Svako od njih, s različitih aspekata, prati formativno i zrelo razdoblje djelovanja Ozehe, najveće agencije za propagandu i marketing na ovom prostoru: Oze­ha — više od full service agencije, Promjena klime — pogled na Zapad, Arheologija dizajna i Ozehina Orbita. Izložba Dizajn s feedbackom: Ozeha — Primijenjena umjetnost u službi propa­gande i publiciteta otvorena krajem 2016. zadržala je gotovo u potpunosti tu osnovnu strukturu, ali kada je u ljeto 2018. godine ista postavljena u Galeriji Kortil u Rijeci, pridodani su joj neki novi elementi. Autori su, naime, tom prilikom detaljno istražili i predstavili djelovanje Ozehine prve filijale, osnovane u Rijeci još davne 1948. godine. Godine iz naslova riječke izložbe označavaju osnivanje Ozehe (1945.), pokre­tanje njene riječke filijale (1948.), gašenje riječke filijale (1990.) i prestanak postojanja ove full-service agencije 1995. godine. Važno je napomenuti da se u kontekstu realizacije ovih izložbi formirao pravi mali transgeneracijski tim, u čijoj su jezgri bili Alira Hrabar Oremović i nekadašnji dizajner Ozehe Slavko Henigsman, te uz njih kao najuži suradnici još i propagandist Igor Lah i voditelj Ozehinog Odjela za istraživanje Josip Šintić. Velik dio materijala prikazanog na izložbi (ambalaža, oglasa, plakata itd.) prikupljen je od samih nekadašnjih zaposlenika i suradnika Ozehe, a manji dio iz različitih muzeja i arhiva. Povodom izložbe je, osim razgovora, održana i radionica za dizajnere (vodili su je Henigsman i Lah) pod nazivom Dizajn za Pan Am 1987., čiji je cilj bio upoznati nove generacije dizajnera s iskustvom rada u agencijskom okruženju, s velikim internacionalnim klijentom, u uvjetima pred-digitalnog doba — koristeći au­tentične metode, alate, tehnike i pristupe karakteristične za drugu polovicu 80-ih godina.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]

 

 

HDD galerija
22. 11.– 8. 12. 2016.

Dizajn s feedbackom — Ozeha:
Zagreb — Rijeka ’45–’48–’90–’95
Galerija Kortil, Rijeka
9. 7.– 21. 7. 2018.

Autori koncepcije izložbe: Alira Hrabar Oremović
• Slavko Henigsman
Vizualni identitet izložbe: Alira Hrabar Oremović
Dizajn postava izložbe: Alira Hrabar Oremović •
Slavko Henigsman
Tekstovi: Josip Šintić • Igor Lah • Alira Hrabar Oremović
Obrada tekstova: Marko Golub • Alira Hrabar Oremović
Suradnik na prikupljanju i obradi građe (Rijeka):
Egon Hreljanović
Organizacija i produkcija: Marko Golub / HDD
Zahvale: Elizabeta Abramović • Slavica Afrić • Nikola
Akrap • Mario Antonini • Dušan Bekar • Duško Bekar,
Josip Bogdanić – Braco • Iva Divjak • Raymond Fabijanić
• Vladimir Hinić • Mile Klarica • Milan Klisović •
Ljubica Martinović • Josip Prudeus • Darko Pukanić •
Vesna Rožman • Milivoj Ružić • Johan Sartori • Josip
Silov • Silvano Skočaj • Petar Šalić • Pavao Šimudvarac
• Marija Tomić • Branimir Zoraja • Marina Benažić •
Državni arhiv u Rijeci (Boris Zakošek) • Velid Đekić •
Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i
sport (Veljko Mihalić) • Gradski muzej Sisak (Vlatko
Čakširan) • Željko Jurak • Kabinet grafike HAZU (Slavica
Marković) • Kraš (Maja Krznarić) • MMSU (Slaven Tolj)
• Muzej grada Rijeke (Ervin Dubrović) • Muzej grada
Zagreba (Željka Kolveshi) • MUO (Koraljka Vlajo) • NSK
(Veronika Čelić-Tica, Maja Karić, Nela Marasović, Sonja
Martinović)

 

 

OZEHA — O jednoj povijesti oglašivačke industrije

Igor Lah

 

Izložba Dizajn s feedbackom: “Primijenjena umjetnost u službi propagande i publiciteta” podsjetnik je na povijesno razdoblje kreativnih komunikacijskih dosega koje želimo otrgnuti od zaborava, ali i poticaj da se čitava ta aktivnost temeljitije analizira i valorizira jer je ovdje prikazan samo jedan njezin manji dio. Ideja za izložbu pojavila se kao reakcija na suočavanje s iznenađujućim stavovima da se marketing i marketinško oblikovanje oglašavanja u Hrvatskoj pojavljuje tek 90-ih godina prošlog stoljeća, uvođenjem liberalnog gospodarskog sustava. Naime, generacije sudionika na poslovima marketinga stasale krajem devedesetih i dalje, kao i dizajneri i ostali uključeni u komunikaciju s tržištem, to obično povezuju s dolaskom velikih stranih marketinških agencija i stranih tvrtki te prenošenjem njihovog iskustva i prakse kao i većom specijalizacijom marketinških usluga.

Ovakvo neuvažavanje činjenica iz povijesti naše tržišne kulture osiromašuje vrijednosti naše profesije kojih smo ponosni nasljednici. Moramo osvijestiti činjenicu da tržišno orijentirana komunikacija na našem prostoru ima puno dulju i vrlo kvalitetnu tradiciju. Ona, usprkos društvenom okruženju, vrlo rano, kako teoretski tako i u praksi nalazi puteve i načine djelovanja prateći vodeće marketinške trendove tržišno razvijenog svijeta. To je utjecalo i na razvoj stavova potrošača barem generaciju ili dvije prije promjena u devedesetima, za razliku od zemalja iza tzv. željezne zavjese.

