti često ovise o individualnom angažmanu dizajnera i trudu da si sami osiguraju uvijete jer na domaćem terenu nemaju nužno razvijen institucijski ili industrijski kontekst na koji se mogu lako prikopčati. Domaća modna scena je mala i možda se previše oslanja na okvir lokalnih tjedana mode kao bitnog modela legitimacije. Fali nam više nezavisnih inicijativa, kolektiva i novih modela udruživanja i umrežavanja na široj kulturnoj sceni. Mnogo je prostora za eksperiment i u online kontekstu koji je za sad slabo ili površno prisutan u domeni lokalnog modnog dizajna.” – razgovarala: ORA MUŠĆET

“The visual provocation was the holy grail. We played with taboos and national and international symbols. We were lucky enough to work with some of the most audacious characters and to learn from them. The challenge was to create small or big visual mischief with regard to forbidden topics: Tito, the Party, partisans, communists… It was a favourite mantra of rock performers as well as theatre directors, writers, and even us, the designers, who were lucky enough to work for them. We happily took on this challenge and wanted to create some kind of our own pop art and we had a really good time doing it.” – interviewed by: ORA MUŠĆET

“Poigravali smo se tabuima i nacionalnim i internacionalnim simbolima. Imali smo sreće raditi s najbezobraznijim likovima i od njih učiti. Izazov je bio praviti male ili velike vizualne pakosti na zabranjene teme: Tita, Partije, partizana, komunista… Bila je to omiljena mantra i rokera kao i redatelja u predstavama, pisaca, pa i nas, dizajnera, koji smo imali sreću raditi za njih. Sa radošću smo se kačili na taj izazov, kreirajući nekakav naš pop art i stvarno smo se dobro zabavljali.” – Razgovarala: ORA MUŠĆET

“Digital design in the world is undergoing major changes and designers are required to be much more involved in the current problems of society. I think this can already be seen in the employment process of top companies, and it will certainly be even more pronounced in the near future. Designers from smaller, more conservative backgrounds, such as Croatia, will be in a weaker position. We can counteract this to some extent through a wider education and self-education, with the aim of increasing empathy for as wide a circle of people as possible. The core of design as a discipline is empathy, and empathy is nourished by new ideas, knowledge and experiences.” – interviewed by: ORA MUŠĆET

“Digitalni dizajn u svijetu doživljava velike promjene i od dizajnera se traži mnogo više uključenosti u aktualne probleme društva. Mislim da se to već sad gleda kod zapošljavanja u vrhunskim tvrtkama, a zasigurno će biti još izraženije u skoroj budućnost. Tu će u slabijoj poziciji biti dizajneri iz manjih, konzervativnijih sredina poput Hrvatske. Tome možemo donekle doskočiti širom edukacijom i samoedukacijom, s ciljem što veće empatije prema što širem krugu ljudi. Srž dizajna kao discipline je empatija, a empatija se pak hrani novim idejama, znanjima i iskustvima.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“There are two of us in the Bachrach & Krištofić tandem. We wanted to express different states and ideas with photographs. Mario behind the lens and me in front of it – I could have been anyone. Back then, changing identities or roles was not just for the camera, it was a part of everyday life. I wore men’s suits and ties, wore intense dark makeup, wore tulle and nylon clothes. In our own way, we wanted to say that all these roles, the people who are a part of us, are equal. Self-referentiality points to one’s own situation, the subject.” – interviewed by: Ora Mušćet

“U tandemu Bachrach & Krištofić nas je dvoje. Fotografijama smo htjeli izraziti različita stanja i ideje. Mario iza, a ja ispred objektiva − mogla sam biti bilo tko. Tada izmjena identiteta ili uloga nije bila samo za kameru, već dio svakodnevnice. Nosila sam muška odijela i kravate, intenzivno tamno se šminkala, nosila odjeću od tila i najlona. Na svoj smo način željeli reći da su sve te uloge, osobe, koje su dio nas – jednakovrijedne. Autoreferencijalnost upućuje na vlastitu situaciju, subjekt. Ova igra identitetima je bila oslobađajuća i zabavna, a postojala je svugdje oko nas.” – Razgovarala: ORA MUŠĆET

