Naslovnica: Prospekt “Transjug”, 60-e; nepoznati autor
Već u samim počecima svojeg agencijskog djelovanja Ozeha je prepoznala privredni potencijal grada Rijeke te je 1948. u tome gradu oformila svoju prvu filijalu. Prvih se godina postojanja filijala uglavnom bavila uslugama plakatiranja, oglašavanja u tiskovinama i na radiju te edukacijom kadrova koja se provodila u zagrebačkoj centrali. Iako se 1951. službeno vodi kao godina pravog početka rada riječke filijale koja je svojim djelovanjem obuhvaćala područja današnjih županija Primorsko-goranske i Istarske, svoje pravo obličje poprima dolaskom Maksa Njegovana 1953. godine.
Njegovanova era
Riječki je tim početkom 50-ih bio malobrojan, a činili su ga direktor i propagandist Maksimilijan Njegovan, crtač, plakater i dvije činovnice, dok su se uredi nalazili na Trgu Republike 1.[1] Na Njegovanov nagovor Ozehi se 1953. na mjestu propagandista pridružuje Ivo Johan Sartori te njih dvojica kreiraju razvojnu strategiju filijale preslikavajući modele rada zagrebačke centrale, a prvu značajniju suradnju ostvaruju sa tvornicom Torpedo.
Zagrebačka je centrala početkom 50-ih za tvornicu Torpedo izradila katalog proizvoda koji je oblikovao Oto Antonini, no po realizaciji tog projekta vođenje klijenta preuzima riječki tim. Njegovan i Sartori razvijaju seriju prospekata za novu liniju motora tvornice Torpedo sa suvremenim propagandnim pristupom. Idejno grafički koncept lišen je suvišnih likovnih elemenata, a u fokusu se nalazi fotografija proizvoda i popratni tekst.[2] Kompletan materijal realiziraju u suradnji s fotografom Otokarom Horvatom, tadašnjim voditeljem Foto-odjela u Zagrebu i majstorom za amerikan retuš. Kvalitetna suradnja sa Foto-odjelom povoljno se odrazila na nove narudžbe tako da su ubrzo uslijedili angažmani za izradu propagandnih materijala (oglasi, prospekti, katalozi, plakati, svjetleći stalci i reklame) za industrijske divove tog doba: Rafineriju nafte Rijeka, brodogradilište 3. Maj i tvornicu Rikard Benčić.[3]
Koncem 50-ih i početkom 60-ih Sartori razvija svoje prve marketinške i kreativne koncepte iz kojih se već tada čita njegov širok potencijal koji zadire u brending i copywriting. To je najvidljivije u suradnji s tvrtkom Istravinoexport Rijeka za koju je Ozehin mali riječki tim, pod njegovim vodstvom, osmislio niz propagandno-marketinških akcija primarno usmjerenih na brendiranje proizvoda te njihovo pozicioniranje na tržište. Neke od važnijih akcija su: nanovo brendiranje Istra vinjaka Premier i linije pjenušavih vina Bakarska Vodica, brendiranje rum-punča Pepito te koncipiranje brenda bezalkoholnih pića Lero.
Nakon uspješnih prvih pohoda na riječku industriju i kontinuiranu suradnju s 3. Majem, Istravinoexportom i INA Rafinerijom nafte Rijeka[4], krajem 60-ih Ozehini se interesi usmjeravaju ka proširenju djelovanja na sektor turizma čemu je pogodovala promjena ekonomske politike u zemlji praćena rastom osobne potrošnje, a osobito pojava plaćenog odmora u europskom okruženju[5]. Postojećem se timu pridružuje propagandistica koja uspostavlja prve kontakte s Turističkim savezima, hotelskim kompleksima i turističkim naseljima s područja Kvarnera i Istre. Istovremeno, zbog liberalizacije ekonomske politike i intenziviranja međunarodne suradnje sa zemljama u okruženju u kontekstu promocije pomorskog prijevoza riječkim se pomorskim gigantima otvaraju vrata u inozemstvo te započinje važna suradnja riječke filijale s riječkom lukom.
70-ih bilježimo procvat kuture izlaganja u svrhu promocije tvrtki na velikim sajmovima na prostorima tadašnje Jugoslavije i van njenih granica. Tim je povodom riječka filijala organizirala niz zapaženih, zajedničkih nastupa tvrtki Luka, Jadroagent, Jugolinija, Transjug, Lošinjska plovidba, ŽTP. Uspješnosti tih akcija pridonijela je dobra suradnja riječkog realizatora sajmova s arhitektima odjela za projektiranje i unutarnje uređenje Atelier, Foto-odjelom i vanjskim suradnicima dizajnerima.