Pogled na zapad

Upravo tu tezu američki povjesničar Patrick Hyder Patterson[1] postavlja u samom uvodu svog znanstvenog teksta Truth Half Told: Finding the Perfect Pitch for Advertising and Marketing in Socialist Yugoslavia, 1950-1991: Počevši s 1950. oglasni i marketinški stručnjaci u Jugoslaviji su bili aktivno angažirani na mijenjanju javne i političke percepcije svog rada. Pokrivajući komercijalno oglašavanje terminologijom i kategorijama koje su već imale ideološki legitimitet u jugoslavenskog socijalizmu, gospodarstvo je polako prihvatilo oglašavanje i marketing transformirajući ih iz sumnjive kapitalističke prakse u očitu potrebu za naprednom, racionalnom proizvodnjom i distribucijom. Iako se retorika koja je korištena u kampanjama stalno oslanjala na socijalističke vrijednosti, u samoj praksi su oglašavanje i marketing bili u najvećoj mjeri temeljeni na zapadnim modelima. Jugoslavensko poslovno oglašavanje je bilo samo površinski “socijalističko oglašavanje”; argumenti stručnjaka su često samo zamagljivali istinske kvalitete same oglašivačke industrije.

Ovaj zaključak nepristrani analitičar argumentira radovima vodećih teoretičara, a ujedno i praktičara marketinga i oglašavanja u tom razdoblju od kojih su najznačajniji Dušan Mrvoš, Čedo Dinter, Fedor Rocco i Josip Sudar. Njihove su knjige, članci i stručne rasprave u javnim i strukovnim glasilima ili specijaliziranim izdanjima poput časopisa Naš publicitet u izdanju Ozehe, uz predavanja domaćih i stranih stručnjaka na tematskim ili redovnim strukovnim skupovima, bile temelj odgoja generacija praktičara. Ova razmjena teorije, znanja i praktičnih iskustava o temi tržišnog nastupanja kroz godine se sve se više intenzivirala. Ona je podrazumijevala prijenos najnovijih informacija i prakse iz zemalja razvijenog tržišta na Zapadu putem specijalizirane literature ali i suradnje s velikim internacionalnim agencijama. To je bio putokaz ili korektiv za praksu koja se tako unapređivala. U takvom okruženju agencija Ozeha je bila primjer sveobuhvatnosti i provedbe takvog pristupa.

Ozeha – više od full service agencije

Počivajući na tradiciji oglašavanja s početka 20 stoljeća[2], Ozeha započinje s radom 1945. kao politički “agitprop”, a preuzimanjem zaposlenika agencije Interreklam – za plakatiranje postaje Oglasni zavod Hrvatske. Radi potrebe za dizajnerima i likovnim opremanjem proizvoda za izvoz, 1947. dolazi do fuzije s Olikpropom. Tijekom 50-ih i 60-ih, pod vodstvom Dušana Mrvoša[3] i direktora Veljka Klašterke, razvila se u agenciju za ekonomsku propagandu i marketing s više od 120 zaposlenika u filijalama u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Beogradu, Sarajevu i Skopju.

U tom je razdoblju osnovala većinu specijaliziranih odjela koji su se, s obzirom na razvoj i potrebe tržišta, tijekom godina širili i mijenjali: Odjel marketinga i Propagandni centar[4], Inozemni odjel (za suradnju na međunarodnom planu), Odjel za analizu tržišta[5], Odjel medija (za planiranje i realizaciju kampanji – TV, radio i tisak)[6], Odjel štampe (za nadzor nad kvalitetom i produkcijom tiskanih materijala), Atelier (odjel za projektiranje i unutarnje uređenje) s Odjelom za neon (kasnije Odjel vanjskog oglašavanja), Odjel za sitotisak[7], Foto-odjel, Tonski i video studio[8] te Ekonomsko-financijski sektor[9]i Odjel za koordinaciju s filijalama.

Godine 1970. oformljen je Kreativni odjel, a 1971. Odjel za istraživanje tržišta. Osim toga radili su se i drugi projekti za klijente poput odnosa s javnošću (PR), unapređenja prodajnog mjesta (merchandising) i niz drugih poslova koji danas nose zvučne strane termine. Time je u praksi Ozeha sebe identificirala kao potpuno suvremenu marketinšku agenciju[11] tzv. full service agenciju (danas bi se to zvalo “integrirani marketinški koncept“), izraslu na čvrstim temeljima Mrvoševe agencije iz 50-ih te je kao takva djelovala do 1995. [12]

Usporedimo li to s današnjim vremenom postoje terminološke razlike – stručne, trendovske, društvenopolitičke ili one osmišljene kao odraz individualnosti ili posebnosti korporacija. Kompjuterska tehnologija je toliko promijenila stvari da je danas teško zamisliti radost dizajnera s prvim letraset slovima, flomasterom ili kopirkom, ne spominjući neke već zaboravljene tehnike u realizaciji kreativnih ideja. Isto tako, trend specijalizacije ili subspecijalizacije po segmentima marketinških djelatnosti danas jedva da ostavljaju prostor za full service uslugu kao tada. No, usprkos svim tim terminološkim, tehnološkim, specijalističkim razlikama i finesama ostaje činjenica da kad uđemo u samu srž, a to je efikasna, funkcionalna komunikacija s tržištem i prijenos informacije na vizualno atraktivan i informativno stimulativan način, stvari se nisu tako bitno promijenile osim što smo svi zajedno kao struka prilično odrasli.

Kreativni odjel: radno mjesto dizajner

Često naglašavamo da je oblikovanje (dizajn) oglasne poruke “šlag na torti komunikacijske strategije”. Upravo je vizualni kontakt jedan od ključnih trenutaka prepoznavanja poruke i njenog svjesnog ili podsvjesnog prihvaćanja (istovremeno i djelovanja). Funkcionalnost te vizualne poruke prepoznaje se u identificiranju i emotivnom kontaktu koji se ostvaruje zajedno s poticajem na kupnju. To je mješavina kulturnih vrijednosti, kreativne estetike i neophodne svrhovitosti dizajna.

To je ono što se stalno naglašavalo, učilo, realiziralo kroz timski rad u okviru kreativnog odjela Ozeha ili u suradnji s dizajnerima suradnicima na projektima. Smatralo se da dobar dizajner mora provesti bar neko vrijeme u jednoj takvoj agenciji da bi dobio uvid u timski rad, sudjelujući u realizaciji raznovrsnih komunikacijskih koncepata i strategija. Tom prilikom dizajner unosi svoje individualne estetske i idejne vrijednosti ugrađujući ih u jedan određeni smjer da bi se postigli rezultati koje traži kampanja, odnosno klijent. Pored suradnika “iz kuće”, naročito po pitanju kreativnih poslova, Ozeha je uobičajeno surađivala i sa širim krugom vanjskih suradnika, kreativaca, dizajnera, redatelja i drugih. Isto tako je obično nastavljala suradnju s dizajnerima koji su se osamostalili i izašli iz odjela agencije. Na taj način dobivala se najbolja moguća kvaliteta konačnog proizvoda, a s druge strane podržavala i unapređivala struka.

