Na izložbama posvećenim agenciji Ozeha više puta smo se susretali s imenom Dušana Bekara te je praktički bio istaknut kao jedna od središnjih autorskih ličnosti “Ozehine orbite”. Štoviše, u vrlo širokom rasponu izložaka od kojih je mnoge lako bilo moguće smjestiti u vrijeme i prostor prepoznava­njem karakteristične estetike pojedinih desetljeća ili autora, upravo su se neka Bekarova rješenja izdvajala kao gotovo bezvremenska, kao da su mogla nastati i danas. Izložbu Dušan Bekar — Dizajner iz sjene (2018.) zajednički su koncipirali Alira Hrabar Oremović i Bekarov sin, Duško Bekar Jr. s namjerom da nam daju barem mali, sažeti uvid u doista impresivan dizajnerski opus koji se proteže praktički kroz čitavu drugu polovicu 20. stoljeća, od konca 40-ih do kraja 90-ih godina (iako je Bekar kreativno aktivan i danas). Mnogi njegovi vi­zualni identiteti, ambalaže, plakati, propagandni materijali i oglasne kampanje duboko su usađeni u kolektivno sjećanje niza generacija te su dan danas izrazito prepoznatljivi — od čitave lepeze efektnih vizuala za Fotokemikine proizvode, do vizualnog identiteta Univerzijade ‘87. Iako je sporadič­no djelovao i u području kulture, glavnina njegovog opusa vezana je za proizvodnu industriju i neke od najznačajnijih hrvatskih i jugoslavenskih tvrtki njegova vremena. S obzi­rom na vremenski raspon, ali i raspon Bekarovih interesa, zanimljivo je bilo primijetiti da je riječ o dizajneru koji se s jednakom lakoćom služi crtačkim, slikarskim, grafičkim i fotografskim sredstvima, optičkim istraživanjima itd., te je stoga lako apsolvirao i bitne tehnološke promjene koje su se tijekom vremena odražavale i na dizajn. Budući da je izložba realizirana u izravnoj suradnji s dvije generacije obi­telji Bekar, pristup građi bio je bitno olakšan, ali zbog njene osjetljivosti izlagali smo, uz neke od originalnih primjeraka, većinom nove printeve otisnute iz kvalitetnih skenova. Kako je izložba otvorena u trenutku kad je ova knjiga već bila u fazi prelamanja, neke od dodatnih materijala koji su nam svakako zanimljivi (poput višesatnih intervjua Alire Hrabar Oremović s Dušanom Bekarom) nismo za nju stigli prirediti, ali učinit ćemo ih dostupnima prvom sljedećom prilikom.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]

 

 

HDD galerija
18.12.2018. – 11.1.2019.

Autori koncepcije, vizualnog identiteta i
postava izložbe: Duško Bekar Jr. • Alira Hrabar
Oremović
Tekst: Alira Hrabar Oremović
Organizacija i produkcija izložbe: Marko Golub
/ HDD
Asistentica u produkciji: Jana Gamilec

 

 

Bekarov svijet slika i riječi

Alira Hrabar Oremović

 

Izložba Dušan Bekar: dizajner iz sjene upoznaje nas s djelima izuzetno produktivnog grafičkog dizajnera, fotografa i slikara Dušana Bekara koji je djelovao na polju komercijalnog i korporativnog dizajna od početka 50-ih do početka 21. stoljeća u Hrvatskoj u statusu samostalnog umjetnika, a kreativno je aktivan i dan danas. Iako je riječ o vrlo širokom vremenskom okviru, namjera nije nam razmatrati autorovu bogatu produkciju unutar nekog određenog razdoblja, već baviti se ključnim momentima i odrednicama njegovog profesionalnog razvoja.

Dušan Bekar rođen je u Zagrebu 28. 4. 1931. godine. Od djetinjstva pokazuje crtački talent te gaji zamjetan interes za slikarstvo. U svijet slika Bekara je uveo njegov otac, inače agronom i enolog, putem djela slovenskog slikara, ilustratora i satiričara Hinka Smrekara. “Idemo u Indiju Koromandiju!” bio je očev poziv dječaku u svijet bez ograničenja, svijet igre i zabave prepun grotesknih figura i nadrealnih prizora.[1] Gledajući Smrekarova djela, u početku je precrtavao ljudske figure, no s vremenom je počeo formirati svoje svjetove – scenografiju svakodnevnog života koja je prerasla samu igru. Nakon smrti oca 1944. brigu za Bekarov umjetnički razvoj preuzima rodbina koja je emigrirala u Italiju i koja će ga od 1946. na mjesečnoj bazi opskrbljivati umjetničkim monografijama, udžbenicima o fotografiji i foto-opremom, a po njegovoj želji i pretplatiti na stručne časopise Graphis i Gebrauchsgraphik[2]. Formalno obrazovanje stekao je u I. i II. industrijskoj školi u Zagrebu (usmjerenje Fotokemija), a po njenom završetku 1948., kratko se zapošljava u Chromosovom laboratoriju za boje i polazi tečaj grafike Ozeha[3].

