[3.1] Roman Cieślewicz — Sjajni tragovi 1961.– 1995.

Cieslewicz naslovna

Ukorijenjenu predrasudu da se diskurzivnom dimenzijom dizajna bave samo autori profesionalno povezani s područjem kulture razbio je Goran Martin Štimac, autor sa zaleđem u korporativnom oglašavanju zaljubljen u dizajn magazina iz prošlih razdoblja, koji je predložio prilično ambiciozan koncept “retrospektive” globalno uglednog grafičkog diza­jnera Romana Cieslewicza — iz lokalnog očišta.

Istražujući Cieslewiczeve veze s hrvatskom i jugoslavenskom sredinom i njenim protagonistima (uz fokus na redizajnu magazina Start) Štimac je konstruirao jedan inspirativan i detaljan narativ služeći se minimalnim budžetnim sredstvima. Timeline je riješen A3 printevima prelomljenim kao u knjizi i dopunjen video intervjuima s Cieslewiczevim suvremenicima te plakatima i grafikama posuđenim ljubaznošću institucija poput MDC-a i MSU-a, time otvarajući mogućnost nekih budućih suradnji. Izložba Roman Cieślewicz — Sjajni tragovi 1961. – 1995. (2012.) bila je posvećena jednom od najznačaj­nijih i najutjecajnijih dizajnera druge polovice 20. stoljeća, čije su retrospektive priređivale institucije poput pariškog Centra Georges Pompidou i Royal College of Art u Londonu. Ova se, međutim, ne oslanja na reprezentativnu skupu pro­dukciju, već nastoji ući u trag slavnom poljsko-francuskom dizajneru upravo na području Hrvatske te rasvijetliti nje­govu sporadičnu prisutnost putem samostalnih i skupnih izlaganja, publikacija, često spominjanog redizajna kultnoga magazina Start, ali i utjecaja na generacije domaćih dizajnera. Cieslewiczev “trag” u domaćoj sredini i dalje je najvidljiviji i najčešće spominjan u kontekstu njegova dva (stupnjevita) redizajna magazina Start 1976. i 1980. godine, ali i samostalne izložbe koju mu je priredila Galerija suvremene umjetnosti (danas MSU) u Zagrebu 1973. Kada smo izložbu rekonstruirali za postav u sklopu projekta Arhiv dizajna (Dan D 2015.) izostavili smo sve eksponate (nije bilo ni časopisa Start ni publikacija niti plakata iz muzejskih zbirki) te se koncentrirali isključivo na kronologiju (ponovno A3 printevi) i videointervjue s Cieslewiczevim hrvatskim suvremenicima i poznanicima Željkom Borčićem, Ivanom Doroghyjem, Verom Horvat Pintarić, Markom Grčićem, Mariom Bošnjakom i Fadilom Vejzovićem, koji su svjedočili njegovoj prisutnosti u Hrvatskoj od kraja 60-ih nadalje.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]

 

cieslewicz (2)_opt

 

HDD galerija
11. 4.– 7. 5. 2012.

Međunarodni festival dizajna Dan D 2015:
Arhiv dizajna
Stara vojna bolnica, Vlaška, Zagreb
3.– 5. 7. 2015.

Autor izložbe: Goran Martin Štimac
Produkcija i organizacija: Marko Golub
Zahvale: Vera Horvat-Pintarić • Fadil Vejzović • Mario Bošnjak • Marko Grčić • Željko Borčić † • Ivan Doroghy • Željko Serdarević • Dejan Kršić • Mario Aničić • Ivan Antunović • Vanja Cuculić • Marko Golub • Željko Koprolčec • Velimir Kovačić • Nela Aviani • Kristina Bonjeković • Jadranka Vinterhalter / Muzej suvremene umjetnosti Zagreb • Daina Glavočić / Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka • Tončika Cukrov / Muzejsko dokumentacijski centar • Vesna Kedmenec Križić / Kabinet grafike HAZU • Rozana Vojvoda / Umjetnička galerija Dubrovnik • Koraljka Vlajo / Muzej za umjetnost i obrt • Anna Grabowska-Konwent / Narodni muzej u Poznanu

 

cieslewicz (18)_opt

 

Kronologija dodira Romana Cieślewicza s hrvatskom sredinom od 1961. do 1996.

Goran Martin Štimac

 

Roman Cieślewicz [čitaj Čišlević, od poljskog ciesla što znači tesar/stolar]— rođen 13.1.1930. u Lwowu u tadašnjoj Poljskoj, današnjoj Ukrajini, umro 21.1.1996. u Parizu — poljsko-francu­ski je grafičar i dizajner velike inter­nacionalne reputacije. Nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu, od 1955. do 1963. stvara više od 200 plakata i postaje međunarodno priznat. 1963. odlazi u Pariz i započinje intenzivnu suradnju s mnogim izdavač­kim i galerijskim kućama kao dizajner i umjetnički direktor (magazini Elle i Vo­gue, Opus International, Centar Georges Pompidou, reklamna agencija M.A.F.I.A. itd.). Mnoge prestižne izložbe i nagrade teško je pobrojati. Kao rijetko koji autor tog kalibra Cieślewicz je mnogo boravio u Hrvatskoj kojoj se iznova vraćao vezan poslom i prijateljstvima. U raznim po­vijesnim pregledima hrvatskog dizajna nezaobilazno se kao “mitsko mjesto” spominje njegov redizajn magazina Start bez da se imalo pobliže objašnjavaju okolnosti suradnje te u čemu se redizajn uopće sastojao. Ova izložba nastoji to bolje rasvijetliti.

1961.
Nevjerojatan je podatak da je treća samostalna izložba Romana Cieślewicza (nakon Varšave 1959. i Krakova 1960.) održana upravo kod nas, u Ga­leriji likovnih umjetnosti u Rijeci. Cieślewicz, tada već priznati poljski dizajner, izlaže plakate (filmske, kazališne, izložbene, kulturne) rađene u karakteri­stičnom “poljskom stilu” koji ovom prilikom nesumnjivo pomaže internacionalizirati. Izloženi radovi nastali su u nje­govim kasnim dvadesetima i na početku tridesetih godina života (fraza iz kataloga: “Među njima, jedan od najmlađih, ako ne i najmlađi jest Roman Cieślewicz.”)