Ozeha je tako bila rasadnik dizajnera, i mjesto gdje se mogla pokazati osobnost pristupa uvažavajući naravno i konačni meritum samog klijenta koji je snosio troškove. Mnogi su dizajneri surađivali s Ozehom radeći na nizu projekata za klijente širom tadašnje države (Saponia, Frank, Borovo,Vutex, Vupik, Varteks, Badel, Dona, IMV, Adria, Radenska, Elan, Tang Turistički savez, Zagrebačka banka…)[13] i izvan nje (Pepsi, Pan Am, General Foods, sajmovi Munchenu i Lepzigu, Black&Decker…) na raznovrsnim zadacima od proizvoda široke potrošnje do specijaliziranih proizvoda i usluga. Pritom su u tom razdoblju, tom okruženju i na tom razvojnom stupnju struke, kojeg smo dijelili sa svijetom, uspjeli napravili lijepe i funkcionalne komunikacijske kampanje i materijale.

Ozeha je bila košnica svih tada prisutnih marketinških aktivnosti, najnovijih ideja i informacija, bila je inkubator za one koji su stjecali iskustva, bila je i škola i poligon za one koji su u njoj radili jer su u praksi timskog rada dolazili do kvalitetnijih rezultata. Bila je učilište za klijente koji su s njom surađivali jer su usvajali nove trendove marketinga u praksi i bili kvalitetno predstavljeni. Bila je mjesto gdje je bilo dovoljno prostora i za vanjske suradnike da zajednički dijele i grade te vrijednosti. Efekti su bili vidljivi u medijima, javnosti, društvu i u gospodarstvu.

[1] P. H. Patterson, Truth Half Told: Finding the Perfect Pitch for Advertising and Marketing in Socialist Yugoslavia, 1950-1991; Cambridge University Press, Enterprise&Society, Vo.4, No.2, June 2003, pp 179-225
[2] Na našim prostorima oglašavanje je razvijeno već od početka dvadesetog stoljeća., a 1914. u Zagrebu je objavljena knjiga Ivana Arhanića Poznavanje reklame, priručnik za uspješnu reklamu napisan temeljem njegovog trogodišnjeg praktičnog iskustva.
[3] Dušan Mrvoš, od 1922. radi u zagrebačkoj filijali berlinske agencije Rudolf Mosse, a od 1937. voditelj agencije Publicitas u Zagrebu.
[4] Prvotno: 1954. Servis propagandista
[5] Djelovao u periodu od 1958.-1963. koji je u vremenu kad nije bilo specijaliziranih istraživačkih kuća provodio obimna anketna istraživanja tržišta.[6] Prvotno: 1946. Odjel za novinske oglase; 1954. Odjel za radio objave
[7] Djelovao od 1958. do 1969.
[8] Prvotno: 1946. Odjel za kinoreklamu i Servis za radioreklamu; 1954. Odjel za reklamni film; 1965. TV odjel
[9] Prvotno: vjerojatno datira iz 1951. Računsko-financijski sektor
[11] Na tržištu bile prisutne i druge agencije, neke vezane uz medije -Vjesnik, EP64, manje agencije poput Apela ili specijalizirane poput Interpublica do pojave konkurencije novih agencija u 80-ima među kojima se ističe slovenska agencija Studio Marketing Delo.
[12] Ozeha se ugasila tijekom devedesetih, nespremna na nove promjene i radi loših poslovnih vizija. Stručnjaci iz Ozeha kao i vanjski suradnici uspješno su se uklopili u rad mnogih novih internacionalnih agencija, osnovali specijalizirane agencije i servise ili koristili svoje znanje i iskustvo u obrazovanju novih naraštaja.
[13] Lista klijenata bila bi predugačka i uvijek nepotpuna pa ih je ovdje navedeno tek nekoliko ali su bili sa svih prostora bivše države, iz skoro svih sektora djelatnosti proizvodnje i usluga.

 

 

Pet Ozehinih priča — Od sokova i likera do obuće i motornih ulja

Alira Hrabar Oremović

 

DONA

Etikete voćnih sirupa Dona, Voće export-import, OOUR Stubičanka, G. Stubica. Oblikovanje i ilustracija Petar Šalić, 1979–1980.

Dona je lansirana na tržište u veljači 1979. kao nova robna marka OOUR-a Stubičanke iz Gornje Stubice.[1] Program voćnih sokova i sirupa prezentirao je i ponudio vodećim ljudima Stubičanke Frane Matulić, koji je vrlo brzo okupio tim ljudi i formirao Tržišnu službu Stubičanke (današnjim rječnikom marketing) te bio njen voditelj.[2]

Operativni tim činili su propagandist Ivo Tadić, glavni grafički dizajner Petar Šalić te Mile Klarica, teksteri Zvonko Žižić i Josip Prudeus i fotograf Foto-odjela Milan Klisović. U realizaciji video-materijala sudjelovali su Borivoje Dovniković i Nino Kostelac koji su prema ideji Petra Šalića realizirali sve nagrađene spotove.[3] Timom je koordinirao Josip Bogdanić – Braco, bivši Ozehin propagandist, a u vrijeme realizacije projekta na poziciji voditelja unapređenja prodaje OOUR-a Stubičanke.

Tako Ozeha postaje partner OOUR-a Stubičanke na propagandnim poslovima u kojima dio tima, poput Šalića i Klarice te Dovnikovića i Kostelca, djeluje iz pozicije vanjskih suradnika dok Tadić i Prudeus uz podršku Ozehinih stručnih odjela za medije, istraživanje, tisak i foto-odjela, tonskog i video studija te Propagandnog centra realiziraju svoje segmente posla unutar kuće ili po potrebi angažiraju vanjske suradnike.[4]

Vizualni identitet Done i njegove aplikacije na interne materijale, etikete za sve linije proizvoda, izgled opreme proizvoda i ambalažu, vizualni identitet oglasne kampanje i svih njenih izvedenica te propagandne materijale koji su se oslanjali na slogan Bogatstvo plodova prirode, uz fotografije i ilustracije voća, idejno je osmislio Petar Šalić.