Godine 1949. započinje suradnju s Ozehom na reklamnim kampanjama za brendove široke potrošnje. U prvoj polovici 50-ih oblikuje oglasne kampanje i propagandne materijale za brendove Radion (s Marijanom Serdarušićem), Kalodont i VIM tvrtke Saponia te Biokrin (sa Zlatkom Martinovićem), Pitralon i Niveu tvrtke Neva. U tom periodu, kao najvažniji projekt sam Bekar ističe oblikovanje zaštitnog znaka tvornice Labud (bijeli labud upisan u crveni trokut), kompletno brendiranje praška za pranje rublja Peresam te oblikovanje plakata i propagandnih materijala za isti. Iz tog ranog perioda potječu i zaštitni znakovi za tvornicu šivaćih strojeva Bagat i tvornicu gumenih proizvoda RIS. Za Bagat će oblikovati i niz propagandnih plakata, kataloga i prospekata tijekom nadolazećih godina, a za RIS, uz spomenute materijale, oglasne kampanje i ambalažu za gumene rukavice. Ambalaža za medicinske gumene rukavice Medis nagrađena je 1965. Jugoslavenskim Oskarom za ambalažu. Sredinom 50-ih započinje suradnju s tvornicom međimurske trikotaže MTČ[4], također preko Ozehe, na oblikovanju kompletne ambalaže za njihove proizvodne linije od ženskih najlon i perlon čarapa i dokoljenica do muških čarapa i pidžama. Uz sporadične kampanje za određene proizvode tvrtki Sljeme i Podravka te Tvornicu električnih žarulja – TEŽ tijekom 50-ih i 60-ih, sredinom 60-ih za Ozehinu riječku filijalu oblikuje reprezentativni tvrdoukoričeni katalog proizvoda brodogradilišta Uljanik u četiri toma. Istovremeno potpisuje i oblikovanje limene ambalaže motornih ulja Alfa D, Extra HD i Super HD riječke Rafinerije nafte INA, koja je osvojila Jugoslavenskog Oskara za ambalažu, 1966. godine.[5] No svakako najzaokruženiji, a i najkompleksniji projekt koji je napravio s Ozehom, oblikovanje je svih vrsta propagandnih materijala gotovo kompletnog proizvodnog asortimana tvornice Borovo te brendiranje najistaknutijih marki radne obuće poput Borosane i Relaksa te tenisica Startas, u periodu od 1970. do 1987. godine. Ova je plodna suradnja Ozehi donijela brojna strukovna priznanja pa je tako nagrađena za TV spot Relaks na Festivalu propagandnih filmova u Puli i za cjelovitu kampanju 50 godina Borova 1931. – 1981. na Skupu ekonomskih propagandista Jugoslavije u Portorožu 1981. godine.[6]

Paralelno s angažmanom u Ozehi radi i za tvornicu Fotokemika što je na neki način posljedica suradnje s Josipom Sudarom[7] koji je u to vrijeme također dio “ozehaškog” kruga. Za Sudara ilustrira stručni priručnik Ekonomska propaganda[8] pri čemu je u taj posao ušao sa setom već gotovih ilustriranih predložaka koje je 1955. napravio u svrhu vlastitih istraživanja. Taj je kreativni dvojac za Fotokemiku osmislio legendarne serije crno-bijelih oglasa s kraja 50-ih i prve polovine 60-ih (Veselite se životu – snimajte!), ilustrirani plakat Ulovi motiv, na kojemu je ključni vizual bijela silueta zeca koji “fotografira” ambalažom za Efka 20 Pan film na florealnoj zeleno-žutoj podlozi te niz plakata u čijem su fokusu najčešće žene i djeca izvedenih najčešće u kombinaciji ilustracije i fotografije na žutoj podlozi. Upravo ta kombinacija karakteristika je već formiranog Bekara i sljednica njegove najranije faze. Jedan od primjera je plakat Dva prijatelja koji dolazi u dvije inačice s vremenskim odmakom. Na ranijoj vidimo crtež lica dva nasmiješena prijatelja čija tijela čine ilustrirani fotoaparat i ambalaža za Efka 17 Pan film na ljubičastoj podlozi. U kasnijoj su inačici prijatelji prikazani na žutoj podlozi, međutim umjesto ilustracije fotoaparata Bekar koristi fotografiju.

