Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“Kao i sam manifest, Labrovićev performans unaprijed pretpostavlja kako se sustav (odnosno izvedba i pozicija njenih učesnika u njoj) ne može tek tako korigirati iznutra, već zahtijeva prevrat, što se odlično preslikava na sam čin izvedbe ovog ‘participativnog performansa’ koji, uspostavivši svoj imaginarni prostor i svoja imaginarna pravila u skladu s konvencijama umjetničkog događanja, uspostavlja i uvjete svog dokidanja” – Piše: Marko Golub

“U projektu Otac Hrabrost Bakal i njegova suradnička ekipa, u kojoj je i scenograf ali i izvođač Leo Vukelić, kamenu i poviješću natopljenu školjku Dubrovnika otkrivali su s njezine mračnije strane, čitajući njegove strahove, žudnje, lucidnosti i ludila, na koncu i kratkotrajni život u odnosu na nepreglednost i, unatoč ovakvim i brojnim drugim umjetničkim projektima, neuhvatljivost smrti.” Piše: IGOR RUŽIĆ

“Mnogi od ovih radova mogli su se naći u našoj selekciji za Praški kvadrijenale upravo zato što, iz neočekivane vizure vizualne umjetnosti, tematiziraju ono što bi se unutar nje moglo zvati scenskim prostorom, čak i prostorom ‘fikcije’ za koji galerijska bijela kocka pruža temeljnu atmosferu i uvjete. U njima ova umjetnica najčešće ništa ne gradi, već uzima postojeću arhitekturu i naseljava je pogledima, ponašanjima i pravilima ophođenja koja brišu i poplavljuju granicu između publike, izvođača i prostora izvedbe” – Piše: MARKO GOLUB

U lipnju 2015. na Praškom kvadrijenalu, najvećoj svjetskoj manifestaciji posvećenoj scenografiji i scenskom prostoru, Republika Hrvatska predstavljena je izložbenom koncepcijom INTANGIBLE / NEOPIPLJIVO, koja predstavlja autore, scenografe, redatelje i vizualne umjetnike: BADco., Boris Bakala & Lea Vukelića, Damira Bartola Indoša & Tanju Vrvilo, Olivera Frljića & Igora Paušku, Sinišu Labrovića, Katu Mijatović, Boženu Končić Badurina, Boruta Šeparovića i Vlastu Žanić. Kustosi izložbe bili su Marko Golub, Nikola Radeljković i Igor Ružić. Izložba je tom prilikom i nagrađena jednom od Zlatnih medalja Kvadrijenala.

“Autorski pristupi Maje i Danijela obradi teme rezultiraju zasebnim djelima, čija zajednička implementacija tvori prepoznatljiv identitet. Majina razrada koncepta i pristupa materiji te grafička obrada materijala je čista, jasna i usustavljena, vidljivih smjernica i bez suvišnih sadržaja koji su sami sebi svrha. Danijelove su pak ilustracije vrtlog ekspresije prepoznatljiva rukopisa. Daleko od generičkih ilustracija, one su pune života i u najmanjem detalju, slikarski svijet u malom” – Piše: Karla Pudar

U utorak 29. 9. 2015. u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]razgovor s dizajnericom Majom Bagić Barić i ilustratorom i likovnim umjetnikom Danijelom Srdarevom. Razgovor moderiraju kustosica izložbe Karla Pudar i voditelj HDD galerije Marko Golub.

“Arigato, Model i Ili_ili, ključni artefakti na ovoj izložbi, svojevrsni su zaštitni znak njihovog vlastitog brenda Grupa Products. Ili ambicioznog iskaza da dizajner ponekad sve može sam. Da može dizajnirati, investirati i upravljati distribucijom vlastitih proizvoda, internacionalno. I dok to treba uzeti s rezervom, jer mnogi ne mogu, jer im to nije posao, i jer produkt dizajn ne može egzistirati bez stimulativnog društvenog, institucionalnog, industrijskog i tržišnog okruženja – Grupin iskorak u vlastitu produkciju iznimno je važan baš zato što su uspjeli odraditi golemi posao, a da ih to pritom nije zakočilo u dizajniranju novih proizvoda” – Piše: MARKO GOLUB

„Znao sam sresti svoje kolege u gradu, pozvali bi me na kavu i pitali: za koliko radiš u Jugotonu? Pa bi mi rekli: Ja to nikad ne bih za te novce radio! Rekoh im, dobro, ti ne. No kad bi odlazili sa kave pitali bi me – imaš 200 dinara za posudit? I dao bih im. Jer sam taj dan napravio barem tri omota“ – RAZGOVARAO: ŽELJKO LUKETIĆ

Iz video arhiva HDD-a pogledajte predavanje Ivana Rupnika “Otvoreni radovi i nedovršene slike”, održano u sklopu festivala Dan D 2015 u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta.