1968.
1. Međunarodna izložba origi­nalnog crteža u Modernoj gale­riji u Rijeci. Cieślewicz prijavljuje tri crteža, među njima i crtež tušem Mona Lisa (1967/68.). Isti motiv plačljive Mona Lise Cieślewicz ponavlja i na plakatu Mona Lisa.

1970.
2. međunarodna izložba origi­nalnog crteža u Modernoj ga­leriji u Rijeci. Za rad Societée de Consomation / Potrošačko druš­tvo (xerox u boji, kombinirana tehnika, 4 kartona spojena lje­pljivom trakom, 41 × 41 cm, Pariz, 1969.) dobiva otkupnu nagradu (tadašnjih 2.000,00 din).

U kolovozu 1970. Cieślewicz zajedno sa svojom prvom su­prugom Alinom Szapocznikow sudjeluje na 2. međunarodnom susretu umjetnika u Veloj Luci na Korčuli. Na simpoziju pre­zentiraju projekt cjelokupnog dizajna turističkog naselja (i seoskog turizma) u mjestu Plitvine.

Alina Szapocznikow (1926.– 1973.), poznata je poljska kipa­rica, žena jednako fascinantne biografije. Nakon što je kao poljska židovka preživjela stra­hote koncentracijskih logora Auschwitz, Baden-Baden i dru­gih, školuje se na umjetničkim akademijama u Pragu i Parizu te se nakon povratka u Poljsku uključuje u tadašnju umjetnič­ku scenu. Nakon samostalnog nastupa na Venecijanskom bije­nalu vraća se u Pariz i Cieślewicz dolazi za njom te zajedno žive u pariškom predgrađu Malakoff u Rue Victor Hugo 32. 1968. dija­gnosticiran joj je tumor, činjeni­ca koju koristi za svoje čuvene “tumor” skulpture u kojima se bavi ženskim tijelom, traumom i bolom. Umire 1973.

1973.
2. međunarodna izložba origi­nalnog crteža u Modernoj gale­riji u Rijeci. Cieślewicz prijavljuje šest radova iz serije repetitivnih kolaža koji nastaju u razdoblju 1965.–1971. Jedan od prvih takvih radova je multiplicirana ilustra­cija za magazin Elle nazvana Ma­gicien/Mađioničar. Osim čisto ilustrativnog motiva ti radovi sadrže slike osoba s kojima se družio ili su posuđene iz štampe (npr. Jean Luc Godard, Roger Planchon, Batman i drugi).

Velika samostalna izložba Ro­mana Cieślewicza u Galeriji su­vremene umjetnosti u Zagrebu održana je od 20. 9. do 7. 10. 1973. Cieślewicz izlaže plakate, kolaže, opremu knjiga i radove ekonom­ske propagande. Plakat izložbe i dizajn kataloga potpisuje Ivan Picelj, svilotisak Brano Horvat, predgovor kataloga Gillo Dorfles, a urednik je Božo Bek.

“No nije se tiskanje serigrafija događalo sporadično samo u pojedinim slučajevima, nego je svaka izložba bila popraćena katalozima (21 × 20 cm) koji su kao predlist imali uvijek malu serigrafiju koju je autor posebno izradio za tu izložbu, a neke su primjerke autori i potpisivali (dizajn kataloga dao je Ivan Picelj, a kataloge i serigrafije otiskivala je tiskara Brane Hor­vata). Sve su izložbe imale i pla­kate u svilotisku (100 × 70 cm) s konstruktivističkim motivima autora (dizajner i tiskar bili su isti kao i za katalog). Stoga je iz­davačka djelatnost na području serigrafije u Zagrebu šezdesetih i sedamdesetih godina bila veo­ma razvijena i u svijetu pozna­ta upravo po izdanjima Brane Horvata, te se ustalio i pojam Zagrebačka serigrafija.”
— iz kataloga izložbe Konstrukti­vizam i kinetička umjetnost, izd. Galerije grada Zagreba/MSU, 1995. str. 20.

Početkom 1960-ih Cieślewicz radi ilustracije po grotesknoj i nadrealističkoj prozi Poljaka Brune Schulza i prvi put kori­sti rorschachovsku simetričnu kompoziciju što je začetak ka­snije serije Simetrične figure koja postaje autorov dominantni i najprepoznatljiviji vid izraža­vanja. Prva takva ilustracija je Nemrod iz 1962., slijede Tluja, a kasnije princip iskorištava i na plakatima Preci i Zoom. Serija serigrafijskih otisaka Simetrične figure bazirana na simetriji, na­staje u razdoblju od 1971. do 1974. Originalnih pedesetak kolaža rađeni su u malim dimenzi­jama i posljedično su neki od njih reproducirani u sitotisku i izlagani na izložbama. Gotovo cijela serija je objavljena kao reklama za časopis Zoom (dok je radio kao art direktor agencije M.A.F.I.A.) i u Startu kao ilustra­cije uz razne članke. Danas se u zbirci MSU nalazi 12 različitih originala Cieślewiczevih sime­tričnih figura izvorno tiskanih u nakladi od 45 primjeraka).

Grafički zavod Hrvatske i Ga­lerija Studentskog centra 1973. izdaju Cieślewiczev projekt Igre odraslih /NE!, knjiga umjetnika namijenjena djeci koja ih poziva da svoja razmišljanja o “dijalogu odraslih” napišu ili nacrtaju na stranice knjige i vrate na adre­su Grafičkog zavoda. Knjigu je dizajnirao Roman Cieślewicz, a autor teksta je Roland Topor.

Krajem 1973. godine Cieśle­wicz za Galerije grada Zagreba dizajnira novogodišnju čestitku s motivom Mona Lise, kojoj se konstantno vraća, u čije oči ovo­ga puta smješta godinu 1974. i broj telefona.

