P1200345

[d]razgovor: Fanzini iz dizajnerskog rakursa / Zatvaranje izložbe i dijeljenje fanzina

U subotu 28. 11. u 18 sati zatvaramo izložbu IZGUBLJENI POTENCIJALI – ODJECI IZ PROŠLOSTI FANZINSKE KULTURE i prigodno dijelimo sve primjerke reprinta fanzina koje smo pokazali na izložbi! U neformalnoj atmosferi razgovarat ćemo o samom projektu, ali i o fenomenu fanzina općenito, o fanzinima kao dizajnu ili bolje rečeno anti-dizajnu, o tome odakle su potekli, tko ih je radio, distribuirao, čitao i zašto. Sudjeluju izdavač i osnivač knjižare “Što čitaš?” MARKO STRPIĆ, medijski aktivist i producent OLIVER SERTIĆ, ANTONIO KARAČA i MARKO GOLUB. Svi ste pozvani!

Više o izložbi:

Izložba Izgubljeni potencijali – odjeci iz prošlosti fanzinske kulture bavi se još uvijek neopravdano marginaliziranim fenomenom alternativne, underground i punk kulture, kojim se, barem kod nas, sve donedavno rijetko tko sustavno bavio, posebno s potencijalno vrlo zanimljivog aspekta grafičkog dizajna. Do danas je on i dalje najčešće valoriziran u uskom okviru nezavisnih, punkunderground i klupskih, fragmentiranih scena, i dok spomena o fanzinima, čak i u lokalnim okvirima, ima, sve donedavno nije bilo uspostavljene kronologije, kamoli strukturiranije povijesne pripovijesti. Vrijedan arhiv u tom smislu inauguriran je početkom ove godine u okviru iznimno važnog projekta Fanzini.hr, na koji se djelomično referira i ova izložba. No tu je i recentno obnovljeni interes za medijske i likovne fenomene poput tzv. knjiga umjetnika i tradicije samizdata, koji pruža pak još jednu moguću vizuru, dok se fanzinska mreža može promatrati i kao svojevrsna preteča demokratizacije medija koju je od kraja 90-ih uveo Internet. Predstavljanje ovakvog sadržaja u okviru galerije posvećene dizajnu kao praksi moglo bi biti poruka i inspiracija posebno mladim grafičkim dizajnerima koji posljednjih godina polako ponovno otkrivaju načela samizdata i uradi-sam kulture u vlastitim praksama. Ova izložba zapravo i polazi od osobnog iskustva svog autora, dizajnera po struci i obrazovanju, koji je i sam sudjelovao u fanzinskoj sceni grada Požege, u kojem je odrastao. Stoga je i okvir na koji je izložba usredotočena upravo požeška fanzinska scena od kraja osamdesetih, kroz fanzinski boom 90-ih godina, do sredine 2000-ih kada ona definitivno zamire. Fanzini su ovom prilikom promatrani kao „nesvjesni“ ili „neosviješteni“ dizajn. Pritom termin „nesvjesno“ označava dizajn koji ne pripada nedvosmisleno ni domeni akademskog niti amaterskog, nego nastaje iz potrebe kreiranja, prezentiranja i distribucije vlastitih (osobnih, političkih, svjetonazorskih) poruka i sadržaja.

(iz teksta Antonija Karače)

 

P1200355

 

Punk i hardcore fanzini , ili skraćeno zinovi, su u najboljoj tradiciji alternativnog tiska dugo godina bili glavni način komuniciranja na punk i hardcore sceni. Rade ih punkeri i hardkoraši za punkere i hardokoraše kao sintezu različitih elemenata – glazbe, stavova, estetike i politike/filozofije. Zbog specifične tematike, koja se oblikuje pri zajedničkim stajalištima punkerske i hardkorovske supkulture, fanzini nude snažan element povezivanja unutar scene, koja je tijekom gotovo 40 godina od pojave punka postala globalni pokret. Fanzini su bili blogovi, forumi i društvene mreže. Baš kao što je za punk bendove vrijedilo, da svatko može svirati, tako je i zinove mogao raditi svatko po načelu uradi-sam. Bilo je potrebno samo imati što za reći odnosno napisati, to složiti na podlogu po principu odreži i zalijepi te doći do što jeftinijeg umnožavanja. Underground izdavaštvo je procvjetalo s punk i hardcore scenom. U Jugoslaviji su se prvi samoizdat punk fanzini pojavili sporadično koncem 70. i početkom 80. godina, što se dogodilo istovremeno sa splašnjavanjem interesa tadašnjih „sredstava javnog priopćavanja“ za prve punk i novovalne bandove, koji su kao glazbeni fenomen imali otvorena vrata ne samo u tadašnjem vrlo čitanom glazbenom i omladinskom tisku, nego često i na republičkim radijskim i televizijskim postajama, koje su bile pod kontrolom države i organizacija saveza komunista.  Osim toga punk u Jugoslaviji je početkom 80. godine bio javno klasificiran kao „društvena devijacija“ tijekom konstruirane naci-punk afere u Ljubljani što je i dovelo do ubrzanog odlaska punka u podzemlje i subkulturnu marginalnost.

(iz teksta Gorana Ivanovića)

 

P1200347