“U projektu Otac Hrabrost Bakal i njegova suradnička ekipa, u kojoj je i scenograf ali i izvođač Leo Vukelić, kamenu i poviješću natopljenu školjku Dubrovnika otkrivali su s njezine mračnije strane, čitajući njegove strahove, žudnje, lucidnosti i ludila, na koncu i kratkotrajni život u odnosu na nepreglednost i, unatoč ovakvim i brojnim drugim umjetničkim projektima, neuhvatljivost smrti.” Piše: IGOR RUŽIĆ
“Mnogi od ovih radova mogli su se naći u našoj selekciji za Praški kvadrijenale upravo zato što, iz neočekivane vizure vizualne umjetnosti, tematiziraju ono što bi se unutar nje moglo zvati scenskim prostorom, čak i prostorom ‘fikcije’ za koji galerijska bijela kocka pruža temeljnu atmosferu i uvjete. U njima ova umjetnica najčešće ništa ne gradi, već uzima postojeću arhitekturu i naseljava je pogledima, ponašanjima i pravilima ophođenja koja brišu i poplavljuju granicu između publike, izvođača i prostora izvedbe” – Piše: MARKO GOLUB
“Autorski pristupi Maje i Danijela obradi teme rezultiraju zasebnim djelima, čija zajednička implementacija tvori prepoznatljiv identitet. Majina razrada koncepta i pristupa materiji te grafička obrada materijala je čista, jasna i usustavljena, vidljivih smjernica i bez suvišnih sadržaja koji su sami sebi svrha. Danijelove su pak ilustracije vrtlog ekspresije prepoznatljiva rukopisa. Daleko od generičkih ilustracija, one su pune života i u najmanjem detalju, slikarski svijet u malom” – Piše: Karla Pudar
“Arigato, Model i Ili_ili, ključni artefakti na ovoj izložbi, svojevrsni su zaštitni znak njihovog vlastitog brenda Grupa Products. Ili ambicioznog iskaza da dizajner ponekad sve može sam. Da može dizajnirati, investirati i upravljati distribucijom vlastitih proizvoda, internacionalno. I dok to treba uzeti s rezervom, jer mnogi ne mogu, jer im to nije posao, i jer produkt dizajn ne može egzistirati bez stimulativnog društvenog, institucionalnog, industrijskog i tržišnog okruženja – Grupin iskorak u vlastitu produkciju iznimno je važan baš zato što su uspjeli odraditi golemi posao, a da ih to pritom nije zakočilo u dizajniranju novih proizvoda” – Piše: MARKO GOLUB
“Jedno od pitanja na koje odgovaramo na izložbi jest i tko su bile zvijezde jugoslavenskog disca. Odgovor se prirodno nudi preko omiljenog komunikacijskog medija te glazbe, dakako ovitaka glazbenih izdanja i njihove strategije da nipošto ne budu suzdržane, samozatajne ili sakrivene. Upravo suprotno i čak i danas, kada su te nove biografije popravljene i ušminkane, do tih izdanja nije lako doći zbog nekoliko razloga. Prvi je svojevrsni testni, probni karakter tih ploča. Njima se opipavalo tržište, odgovor medija i publike, te su se oprezno lansirale u nevelikim nakladama” – Piše: ŽELJKO LUKETIĆ
“U području koje se nekad nazivalo grafičkim dizajnom odnosno dizajnom vizualnih komunikacija, danas često i komunikacijskim dizajnom, diskontinuitet 90-ih potaknuo je kod novih generacija interes za prošlost, relativno nepoznatu i nedovoljno dokumentiranu lokalnu tradiciju kao i dosege produkcije dizajna u doba socijalizma” – Piše: DEJAN KRŠIĆ
“Taj ‘praktičarski’ pristup teorijskom, ili diskurzivnom aspektu dizajnerske produkcije činio nam se važnim jer je posljednjih godina stekao jasnu vidljivost i niz sljedbenika prvenstveno među mlađom generacijom dizajnera, koji su očito imali potrebu da kroz istraživanje vlastitog zaleđa, autora i dostignuća koja su im prethodila, sagledaju i vlastitu praksu kao dio nekog većeg kontinuiteta te postave pitanje što je to čime se sami bave, zašto se tim bave, koje je poslanje, uloga, doseg i učinak dizajna u našoj svakodnevici nekad i danas” – Piše: MARKO GOLUB