Servisiranjem sve većeg broja klijenata tijekom 70-ih (Plava laguna – Poreč, Jadranka – Mali Lošinj, Hotelska grupacija Jadran – Crikvenica, Haludovo; Parafinka, Uljanik, Prvomajska Labin, Pazinka, Istarska pivovara, PPK Pazin) bitno se mijenja strukturna i kadrovska politika. Filijala već nekoliko godina ima svoje računovodstvo i kućnog fotografa, uredi se sele u prizemlje nebodera u ulici Franje Čandrka 23a, a dolaze i nova pojačanja na mjesto propagandista čijoj se obuci posvetio Sartori.[6] Propagandistima nije bilo lako jer su uz rad na tekućim projektima (vizualni identiteti, signalizacija, korporativni i propagandni materijali, reklamne kampanje) većinu vremena provodili u terenskom radu, odnosno edukaciji klijenata koji nisu bili upoznati sa tržišnim strategijama i ulogom marketinga općenito.[7] Pri realizaciji propagandno-marketinških aktivnosti kontinuirano su koristili sve dostupne resurse zagrebačke centrale što je uključivalo usluge Kreativnog i Foto-odjela, Tonskog i video studia, Ateliera, a od 1972. i Odjela za istraživanje tržišta.
Odjel je proveo važna istraživanja poput Oživljavanje proizvoda: Istarsko pivo,1977.; Istraživanja tržišta krajnjih potrošača automobilskih motornih ulja za tvrtku INA Rafinerija nafte Rijeka, 1972 – 1989.; Motivaciona istraživanja s testom proizvoda i imena povodom lansiranja prvih parafinskih šibica u Jugoslaviji pod imenom – Parafinka, 1972.; Motivaciono istraživanje o potrošnji purećeg mesa i Testiranje postojećeg zaštitnog znaka i lansiranje novog za tvornicu PPK Pazin, 1976. u svrhu razvoja daljnjih promotivnih aktivnosti.
Osamdesete – vrijeme novih politika
Osamdesete su obilježene odlaskom velikog dvojca – Njegovana i Sartorija, proširenjem propagandnih timova i dolaskom dizajnera te težnjom za većom financijskom autonomijom novog vodstva filijale.
Nakon iznenadne smrti Maksimilijana Njegovana 1981. na mjesto direktora dolazi Milivoj Ružić[8] dotadašnji propagandist, a 1984. ulogu višeg propagandista-mentora preuzima Slavica Afrić po odlasku Johana Sartorija u mirovinu. Slavica Afrić se aktivno uključuje u edukaciju novopridošlih prapagandista te uz njihovu pomoć nastavlja uspješno voditi postojeće klijente poput Istravinoexporta, tvornice Rikard Benčić, brodogradilišta 3. Maj (prospekti, kalendari, artikli za unapređenje prodaje), Jugolinije (katalozi, kalendari, korporativni materijali, artikli za unapređenje prodaje), Pazinke (reklamna kampanja), Istarske pivovare (etikete piva Favorit, reklame kampanje) i INA Rafinerije nafte Rijeka.
Iako je riječka filijala od sredine 50-ih surađivala s Rafinerijom nafte Rijeka, možemo reći da je upravo najitnenzivnija suradnja krenula 80-ih na redizajnu kompletne ambalaže motornih mazivih ulja INA Delta TLX, INA Delta Sint i INA Delta 5 INA Rafinerije nafte Rijeka, pratećim reklamnim kampanjama i provođenjem već spomenutih istraživačkih studija. Materijali su realizirani u suradnji vanjskim suradnicima dizajnerima, dizajnerom Kreativnog odjela, Foto-odjelom i Odjelom za istraživanje tržišta.[9]
Sredinom 80-ih bilježimo dolazak kreativnog školovanog kadra na mjesto dizajnera i fotografa, što je uvelike ubrzalo radne procese i omogućilo razvoj sasvim drugačije radne atmosfere.
Filijala je uspješno poslovala do konca 1990-e kada je službeno promijenila naziv u A.I.D.A.[10]
Alira Hrabar Oremović