U sklopu ovogodišnjeg festivala Dan D u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta održano je i predavanje projektne menadžerice francuskog Nacionalnog centra za likovne umjetnosti (CNAP) Véronique Marrier o publikaciji i projektu “Graphisme en France”. Predavanje u cijelosti možete pogledati u nastavku.

U sklopu video rubrike pogledajte snimku predavanja beogradskog grafičkog dizajnera i edukatora Boruta Vilda održanog u sklopu festivala dizajna Dan D 2015: Arhiv dizajna, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Peperminta. Kroz predavanje naslovljeno “Jesam li išta naučio? Edukativni sentiš o stvarima koje nisu dizajn”, Vild se osvrće na svoj dosadašnji rad, s posebnim fokusom na rad u području edukacije kreativaca i dizajnera.

”Ne slažem se sa permanentnim, sentimentalnim, takoreći antikvarnim osvrtom na prošlost, kao što se ne slažem ni sa hrljenjem u budućnost bez poznavanja onoga što je bilo u prošlosti. Smatram da sa onim što je prošlo treba uspostaviti kritički dijalog, uz analizu motiva i povijesne realnosti, da bismo sa onim što dolazi uspostavili kreativni dijalog, u skladu s kulturnim potrebama, društvenim idealima, ekonomskim uvjetima i tehnološkim inovacijama” – Razgovarala: IVANA BOROVNJAK

U četvrtak 23. 7. u 20 sati u sklopu izložbe Socijalistička disco kultura 1977-1983: Vizualni jezik disca poseban gost HDD galerije bit će Ivan Ivezić, dizajnerski rekorder zlatnog doba jugoslavenske diskografske industrije. Autor je nekoliko tisuća grafičkih rješenja za omote ploča, ali i popratnih reklamnih materijala, koje je gigant iz zagrebačke Dubrave izbacivao u impresivnim količinama. Ivan Ivezić najčešće je spominjano ime na omotima Jugotonovih ploča u razdoblju od 1967. do 1991. godine koliko sveukupno traje njegov angažman. Izrađivao je omote kao grafički one-man-show, brinući se ne samo za idejna rješenja, nego i pripremu i produkciju finalnih materijala.

“Zahvaljujući digitalnom svijetu, tipografija je danas demokratizirana. Vrijeme je da dobro razmislimo o njezinoj ulozi u službi brendiranja, dizajna tiskovina ili u bilo kojem drugom kontekstu. Bjelodano je da smo stigli do raskrižja sličnom onom na kojem se dizajn vizualnih identiteta nalazio šezdesetih” – Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Jedno od pitanja na koje odgovaramo na izložbi jest i tko su bile zvijezde jugoslavenskog disca. Odgovor se prirodno nudi preko omiljenog komunikacijskog medija te glazbe, dakako ovitaka glazbenih izdanja i njihove strategije da nipošto ne budu suzdržane, samozatajne ili sakrivene. Upravo suprotno i čak i danas, kada su te nove biografije popravljene i ušminkane, do tih izdanja nije lako doći zbog nekoliko razloga. Prvi je svojevrsni testni, probni karakter tih ploča. Njima se opipavalo tržište, odgovor medija i publike, te su se oprezno lansirale u nevelikim nakladama” – Piše: ŽELJKO LUKETIĆ

“U području koje se nekad nazivalo grafičkim dizajnom odnosno dizajnom vizualnih komunikacija, danas često i komunikacijskim dizajnom, diskontinuitet 90-ih potaknuo je kod novih generacija interes za prošlost, relativno nepoznatu i nedovoljno dokumentiranu lokalnu tradiciju kao i dosege produkcije dizajna u doba socijalizma” – Piše: DEJAN KRŠIĆ