Opremanje proizvoda i oblikovanje oglasne kampanje za Donu odvijalo se simultano, a realizirano je u vrlo kratkom periodu od samo tri mjeseca. Doprinos definiranju strategije oglašavanja i izboru imena Dona dao je i voditelj Odjela za istraživanje Josip Šintić putem dobivenih rezultata o poznatosti marki bezalkoholnih napitaka u istraživanjima koja su se vodila za druge Ozehine klijente iz te kategorije pića te voditelj Propagandnog centra Vinko Fostač. ^[5]

Taj je složeni projekt izazvao i mnoge kontroverze – primjerice odluka da se, suprotno praksi, prvo lansira proizvod na tržište, a potom nizom promotivnih akcija upoznaje potrošače s tada novim proizvodom.[6] Zatim se na prehrambenoj etiketi za sirupe pojavila crna boja, što nije bio uobičajeno u nas, a Dona sokovi i sirupi bili su pakirani u litrene nepovratne boce što je također bila novina. Etikete za džemove i marmelade bile su nepravilnog oblika, te je bilo potrebno pronaći nova rješenja unutar dostupne tehnologije koja su u konačnici vodila ka unapređenju određenih izvedbenih procesa.[7]

I upravo je skup tih svjesno planiranih odluka i akcija doprinio Doninom boomu na tržištu bezalkoholnih pića, a Ozehi donio mnoga priznanja. Strukovni žiri natječaja za najbolju tržišnu komunikaciju dodijelio je nagradu Ozehi u kategoriji TV spota za prehrambene proizvode i pića[8], Udruženje propagandista SR Hrvatske nagradu za Uspješno propagandno likovno rješenje plakata Dona – plodovi bogatstva prirode[9], Savez ekonomskih propagandista Jugoslavije dodijelio je Ozehi nagradu za Najbolje izvedenu ekonomsko-propagandnu akciju za sok Dona i brojna druga.

BOROVO

Ozeha i Borovo su započeli dugogodišnju i vrlo plodnu suradnju 1967. / 68. godine.[10] Razvojna politika Borova izravno je utjecala na njen obim, jer je sa svakom inovacijom u proizvodnji rasla i potreba za produkcijom propagandnih materijala, POP materijala te kreiranjem i uvođenjem novih brendova na tržišta, kako Jugoslavije tako i van nje. Osim s Ozehom koja je pokrivala veći obim posla, tvrtka Borovo je surađivala i s agencijama iz drugih republika tadašnje Jugoslavije. ^[11]

Suradnja je krenula krajem 60-ih na propagandnom planu i strategiji za auto-gume.[12] Nakon uspješno provedenih propagandnih akcija za pneumatike, 1971. Ozeha preuzima propagandu obuće što se očituje u produkciji velikog broja sezonskih oglasnih kampanja za modnu obuću, kožne mokasine proizvedene u suradnji sa tvrtkom Sioux i kožnu sportsku obuću po licenci Puma. Uz oglašavanje, rade se i svi materijali koji su pratili proizvod na prodajnom mjestu – od kartonske ambalaže do prospekata. Materijali su bili realizirani oslanjajući se na kućne resurse, a u suradnji s marketingom Borova.[13] Kreativni tim su činili dizajner Petar Šalić, teksteri Viktor Feller i Josip Prudeus u suradnji s Foto-odjelom, a uz vodstvo propagandista Krešimira Osrečkog, Stjepana Kucelja, Branka Franića i drugih. Međutim, kako je Ozeha njegovala praksu suradnje s vanjskim kreativcima, za određeni se dio materijala koristila i vanjska usluga.

Unapređenjem proizvodnih procesa u razdoblju od 1972. do 1975. godine, Borovo širi asortiman i uvodi nove tipove obuće: radnu i zaštitnu obuću Relaks i Borosanu, ljetnu obuću Boroleta i obuću za djecu. Uz licencne ugovore s Pumom i Nikeom Borovo proizvodi svoju vlastitu obuću i odjeću, a početkom 80-ih odlučuje pokrenuti proizvodnju vlastite profesionalne kožne sportske obuće i platnene obuće za slobodno vrijeme pod imenom Startas.[14]

Iako je mlađoj populaciji danas Borovo prepoznatljivo po Borosanama i Startasicama, a starijoj po gumenim čizmama i opancima koje je proizvodilo od 1930-ih, njegovu nekadašnju proizvodnju, uz obuću, čine i drugi proizvodi pa je tako Borovo prva tvrtka u Jugoslaviji koja je započela proizvodnju gumeno-tehničke robe i autoguma, a kasnijim razvojem proizvodi cjeločelične radijalne gume te klinasto remenje po Pirellijevoj licenci.

Ozehina suradnja s Borovom pokrivala je apsolutno sav spomenuti asortiman, a potrebe klijenta bile su usmjerene prema kreiranju materijala široke namjene. Vođeni propagandnim timovima, među kojima treba istaknuti Pavla Šimudvarca i Mariju Tomić, članovi kreativnog odjela teksteri Viktor Feller i Josip Prudeus te voditelj Foto-odjela Milan Klisović, u dugogodišnjoj su suradnji s vanjskim suradnikom dizajnerom i fotografom Dušanom Bekarom kreirali osnovna obilježja marki Relaks, Borosana, Stratas i proizvodnih grupacija gumena obuća[15], gumenotehnička roba, klinasto remenje, pneumatici za teretna vozila te proizveli zavidnu količinu propagandnih materijala. Radili su se: POP materijali; upute za prodajne predstavnike, distributere i servise; brošure i deplijani na četiri jezika[16] i oglasne kampanje.