1974.
Časopis za fotografiju Spot u broju 4 iz 1974. objavljuje osvrt o Cieślewiczu i njegovoj zagre­bačkoj izložbi. Autor teksta je Marijan Susovski, urednik Rado­slav Putar. Unutrašnje korice sa­drže reklamu za artist book Igre odraslih. Iste godine Cieślewicz sudjeluje na 4. međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci.

Naslovna stranica časopisa Spot br. 4, Galerije grada Zagreba, Zagreb 1974.

Naslovna stranica časopisa Spot br. 4, Galerije grada Zagreba, Zagreb 1974.

 

1976.
Magazin Start (izlazio od 1969. do 1991., ukupno 585 brojeva) projekt je izdavačke kuće Vjesnik, tada najveće i najprogresivnije u Jugoslaviji. Iako isprva zami­šljen kao auto-moto časopis (otuda naziv i erotske duplerice), dolaskom Seada Saračevića na mjesto glavnog urednika (od broja 105/1973.) počinju njegove “zlatne godine” i transformacija u najutjecajniji medijsko-kul­turni dvotjednik čija se naklada penje do impresivnih 200.000 prodanih primjeraka. I dok su se isprva tadašnji novinari i intelektualci često potpisivali pseudonimom, kasnije objav­ljivanje u Startu postaje stvar prestiža i dokaz uspjeha. Tako Start stvaraju najeminentnija imena tog vremena — urednici: Sead Saračević, Mario Bošnjak, Marko Grčić, Mladen Pleše, Željko Žutelija…; za njega pišu: Veselko Tenžera, Konstantin Miles, Jelena Lovrić, Ingrid Badu­rina, Vera Horvat Pintarić, Sina Karli, Vesna Kesić, Igor Mandić, Pero Kvesić, Maroje Mihovilović, Darko Zubčević, Fadil Hadžić, Inoslav Bešker, Darko Glavan, Dražen Vrdoljak, Vladimir De­dijer, Ivo Braut, Dražen Vukov- Colić, Slavenka Drakulić, Petar Selem, Kamilo Tompa, Tomislav Butorac, Đurđa Milanović, Sla­ven Letica, Hido Biščević, Zo­ran Petrović-Piroćanac, Jasmin Krpan, Danijel Garić, Vladimir Stojsavljević, Vladimir Cvitan, Igor Zidić, Momo Kapor, Mirko Galić…; fotografiraju: Danilo Duić, Ivo Eterović, Jadran La­zić, Alojz Boršić, Ivan Posavec, Mio Vesović, Ivan Balić, Andrija Zelmanović, Dražen Bavoljak…; ilustriraju: Mirko Ilić, Igor Kordej, Fadil Vejzović, Dinko Žibrat, Oto Reisinger i mnogi drugi.

U grafičkom smislu nakon inicijalnog prvog dizajna, drugi ozbiljni redizajn (od br. 129) radi neizostavni Zoran Pavlović-Zo­zo (1941.– 2011.) dajući mu novu glavu (tipografija Avant Garde Herba Lubalina) i peglajući ka­rakterističnu Startovu zvijezdu (tkz. Blickfang do koje se došlo studentskim grafičkim natje­canjem). Na ponekim crno uo­kvirenim naslovnicama Starta vidljiv je utjecaj njemačkog ma­gazina Twen (Willy Fleckhaus).

Kao najava trećeg redizajna već od 195. broja uredništvo je počelo pripremati čitatelje na “likovno osvježenje” lista. Zna­lo se da se s redizajnom treba ići polako (zbog opasnosti od nezadovoljstva polmilijunskog čitateljstva i pada tiraže) te su pred dizajnera stavljeni zahtjevi kojih se morao držati (zadrža­ti format, logotip i naslovnicu, vrstu papira). Iako poznat po krutim načelima kada je diza­jn u pitanju, Roman nije radio nikakve probleme. Redizajn i grafičko “čišćenje” lista postu­pno kreće od broja 200.

Na nagovor Vere Horvat- Pintarić, glavni urednik Sead Saračević poziva Romana Cieślewicza da napravi redi­zajn magazina koji počinje u jubilarnom 200-tom broju pod mo­tom 200 Startova samo Start. Gra­fičko uređivanje po Cieślewiczevim uputama, uz vlasti­ti pečat, preuzima akademski slikar Fa­dil Vejzović, posta­jući time jedan od naših prvih maga­zinskih art direktora. Tehničku podršku pružaju Zdravko Tunuković i Dinko Žibrat.

Cieślewicz redizajn radi u Parizu i u Zagreb donosi ma­ketu novog prijeloma. Koristi nađene fotografije, clip-art i neke svoje ilustracije. Maketu redizajna Starta prijavljuje na izložbu Zgraf 2. U broju 201 izla­zi i intervju Cieślewicz: Dizajn za treći Start, autora Konstan­tina Milesa. Na fotografijama je Cieślewicz nad layoutima svoje makete. Cieslewicz inzistira na novom tretiranju fotografije (preko stranice, s jakim izrezi­ma nasuprot slaganju poput “poštanskih maraka”). Osobno prelama par stranica u jubilar­nom 200-tom broju.

start201a_fmt (Custom)

1977.
Od 28. 4. do 17. 5. 1977. Cieśle­wicz izlaže na skupnoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u okviru slovenske grupe Junij (neformalne međunarodne gru­pe koja okuplja autore različitih izričaja koji su rođeni u mjese­cu junu/lipnju. Osnovali su je 1970. diplomanti ljubljanske likovne akademije predvođeni Stanetom Jagodičem. Jedan od članova bio je i Petar Dabac.

1978.
Cieślewicz sudjeluje na Zgrafu 2, drugoj zagrebačkoj izložbi grafičkog dizajna s međunarod­nim sudjelovanjem (prvi Zgraf, održan 1975., bio je rezerviran za domaće autore). Predstavlja se plakatima rađenim u sklopu Centra za industrijsko oblikova­nje koji je sastavni dio Centra Georges Pompidou (otvoren 1977.) za koji je bio dugogodišnji suradnik i radio vizualne iden­titete i monumentalne kata­loge najznačajnijih izložbi. Još značajnije, prijavljuje maketu za redizajn magazina Start (jedna slika u katalogu Zgraf 2, str. 98., ostaje jedini sačuvani trag legendarne makete za čiji original se pretpostavlja da je u raznim pretvorbama 90-ih završio u smeću).