“Kao što se Kršićev rad zadnjih 15 godina ne može zamisliti bez WHW-a, tako se ni komunikativnost, vidljivost i javni učinak WHW-ovih projekata ne može zamisliti bez DK-ove dizajnerske imaginacije, smisla za humor, elokvencije u baratanju najrazličitijim ikoničkim referencama i odavna prisutnog pop-senzibiliteta koji je uspio efektno animirati i one neprobojnije među WHW-ovim tezama i konceptima” – Piše: MARKO GOLUB
“Dizajneri plakat iz statične, “zaokružene” prostorne forme polako preobražavaju u neku vrstu “komunikacije u vremenu”, one koja se očito mijenja trajanjem, animira se i pomiče u različitim digitalnim formatima kao što su gif-ovi i slični, kolažira se s raznovrsnim digitalnim otpatcima u obliku glitch-eva, ukratko, širi svoje semantičko polje na načine koje su ranije samo rijetki mogli zamisliti. Nasuprot tom spektru inovativnosti leži netalasanje onoga što se danas još uvijek naziva političkim plakatom, tržišnim plakatom ili naprosto plakatom kao elementom marketinških kampanja” – PIŠE: BOJAN KRIŠTOFIĆ
“Skoro sva Bekerova likovna rješenja bazirana su na pedantnom, istreniranom crno-bijelom crtežu, odnosno ilustraciji, koja je zbog specifičnosti i ograničenja ondašnjeg roto-tiska bila dominantna u komuniciranju komercijalnih sadržaja u dnevnim novinama. Ilustracija je taj dominantni status odavno izgubila, i tim više ovi radovi današnjem dizajneru sigurno djeluju doista egzotično, a Bekerova sposobnost da stil i maniru crteža radikalno prilagodi kontekstu kao iznimno dobro izbrušena crtačka disciplina” – Pišu: MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO
“Prije nego li što se izvede ishitreni zaključak o zapriječenosti žena-dizajnerica na putu vlastite autorske samorealizacije, takva manjkavost odnosno „nedovršenost“ opusa otvara temeljeno pitanje o načelnoj primjerenosti institucije autora i njegova opusa za sagledavanje i razumijevanje povijesti dizajna u cjelini. Treba li, naime, povijest dizajna isključivo istraživati kroz kategoriju autorski profiliranih opusa, ili ju je moguće istraživati preusmjeravajući vrednovanje i tumačenje dizajna s razine autorske inovacije na razinu recepcije i uporabe odnosno ka instituciji korisnika i društvenoj funkciji proizvoda?” – Piše: IVANA MANCE
“Autorski opus Željka Borčića karakterizira zavidno širok raspon aktivnosti kojima je tijekom više od četiri desetljeća dotaknuo ne samo neke od najvažnijih dizajnerskih, nego i umjetničkih tema svog vremena. Riječ je o profesionalnoj i ljudskoj otvorenosti kakva je mogla s lakoćom dotaknuti krajnosti – od iznimno osobnih, autoreferencijalnih radova do stroge impersonalne utilitarnosti velikih oglašivačkih kampanja, od konceptualne umjetnosti i hepeninga do zavodljivih ambalaža proizvoda masovne potrošnje, od spontanih istraživanja u fotografskom mediju do ikoničke jezgrovitosti znakova i identiteta komercijalnih tvrtki i institucija” – Piše: MARKO GOLUB
“Milton Glaser je za generacije mlađih kolega predstavljao, i još uvijek predstavlja, živi dokaz da se na međunarodnom tržištu dizajna može preživjeti i istodobno biti iskreni idealist, bez trunke cinizma u javnim nastupima, bez fige u džepu i bez kompromitiranja vlastitog rada, štoviše demistificirajući ga ne kao umjetnost, nego baš kao rad, predan i dugotrajan” – Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
Osvrt na izložbu suvremenog španjolskog dizajna “Reset Design: New Working Models” (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. prosinca 2014. – 25. siječnja 2015.). Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