Glavni dizajner Borova od 70-ih pa do kraja 80-ih bio je Dušan Bekar, dugogodišnji suradnik Ozehe.[17] Bekarov je doprinos izuzetno značajan ne samo su segmentu dizajna, već i fotografije. Jedna od specifičnosti njegova rada, koja je vidljiva baš na ovim primjerima iz Borova, očitovala se u tome što fotografiju nije tretirao kao ilustrativni element unutar nekog layouta već je ona poslužila kao direktno sredstvo oživotvorenja ideje. U njegovim rješenjima, uglavnom, nema fotomontaže, sve što vidimo je jedna scena – jedna fotografija. Upravo je spoj izvanrednog poznavanja tehnologije boja i fotografije općenito rezultirao radovima izrazito rafinirane estetike koji su svoje mjesto našli u sferi komercijalnog dizajna.[18]

Na projektu Borovo je godinama surađivao i Ivan Šimetić koji je bio specijaliziran za tzv. “američki retuš” – tehniku retuširanja fotografija prije digitalne ere. Šimetić je retuširao fotografije pneumatika, gumenih đonova i razne gumene robe za kataloge, u uskoj suradnji s Bekarom i Klisovićem.[19]

Uz ustaljeni kreativni tim, Ozeha je na projektu Borovo povremeno uključivala kućnog dizajnera Petra Šalića te Atelier – odjel za projektiranje na poslovima uređenja izloga prodajnih mjesta, projektiranju štandova i uređenju izložbenih mjesta na sajmovima. Osim toga, surađivala je i s brojnim vanjskim suradnicima poput crtača knjiga snimanja, redatelja, glazbenika, tekstera i drugih.[20]

Ova plodna suradnja je Ozehi donijela brojna strukovna priznanja pa je tako nagrađena za TV spot Relaks na Festivalu propagandnih filmova u Puli[21] i za cjelovitu kampanju 50 godina Borova 1931. – 1981. na Skupu ekonomskih propagandista Jugoslavije u Portorožu 1981. godine[22].

 

ISTRAVINOEXPORT

Istravinoexport iz Rijeke tvrtka je s kojom je filijala imala suradnju još od 1954. godine, a koja je započela Ozehinim angažmanom na plasmanu desertnih vina i Vermoutha tadašnje tvrtke Istravino. 1959. godine dolazi do spajanja riječkog Istravina i umaškog Vinoexporta u Istravinoexport sa sjedištima u Umagu i Rijeci i izgradnje nove vinarije na Delti, a Ozehin je mali riječki tim u sastavu Johan Sartori, Maksimilijan Njegovan i Ljubica Regent, dobio priliku sudjelovati u kreiranju niza propagandno-marketinških akcija primarno usmjerenih na brendiranje proizvoda i njihovo pozicioniranje na tržište.

Prvi je zadatak bio oblikovati kompletnu ambalažu svih proizvoda tvrtke te su u tu svrhu kreirane krovne marke ISTRA – za aperitive i žestoka pića, pod kojom su se izdvojili najvažniji brendovi ISTRA Vermouth i ISTRA Vinjak, te marka IVEX – za vina. Uslijedilo je brendiranje ISTRA Bittera sa pratećom propagandnom akcijom koja je unatoč skromnom budžetu bila tržišno uspješna.^[23] Oblikovanje etiketa vina marke IVEX je radio Sartori u suradnji s crtačem dok oblikovanje etiketa za pića marke ISTRA potpisuje Franjo Fleck (Pelinkovac, Kruškovac, Menta, Domaći rum, Bitter, Vermouth, Vinjak, Prošek).^[24] Pri opremanju ambalaže Sartori je inzistirao na odmaku od postojeće produkcije tada prisutne na tržištu gdje se određeno piće nije percipiralo kao brend već se poistovjećivalo s imenom proizvođača, a za realizaciju likovno-grafičkih rješenja angažirao je i druge vrsne autore iz domene komercijalnog dizajna poput Julije Glogoški Pavelić i Save Simončića.^[25]

Već na idućem projektu – brendiranja dotada bezimenog i bezličnog punč-ruma Sartori angažira Savu Simončića. Istravinoexportu je bilo važno dobiti novi proizvod u svom portfelju kojim bi mogli istisnuti s ovog dijela tržišta konkurentski Maraskin punč-rum, što se i dogodilo lansiranjem Pepita krajem 60-ih. Kako bi istaknuo proizvod na policama trgovina Sartori je zamislio da bi se to moglo postići nekim “ludim slovima” koja je potom Simončić vješto oblikovao.^[26] “Možda je sa aspekta nekog stručnjaka to bezvezno rješenje, ali upalilo je!”, jer je Istravinoexport već u prvoj godini prodao dvostruke količine Pepita, prema Sartorijevim riječima. A Simončić je iznjedrio još jedno “ludo” rješenje za liker Koko – brandy s jajima.

U godinama koje slijede osobito se izdvajaju propagandno-marketinške koncepcije za liniju pjenušavih vina pod markom Bakarska Vodica i ISTRA vinjaka posebne kvalitete kojemu je pridodan naziv Premier. Likovno-grafička rješenja oblikovala je Julija Glogoški Pavelić, kasnije voditeljica Kreativnog odjela, a ključni vizuali za POP materijale su se snimali u Italiji.

Ova dugogodišnja suradnja okrunjena je brendom Lero koji je u cijelosti djelo riječkog tima i Julije Glogoški Pavelić čemu je pogodovao zaokret u poslovanju Istravinoexporta usmjeren na razvoj proizvodnje vlastitih bezalkoholnih pića.^[27] Sartori je osmislio ime, a Julija je oblikovala upečatljivi logotip koji živi i danas u minimalno redizajniranoj varijanti.^[28] Uz oblikovanje logotipa, Julija potpisuje i oblikovanje etiketa Lero Cola, Lero Citrus soda, etikete Lero prirodni voćni sirup (naranča i limun), a vrlo vjerojatno i Lero Tonic water.

 

RAFINERIJA NAFTE RIJEKA / INA RAFINERIJA NAFTE RIJEKA

Dugogodišnja suradnja riječke filijale s Rafinerijom nafte Rijeka započinje sredinom 50-ih kada je filijala angažirana na poslovima fotografiranja pogona na Mlaki.^[29] Iz tog vremena datira, prema riječima Velida Đekića, “mala serija stripovskih pasica-reklama riječkih ulja” koja na duhovit način potiče kupnju tada aktualne ponude motornih ulja Selekta SAE, Alfa SAE i Extra HD SAE.^[30]

Suradnja koja je započela vrlo sramežljivo, rasla je iz godine u godinu prateći razvoj riječkog giganta. Integracijom Naftaplina iz Zagreba, Rafinerije nafte Sisak i Rafinerije nafte “Boris Kidrič” u tvrtku INA 1964. godine te  puštanjem u rad novoizgrađene rafinerije na Urinju i modernizacijom postrojenja na Mlaki, u godinama koje slijede, dolazi do značajnijeg proširenja asortimana motornih ulja, a time i potreba za brendiranjem i pozicioniranjem na tržište raznih Ininih brendova.