1981.
Od broja 300/1980. godine mje­sto glavnog urednika preuzima Mladen Pleše (kasnije glavni urednik Jutarnjeg lista) i odlu­čuje se krenuti u ponovni redi­zajn te ponovo zovu Cieślewicza. Nažalost, Jugoslavija ponovno upada u ekonomsku krizu, u izdavaštvu dolazi do nestašice papira (većina Starta tiska se na jeftinijem žućkastom nekva­litetnom papiru koji znatno ograničava ili potpuno onemo­gućava upotrebu kolora) te se većina Cieślewiczevih zamisli o dizajnu ne uspijeva realizirati. Kao svojevrsnu kompenzaciju ustupljuje mnoštvo svojih ranije rađenih crno-bijelih ilustracija kojima se povremeno opremaju razni tekstovi. U broju 331 izlazi intervju Novi Start Romana Cieślewicza, autora Mladena Plešea.

U međuvremenu je nakratko promijenjena glava magazina (br. 312–332) iz Avant Garde u grotesk tipografiju te naslovi rubrika (četvrti mini-redizajn). Novi, “peti” redizajn počinje iznutra od 331. broja, a na na­slovnici od broja 333. Osnovne značajke novog redizajna su upotreba tipografija Glaser Stencil (logotip, nazivi rubrika pisani okomito) i Rockwell (na­slovi članaka) koje Roman često upotrebljava u 80-ima. Layout je kompozicijski učvršćen crnim ili kolor pravokutnicima. Ka­rakterističnu Startovu zvijezdu znatno smanjuje (koristi za broj) te ubrzo potpuno zamjenjuje žutom petokrakom. Česti su i zakošeni naslovi.

Na poziv Seada Saračevića (koji je tamo imao kuću za odmor), Cieślewicz nakon redizajna Starta odlazi na zaslu­ženi odmor u Bol na Braču. U atmosferu otoka Roman se odmah zaljubljuje te mu se idućih godina redovito vraća. Oduševljen malom Galerijom umjetnina Branko Dešković i njezinim umjetninama (osni­vač Ivan Marinković), Roman se ponudio dizajnirati im katalog, što je uz tehničku pomoć Fadila Vejzovića i Zdravka Tunukovića (obojice iz Starta) besplatno i napravio (fotoslog je rađen u Vjesniku, tiskano u BGZ-u u Beogradu, 1981.). Time počinje njihova izdavačka suradnja u kojoj Roman dizajnira monogra­fije umjetnika vezanih rodom i djelom za Brač (Valerije Michieli i Ignjat Job), te 1989. povijesno-turističku monografiju otoka.

1987.
Cieślewicz predsjeda međuna­rodnim žirijem na izložbi Zgraf 5 i izlaže plakat za samostalnu izložbu u Angersu (1987.) i inauguracijski plakat za Muzej Picasso u Parizu (1985.). Uz mnoge druge pozvane au­tore Cieślewicz radi plakat za Univerzijadu ’87 u Zagrebu.

1988.
S Fadilom Vejzovićem potpisuje dizajn kataloga izložbe skulptu­ra Ive Marinkovića (1918.–1995.) u Izložbenom salonu Doma JNA, Zagreb s predgovorom Vlade Bužančića.

1990.
U Bolu na Braču, u Galeriji umjetnina Branko Dešković, od 15. 8. do 15. 9. 1990. Cieślewicz izlaže svoje “gravure” tj. Sime­trične figure. To je njegova 92. samostalna izložba. U katalogu izložbe, koji je Cieślewicz sam oblikovao, predgovor i pogo­vor su napisali Ive Marinković i Roland Topor, vrlo slikovito i intimistički govoreći o prijatelju Romanu.

1991.
Cieślewicz sudjeluje na “ratnoj” izložbi Zgraf 6 kao selektor Francuske te izlaže kazališni plakat Amadeus (1982.) i plakat Couleurs du monde / Boje svijeta (1989.).

1995.
Pero Dabac 18. 6. 1995. foto­grafira Cieślewicza u pariškoj školi Ecole Superieure d’arts graphique (ESAG, osnovan 1975.) na kojoj Cieślewicz preda­je. Po povratku u Zagreb Dabac mu šalje fotografije i ubrzo do­biva razglednicu (u slobodnom prijevodu):

“Mnogo hvala na fotografi­jama. Nadam se da ću obići Ilicu (referira se na Atelje Pere Dabca, op.a.) a zatim se popeti na Kaptolski kled (misli na restoran Kaptolska klet, op.a.). Dakle do viđenja, Roman”

Na ESAG-u također predaje švicarski fotograf Peter Knapp, Piceljev i Dapčev prijatelj. Naime, 1963. Knapp, tadašnji art-direk­tor magazina Elle prvi angažira Cieślewicza po njegovom dola­sku u Pariz.

Cieślewicz na izložbu Zgraf 7 (studeni-prosinac 1995.) prijav­ljuje rad Le Monde 1944–1994 (offset, 40 × 30 cm 1994.) diza­jn specijalnog jubilarnog broja novina Le Monde. Cieślewicz je autor vizualne koncepcije svih 200 stranica te je napravio 9 prijedloga naslovnica, odabrana jedna.

1996.
Već načetog zdravlja zbog prethodnih moždanih udara Cieślewicz umire u Parizu 21. siječnja. Motiv sa plakata Couleurs du monde / Boje svijeta (vidi 1991. godinu) pojavljuje se na umjet­nikovu nadgrobnom spomeniku u Parizu kao rječiti svjetonazor­ski primjer “total dizajna”.