“The head is full, and the hardest part is stopping ideas and redirecting them. You have to give up some, separate the important from the irrelevant. Then the first guiding thread comes up, an aha moment happens. So the blink starts with a slogan or a movie in your head. I am inspired by organic forms and the world around me. Designing a space is a way to create a unique sensory environment that acts seamlessly and cohesively. It is a unique micro-universe that creates an impact on its users and can bring happiness, peace and inclusion. I often imagine the interior as a continuation of the urban fabric that connects the environment with its interior, creating a visual connection between the external and internal space, respecting the elements of the natural environment. ” – Interviewed by: Ora Mušćet

“Glava je puna i najteže je zaustaviti ideje i usmjeriti ih. Nekih se moraš odreći, odvojiti bitno od nebitnoga. Onda se javi prva ideja vodilja, upali se lampica. Tako blink krene s nekim sloganom ili filmom u glavi. Inspirirana sam organskim oblicima i svijetom oko sebe. Dizajnirati prostor je način stvaranja jedinstvenog senzornog okruženja koje djeluje neprimjetno i kohezivno. To je jedinstven mikro-svemir koji stvara utjecaj na svoje korisnike i može donijeti sreću, mir i inkluzivnost. Interijer često zamišljam kao nastavak urbanog tkiva koji povezuje okoliš s njegovom nutrinom, stvarajući vizualnu vezu između vanjskog i unutarnjeg prostora, uvažavanjem elemenata prirodnog okoliša.” – Razgovarala: ORA MUŠĆET

Ususret dodjeli Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo industrijskoj dizajnerici BLAŽENKI KUČINAC donosimo razgovor koji je s njom za nas napravila mlada produkt dizajnerica SANJA ROTTER, zamišljen kao dijalog dizajnerica dviju generacija, ispunjen ne samo pričama o nekima od najvažnijih trenutaka dizajnerske karijere Blaženke Kučinac, nego i osobnim refleksijama i intimnim pogledom na život i rad dizajnerica nekad i danas, fotografijama iz privatnog albuma i – poezijom! Nagrada će joj biti uručena krajem godine u Muzeju za umjetnost i obrt povodom Izložbe nagrađenih radova 19/20 i promocije novog Pregleda hrvatskog dizajna.

“Scenografija i kostimografija funkcioniraju kao dva svijeta za sebe unutar cjeline predstave koji se nadovezuju i nadopunjuju jedno drugo, tako da je izuzetno bitan njihov dijalog. U slučaju kada na predstavi radim oboje poveznica jest uglavnom određeni vizualni element kojeg provlačim i kroz scenu, ali i kroz kostim, što je vidljivo u navedenim baletima. Teško je odrediti što dolazi prvo, to uglavnom ovisi o trenutku i inspiraciji, ali mogu reći da je glavni okidač najčešće atmosfera predloška koja me ponese dalje u stvaranje. Poanta je da se na kraju svi elementi isprepletu i prožmu, uključujući dizajn svjetla i režiju te da se publici predstavi kvalitetna i cjelovita predstava.” – razgovarala: Ora Mušćet

“Najčešće radimo u kontekstu proizvodnje, gdje je cilj napraviti najbolji mogući proizvod s postojećim tehnologijama koje proizvođač ima na raspolaganju. Naravno da se događalo nebrojeno puta da su proizvođači nabavljali nove tehnologije i radili s nama na procesu optimizacije proizvodnje, pogotovo kad se neki proizvod pokaže uspješnim i počne proizvoditi u većim serijama. U fazi razvoja proizvoda najviše komuniciramo s majstorima i razvojnim timovima, s ciljem da se dođe do prototipa ili nulte serije koja je najbolji mogući kompromis između dizajna i proizvodnje.” – Razgovarala: Ora Mušćet

