Vrlo jednostavno, ako promatramo evoluciju nekog časopisa ili izdavačkog programa, u vidno polje nam svakako ulaze i mijene u nje­govom grafičkom oblikovanju, imena dizajnera koji su im dali određen vizualni pečat ili su svojim dizajnerskim od­lukama, u koordinaciji s uredništvima, mijenjali načine na koji su se ti časopisi čitali. Ako govorimo o glazbenoj sceni ili muzičkom izdavaštvu, tu ćemo prepoznavati, primjerice, kako se estetski kodovi i vizualna komunikacija određene glazbe mijenja u odnosu na žanrove i stilove, kontekste u kojima glazba nastaje, generacijske senzibilitete i slično. U ovo poglavlje uključili smo i jednu izložbu o fanzinima koja nas upoznaje s glavnim karakteristikama fanzina kao medija, o kulturi iz koje potječu, mrežama koje stvaraju i specifičnim tehnikama i metodama njihove proizvodnje i distribucije, ali naravno i o tome kako ih možemo analizirati iz dizajnerske perspektive. Prva izložba u ovom poglavlju predstavlja nešto drukčiji slučaj. To je izložba o jednom internacionalnom dizajneru (koja bi se lako mogla naći i u posljednjem poglavlju, Fragmenti), ali koncipirana tako da, prateći njegov “sjajni trag” koji je ostavio u hrvatskoj sredini, iz nekog drugog ugla vidimo i obrise različitih od ranije nam poznatih, ili manje poznatih zbivanja, mjesta i autora od kasnih 60-ih do 90-ih godina.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]