 

Veze i utjecaji

 

Prikaz neformalne mreže veza i poznanstava (G.M. Štimac)

Prikaz neformalne mreže veza i poznanstava (G.M. Štimac)

 

 

Ivan Picelj

Picelj 1973. radi plakat i dizajn kataloga za Cieślewiczevu izložbu u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. Prema svjedočanstvima, Picelj i Cieślewicz bili su veliki prijatelji i intenzivno su se družili tijekom mnogobrojnih susreta u Zagrebu i Parizu, gdje je Picelj često boravio i izlagao u Galeriji Denise René za koju je i dizajnirao grafičke materijale.

“Značajno je da mu je iz Pariza, nakon samo jednog susreta, iskrene čestitke na campaigne publicitaire Árp poslao, tada već Parižanin Roman Cieślewicz.” (pismo od 14. kolovoza 1974.)
— citat iz knjige Ivan Picelj: Kristal&ploha / 1951.–2005., izd. Galerija Klovićevi dvori, 2005.

Ivan Picelj: Cieślewicz, GSU, Zagreb 1973.

Ivan Picelj: Cieślewicz, GSU, Zagreb 1973.

U vizualnom smislu teško je povući direktnu paralelu između dvojice umjetnika (Picelj je i šest godina stariji), no zamjećuju se sličnosti u djelovanju podjednako na polju umjetnič­ke grafike i dizajna (u eksperimentatorskom pristupu, redukcionizmu u izrazu, repeticiji elemenata, kosoj tipografskoj kompoziciji, konciznosti u likovnom opremanju revija, knjiga, likovnih monografija i bibliofilskih izdanja, te kreativnoj upotrebi i tretiranju fotografije).

 

Mihajlo Arsovski

“Jednako poticajno djelovao je na Arsa i osebujni pristup oblikovanju Romana Cieślewicza, od odmje­renog layouta časopisa Elle i Vogue do radikalizma revije za paničnu informaciju Kamikaze te osobito njegovih fotomontaža i kolaža. Iz tog copy-paste vokabulara Ars je reciklirao pojedine elemente: lik Mona Lise s elementima u fluorescentnim bojama pojavljuje se kao ‘slika u slici’ dajući plakatu još jedan ‘egzistencijaln’ znak. Na sličan način ‘indeksno’ funkcioniraju i citati poput Shakespeareovih portreta sa suzom na obrazu ili udvojenih likova čovjeka s polucilindrom na plakatima za ITD.“
— citat iz monografije Arsovski Jasne Galjer, izd. Horetzky, 2010.

Mihajlo Arsovski: KASP, Zagreb 1966.

Mihajlo Arsovski: KASP, Zagreb 1966.

Cieślewicz je preko Vere Horvat Pintarić i Ivana Picelja upoznao Arsovkog te bio impresioniran njegovim radovima, posebice Arsovim “nevidljivim” plakatima i omoti­ma knjiga (IFSK — Internacionalni festival studentskih kazališta, Komorni ansambl slobodnog plesa, Isprika za pjesmu Vjera­na Zuppe). Ars i Roman dijele sličnost i u intenzivnom korištenju gotovih otisnutih predložaka, clip-artova.

 

Mirko Ilić

“Nikad nisam toliko pušio ni poljski plakat, ali je kasnije na mene dosta utjecao Roman Cieślewicz iako nisam znao puno njegovih radova. Mi smo se nešto kao upoznali kad je on bio u Startu.”

“Start mi je otkrio još jednog čovjeka koji mi je bio dosta važan, a to je Roland Topor. Napravio je par nevjerojatnih ilustracija, neke užasno mračne seksualne stvari, napisao tri–četiri romana, pre­ma jednom je Polanski snimio Stanara.”
— citati iz knjige Dejana Kršića Mirko Ilić: strip, ilustracija, dizajn, multimedija 1975.– 2007., izd. AGM i Profil, 2008.

 

amnesty cieslewicz

“Cieślewiczev plakat za Amnesty International iz 1975. pogodio me svojom jednostavnošću. U vrijeme kad su blještave boje bile u modi (bilo je to doba airbrusha i metalnih odsjaja), on je napravio taj simetrični, snažno crno-bijeli plakat naglašenog rastera. Tu inventivnu sirovost nekoliko godina kasnije prigrlio je punk. Dvadesetpet godina kasnije još uvijek pokušavam doseći snagu i upečatljivost te slike.”
— preneseno iz Stefan Sagmeister: Made You Look, 2001.

U knjizi Stevena Hellera I Heart Design osamdesetorica priznatih svjetskih pro­fesionalaca ističu svoje omiljene uzore. Ilić bira Cieślewiczev plakat Proces Kafka iz 1964. i izbor obrazlaže riječima:

“Uvijek sam na prvi pogled bio fasciniran ovim plakatom. Jednostavan je, ali pun simbolike. U svojim dvadesetim godinama imao sam priliku upoznati Romana Cieślewicza u Hrvatskoj, gdje je on tada redizajnirao magazin Start. Ja sam radio kao ilustrator i do tog sam trenutka već bio upoznat s njegovim radom, ali kad sam ga osobno upoznao uvidio sam i koliko je zaista blag i pažljiv. To je samo ponovno potvrdilo moje mišljenje o njegovom radu i još više utjecalo na moj vlastiti način razmišljanja.”

 

Ivan Antunović

Dizajner mlađe generacije, koji se na Zgrafu 11 (2012.) predstavio svojim glazbenim omotima čiji su dio i plakati Ljudi koje možda poznaješ za koje je dobio nagradu Zgraf 2. Po vizualnom izričaju, lucidnosti, društvenoj kritičnosti i zajedničkoj zaluđenosti ruskim konstruktivizmom, sličan je radu Romana Cieślewicza, posebice njegovom projektu Kamikaze.

Ivan Antunović: Ljudi koje možda poznaješ, serija dekolaža, 2011.

Ivan Antunović: Ljudi koje možda poznaješ,
serija dekolaža, 2011.