Prikaz izložbe Bruno Planinšek: Portret dizajnera u zagrebačkom Tehničkom muzeju, od 15. prosinca 2014. do 15. ožujka 2015., piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ Istraživanje povijesti hrvatskog i jugoslavenskog poslijeratnog dizajna misija je u koju se posljednjih godina upušta sve više kustosa, kritičara, povjesničara umjetnosti (i dizajna), ali i samih dizajnera…
Prikaz izložbe “Jugoton: istočno od raja, 1947. – 1991.” u zagrebačkom Tehničkom muzeju, od 20. listopada do 30. studenog 2014., piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
Notorna je činjenica da novije generacije mladih domaćih dizajnera zapanjujuće brzo autorski sazrijevaju. Hrvoje Živčić i Dario Dević su odličan primjer za ovo – već su niz godina jedna od centralnih imena na suvremenoj sceni grafičkog dizajna u Hrvatskoj s portfoliom koji zaslužuje i ozbiljniju retrospektivu od ove,…
“Najveći izazov pred produkt dizajnerima danas jest održati dostignuti standard, tržište je na začetku i doslovno svakim danom postaje sve kompetitivnije, što će u konačnici dovesti do jasne profilacije samih dizajnera. Nedostatak takve profilacije dobrim dijelom odražava i slabu profiliranost tržišta, koje je još uvijek u razvoju” – Piše: TIHANA TARABA
“Hrvatska dizajnerska scena, pa tako i produkcija podijeljena je u sve jasnije definirane niše. Dogodilo se ono što je pred desetak godina bilo gotovo nezamislivo; dogodila se specijalizacija. Mladi dizajneri po završetku formalnog obrazovanja kreću u profesionalni život s već jasno izgrađenim stavom što žele raditi. Nema svaštarenja po raznim studijima, sve je manje šegrtovanja i ispipavanja tržišta po receptu ‘idem par godina u neku agenciju, pa ću otvoriti svoj studio’… Nove generacije se hvataju područja za koje imaju interes ili smatraju da se tom dizajnerskom podkategorijom oportuno baviti” – Piše: VANJA CUCULIĆ
“Proizvod koji izgleda najljepše, koji najvještije piše najnovijom tipografijom, koji govori u najpametnijim dizajnerskim referencama i priča najčarobnije priče, nije uvijek najbolji proizvod. Izazov pred današnjim dizajnerima, koji raspolažu s više alata, znanja, informacija, resursa i trikova nego bilo tko od njihovih prethodnika, bit će u nadvladavanju zavodljivih zamki samoreprezentacije. U izrazito kompetitivnom i narcisoidnom okruženju to je veliki izazov. U onom malo širem okruženju, koje treba njihovu pomoć, ekspertizu i suradnju s ostalim akterima, to je i velika odgovornost” Piše: MARKO GOLUB
Prikaz izložbe “Početnica zajedničkog djelovanja 2013.-14.”, vizualne umjetnice Andreje Kulunčić i niza koautora i suradnika, održane od 23. svibnja do 30. lipnja 2014. u Galeriji Nova u Zagrebu.
Osvrt na izložbu škotsko-francuskog dizajnera Neila Poultona, Design by Neil Poulton, od 19. studenoga do 21. prosinca 2013. u Gliptoteci HAZU, Zagreb
Izložba Hungry Designers sa svojom tematikom “dizajna hrane”, „dizajna za hranu“ ili „dizajna o hrani“ na prvi se pogled može činiti kao eksploatiranje još jedne niše u kojoj se sam pojam dizajna i njegova uloga dodatno razgranava u nove pomodne specijalizacije i u kojem se, posljedično, komodificira još jedan partikularni aspekt kulture svakodnevice.
U četvrtak, 25. srpnja 2013., u prostoru HDD-a održan je neformalni kolegijalni susret ’30 godina poslije’, na kojem su sudjelovali članovi emeriti Hrvatskog dizajnerskog društva (među kojima su bili i neki od osnivača Društva dizajnera Hrvatske), ostali aktivni članovi, te njihovi gosti.