Kod Bekara sve počinje crtežom i slikarstvom, kao i kod većine njegovih suvremenika koji se bave grafičkim oblikovanjem. Naime, fotografija je u hrvatskoj reklamnoj industriji do 50-ih slabo zastupljena pa tako u to vrijeme svjedočimo slikarsko-ilustrativnom pristupu oblikovanju propagandnih materijala, kako u Europi tako i u nas. Bekar se u početku, zajedno sa starijim kolegama koji su djelovali u Ozehinoj orbiti – Bis, Faist, Maurović, Vulpe i drugi, priklanja tim trendovima, no njegova prirođena sklonost novim tehnologijama i eksperimentu odvlači ga na drugu stranu – ka fotografiji. U najranijem se periodu svojeg djelovanja koristi relativno dobrom fotografskom opremom – fotoaparatom i aparatom za uvećavanje i počinje intenzivno eksperimentirati u kućnom laboratoriju, tako da krajem 40-ih nastaju njegovi prvi apstraktni fotogrami.

Tu je tehniku koristio i pri oblikovanju plakata za 1. izložbu vizualnih komunikacija u SFRJ[9]. Plakat je nagrađen u zavidnoj konkurenciji koju tada čine, između ostalih, Ivan Picelj i Edo Murtić. Dakle, već krajem 50-ih postaje očito da će se Bekar putem fotografije sve više izražavati te da će ona vremenom preuzeti primat nad tradicionalnim likovnim sredstvima, što je dodatno potaknula i suradnja sa Fotokemikom.

Bekar je, može se reći, bio Fotokemikin kućni dizajner jer je od ranih 50-ih do konca 80-ih u svrhu promocije Fotokemikinih proizvoda i edukaciju potrošača oblikovao zavidnu količinu različitih vizuala – brošure, kataloge, prospekte, letke, priručnike i uputstva, plakate, šaukartone kalendare i čestitke. Također je razvio kompletan vizualni identitet te tvrtke – logotip i nezaboravne zaštitne figure – crno-bijele siluete čovjeka s fotoaparatom koje su krasile sve tipove kućnih materijala, a jedna od njih je u formi svjetlećeg displeja desetljećima dominirala tadašnjim Trgom Republike[10]. Kreirao je i logotip krovne marke Efke te ambalažu za crno-bijele Efka/Efke Pan filmove; crno-bijele Efke filmove, kolor filmove iz serija Fotokemika Color, Efkecolor, Efkechrome, crno-bijele Varycon papire, Bromal papire, Efke Brom papire velikih formata, Difucop papire, Fotokemicolor papire te ambalažu za rendgen filmove Sanix i prvu ambalažu za video kazete. Ambalaža za Fotokemicolor papire nagrađena je 1973. Jugoslavenskim Oskarom za ambalažu. Neki od vizuala koje je razvio između 1954. i 1955. kao primjerice naslovnice prospekata za fotoploče i fotopapire Efke, vrijedni su primjeri njegovih eksperimenata u sferi kinetičke i optičke umjetnosti, a javljaju se pretežno u radovima za Fotokemiku te plakatima koji tematiziraju fotografiju (plakati za 12. i 13. izložbu međunarodne fotografije, plakat za Izložbu jugoslavenske fotografije u Varšavi s kraja 50-ih koji je nagrađen u Poljskoj) što će reći da su proizašli izravno iz razumijevanja medija.

S perceptivnom iluzijom prostora Bekar će se poigravati i pri oblikovanju plakata za izložbu Otvaramo puteve prodaje iz 1963. gdje je aplicirao distorziranu fotografiju crteža vijuge/spirale te tim motivom ukazao na suštinu marketinške prodajne filozofije. Sličnim će se motivom nekoliko godina kasnije poigravati na ambalaži prašaka za rublje CIN tvrtke Saponia. Na crvenu podlogu kutije aplicirao je bijeli krug u kojemu se nalazi crni spiralni motiv proizašao iz pokrenutog bubnja perilice za rublje. Za spomenutu je ambalažu izradio i trodimenzionalni kartonski model pokrenut elektromotorom.