Kamikaze — Revue d’information nanique (revija za panične informacije) izdavački je projekt Romana Cieślewicza (i surad­nika, nadasve Rolanda Topora) u kojemu na velikom formatu 32 × 50 cm suprotstavlja crno-bijele fotografije dajući kritiku suvremenog društva. Iako isprva zamišljen kao one-time-only (numero 1 et unique), zbog velikog kolekcionarskog interesa izašla su 3 broja, prvi u nakladi 1000 primjeraka, drugi 3000 i posljednji, tiskan nakon autorove smrti, u 2000 primjeraka.

 

P1050995_opt

 

Goran Martin Štimac: Cieślewicz je promijenio paradigmu konzumiranja magazina

Marko Golub

 

Goran Martin Štimac nije prvi profe­sionalni dizajner koji je napravio izlet u kustosku praksu, no njegovo istraži­vanje i izložba o Romanu Cieślewiczu u HDD galeriji svakako predstavljaju ambiciozan, zanimljiv i u smislu di­zajnerske historiografije vrlo drago­cjen projekt. Dva aspekta bitno ga određuju — prvi je svakako pokušaj da se polazeći od podatka da je Roman Cieślewicz svojedobno izlagao i radio na nekim projektima u Hrvatskoj po­kuša iz rubne perspektive zahvatiti prema jednom svjetski etabliranom autoru. Drugi, i jednako važan, jest da se u potrazi za svakom dostupnom poveznicom — bez obzira da li je riječ o osobama, manifestacijama, utjecaji­ma, dokumentarnim materijalima ili tiskanim izdanjima — ispriča i nešto o kontekstu u kojem su se Cieślewiczevi doticaji s hrvatskom sredinom odvijali. Drugim riječima, rasvjetljavanjem tra­gova Romana Cieślewicza na lokalnoj sceni od 1960-ih do 1990-ih može se skicirati i ponešto od same povijesti dizajna u Hrvatskoj. Njen instituci­onalni aspekt, primjerice, dotaknut je kroz sporadična Cieślewiczeva su­djelovanja na različitim izložbenim manifestacijama, od izlaganja u sklopu međunarodnih izložbi crteža u Rijeci, retrospektive dizajnerskog i grafičkog opusa u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, sve do Zgrafa na kojem je kontinuirano sudjelovao od kraja 70-ih do prve polovice 90-ih godina. Njegove suradnje, druženja te neposredni i po­sredni utjecaji na domaće autore dotiču i reaktualiziraju veze između mnogih aktera domaće i internacionalne diza­jnerske, umjetničke i kulturne scene tog razdoblja. Cieślewiczevo grafičko preoblikovanje magazina Start ne samo da se nesumnjivo odrazilo i na grafič­ki izgled nekih drugih tiskovina, već je u ovoj prilici poslužilo kao tema za svojevrstan case-study o slavnom časo­pisu i ulozi grafičkog dizajna u takvom kontekstu.

MG: Što je bila tvoja primarna motivacija da prijaviš ovakav projekt za galerijski program HDD-a? Je li neku ulogu u tome igrala i jedna od programskih smjernica galerije, koja je isticala zanimanje za projekte koji se bave poviješću dizajna u Hrvatskoj?

GMŠ: Motivacija mi je bila rasvijetliti djelovanje dizajnera kojeg cijenim i čije radove na ovaj ili onaj način prikupljam, a čije se djelovanje u raznim pregledima hrvatskog dizajna uvijek spominje no pomalo mistificira. Programska smjer­nica galerije nije bila naodmet, jer je pomogla da projekt prođe, no tek na­kon ove izložbe me je počela ozbiljnije zanimati.

MG: Jesi li projektu prišao kao obožavatelj ili kao znatiželjni istraživač? Čini mi se da je tu bilo dosta istraživačke ozbiljnosti s tvoje strane, ali i jako puno strasti.

GMŠ: Isprva kao obožavatelj, sa strašću jer sam Cieślewiczeve knjige i katalo­ge godinama skupljao po zagrebačkim antikvarijatima. Stvar se pretvorila u ozbiljnije istraživanje kad sam vidio koliko tih tragova njegovog djelovanja zapravo ima, pa ih onda nije bilo smisla ne iskopati do kraja. Zbog te silne ko­ličine informacija, postav izložbe bilo je najlogičnije “dizajnirati” kronološki, pa i to daje dojam studioznosti. Cijelo iskustvo mi je bilo novo i zanimljivo jer sam po vokaciji dizajner kojem je ovo prvo takvo “kustosko” iskustvo.

MG: Zanimljiv mi je ispočetka bio element rizika koji je pratio tvoje istraživanje. Krenuo si praktički od dvije natuknice — izložbe u GSU 1973. i prvog redizajna Starta nekoliko godina kasnije. Jesi li razmišljao kako bi projekt priveo kraju da nisi iskopao toliku količinu podataka i poveznica?

GMŠ: Da, isprva sam samo znao da MSU ima neke njegove grafike te da sve bro­jeve Starta čuvaju u NSK. To s NSK se pokazalo nezgodnim jer Startovi spadaju u zaštićeni dio zbirke kojeg ne možeš posuditi pa proučavati kod kuće, već samo izraditi crno-bijele fotokopije. To se pokazalo pravom mukom zbog zeznutog formata časopisa koji je malo veći od A4, tako da sam krenuo fotoko­pirati stranice umanjeno pa ih doma skeniranjem vraćati na pravu veličinu, što je prokleto zamorno. Posrećilo mi se kad sam preko stranice www.stripovi. org dobio priliku kupiti četristotinjak brojeva baš iz tog vremenskog razdoblja koje me je zanimalo. Do svih ostalih tragova sam došao guglanjem i jedan je vodio drugom, tako da sam bez pardona zvao sve ljude iz ustanova koje su se spominjale. Do ideje video-intervjua sam došao preko fotografa Željka Ko­prolčeca koji me spojio sa svojim prija­teljem Fadilom Vejzovićem, tadašnjim art-direktorom Starta. E-mailom mi se javio Željko Serdarević i pružio potporu te dao par vrijednih tragova.