Kritički osvrt na izložbu ‘Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969. – 1980.’ u galeriji Podroom Kulturnog centra Beograda – Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
Vijest o tome kako Zagrebački Holding, preko AGM-a, otkazuje ugovor kustoskom timu WHW za vođenje Galerije Nova, nije tek vijest o mogućem gašenju jednog galerijskog programa, nego o gubitku jedne iznimno vitalne žarišne točke kroz koju su se otvarala, diskutirala i demonstrirala neka od najvažnijih umjetničkih, kulturnih i društvenih pitanja u proteklom desetljeću. Piše: MARKO GOLUB
Posjetili smo četvrtu po redu konferenciju, održanu u Beogradu od 27. do 30. ožujka, i vratili se sa svežnjem iscrpnih izvještaja, koje vam polako otkrivamo. Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
Instalacija „Tape“ mijenja i percepciju prostora, osobito javnog prostora, i njegove protežnosti onkraj uobičajenih fizičkih granica. Tamo gdje je dostupna pružit će iskustvo blisko levitiranju, malo ćete ju istraživati, a onda odvojiti barem trenutak za čistu dokolicu. U današnje vrijeme, to nije mala stvar. – Piše: MARKO GOLUB
Hrvatsko dizajnersko društvo izražava ozbiljnu zabrinutost zbog povlačenja već usvojenog, otisnutog i distribuiranog plakata za predstavu Fine mrtve djevojke čiji je naručitelj i nakladnik Kazališta Gavella, nakon javnog pritiska nekoliko vjerskih udruga i portala, te izravnog naloga gradonačelnika Milana Bandića da se plakat povuče iz upotrebe.
U Salonu Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu održana je retrospektivna izložba ‘Škart: poluvreme’ multimedijalne i interdisciplinarne umjetničke grupe Škart, povodom (otprilike) dvadesete godišnjice njihovog djelovanja. Piše: BOJAN KRIŠTOFIĆ
U periodu od prošle izložbe, u Splitu je 5. travnja 2012. u 61. godini iznenada preminuo dizajner, umjetnik i aktivist, redoviti profesor na odsjeku Dizajna vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu, Tomislav Lerotić.
“Selekcija dizajnerskih radova iz proteklih pola desetljeća koja slijedi, nije strukturirana prema žanru, mediju i primjeni, već prema “tonu” i karakteru poruke te prema učinku koji određeni dizajnerski rad želi pobuditi kod promatrača, bez obzira je li riječ o plakatu, knjizi, instalaciji, akciji, reklamnoj kampanji i bez obzira na profitni ili neprofitni, samoinicirani ili naručiteljski kontekst rada. Naravno, ne zato da bi se izbrisale granice između njih, nego da bi se ukazalo na fantastične nijanse u kojima i jedna oglašivačka kampanja ponekad može imati poetski šarm kao i “osobni” autorski projekt, ili, na primjer, na koje načine neki dizajnerski artefakt interferira sa svojom neposrednom okolinom” – piše: MARKO GOLUB
Fedor Kritovac, diplomirani arhitekt, doktor urbane sociologije, fotograf, karikaturist, umjetnik, esejist i neumorni istraživač urbanih fenomena, preminuo je 28. siječnja ove godine. Svega par mjeseci prije smrti iz tiska je izašla njegova jedina knjiga objavljena za života – Otkrivanje grada u izdanju ULUPUH-a, ustanove u okviru koje je, kao član Studijske sekcije i Umjetničkog savjeta, Kritovac realizirao brojne istraživačke projekte i izložbe.
Počeo sam starit’, rekao mi je Alfred Pal u proljeće 2009., tada gotovo devedestogodišnjak. – Prvi put u životu bole me leđa.