“Taj ‘praktičarski’ pristup teorijskom, ili diskurzivnom aspektu dizajnerske produkcije činio nam se važnim jer je posljednjih godina stekao jasnu vidljivost i niz sljedbenika prvenstveno među mlađom generacijom dizajnera, koji su očito imali potrebu da kroz istraživanje vlastitog zaleđa, autora i dostignuća koja su im prethodila, sagledaju i vlastitu praksu kao dio nekog većeg kontinuiteta te postave pitanje što je to čime se sami bave, zašto se tim bave, koje je poslanje, uloga, doseg i učinak dizajna u našoj svakodnevici nekad i danas” – Piše: MARKO GOLUB

“Mislim da bi arhiv dizajna trebao funkcionirati kao mreža već postojećih i nekih budućih arhiva. Dio te mreže činili bi i podaci projekta Dizajnerice i nekih sličnih budućih projekata, i već postojeći online arhiv Muzeja za umjetnost i obrt, i arhivi drugih relevantnih muzeja i institucija. Tu bi se trebali nalaziti pretraživi skenovi nekih rijetkih ključnih izdanja, časopisa, članaka o dizajnu. Istina, nemam pojma kako to izvesti, kako provesti “međuarhivski” način tagiranja, sustav pretraživanja podataka ali sigurna sam da je to sasvim moguće” – Razgovarao: MARKO GOLUB

„Još krajem osamdesetih mi je kolega Ljubičić blagonaklono savjetovao da se trebam koncentrirati na jedno područje i usmjeriti svu energiju na to. Jer si ovako, kao, u opasnosti da u svemu ostaneš diletant. Razumijem tu logiku, ali je ne prihvaćam. Mislim da se upravo u tim spojevima, prebacivanjima utjecaja i ideja iz jednog u drugo područje, stvara neka nova vrijednost“ – Razgovarao: MARKO GOLUB

“Kao što se Kršićev rad zadnjih 15 godina ne može zamisliti bez WHW-a, tako se ni komunikativnost, vidljivost i javni učinak WHW-ovih projekata ne može zamisliti bez DK-ove dizajnerske imaginacije, smisla za humor, elokvencije u baratanju najrazličitijim ikoničkim referencama i odavna prisutnog pop-senzibiliteta koji je uspio efektno animirati i one neprobojnije među WHW-ovim tezama i konceptima” – Piše: MARKO GOLUB

“Dizajneri plakat iz statične, “zaokružene” prostorne forme polako preobražavaju u neku vrstu “komunikacije u vremenu”, one koja se očito mijenja trajanjem, animira se i pomiče u različitim digitalnim formatima kao što su gif-ovi i slični, kolažira se s raznovrsnim digitalnim otpatcima u obliku glitch-eva, ukratko, širi svoje semantičko polje na načine koje su ranije samo rijetki mogli zamisliti. Nasuprot tom spektru inovativnosti leži netalasanje onoga što se danas još uvijek naziva političkim plakatom, tržišnim plakatom ili naprosto plakatom kao elementom marketinških kampanja” – PIŠE: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U utorak, 28. 4. u 19 sati HDD galeriji održat će se razgovor na temu DIZAJNER U OGLAŠIVAČKOJ INDUSTRIJI. Razgovor je dio popratnog programa izložbe Zvonko Beker i poslijeratna ekonomska propaganda, a u njemu će sudjelovati GORAN MARTIN ŠTIMAC, DAVOR BRUKETA, BRANIMIR LAZANJA, te kustosi izložbe MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO.

“Skoro sva Bekerova likovna rješenja bazirana su na pedantnom, istreniranom crno-bijelom crtežu, odnosno ilustraciji, koja je zbog specifičnosti i ograničenja ondašnjeg roto-tiska bila dominantna u komuniciranju komercijalnih sadržaja u dnevnim novinama. Ilustracija je taj dominantni status odavno izgubila, i tim više ovi radovi današnjem dizajneru sigurno djeluju doista egzotično, a Bekerova sposobnost da stil i maniru crteža radikalno prilagodi kontekstu kao iznimno dobro izbrušena crtačka disciplina” – Pišu: MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO

“Od dobrog koncepta do tržišnog uspjeha dug je i trnovit put i rijetki su dizajneri koji znaju s tim izaći na kraj. No moram priznati da prateći rad nekih izuzetno talentiranih dizajnera koji čak i jesu sposobni kao poduzetnici vidim kako zbog svakodnevne borbe oko proizvodnje, kredita, sufinanciranja, distribucije i svega ostalog nemaju vremena ni kapaciteta za nove ideje i nove dizajnerske projekte pa u svojim najkreativnijim godinama vuku jedan te isti projekt” – Razgovarao: MARKO GOLUB

U petak, 27. 3. u 19 sati u HDD galeriji održat će se [d]RAZGOVOR povodom izložbe DIZAJNERICE 1930 – 1980: Kontekst, produkcija i utjecaji. U razgovoru, osim autorskog tima izložbe, sudjeluju i IVANA MANCE (Institut za povijest umjetnosti), KORALJKA VLAJO (kustosica, MUO), IVANA HANAČEK (Blok), dizajnerice JASENKA MIHELČIĆ, JAGODA KALOPER i druge autorice čiji je rad obuhvaćen ovim projektom. Moderator je Marko Golub

“Prije nego li što se izvede ishitreni zaključak o zapriječenosti žena-dizajnerica na putu vlastite autorske samorealizacije, takva manjkavost odnosno „nedovršenost“ opusa otvara temeljeno pitanje o načelnoj primjerenosti institucije autora i njegova opusa za sagledavanje i razumijevanje povijesti dizajna u cjelini. Treba li, naime, povijest dizajna isključivo istraživati kroz kategoriju autorski profiliranih opusa, ili ju je moguće istraživati preusmjeravajući vrednovanje i tumačenje dizajna s razine autorske inovacije na razinu recepcije i uporabe odnosno ka instituciji korisnika i društvenoj funkciji proizvoda?” – Piše: IVANA MANCE

“Autorski opus Željka Borčića karakterizira zavidno širok raspon aktivnosti kojima je tijekom više od četiri desetljeća dotaknuo ne samo neke od najvažnijih dizajnerskih, nego i umjetničkih tema svog vremena. Riječ je o profesionalnoj i ljudskoj otvorenosti kakva je mogla s lakoćom dotaknuti krajnosti – od iznimno osobnih, autoreferencijalnih radova do stroge impersonalne utilitarnosti velikih oglašivačkih kampanja, od konceptualne umjetnosti i hepeninga do zavodljivih ambalaža proizvoda masovne potrošnje, od spontanih istraživanja u fotografskom mediju do ikoničke jezgrovitosti znakova i identiteta komercijalnih tvrtki i institucija” – Piše: MARKO GOLUB

“Milton Glaser je za generacije mlađih kolega predstavljao, i još uvijek predstavlja, živi dokaz da se na međunarodnom tržištu dizajna može preživjeti i istodobno biti iskreni idealist, bez trunke cinizma u javnim nastupima, bez fige u džepu i bez kompromitiranja vlastitog rada, štoviše demistificirajući ga ne kao umjetnost, nego baš kao rad, predan i dugotrajan” – Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

U četvrtak, 12. veljače 2015. u 19 sati u HDD-u održat će se promocija knjige SAMO PLAKATI / ONLY POSTERS autora i dizajnera vizualnih komunikacija BORISA LJUBIČIĆA. U predstavljanju i neformalnom razgovoru o knjizi, osim samog autora i dizajnera sudjeluju kritičar i kustos HDD galerije MARKO GOLUB i dizajner i publicist DEJAN KRŠIĆ

U petak 6. veljače 2015. u 19 sati u HDD galeriji održat će se javni [d]razgovor s BOGDANOM BUDIMIROVIM, uz sudjelovanje i moderaciju kustosa izložbe MAROJA MRDULJAŠA i ko-kustosa MARKA GOLUBA i BORISA VIDAKOVIĆA.

Osvrt na izložbu suvremenog španjolskog dizajna “Reset Design: New Working Models” (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. prosinca 2014. – 25. siječnja 2015.). Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Prikaz izložbe Bruno Planinšek: Portret dizajnera u zagrebačkom Tehničkom muzeju, od 15. prosinca 2014. do 15. ožujka 2015., piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ Istraživanje povijesti hrvatskog i jugoslavenskog poslijeratnog dizajna misija je u koju se posljednjih godina upušta sve više kustosa, kritičara, povjesničara umjetnosti (i dizajna), ali i samih dizajnera…