MG: Cieślewiczeva prisutnost na dizaj­nerskoj sceni kod nas zapravo počinje u periodu prije njegovog dolaska u Pariz. Jesi li otkrio nešto više o okolnostima u kojima se odvila njegova rana samostal­na izložba u Rijeci i kasniji niz nastupa na tamošnjoj izložbi crteža?

GMŠ: Zapravo nisam. Riječ je o davnoj 1961. godini te o razdoblju između 1964. i 1974., tako da u sadašnjem riječkom Muzeju moderne i suvremene umjet­nosti nisam naišao na nekog sugovor­nika iz tog vremena, no veliku pomoć u pronalaženju tragova mi je pružila muzejska savjetnica Daina Glavočić, koja je u arhivu pronašla i skenirala kataloge i plakate.

MG: U Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu (danas MSU) Roman Cieślewicz izlaže kao već svjetski relevantan au­tor. Što je od njegovog rada pokazala ta izložba i što si saznao o njenoj javnoj recepciji kod nas?

GMŠ: Ta retrospektivna izložba 1973. u Galeriji suvremene umjetnosti na Katarininom trgu prikazala je cjelo­vit presjek njegovog dotadašnjeg opu­sa — plakate, magazine, omote knjiga, ilustracije, kolaže, grafike te komerci­jalni dizajn. Izložba je imala dosta veliki odjek jer su o njoj osvrte pisala i istaknu­ta imena poput Vladimira Malekovića, Gilla Dorflesa, Marijana Susovskog i drugi. Zbog velikog interesa, odmah nakon Zagreba izložba je preseljena i u Maribor, tako da je zanimanje za Cieślewicza tada bilo veliko.

MG: Mitski trenutak svakako je onaj redizajna magazina Start, koji se pod Cieślewiczevim ravnanjem odvio dvaput, oba puta postupno. Što je on realno donio Startu, koliko je i kakav (prema tvojoj ocjeni) širi utjecaj tog redizajna?

GMŠ: Svojim redizajnom Starta Cieśle­wicz je promijenio paradigmu konzumi­ranja magazina, koja se tad već uspješno provodila na zapadu. Naime, dotad se Start prvenstveno čitao, a dizajn je bio usputan i nužan element, a od tada se magazin prvo listao i gledao pa tek zatim čitao. Za to je bilo nužno promijeniti tretiranje fotografije i dati joj veći zna­čaj i prostor na stranici, napraviti novi raspored naslova i podnaslova, legendi ispod slika i slično. Danas je to samora­zumljivo, no tada je bila velika novost, posebice u mainstream novinskom me­diju. Dizajn Starta su krenuli kopirati, sa znatno manjim uspjehom, svi tadašnji jugoslavenski listovi.

MG: Od čega se točno sastojao taj redi­zajn? I koju je točno ulogu tu odigrao Cieślewicz, a koje i niz ljudi oko njega, uključujući uredništvo, ali i Zorana Pavlo­vića, Fadila Vejzovića i drugih?

GMŠ: Zoran Pavlović – Zozo je likovno uređivao Start i sam pomalo uvodeći modernija rješenja no nije imao snage nametnuti svoja uvjerenja uredništvu i tada važnim komercijalistima. Start je u svom zlatnom razdoblju između 1975. i 1985. imao sjajno uredništvo, prilično senzibilizirano za pitanje di­zajna, tako da ugledna povjesničarka umjetnosti Vere Horvat-Pintarić lako nagovara glavnog urednika Seada Sa­račevića na redizajn. Kod tog prvog re­dizajna 1976. godine i pred Cieślewicza su postavljena ograničenja; da redizajn mora ići postupno zbog opasnosti od pada naklade, da mora zadržati format i glavu magazina, te da ne smije kratiti tekstove nauštrb dizajna. Roman nije pravio probleme i svemu se prilagodio. Iz Pariza je u Zagreb donio maketu re­dizajna, nadgledao je i osobno prelomio par priloga u tom jubilarnom 200-tom broju te je inzistirao na nabavci moder­nijih tehničkih uređaja. Uveo je novinu i da se reproduciraju umanjeni špigli svih stranica te da se dizajn i raspored rubrika promatra kao cjelina. Po njego­vim uputama, dajući i svoj štih, likovno ga nastavlja oblikovati Fadil Vejzović, postajući time jedan od prvih modernih magazinskih art-direktora. Kod drugog redizajna 1981., Cieślewicz mijenja lo­gotip magazina, uvodi nove tipografije i grafičke elemente kojima učvršćuje layout — obično crni ili kolor pravo­kutnici, koje vuče iz baštine ruskog konstruktivizma — zakošava naslove itd. No taj redizajn nikada ne dolazi do pravog izražaja jer je zamišljen za full color magazin, a zbog krize i redukcije papira Start se već nakon par brojeva počinje tiskati na znatno manje kvali­tetnom papiru.

MG: Jedan segment izložbe posvećen je i utjecajima. Obzirom na tvoju zagrijanost za ovo istraživanje, očekivalo bi se da ćeš tamo staviti i neki svoj rad, ali to se nije dogodilo. Je li to skromnost, ili osjećaj da on na tebe ipak nije direktno utjecao u estetskom i grafičkom smislu?

GMŠ: Zapravo ovo drugo. Ja se godinama gotovo isključivo bavim art-direkcijom u oglašavanju i u svojim naručenim radovima nemam previše slobode za vizualno grafičko eksperimentiranje, možda tek za ispravno tretiranje foto grafije. Zanimljivo mi je da je i on u jed­nom trenutku karijere bio art direktor u marketinškoj agenciji znakovitog na­ziva M.A.F.I.A. Svojedobno, zahvaljujući svojoj reinterpretaciji Cieślewiczevog plakata Proces/Kafka uspio sam se upisati na postdiplomski studij na Jan van Eyck akademiji u Maastrichtu koju na kraju nisam pohađao zbog nedostatka novca.

NE! (Igre odraslih), Grafički zavod Hrvatske & Galerija SC, Zagreb 1973.

NE! (Igre odraslih), Grafički zavod Hrvatske
& Galerija SC, Zagreb 1973.