Valja istaknuti da je Bekar oblikovao i trodimenzionalne objekte. Jedan od ranijih primjera je rješenje oglednog kartona za Fotokemiku Moj nos – moj ponos koji prikazuje ilustraciju nasmijanog muškog lica s fotoaparatom u rukama čiji je nos trodimenzionalna kutija u formi ambalaže za filmove. Kasnije će u gotovo svakom većem projektu koji je uključivao oblikovanje vizualnog identiteta uz dvodimenzionalno rješenje logotipa isti predočiti i u formi 3D modela (Borovo – Autogume, HEP, Hrvatski olimpijski odbor, RIS, Univerzijada ’87…)

Bekarovo poimanje dizajna, kako sam kaže, kao rješavanja prostora, kroz igru točke, linije i svjetla istovremeno sadrži i čvrstu pripovjednu strukturu. Naizgled nenametljivo i posve ljupko prikazujući razigrane i tople, svima bliske životne situacije, potiče želju za posjedovanjem predmeta uz uvjerljive emocije koje crpi iz privatnog okruženja i osobnog iskustva. To je vidljivo primjerice na vizualima za Labudov Peresam ili Ghetaldus s kraja 50-ih. Jednobojni ilustrirani oglas za deterdžent Peresam sažima ideju zadovoljne obitelji. U fokusu vizuala su majka i otac te nasmijani dječak koji osluškuje njihovu sreću. Majka se rukom oslanja na stilizirano pakiranje deterdženta te se blaženo osmjehuje dok ju suprug nježno ljubi u obraz. Poruka je jednostavna i čitka: koristite Peresam pa će cijela obitelj biti zadovoljna – ako je majka rasterećena i zadovoljna i otac će biti sretan, a time i dijete. Zanimljiv primjer je interakcija muškarca sa sunčanim naočalama i sunca na Ghetaldusovom plakatu Sunčane naočari. U lijevom kutu vidimo nezadovoljno sunce koje se sklanja jer ga zadirkuje i provocira muškarac sa sunčanim naočalama koji proviruje iz desnog kuta. Na osnovu ovih, a i drugih nespomenutih primjera, čitamo da se Bekar posebno vješto služi usvojenim znanjima s polja potrošačke psihologije što je posljedica razumijevanja kompletnog marketinško-propagandnog procesa. Kada radi kampanje za proizvode široke namjene na jedinstven način komunicira srž reklamne poruke vještom interakcijom crtačkih i slikarskih tehnika – kasnije grafičkih i foto-tehnika. Vinjete iz svakodnevnog života, u kojima glavne uloge igraju žene-kućanice-majke, djeca, očevi i sinovi – konzumenti, prikazane su putem crteža na jednobojnoj podlozi, najčešće u spektru od žute do crvene. S druge strane, proizvod koji se reklamira kao predmet želja tretiran je slikarski ili putem fotografije i to ga stavlja u fokus svakog oglasa. S vremenom Bekar razvija taj obrazac na način da ga likovno potpuno pročišćava i reducira na puki objekt tako da, primjerice, na naslovnici kataloga Đonovi za tvrtku Borovo iz 80-ih, vidimo samo zavodljiv, gotovo seksi crveni đon koji lebdi na narančasto-crvenoj podlozi.

Na području korporativnog dizajna, od sredine 60-ih radi vizualne identitete za konfekcijsku industriju – slovenski Labod i hrvatski Galeb; vizualni identitet INE – te jedan od logotipa tvrtke Podravke i slogan “Od srca srcu”, kao i korporativni materijali za Gradsku štedionicu/Kreditnu banku[11]. Od 70-ih do sredine 90-ih niz se nastavlja te Bekar realizira velike projekte poput redizajna identiteta tvrtke Akgrokomerc, kompletnu vizualnu opremu hotelskih blizanaca Polluxa i Castora u Rapcu te vizualne identitete za Univerzijadu 1987., tvrtke HEP, Marles, Narodne novine, Petrokemija, UPIN i mnoge druge. Važan udio čini i oblikovanje prigodnih materijala – poput novogodišnjih čestitki i kalendara koje je radio za gotovo sve tvrtke s kojima je surađivao. Pri oblikovanju čestitki često je kombinirao razne tehnike – crtež, grafiku, presavijanje papira, fotogram, fotomontažu, kolaž (Fotokemika, INA, Ozeha, Podravka, RIS…).[12] Kalendare najčešće krase crno-bijele bojane fotografije, a kasnije studijske fotografije u boji, jakog kolorita u prepoznatljivom Bekarovom spektru. Godine 1984. dolaskom računalne opreme u radu mu se pridružuje sin, također Duško, u svojstvu fotografa i junior dizajnera te u toj kombinaciji djeluju i danas.

