Iako su od početka zamišljena kao šira platforma koja bi potencijalno okupljala široku lepezu aktivnosti i područja koja bi dotaknula, Iskopavanja su dosad zatvorila dva svoja poglavlja: izložba Iskopavanja I: Sudi knjigu po koricama (2011.) s popratnim web arhivom, te izložba / intervencija u prostoru TŽV Gredelj pod nazivom Iskopavanja II: Proizvodnja znakova, znakovi proizvodnje (2013.). U prvom poglavlju Iskopavanja Lana Cavar i Narcisa Vuko­jević bavile su se naslovnicama i ovicima knjiga tiskanih između 1945. i 1990. godine. Osim ove okvirne vremenske odrednice, projekt nije imao neku početnu tezu koju su autorice htjele potvrditi svojim istraživanjem. Naprotiv, bila je riječ o svojevrsnom uranjanju naglavce, kopanju po različitim arhivima, depoima i zbirkama knjižnica, knji­žara, izdavačkih tvrtki, privatnih kolekcija itd. u kojima nije bilo moguće ni pretpostaviti što će sve naći. Do kraja 2011. formirale su vlastiti arhiv od više stotina skeniranih naslovnica knjiga s osnovnim podacima o nakladnicima, bibliotekama, autorima, dizajnerima (odnosno grafičkim oblikovateljima, grafičkim urednicima…), godini nastanka i slično. Pri odabiru knjiga koje će dokumentirati vodile su se vlastitim profesionalnim znanjem i iskustvom (obje su grafičke dizajnerice), ali i nekim subjektivnijim kriterijima, pa je kolekcija na kraju bazirana na onim ovicima knjiga koji su se njima činili dizajnerski zanimljivima, odnosno onima prema kojima mogu uspostaviti neki afektivan odnos kao dizajnerice i kao osobe. Dakle, nije bilo važno o kakvim je naslovima riječ, je li riječ o malim ili velikim nakladama, stručnim knjigama, lijepoj književnosti ili šund literaturi, važno je bilo da se radi o zanimljivom oblikovanju. Nije bilo ni preferiranih dizajnera, jednostavno su ih zanimale knjige kao takve, te načini na koje ta svoja mala ukoričena otkrića iz prošlosti dizajna knjiga mogu rasvijetliti i ponuditi publici. To se na kraju manifestiralo na dva osnovna načina. Jedan je bila izložba (prvi put održana u HDD-u 2011.) vrlo jednostavnog postava s dvije goleme stolne plohe koje su zauzimale gotovo svu površinu galerije, ostavljajući posje­titelju taman toliko prostora da ih može obići. Na stolovima su izložene knjige, licem prema gore, složene poput pejzaža, više po nekom kompozicijskom načelu nego po cjelinama, autorima, žanrovima ili karakterističnom likovnom jeziku. Simultano s izložbom podignut je i online arhiv www.su­diknjigupokoricama.org koji je omogućavao sistematičnije pregledavanje odabranih naslova po imenima dizajnera, nakladnicima i godini publikacije. Nažalost, web stranica nedavno je ukinuta zbog zastarjelog softvera, odnosno tehničkih problema s njenim daljnjim ažuriranjem, ali ma­terijali (i knjige i njihovi digitalni skenovi i podaci) i dalje postoje sačuvani te će sigurno u nekom trenutku ponovno ugledati svjetlo dana.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]

 

 

HDD galerija
11.– 5. 12. 2011.

Međunarodni festival dizajna Dan D 2015:
Arhiv dizajna
Stara vojna bolnica, Vlaška, Zagreb
3.– 5. 7. 2015.

Gostovanja izložbe:
Sofia Design Week
Sofija, Bugarska
1.– 8. 6. 2012.

26. International Biennal of Graphic Design Brno 
Brno, Češka (OFF Program)
6.– 26. 10. 2014.

Izlaganje projekta:
Izložba hrvatskog dizajna 1314
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
4.– 28. 9. 2014.

Zgraf 12 (Nagrada za najbolji koncept)
Lauba, Zagreb
9.– 24. 1. 2017.