Riječki je tim bio kontinuirano angažiran na poslovima oblikovanja ambalaže motornih mazivih ulja pa tako sredinom 60-ih Johan Sartori angažira dizajnera Dušana Bekara na projektu oblikovanja limene ambalaže motornih ulja Alfa D, Extra HD i Super HD, koja je osvojila “Jugoslavenskog oskara” za ambalažu na II. kongresu ambalaže i izvoza, Bled, 1966. godine.^[31]

Godine 1968. iz postrojenja na Mlaki na tržište su puštene prve količine motornog ulja INA Delta TLX za koje je Sartori, vrlo vjerojatno, kreirao ambalažu te niz oglasnih kampanja.^[32] Međutim, najzapaženija serija oglasa iz 1975. godine za tadašnji novitet na tržištu INA Delta TLX Multigrade motorno ulje oplemenjeno vodikom plod je suradnje riječke filijale s Odjelom za istraživanje tržišta i Kreativnim odjelom. Na kampanji su uz Sartorija radili dizajner Petar Šalić, fotograf Milan Klisović i tekster Viktor Feller, a nastala je na osnovu rezultata obimnih istraživanja tržišta krajnjih potrošača automobilskih motornih ulja koja je svake druge, izuzetno treće godine, od 1972. do 1989. provodio Odjel za istraživanje tržišta.

Nakon zlatnih sedamdesetih u kojima riječka rafinerija bilježi najveći rast potrošnje motornih mazivih ulja, u zemlji nastupa ekonomska kriza čije su se posljedice odrazile i na Inino poslovanje u globalu te rezultirale drastičnim padom potrošnje. No, nepovoljna poslovna klima u prvoj polovici 80-ih zaobišla je suradnju Ozehe i Rafinerije tako da je filijala dobila priliku napraviti redizajn kompletne ambalaže motornih mazivih ulja INA DeltaTLX, INA Delta Sint i INA Delta 5 pakiranih u plastične jedno i trolitrene kantice. Oblikovanje ambalaže su radili filijalin stalni vanjski suradnik-crtač Radomir Perica i moguće još neki vanjski suradnik dizajner, prema Sartorijevim uputama, dok se u provedbu čitavog projekta aktivno uključuje propagandistica Slavica Afrić. Uz redizajn ambalaže pristupilo se i planiranju oglasnih kampanja u čijoj je realizaciji sudjelovao  Vladimir Hinić, dizajner Kreativnog odjela.

U drugoj polovici 80-ih, uz provedbu raznih propagandno-marketinških aktivnosti vezanih za promociju i vidljivost već spomenutih proizvoda, filijalini propagandni timovi razvijaju i niz korporativnih i prigodnih materijala koje oblikuje riječki kućni dizajner Raymond Fabijanić.

RAFINERIJA NAFTE SISAK

Prema dosadašnjim saznanjima Ozeha je surađivala i sa Rafinerijom nafte Sisak no obim i detalji suradnje još uvijek nisu istraženi. U prvom su broju časopisa Naš publicitet iz 1957. objavljene dvije fotografije postrojenja Rafinerije nafte Sisak koje potpisuje fotograf Foto-odjela Markić, a 60-ih se godina na tržištu pojavljuje ilustrirani priručnik za vozače Kako smanjiti troškove održavanja automobila… čije oblikovanje za Ozehu potpisuje Savo Simončić. Prepoznatljiv, razigran Simončićev rukopis kao i grafički element stilizirane kapljice sa upisanim tekstom Super plavi 93 susrećemo i kasnije na oglasnim kampanjama i billboardima za Inine brendove Super plavi 93 i Superior 98.

[1] Kasnije u sastavu RO Voće export-import iz Zagreba
[2] Prema: J.B. (1947.) Osobni intervjui. 25.6.2016., 16.10.2016., 1.11.2016.
[3] ibid.
[4] M. Klarica i P. Šalić su u to vrijeme već napustili stalnu poziciju dizajnera u Ozeha te radili na ovom projektu kao vanjski suradnici
[5] Prema: J.Š. (1943.) Osobni intervju. 7.11.2016.
[6] Prema: J.B. (1947.) Osobni intervjui. 25.6.2016., 16.10.2016., 1.11.2016.
[7] Prema: P.Š. (1947.), J.B. (1947.) Osobni intervju. 25.6.2016.
[8] 7. Posvetovanje ekonomskih propagandistov Jugoslavije, Portorož 1980.
[9] U Zagrebu, 17.9.1981.
10 U Beogradu, 20.11.1981.
[10]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet 1/76, str. 10-11.
[11]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervju. 26.10. 2016.
[12]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet 1/76, str. 10-11.
[13]  U marketing Borova tada rade A. Duić na propagandi obuće, M. Puhalo na propagandi auto guma i gumeno-tehničke robe i I. Lasović na propagandi sportske obuće i odjeće – prema: I.L. Osobni intervju. 10.11.2016.
[14]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervjui. 26.5.2016., 5.8.2016.
[15]  Gumene čizme – tzv. Wellingtonke koje su bile specijalno brendirane i kao čizme za lov i ribolov – prema: D.B. (1966.). Osobni intervju. 5.11.2016.
[16]  Borovo je bio veliki izvoznik u Europske zemlje, SAD, SSSR, Kubu, Kuvajt, Libiju, Alžir– prema: Monografija povodom 50-godišnjice Borova, SOUR Borovo, Borovo 1981.
[17] Suradnju sa Ozehom započeo je sredinom 50-ih godina 20. stoljeća – prema: D. B (1966.). Osobni intervju. 15.10. 2016.
[18]  Nakon školovanja (Obrtne škole, tada I. i II. industrijska škola) kraće vrijeme radi u Chromosovom laboratoriju za boje – prema: D.B. (1966.) Osobni intervju. 5.11.2016.
[19]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervjui. 26.5.2016., 5.8.2016.
[20]  Do 1977. godine
[21]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet br 1/76, 10-11.
[22]  8. Posvetovanje ekonomskih propagandistov Jugoslavije, Portorož 1981. – prema: P.Š. (1951.) Osobni intervju. 26.10. 2016.
^[23] M. Njegovan, 16-godišnja suradnja Istravinoexport-Ozeha, Naš Publicitet, 1970. 14.
^[24]  Fleck još potpisuje oblikovanje etikete vina Istarska malvazija marke IVEX. Prema: J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[25] Što je bila praksa tada popularnog proizvođača pića Cinzano iz Italije. Prema: J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[26] Simončićeva “luda slova” pojavljuju se i na ambalaži praška za pranje rublje Faks. Imena brendova Pepito i Koko Sartorijevo su djelo.
^[27] Budući da je u to vrijeme tvrtka imala punionicu pića Cocta. Vidi: M. Njegovan, 16-godišnja suradnja Istravinoexport-Ozeha, Naš Publicitet, 1970.
^[28] 2007. godine tvrtka Podravka kupuje Lero proizvodnju pića Istravina. Istravino nikada nije zaštitilo brend Lero baš kao ni Pepito.
^[29] Prema: V. Đekić. Pismena korespondencija. 28.3.2018.
^[30] Izlazile su u Novom listu 50-ih. Prema: V. Đekić. Pismena korespondencija. 28.3.2018.
^[31] Prema istraživanju motornih ulja Rafinerije nafte Rijeka koje provodi Velid Đekić. Pismena korespondencija. 28.6.2018. Također, Dušan Bekar je bio pozvan u riječku filijalu radi angažmana na oblikovanju limene ambalaže. Prema: D. B. (1966.) Osobni intervju. 28.6.2018.
^[32] Sartori je imao praksu skicirati na papir likovno rješenje bilo ambalaže, bilo oglasa, a za raealizaciju istog bi angažirao “pripremaša”, odnosno tadašnjeg crtača, koji bi razradio vizual i napravio pripremu za tisak. Među stalnim suradnicima-crtačima bili su Bednjanec i Perica. Prema: J. S. Osobni intervju. 19.6.2017.  i S. A. Osobni intervju. 19.5.2018.