“Trenutak kad nešto padne na pamet bude bilo kada i bilo gdje, a to što padne obično odmah i ponudi izraz u kojemu bi se najbolje utjelovilo, bilo najvidljivije. Nekad se sklop riječi najbolje izrazi objektom, predmetom, instalacijom, čak cijelom izložbom ili ambijentom, nekada se iz stilske figure izvuče priča ili pjesma, dugo sam godina volio upravo plakat kao formu, onda me slikovnica zanijela, pa grafičke mape, a danas mi je to pjesma, tekst za pjevanje uživo. Razmišljam u rimama već godinu dana…” – razgovarala: ORA MUŠĆET

“Proširivanje granica struke otvara analitičke alate koje smatram važnima za promišljanje čitavog spektra srodnih medija, a posljedično i jasniji pogled na vlastitu struku, njene trenutne granice, a na kraju i one vlastite. Istraživanje i udaljavanje može se činiti kao pokušaj neke vrste otpora, no iz mog iskustva, povezivanje znanja, interdisciplinarnost i pronalazak novih primjena dizajnerskih alata ključno je za budućnost struke, te njenu prilagodbu na nove zahtjeve i izazove društva.” – RAZGOVARALA: ORA MUŠĆET

“Writers and editors (and magazine art directors) should not be the story. We bring our experience and knowledge to a subject, but a magazine is for its readers – whom we presume to want the best words and the most appropriate pictures for each feature or review. Magazine-making is not a form of self-expression. Having said that, there will always be parts of one’s personality that leak through, and that occurs in designing, too. ” – INTERVIEWED BY: MARKO GOLUB

Ususret PLAN D.KONFERENCIJI, koja će se održati u Orisu – Kući arhitekture od 27. do 29.2. donosimo razgovor s JOHNOM L. WALTERSOM, suvlasnikom i urednikom EYE MAGAZINEA. Na zadnji dan konferencije, u subotu 29.2. u 20 sati, Walters će u Orisu održati predavanje na temu “Zašto pišem o grafičkom dizajnu (i zašto biste to trebali raditi i vi)”, u kojem će govoriti o izazovima s kojima se susreće u izdavanju i uređivanju nezavisnog tiskanog časopisa, ali i o samom iskustvu pisanja o grafičkom dizajnu. Povodom njegovog gostovanja, s njim je o istim temama porazgovarao MARKO GOLUB.

“The future of design in my opinion lies in collaborative concepts and new ways of using materials. The field will hopefully be affected more and more from the current focus on ecology, while designs that are thinking and producing with sustainable, circular, and trans or multi-disciplinary methods will continue to be on everyone’s agenda. Technological products will feature more personalised options as our attention will still be on the digital world and mobile applications.” – interviewed by: ORA MUŠĆET

Povodom PLAN D.KONFERENCIJE, koja će se održati u Orisu – Kući arhitekture od 27. do 29.2. veljače razgovarali smo s našom gošćom i predavačicom DENIZ OVA, direktoricom Istanbulskog bijenala dizajna. Deniz Ova će svoje predavanje pod naslovom “Istanbulski bijenale dizajna kao platforma empatije” održati u petak, 28. veljače u 19 sati, a govorit će o dugogodišnjem iskustvu u organizaciji brojnih međunarodnih festivala i bijenala dizajna, kao i o tome u čemu vidi njihovu važnost. Deniz Ova jedna je od promicateljica dizajna kao ključnog instrumenta u rješavanju globalnih problema, ali i svakodnevnih izazova lokalnih zajednica. O njezinom razumijevanju dizajna prožetog empatijom te o budućnosti takvoga dizajna, razgovarala je ORA MUŠĆET

Jedna od gošći PLAN D.KONFERENCIJE, koja će se održati od 27. do 29.2. u Orisu – Kući arhitekture, je spisateljica i novinarka CLARE WALTERS. Njeno predavanje pod naslovom “Pripovijedanje slikama” počinje u subotu 29. veljače u 19 sati. Clare, koja je i sama autorica više od 30 slikovnica, govorit će upravo o nerijetko podcijenjenom području dječje književnosti – slikovnicama bez riječi. Cilj predavanja je približiti publici vizualne tehnike prepričavanja priča za djecu, ali i za odrasle. O njenom iskustvu u stvaranju, proučavanju i prikupljanju slikovnica koje danas čine bogatu privatnu kolekciju, dostupnu svima online, s našom je gošćom razgovarala ORA MUŠĆET