Bekar je jedan od rijetkih dizajnera kojeg krasi interdisciplinarnost, autor koji jednako vješto vlada crtačkim, slikarskim, grafičkim i fotografskim tehnikama, dizajner koji je tijekom čitavog svog djelovanja nastojao pratiti aktualne trendove u svjetskom dizajnu bez podlijeganja nekoj maniri, a opet obilježivši dizajnerski prostor određenim vizualnim konstantama koje čitamo nedvosmisleno kao njegove. Možda najveći Bekarov doprinos komercijalnom dizajnu, koji proizlazi iz prirođene sklonosti novim tehnologijama i eksperimentu, jest implementacija suvremenih trendova s područja umjetničkih istraživanja prostora slike, u najširem smislu, u vizualnu poruku namijenjenu prosječnom potrošaču. Bekarov svijet slika i riječi, u kojemu aktivno participiramo kao potrošači već desetljećima, gotovo da se i ne spominje u pregledima grafičkog dizajna[13] i likovne scene općenito od 50-ih do danas. Neki njegovi radovi dostupni u muzejskim zbirkama[14] i ponekom pregledu oglašavanja nerijetko su krivo datirani, krivo imenovani ili mu uopće nisu pripisani. To se ne može pripisati nemaru ili nepostojanju interesa među teoretičarima struke za Bekarovim radovima, već možda više činjenici da ih sam autor nije smatrao važnim prezentirati u formi izložbe ili monografije – do danas. Danas se imamo priliku suočiti s djelićem bogatog opusa autorova djelovanja na području komercijalnog i korporativnog dizajna širokog spektra. U tom smislu ova izložba, na manjem uzorku Bekarova rada koji zahvaća pola stoljeća djelovanja u kontinuitetu, predstavlja važan doprinos sagledavanju trendova u Hrvatskom dizajnu od 1950. do kasnih 90-ih, a na osnovu njega možemo detektirati i neke druge fenomene koji ne pripadaju samo domeni dizajna već, uvjetno rečeno, razvoju društva.

[1] „Indija Koromandija“ slika je Hinka Smrekara (1883. – 1942.)
[2] Jedan od prvih mjesečnika o komercijalnoj grafici i oglašavanju u Europi. Pokrenut je 1924. godine u Berlinu. Kasnije izlazi pod nazivom Novum.
[3] Haramija, P., Turistički plakat u Hrvatskoj : 1925-1988., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike, Zagreb, 1988.
[4] Tijekom 70-ih će također raditi ambalažu za MTČ.
[5] II. kongresu ambalaže i izvoza, Bled. Prema istraživanju motornih ulja Rafinerije nafte Rijeka koje provodi Velid Đekić. Pismena korespondencija. 28.6.2018. Također, Dušan Bekar je bio pozvan u riječku filijalu radi angažmana na oblikovanju limene ambalaže. Prema: D. B. (1966.) Osobni intervju. 28.6.2018.
[6] A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet br 1/76, 10-11; 8. Posvetovanje ekonomskih propagandistov Jugoslavije, Portorož 1981. – prema: P.Š. (1951.) Osobni intervju. 26.10. 2016.
[7] Josip Sudar radi u Fotokemici od 1954. do 1967. i u to je vrijeme redovni profesor ekonomske propagande na Fakultetu za vanjsku trgovinu te na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
[8] Sudar J., Ekonomska propaganda, II. Dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1963.
[9] Izložba se održavala u MUO, 50-ih i 60-ih.
[10] Skinuta je koncem 2000-ih te je uz Plivu bila najdugovječnija svjetleća reklama na Trgu.
[11] Danas Zagrebačka banka.
[12] Neke od njih upravo su izložene u MUO na izložbi blagdanskih čestitki Sljedeća će biti bolja…
[13] Izuzev u radovima Jasne Galjer.
[14] MUO, NSK, Grafički kabinet HAZU.

 

Vodstvo kroz izložbu
Dušan Bekar: dizajner iz sjene

Vodstvo: Alira Hrabar Oremović • Duško Bekar Jr.
18.1.2019.