 

 

OZEHA: Razvoj tržišnih strategija u Rijeci

Alira Hrabar Oremović

 

Već u samim počecima svojeg agencijskog djelovanja Ozeha je prepoznala privredni potencijal grada Rijeke te je 1948. u tome gradu oformila svoju prvu filijalu. Prvih se godina postojanja filijala uglavnom bavila uslugama plakatiranja, oglašavanja u tiskovinama i na radiju te edukacijom kadrova koja se provodila u zagrebačkoj centrali. Iako se 1951. službeno vodi kao godina pravog početka rada riječke filijale koja je svojim djelovanjem obuhvaćala područja današnjih županija Primorsko-goranske i Istarske, svoje pravo obličje poprima dolaskom Maksa Njegovana 1953. godine.

Njegovanova era

Riječki je tim početkom 50-ih bio malobrojan, a činili su ga direktor i propagandist Maksimilijan Njegovan, crtač, plakater i dvije činovnice, dok su se uredi nalazili na Trgu Republike 1.^[1] Na Njegovanov nagovor Ozehi se 1953. na mjestu propagandista pridružuje Ivo Johan Sartori te njih dvojica kreiraju razvojnu strategiju filijale preslikavajući modele rada zagrebačke centrale, a prvu značajniju suradnju ostvaruju sa tvornicom Torpedo.

Zagrebačka je centrala početkom 50-ih za tvornicu Torpedo izradila katalog proizvoda koji je oblikovao Oto Antonini, no po realizaciji tog projekta vođenje klijenta preuzima riječki tim. Njegovan i Sartori razvijaju seriju prospekata za novu liniju motora tvornice Torpedo sa suvremenim propagandnim pristupom. Idejno grafički koncept lišen je suvišnih likovnih elemenata, a u fokusu se nalazi fotografija proizvoda i popratni tekst.^[2] Kompletan materijal realiziraju u suradnji s fotografom Otokarom Horvatom, tadašnjim voditeljem Foto-odjela u Zagrebu i majstorom za amerikan retuš. Kvalitetna suradnja sa Foto-odjelom povoljno se odrazila na nove narudžbe tako da su ubrzo uslijedili angažmani za izradu propagandnih materijala (oglasi, prospekti, katalozi, plakati, svjetleći stalci i reklame) za industrijske divove tog doba: Rafineriju nafte Rijeka, brodogradilište 3. Maj i tvornicu Rikard Benčić.^[3]

Koncem 50-ih i početkom 60-ih Sartori razvija svoje prve marketinške i kreativne koncepte iz kojih se već tada čita njegov širok potencijal koji zadire u brending i copywriting. To je najvidljivije u suradnji s tvrtkom Istravinoexport Rijeka za koju je Ozehin mali riječki tim, pod njegovim vodstvom, osmislio niz propagandno-marketinških akcija primarno usmjerenih na brendiranje proizvoda te njihovo pozicioniranje na tržište. Neke od važnijih akcija su: nanovo brendiranje Istra vinjaka Premier i linije pjenušavih vina Bakarska Vodica, brendiranje rum-punča Pepito te koncipiranje brenda bezalkoholnih pića Lero.

Nakon uspješnih prvih pohoda na riječku industriju i kontinuiranu suradnju s 3. Majem, Istravinoexportom i INA Rafinerijom nafte Rijeka^[4], krajem 60-ih Ozehini se interesi usmjeravaju ka proširenju djelovanja na sektor turizma čemu je pogodovala promjena ekonomske politike u zemlji praćena rastom osobne potrošnje, a osobito pojava plaćenog odmora u europskom okruženju^[5]. Postojećem se timu pridružuje propagandistica koja uspostavlja prve kontakte s Turističkim savezima, hotelskim kompleksima i turističkim naseljima s područja Kvarnera i Istre. Istovremeno, zbog liberalizacije ekonomske politike i intenziviranja međunarodne suradnje sa zemljama u okruženju u kontekstu promocije pomorskog prijevoza riječkim se pomorskim gigantima otvaraju vrata u inozemstvo te započinje važna suradnja riječke filijale s riječkom lukom.

70-ih bilježimo procvat kuture izlaganja u svrhu promocije tvrtki na velikim sajmovima na prostorima tadašnje Jugoslavije i van njenih granica. Tim je povodom riječka filijala organizirala niz zapaženih, zajedničkih nastupa tvrtki Luka, Jadroagent, Jugolinija, Transjug, Lošinjska plovidba, ŽTP. Uspješnosti tih akcija pridonijela je dobra suradnja riječkog realizatora sajmova s arhitektima odjela za projektiranje i unutarnje uređenje Atelier, Foto-odjelom i vanjskim suradnicima dizajnerima.