Dizajn za novi svet
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd, Srbija
29.12. 2015.– 29. 5. 2016.

Autorice projekta: Lana Cavar • Narcisa Vukojević
Tekstovi: Marko Golub • Lana Cavar • Narcisa Vukojević
Suradnici: Matea Brkić • Lana Grahek • Luka Predragović • Mislav Ružić
Produkcija i organizacija: Marko Golub

 

Sudi korice po knjigama — predgovor Iskopavanjima I

Marko Golub

 

Iskopavanja su projekt arheologije di­zajna, zamišljen u fazama od kojih se svaka fokusira na jedno izdvojeno po­dručje dizajnerske produkcije. Projekt nema znanstvenih ambicija te ne teži predstaviti definitivnu povijesnu priču o hrvatskom dizajnu, već prvenstveno nastoji uspostaviti mapu dizajnerskih ostvarenja u različitim medijima, ti­pologijama i kontekstima koja će biti trajno dostupna za pretraživanje i re­valorizaciju. Posebnost čitavog projek­ta, kao i aktualne izložbe, je upravo u točki gledišta koja pripada dizajnerica­ma — autoricama. Ona je u isto vrijeme profesionalna i osobna. Profesionalna, u smislu da je bitno određena iskustvom praktičara u području dizajna vizualnih komunikacija, a osobna na način da je autentičan cilj projekta u velikoj mjeri upravo samoedukacija. Kriteriji auto­rica pri izboru knjiga koje će obraditi i izložiti utoliko su uvelike subjektivni i intuitivni, a sustav koji predlažu nije hijerarhijski i linearan već potpuno otvoren — nema važnih i manje važnih žanrova, autora, tipologija i stilskih obrazaca koji bi nosili težište priče. Ideja izložbe, i projekta Iskopavanja u cjelini, je prostrti pred gledatelja na jednom mjestu dosad slabo dostupno drago­cjeno polustoljetno nasljeđe grafičkog dizajna ovitaka knjiga i ostaviti iza sebe iznimno koristan referentni izvor građe istraživačima, ljubiteljima, entuzijasti­ma i dizajnerskim praktičarima.

Tematiziranje knjiga isključivo iz diza­jnerske perspektive može se činiti po­vršnim, baš kao što je i ironična inačica poznate poslovice u nazivu izložbe Sudi knjigu po koricama i predvidjela. No ta je pozicija samo naizgled skučena. Strogi dizajnerski fokus izložbe omogućava vi­djeti što su, kroz grafičku interpretaciju određenih knjižnih izdanja i serija, izda­vači i autori željeli reći o sebi, s kakvim su se vizualnim kodovima poistovje­ćivali određeni sadržaji, kako su se oni neposredno komunicirali prema publici, kakav su položaj imali unutar kulture i društva svog vremena. Također, zašto iza određenih izdanja koja nemaju oso­bitu književnu ili uredničku vrijednost stoji zanimljiv dizajn i obrnuto, ili zašto ponekad i dizajnerski osrednja rješenja postaju upravo reprezentativnima za duh vremena u kojem su nastala, ili čak izrazito referentnima za današnje vri­jeme. Posredno, izložba i web stranica projekta rekonstruiraju na jednom mje­stu i čitavu mapu nakladnika, biblioteka, naslova, autora i dizajnera u rasponu od nekoliko desetljeća. U tom izboru ključna autorska imena poput Mihajla Arsovskog, Nenada Dogana, Alfreda Pala ili Zorana Pavlovića zauzimaju značajna mjesta, ali predstavljena slika daleko je šira. Konačno, samo upuštanje u projekt za ove autorice predstavlja svojevrstan iskorak iz okvira vlastitih kompeten­cija, što iz dizajnerske perspektive nije neuobičajeno, ali je izuzetno važno, a težina projekta zapravo leži u tome što je nastao iz potrebe za sustavnim rekon­struiranjem konteksta vlastitog profe­sionalnog djelovanja. Dizajnerski arhiv koji je pritom nastao oteo je iz zaborava i mnogo više od samih naslovnica knjiga, baš kao što, zaživjevši, nadilazi i svrhu jednog izložbenog predstavljanja.