Vrijednost misli i oblikovanja Vladimira Robotića očituje se u sadržajnosti njegova odgovora na stalni izazov struke tako specifične, kao što to samo dizajn može bit
U povodu retrospektivne izložbe i izlaska monografije radova Mirka Ilića, donosimo tekst Mirka Petrića o odnosu ovog grafičkog umjetnika i sredine iz koje je krenuo u svjetsku karijeru
Boris Bućan predstavlja samosvojan i osebujan glas u generaciji umjetnika koja se krajem šezdesetih godina javlja na domaćoj umjetničkoj sceni. Okupljeni oko Galerije SC, svojim će svojim udaljavanjem od tradicionalnog shvaćanja likovne umjetnosti — prema ambijentalnoj, konceptualnoj umjetnosti, performansu ili novim medijima — obilježiti domaću umjetničku scenu kraja dvadesetog stoljeća.
Radeći ilustracije za Danteovo Čistilište, smislio sam mali upitnik kao bih vidio gdje stojim po pitanju vlastite spremnosti da lažem: Dvanaest koraka na Putu u pakao. Osobno sam ih napravio priličan broj.
Hrvatsko izdanje klasika Toma Wolfea “Od Bauhausa do našeg doma” u prijevodu Marine Leustek objavila je naklada Postscriptum u studenom 2007.
“Suvremena hrvatska arhitektura — testiranje stvarnosti” predstavlja prvi sustavni pregled domaće produkcije u razdoblju od 1990. do 2007. godine.
Novo izdanje Rockporta među 500 dizajnerskih projekata iz cijelog svijeta predstavlja radove agencije Bruketa&Žinić i tvrtke Brandoctor te Mirka Ilića, Igora Manasteriottija i Borisa Ljubičića. Knjiga Stevena Liske donosi najinovativnije primjere suvremenog grafičkog dizajna za gospodarstvo. “Business Graphics” je izdanje naklade Rockport, jedne od najvećih svjetskih izdavačkih kuća…
Biblija dizajnera i tipografa Johnathana Barnbrooka teži promijeniti uobičajeno poimanje medija dizajnerske monografije. I svijet.
Manifest kojim se nastoji potaknuti raspravu o kulturnoj i društvenoj odgovornosti dizajnera potpisala su 33 ugledna djelatnika s područja vizualnih komunikacija. U jesen 2000. godine objavljen je istovremeno u sedam međunarodnih časopisa za dizajn: Adbusters (CAN), The AIGA Journal (USA), Blueprint (UK), Emigre (SAD), Eye (UK), Form (D), Items (NL).
Dok sam čekao na pregled kod liječnika zamijetio sam na zidu dokument iz 14. stoljeća naslovljen Kakav liječnik treba biti. Promijenio sam svega par riječi i čini mi se da je riječ o savjetu korisnom i u našem zanimanju.
Steven Heller i Mirko Ilić: “The Anatomy of Design — uncovering the influences and inspirations in modern graphic design”. Objavljeno u veljači 2007, u izdanju Rockporta.
Ako igdje, definicija umjetnika kao stvaraoca čije je djelo i djelovanje duboko ukorijenjeno u kontekstu potvrđuje se točnom u opusu Ivana Picelja (1924).
Čovjek širokog interesa, arhitekt po obrazovanju, interijerist i dizajner po vokaciji, kulturni poslanik po duhu, hrvao se gotovo četiri decenije s arhitektonskim, interijerskim, dizajnerskim i kulturnim aspektima jedinstvenog problema prostora i oblika.
Knjiga Feđe Vukića odgovara na pitanje kako je nastao i što je izvorno značio pojam dizajn u hrvatskom jeziku i kulturi, a što znači danas.
“Razvoj ekonomskog publiciteta i propagande neodvojivo je od ekonomsko-ideoloških pozicija kao i od vizualno-oblikovnih dosega zajednice. U tom smislu, primjer Zagrebačkog velesajma jasno pokazuje da su napredak i razvoj privrede te postizanje boljih ekonomskih rezultata promicani ne samo kroz naglašavanje kvalitete proizvoda već i kroz visoko-umjetnički oblikovan tiskani materijal, fotografiju i masovne medije koje je Velesajam producirao sam ili u suradnji s vodećim propagandistima onog vremena. Pregršt plakata, letaka i kataloga proizvedene su u ponajboljim tiskarama u nakladama nevjerojatnim za današnje prilike” – PIŠE: LANA LOVRENČIĆ
