Bitna dimenzija tih izložbi možda se najbolje može označiti prvim dijelom naslova jedne od njih — Sport, zdravlje, ugo­stiteljstvo, obrazovanje, kultura i rad — jer nije riječ samo o proizvodnom okruženju, nego uvijek i o načinima na koji su dizajnirani predmeti postali dijelom naših života, čak i ako o njima nismo razmišljali kao o dizajnu, još manje kao o predmetima koje je oblikovala neka konkretna osoba ili tim ljudi. S druge strane, dio ovih izložbi ukazao nam je i na činjenicu da nam mnogi dizajnirani predmeti ostaju skriveni jer su proizvedeni za specifične strukovne kontekste s ko­jima se neki od nas možda nikad nećemo upoznati, poput geofizičkih instrumenata, različitih strojeva iz tvorničkih hala, a koji često nisu ni dotaknuti dizajnom.

[Iz uvodnog teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]