U organizaciji i postavljanju izložbe Dizajn+izložbe sudjelovali su studenti povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu zajedno sa sedam dizajnerskih timova. Ideja je bila predstaviti zadatak dizajnera ili arhitekta u oblikovanju muzejskog ili galerijskog prostora, odnosno njihova uloga u određenom načinu prezentacije muzejskog postava ili pojedine izložbe. Svaki tim je na svoj način predstavio jedno ili više rješenja na probleme s kojima se susreo u različitim okolnostima. U nastavku pročitajte transkript [d]razgovora održanoga 16. prosinca 2019. na dan otvorenja izložbe.

“Vrlo često citiram Branka Dimitrijevića koji kaže kako živimo u svijetu slika i simboličkih poruka, a da nas nitko nije učio kako ih čitati. To je stvarno činjenica. Svi ste završili škole, živite u svijetu koji prožet slikama, a nitko vas nije naučio kako ih čitati, ergo vi ste nepismeni. Ljudi su zapravo u potpunosti nepripremljeni da vizualno čitaju svijet u kojem žive; dakle idealno su stado. To je bila potreba da kažemo da se slika također uči. Ne možeš ući u crkvu i zavikati: ‘kakve divne freske!’ ako nisi čitao Bibliju, ako ne znaš što taj narativ znači i ako ne znaš što je i zbog čega naslikano” – RAZGOVARALI: MARKO GOLUB & DEJAN KRŠIĆ

“We who endeavoured to develop media practices and work with an awareness of the social and urban context in which we lived in graphic design we saw a chance to expand our field of action. The poster is something that belongs to the urban space and communicates directly with passers-by, which was certainly interesting for me because in the seventies I developed a very clear critical attitude to artistic institutions, museums, galleries, academies and so on.” – INTERVIEWED BY: MARKO GOLUB

“Ne pada na pamet biti u sukobu sa samim sobom dok nešto dizajniram. Imati vlastiti ured za dizajn znači i biti pragmatičan: postoje obveze koje se moraju ispunjavati, ali nikada zbog njih nisam odstupio od vlastitih estetskih i etičkih kriterija. Znači to još nešto: ne prihvaćati svaku ponudu ma kakav novac bio iza nje. Izgubiti kredibilitet značilo bi pucati u vlastitu kreativnost.” — Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Nikad ne radimo tri rješenja koja su lijepa, pa onda klijent bira koje mu se od njih više sviđa. Ako polazite od problema, ili od osnovne, kvalitetno postavljene informacije, vrata vam se samo otvaraju jedna za drugima i počnete uviđati taj jedan jedini logičan put, a ne njih tri ili pet. Rezultat naposlijetku nije projekcija naših kreativnih zamisli, nego nešto što jasno proizlazi iz strpljive i intenzivne komunikacije i suradnje s klijentom. Ovakav princip rada nam je važan, konstantno ga preispitujemo, razvijamo, nadograđujemo i prenosimo na nove generacije suradnika” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

“Profesionalni dizajner drugačije sudjeluje u društvenoj stvarnosti negoli umjetnik, njegov proizvod po defaultu predstavlja demokratičan proizvod i uključuje sve dimenzije društvene odgovornosti. Dizajnu nije dano da proizvodi ekskluzivni, skupi predmet već da traži put prema proizvodu koji uvažava ljudske potrebe i mogućnost što šire prisutnosti u društvenoj praksi. Zato izvor mog zazora od ‘dodatne vrijednosti’ vidim u opasnosti da se dizajnerski predmet ekskluzivira umjesto demokratizira.” – RAZGOVARALA: JANA GAMILEC

“I realized, after all my experience on different markets, that design was no longer my only channel for creative expression. I did a couple of independent exhibitions that were very well received, I wrote and drew an award-winning children’s picture book, and now, in September, I published my first novel. I have retained this space in the media because I wasn’t lazy, and people here, like anywhere else, like it when someone makes a genuine effort” – Interviewed by: Marko Golub