Servisiranjem sve većeg broja klijenata tijekom 70-ih (Plava laguna – Poreč, Jadranka – Mali Lošinj, Hotelska grupacija Jadran – Crikvenica, Haludovo; Parafinka, Uljanik, Prvomajska Labin, Pazinka, Istarska pivovara, PPK Pazin) bitno se mijenja strukturna i kadrovska politika. Filijala već nekoliko godina ima svoje računovodstvo i kućnog fotografa, uredi se sele u prizemlje nebodera u ulici Franje Čandrka 23a, a dolaze i nova pojačanja na mjesto propagandista čijoj se obuci posvetio Sartori.^[6] Propagandistima nije bilo lako jer su uz rad na tekućim projektima (vizualni identiteti, signalizacija, korporativni i propagandni materijali, reklamne kampanje) većinu vremena provodili u terenskom radu, odnosno edukaciji klijenata koji nisu bili upoznati sa tržišnim strategijama i ulogom marketinga općenito.^[7] Pri realizaciji propagandno-marketinških aktivnosti kontinuirano su koristili sve dostupne resurse zagrebačke centrale što je uključivalo usluge Kreativnog i Foto-odjela, Tonskog i video studia, Ateliera, a od 1972. i Odjela za istraživanje tržišta.

Odjel je proveo važna istraživanja poput Oživljavanje proizvoda: Istarsko pivo,1977.; Istraživanja tržišta krajnjih potrošača automobilskih motornih ulja za tvrtku INA Rafinerija nafte Rijeka, 1972 – 1989.; Motivaciona istraživanja s testom proizvoda i imena povodom lansiranja prvih parafinskih šibica u Jugoslaviji pod imenom – Parafinka, 1972.; Motivaciono istraživanje o potrošnji purećeg mesa i Testiranje postojećeg zaštitnog znaka i lansiranje novog za tvornicu PPK Pazin, 1976. u svrhu razvoja daljnjih promotivnih aktivnosti.

Osamdesete – vrijeme novih politika

Osamdesete su obilježene odlaskom velikog dvojca – Njegovana i Sartorija, proširenjem propagandnih timova i dolaskom dizajnera te težnjom za većom financijskom autonomijom novog vodstva filijale.

Nakon iznenadne smrti Maksimilijana Njegovana 1981. na mjesto direktora dolazi Milivoj Ružić^[8] dotadašnji propagandist, a 1984. ulogu višeg propagandista-mentora preuzima Slavica Afrić po odlasku Johana Sartorija u mirovinu. Slavica Afrić se aktivno uključuje u edukaciju novopridošlih prapagandista te uz njihovu pomoć nastavlja uspješno voditi postojeće klijente poput Istravinoexporta, tvornice Rikard Benčić, brodogradilišta 3. Maj (prospekti, kalendari, artikli za unapređenje prodaje), Jugolinije (katalozi, kalendari, korporativni materijali, artikli za unapređenje prodaje), Pazinke (reklamna kampanja), Istarske pivovare (etikete piva Favorit, reklame kampanje) i INA Rafinerije nafte Rijeka.

Iako je riječka filijala od sredine 50-ih surađivala s Rafinerijom nafte Rijeka, možemo reći da je upravo najitnenzivnija suradnja krenula 80-ih na redizajnu kompletne ambalaže motornih mazivih ulja INA Delta TLX, INA Delta Sint i INA Delta 5 INA Rafinerije nafte Rijeka, pratećim reklamnim kampanjama i provođenjem već spomenutih istraživačkih studija. Materijali su realizirani u suradnji vanjskim suradnicima dizajnerima, dizajnerom Kreativnog odjela, Foto-odjelom i Odjelom za istraživanje tržišta.^[9]

Sredinom 80-ih bilježimo dolazak kreativnog školovanog kadra na mjesto dizajnera i fotografa, što je uvelike ubrzalo radne procese i omogućilo razvoj sasvim drugačije radne atmosfere.

Filijala je uspješno poslovala do konca 1990-e kada je službeno promijenila naziv u A.I.D.A.^[10]

^[1]J. Šintić, Radna biografija Johana Sartorija, 1991. i J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[2]Klijent Torpedo nije bio zadovoljan načinom na koji je koncipiran katalog u Zagrebu. Prema: J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[3]Fotografi Foto-odjela O. Horvat i I .Škunca su uz fotografije Torpedova asortimana motora realizirali i brojne druge koje su uključivale snimke strojeva, pojedinačnih proizvoda, proizvodnih linija, čitavih postrojenja i radnih pogona za klijente Rikard Benčić, 3. Maj, Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak, za potrebe realizacije raznovrsnih propagandnih indoor i outdoor materijala.
^[4]1953. Rafinerija nafte Rijeka mijenja ime u Rafinerija nafte Boris Kidrič, a 1964. osnutkom INE postaje INA Rafinerija nafte Rijeka
^[5]I. Duda, Engleski turistički vodiči kao izvor za povijest putovanja, Izvorni znanstveni članak, God. 35, br.3., 803.822. (2003)
^[6]Kratko je vrijeme Ozeha imala urede na nekoliko lokacija u Rijeci dok nije pronašla adekvatan prostor. Prema: M. R. Osobni intervju. 18.6.2018.
^[7]Prema: S. A. Osobni intervju. 19.5.2018. i M.R. Osobni intervju. 18.6.2018.
^[8]Nakon Milivoja Ružića, vodstvo preuzima Dubravko Kogoj
^[9]Dizajn oglasnih kampanja potpisiju Petar Šalić i Vlado Hinić, a oblikovanje etiketa za ambalažu proizvoda Radomir Perica.
^[10]1981. Ozehina filijala Rijeka postaje OOUR, 1984. preimenovala se u Ozeha Rijeka RO za marketing, a 10. 12. 1990. postaje nova agencija A.I.D.A.
*Citati su preuzeti iz radne biografije o Johanu Sartoriju autora Josipa Šintića, 1991. – …

 

 

[d]razgovor: Dizajnirano u Ozehi

Sudionici: Petar Šalić • Slavko Henigsman • Vladimir Hinić
Moderatori: Marko Golub • Alira Hrabar Oremović
8.12.2016.