 

 

Sudi knjigu po koricama — pogovor Iskopavanjima I

Lana Cavar & Narcisa Vukojević

 

Prije gotovo godinu dana započele smo projekt arheologije dizajna Iskopavanja, čiji je primarni fokus na dizajnu na­slovnica knjiga hrvatskih nakladnika izdanih u razdoblju od 1945. do 1990. Upustile smo se u ovaj vrlo ambicio­zan projekt bez odgovarajućeg budžeta, istraživačkog iskustva i potrebne infra­strukture, što je teško racionalno oprav­dati. Pa ipak, mahnito smo pregledavale i “sudile knjige po koricama” i nekoliko puta tjedno, oboružane instinktom, dizajnerskim okom i strašću. Projekt za koji smo vjerovale da će trajati par mjeseci prerastao je u cjelogodišnju opsesiju knjigama i mjestima koja ih skrivaju, fetišistički avanturizam u ko­jemu su se izmjenjivale euforija, zbog arheoloških trijumfa, i frustracija, zbog niza logističkih poteškoća koje su nas pratile na baš svakom koraku projekta.

Kopale smo po arhivama preživjelih izdavača, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, knjižnici Studentskog centra, antikvarijatima, uličnim štandovima i izlozima, policama prijatelja, rodbine i kolega. Bilo je lijepo sresti se s još ži­vućim primjercima već poznatih nam naslovnica, no još je zanimljivije bilo pronaći nove, nama nepoznate radove autora za koje ranije nismo čule.

Kriteriji su nam se mijenjali i više puta tijekom istraživanja, no osnovni kri­terij uglavnom je ostajao isti: koliko je dizajn određene naslovnice suvremen i u duhu svog vremena? Nije nas uvi­jek nužno zanimala dizajnerska korek­tnost, školski primjeri “dobrog dizajna”, prepoznati autori i općenito parametri prema kojima bi se gradila antologija ovakvog sadržaja. Dopustile smo si da u proces selekcije uđemo spontano, s potpunom otvorenošću. Tako nas je na naslovnicama sve zanimalo više od poštivanja standarda i manifestacije puke vještine. Naprotiv, nerijetko se u našoj selekciji uz tzv. dobar dizajn mogu naći naslovnice koje određuju više ili manje uspješni tipografski rizici, vizualne anomalije, začudnost pa čak i nezgrapnost. Umjesto konformističke ljepote, trudile smo se pronaći svoje­vrsnu autentičnost, pa čak i kada bi se rezultat na naslovnici mogao ocijeniti kao ružan. Pri svakom odabiru trudile smo se prepoznati je li dizajn posljedica osviještenog dizajnerskog autorstva, ili naprosto eksces.

Vjerojatno bi se naše suđenje knjiga po koricama mnogima moglo učiniti struč­no i metodološki površnim, s obzirom da se (naizgled) neodgovorno i “fahi­diotski” odnosi spram sadržaja unutar samih korica. No iz naše dizajnerske perspektive činilo nam se ispravnim iznevjeriti intelektualističke tendencije, i svesti kompleksnost knjige tek na objekt koji se gleda. Željele smo suditi knjigu po koricama, slično kako biva suđena od strane prosječnog čitatelja, dok ju još nepoznatu skida sa police. Gledale smo je dakle kao proizvod u izlogu trgovine, kao robu koju mijenja­mo za novac, ali i kao kulturni kapital i vizualnu baštinu, kao dizajn koji dobro, loše ili uopće ne stari.