MG: Kako općenito ocjenjuješ Cieślewiczev rad ostvaren ili produciran u Hrvatskoj u kontekstu njegovog opusa općenito? Na­ime, tu ima puno prostora za mistifikacije, a čini mi se da si upravo to htio izbjeći.

GMŠ: Cieślewiczev “hrvatski” opus ni­kako nije reprezentativan za njegov rad, zapravo o njemu strani kustosi, npr. u Narodnom muzeju u Poznanu u Polj­skoj ili u Grenobleu u Francuskoj, gdje čuvaju njegovu ostavštinu, ne znaju gotovo ništa. U njegovim relevantnim monografijama to se djelovanje jedva da spominje, samo kao crtica u popisu izložbi. Redizajn Starta se očito ne može uspoređivati s grafičkim uređivanjem slavnijih magazina poput pariškog Ellea ili Voguea. Ostale stvari koje je Cieślewicz tu napravio svode se na ti­skanje par serigrafija kod Brane Horvata, izdavanje artist booka Igre odraslih i uređivanje par likovnih monografija galerije Dešković na Braču, jer je tamo godinama ljetovao. Čak i svi ti radovi su zapravo koncipirani i zamišljeni u njego­vom pariškom ateljeu, a ovdje su samo tehnički realizirani. Stekao sam dojam da je ovdje više radio “prijateljski”, na nagovor svojih hrvatskih prijatelja kao što su Vera Horvat Pintarić, Ivan Picelj i Sead Saračević, nego iz nekih profe­sionalnih pobuda ili izazova. No bio je vrlo prijazan čovjek, nimalo umišljen, pa su ga svi obožavali i rado pozivali, a on se još radije odazivao. Čini mi se da u to vrijeme naši ljudi nisu bili toliko opterećeni svjetskim facama, nisu se osjećali toliko inferiornima kao danas. Jednostavno, kad bi im se netko svi­dio odmah bi ga dovukli u Hrvatsku i angažirali. Prof. Doroghy mi je iznio zanimljiv podatak da se tek tridesetak godina nakon Starta jedan hrvatski list odlučio angažirati poznatog stranca za redizajn, i to tabloid 24 sata.

NE! (Igre odraslih), Grafički zavod Hrvatske & Galerija SC, Zagreb 1973.

NE! (Igre odraslih), Grafički zavod Hrvatske
& Galerija SC, Zagreb 1973.

MG: Jedna za mene sjajna dimenzija tvoje izložbe je to što je ona preko Cieślewicza upila u sebe mnogo od konteksta gra­fičkog dizajna čitavih tridesetak godina u Hrvatskoj. Kao što smo pričali i na [d] razgovoru, kroz nju se, uz neka proširenja, može ispričati jedna ozbiljna paralelna povijest hrvatskog dizajna. Je li to bila namjera ili te je dosljednost jednostavno povela u tom pravcu?

GMŠ: Nije mi bila namjera, to je jedno­stavno isplivalo kroz povezanost vizual­nih materijala i odnosa aktera tog doba. I mislim da sam to samo površinski prikazao, stvarne veze bi trebalo dublje istražiti. Problem je što se time rijetko tko bavi, a i sami akteri kao da nevoljko o tome pričaju. Primjerice, iako sam dobio telefonski broj Arsovskog koji bi o Cieślewiczu zasigurno imao što reći jer su se međusobno jako cijenili, uopće ga nisam kontaktirao i to “iz straha” jer su mi baš svi sugovornici rekli da će me u startu otpiliti s telefona. A izložba bi možda poprimila dimenziju dizajnerske ekskluzive da je za nju Arsovski dovršio plakat o Cieślewiczu koji je navodno započeo još prije koje desetljeće. Svaka čast gospodinu Arsu, no tko mu je kriv na propuštenoj prilici.

MG: Koliko je danas važno i neodgodivo pitanje pisanja “pripovijesti” o toj povi­jesti za tebe? Za koga je ona nužna? Na koji način samim dizajnerima, a na koji široj javnosti?

GMŠ: Najteže pitanje za kraj? Nihilistički gledano, odgovor je da ta Cieślewicze­va priča nije nužna ikome. Meni je to bilo važno, jer sam Cieślewiczev fan koji skuplja njegove artefakte pa ovime zaokružujem i povezujem jednu svoju osobnu priču. Dizajnerima i kustosima, možda, i to za onih par upućenijih, a široj javnosti jedva ili nikako. Na dan izložbe izašao je popriličan članak u Ju­tarnjem s naslovom Znate li tko je Roman Cieślewicz? a na blogu je netko odmah ignorantski no iskreno dopisao “Nikad čuo”. To zapravo ne čudi, sredinom de­vedesetih Cieślewiczu povodom smrti domaći mediji nisu posvetili ni članka. Stare Startove možete kupiti za 5 kuna, Romanove serigrafije za par stotina, a muzeji zbog nedostatka prostora ne znaju što bi s plakatima nekog tamo Poljaka. Možda su takve po definiciji sudbe dizajnera, slavnih i neslavnih. Vjerujem da će Cieślewicz sad opet pasti u zaborav na desetljeće-dva, do sljedećeg entuzijasta.

Korice kataloga izložbe Ive Marinkovića, Galerija Doma JNA, Zagreb 1989., dizajn R.C. & Fadil Vejzović

Korice kataloga izložbe Ive Marinkovića, Galerija Doma JNA, Zagreb 1989., dizajn R.C. & Fadil Vejzović

 

VIDEO: Roman Cieslewicz: Sjajni tragovi 1961.– 1995.

Intervjui sa Željkom Borčićem • Mariom Bošnjakom • Ivanom Doroghyjem • Markom Grčićem • Verom Horvat Pintarić • Fadilom Vejzovićem
Autor, snimatelj i montažer: Goran Martin Štimac

 

 

[d]razgovor: Goran Martin Štimac

Organizator i moderator: Marko Golub
Sudionici: Goran Martin Štimac Željko Serdarević
29.4.2012.

Željko Serdarević, Marko Golub, Goran Martin Štimac

Željko Serdarević, Marko Golub, Goran Martin Štimac