“Uvidio sam, poslije raznih proživljenih iskustava na različitim tržištima, da mi dizajn više nije jedini kanal za izražavanje. Napravio sam nekoliko autorskih izložbi koje su vrlo dobro primljene kod publike, napisao i nacrtao nagrađenu slikovnicu za djecu i evo sada u rujnu objavio svoj prvi roman. Dakle, zadržao sam svoj medijski prostor jer nisam bio lijen, a ljudi ovdje, ili bilo gdje drugdje, vole vidjeti kad se neko iskreno trudi” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

Cover photo: Brigitte Lacombe Susan Sellers is a founding partner and creative director of 2×4 and Senior Design Critic at Yale School of Art. At 2×4, she leads a wide range of strategy and design projects in the cultural, commercial and urban sectors, from large-scale brand identity and…

  Fotografija na naslovnici: Brigitte Lacombe Susan Sellers je osnivačica, partnerica i kreativna direktorica u studiju 2×4 te viša kritičarka za dizajn na Fakultetu za umjetnost Sveučilišta Yale. U studiju 2×4 vodi široki raspon strateških i dizajnerskih projekata u kulturalnim, komercijalnim i urbanim sektorima, od velikih projekata identiteta…

“Programmer’s responsibility should be increasing, but I’m afraid it is not. Facebook’s motto Move fast and break things gained great popularity because it somehow gives us the license to “break things” and tells us this is OK because we need to go faster, further and higher, since we can always go back and fix things. In the end we are left with a bunch of broken things because no one goes back to fix them. It’s fine when all you break is someone’s cat photos or a funny status, but when you’re the biggest social network in the world and allow the spreading of fake news and the manipulation of users by allowing interference in elections, then we are no longer talking about things, but about human lives” – INTERVIEWED BY: MAŠA MILOVAC

“Kažem da bi odgovornost programera trebala biti sve veća, ali me strah da nije. Facebookova krilatica ‘Move fast and break things’ je dobila veliku popularnost jer na neki način daje dozvolu da se ‘potrgaju stvari’ i da je to ok, jer treba ići brže i dalje i više jer se kasnije možemo vratiti natrag i popraviti. Na kraju nam ostane gomila potrganih stvari, jer se nitko ne vraća. To je sve ok kad potrgate nečije slike mačaka i smiješne statuse, ali kad ste najveća društvena mreža na svijetu i dopuštate širenje lažnih vijesti i manipulaciju korisnika i dozvolite uplitanje u izbore, onda se više ne radi o stvarima nego o ljudskim životima” – RAZGOVARALA: MAŠA MILOVAC

“The way you approach and deal with the specificities and issues of the form you are working on has become, in time, a characteristic of your aesthetics, or to put it simply, a part of your authorial language. When for years one does editorial design, ones starts to think like that too: what is seen at first sight, how to involve the reader into a story, where is the beginning, what is the most important information, hierarchy, is design presenting the content and similar. However, that is often the case of a game of “wrong form”, when for example you design a poster that looks like a tram ticket, likewise a newspaper page can be a poster, a book cover or a festival flyer” – INTERVIEWED BY: MARKO GOLUB

“Način na koji pristupaš zadatostima i problematici forme u kojoj radiš s vremenom postaje odlika tvoje estetike, ili jednostavnije rečeno, dio tvog autorskog jezika. Kada godinama radiš editorial dizajn tako počneš i razmišljati: što se vidi na prvi pogled, kako uvući čitatelja u priču, gdje je početak, koje su najvažnije informacije, hijerarhija, prezentira li dizajn sadržaji i slično. No, isto tako često je tu riječ i o igri „krive forme“, kao kad primjerice napraviš plakat koji izgleda kao tramvajska karta, tako i novinska stranica može biti plakat, naslovnica knjige ili letak za festival” – RAZGOVARAO: MARKO GOLUB

I feel specialization rarely makes sense, and am more prone to an open and flexible structure of the design field. What makes a designer good is the way he or she responds to a certain task and the way he or she gives meaning to the solutions, viewing them in the widest possible context. It is the skills gained that create the specialization, and these can always be acquired through practice and training – Interviewed by: MONIKA DŽAKIĆ