Pregledale smo nekoliko desetaka tisuća knjiga, ali tek manji broj naslovnica odabran je i digitaliziran za našu online zbirku. Izbor od 500 knjiga, koji smo načinile za ovo galerijsko predstavlja­nje, u najvećoj je mjeri slučajan, jer je nastao iz trenutno dostupnih resursa: neke od knjiga posuđene su iz arhiva nakladnika, neke smo akvirirale za našu zbirku tijekom iskopavanja, dok su neke trenutno dostupni naslovi u prodaji an­tikvarijata. Ovdje izložene knjige nisu nužno najvrjedniji primjerci pronađeni u sklopu projekta, a na njihovom mjestu mogle su se naći i neke druge naslovni­ce. Koncepcijom “izložbe” željele smo istaknuti vitalnost knjiga koje su još u opticaju i ne pretvarati ih u izloške ili arhivske uzorke. Zato smo se nadale da ćemo projekt prezentirati u prostoru knjižare.01 Na kraju smo se ipak našli u galerijskom prostoru gdje je knjige moguće pregledavati, listati i upoznati, a zatim ih možda pokušati ponovno prepoznati u izlozima, na uličnim štan­dovima, u knjižnicama, antikvarijatima, na vlastitim policama. — Lana Cavar

Na samom je početku stanoviti gos­podin Lisica anticipirao da će to biti rudarski posao. Zaista, u deset mjeseci kopanja, četiri ženske ruke prebacile su nekoliko tisuća knjiga. Barem deset. Neka je prosječna masa knjige 100 g, riječ je o barem 1.000.000 grama knji­ga, dakle, barem jednoj toni knjiga! Ne mogu u mjerljivim parametrima govoriti o povećanju mišićne mase, ali smo stekle izvjesnu kondiciju i razvile rezistenciju na posebno nagrizajuću knjišku prašinu. Pri pogledu na knjigu cure nam sline i gotovo ni pred čim ne prezamo ne bismo li se domogle još jedne. Kao uvod u simptomatologiju.

Pogledajmo širu sliku. Jedan od razloga zašto smo se upustile u iskopavanje stvari bliskih našim profesionalnim pa i intimnim interesima je opća retrograd­na amnezija. Kronična zaboravljivost prema svemu što je bilo i nastalo prije nas, a koja čak ne mora biti izazvana traumom (sistemskom promjenom i promjenom paradigme), nego nema­rom i ravnodušnošću. Kada mijenjam prebivalište, najveća mi je briga preseliti knjige, ali to još uvijek ne shvaćam kao priliku da se konačno riješim toga teš­kog balasta. Nažalost, mnoge izdavačke kuće su slične okolnosti iskoristile da opustoše svoje knjižne arhive, pa smo njihova izdanja pronalazile na druge načine.

Nekima su se Iskopavanja činila kao čud­na rabota dviju lunatičnih entuzijastica. Stanovita Senka ostala je neuzdrmana ustrajnim pokušajima proboja do arhi­va izdavačke kuće kojoj je evidentno uspješno čuvala tajne. U međuvremenu, u neposrednom se susjedstvu zatvorila posljednja zagrebačka knjižara staroga kova, August Šenoa, u Zvonimirovoj 17. Drznule smo se baciti oko na zaštićeno kulturno dobro (interijer knjižare pro­jektirao je arhitekt Zvonimir Maroh­nić, a zaslužan je i za mural o povijesti knjige) i pomislile kako bi bilo dobro knjige vratiti kući. Uslijed nerazmrsivih birokratsko–pravnih čvorova do ovoga trenutka prostor knjižare nije ni naš, niti ičiji, ali je prirodno očekivati da će slanci i pereci svakako biti kurentnija roba od knjige.

Jednom smo se zatekle u prostoru knjižnice Studentskog centra u Zagre­bu, tražeći, dakako, knjige. Voditeljica knjižnice, gospođa Mirjana, uputila nas je na kat iznad rekavši da je 18.000 knjiga u otpisu pa, eto, možemo se po­služiti. Sreći je ipak relativno brzo došao kraj, jer knjige koje nisu bile predmet naše halapljive požude umirovljene su u deponiju. Paradoksalno je što se prostor knjižnice oslobađao budućem Konfucijevom institutu, na opće dobro. Ali nije sve tako patogeno. Dogodilo se malo dobrih ljudi i nekoliko sret­nih okolnosti koje su nam pomogle da imamo odlične knjige. A sada tek treba vidjeti što ćemo s knjigama…. — Narcisa Vukojević

 

 

[d]razgovor: Iskopavanja 1 — Sudi knjigu po koricama

Sudionice: Lana Cavar • Narcisa Vukojević
Moderator: Marko Golub
1.12.2011.