Suvremeni španjolski produkt dizajn u suštini se ne razlikuje mnogo od hrvatskog, odnosno regionalnog. Ako pretpostavimo da je izložba Reset Design: New Working Models u Galeriji Klovićevi dvori barem donekle njegova reprezentativna slika, makar u malom, to je zaključak do kojeg se logično dolazi. Dakako, postoje značajne razlike u tradiciji i evoluciji industrijskog oblikovanja – danas produkt dizajna – na Pirenejskom poluotoku i Balkanu, no sadašnji trenutak frapantno je sličan. Kao što je slučaj i s drugim sličnim putujućim pregledima aktualnog dizajna iz različitih zemalja, ovu je izložbu u suradnji s Klovićevim dvorima organiziralo Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske, te većinu rada na izložbi potpisuju upravo Španjolci, osim dizajna popratnih materijala koji je djelo Marite Bonačić, dok je autor vizualnog identiteta izložbe Ricardo Espinosa. Kustos izložbe i selektor postava, te autor predgovora u katalogu je Marcelo Leslabay. Koncept izložbe temelji se na prezentaciji deset španjolskih produkt dizajnera, dizajnerskih grupa ili malih, najčešće obiteljskih tvrtki i brendova, čiji je zajednički nazivnik dizajniranje prvenstveno pokućstva i opreme za stanovanje, i to u uradi-sam obrtničkom duhu s jakom egalitarnom, ekološkom i racionalnom estetskom notom. Potonji element podrazumijeva, očekivano, minimalistički i krajnje fukcionalistički pristup dizajnu, premda to ne mora biti nužno i jedini kada govorimo o dizajnu čija se autentičnost skriva prvenstveno u materijalima i profinjenom načinu izrade koji baštini tradicionalne obrtničke i/ili manufakturne postupke, specifične za španjolsko podneblje i kulturu.

Raul Lauri Design Lab: Koji S

Lako je uočiti paralele sa sadašnjošću produkt dizajna u Hrvatskoj i ostatku regije (Sloveniji, Srbiji, BiH, Makedoniji, Crnoj Gori, ali i Bugarskoj, pa i Mađarskoj), koja se napokon počinje ponovno integrirati putem novoosnovane Balkanske dizajnerske mreže. U obje situacije, na različitim stranama Europe, dizajneri su se uhvatili ukoštac s vrlo sličnim problemima, koji su gotovo svi posljedica tekuće krize neoliberalnog kapitalizma ili su tijekom krize isplivali i postali zaista kritični. Prvo, tu je teška, ali propadajuća industrija, u nas k tome sustavno uništavana, koja kao takva više ne može uhvatiti korak s globalnim post-industrijskim, digitalno apsolutno umreženim tržištem, okrenutim nekim novim vrijednostima. Međutim, tradicija te industrije za kulturu regije u kojoj je proizvedena upravo je prevažna, jer za njezine stanovnike utjelovljuje jednu od posljednjih spona s društvenom modernizacijom u svim aspektima života, sa čime bi veze baš sada bilo pogubno izgubiti, zbog čega je to nasljeđe nužno njegovati i razvijati. Drugo, i posve zajedničko za Španjolsku i Hrvatsku, a što je dijelom posljedica prvog, je rastući gubitak radnih mjesta u zemlji uzrokovan nestankom infrastrukture za omasovljavanje proizvodnje i korištenje prirodnih resursa, dok se malobrojne zaista velike regionalne tvrtke okrupnjavaju i drže monopol nad sredstvima za proizvodnju na štetu manjih, financijski ograničenih igrača. U tom kontekstu, regionalnog tržišta za serijsku proizvodnju produkt dizajna gotovo da i nema, osim u hotelijersko-turističkom sektoru koji je najčešći naručitelj određenih tipologija namještaja i prateće opreme, što ograničenom broju dizajnera može pružiti priliku za trajniji angažman, ali ni izdaleka neće riješiti probleme industrije u cjelini. Stoga nije čudo što su dizajneri u Španjolskoj i Hrvatskoj odlučili uzeti stvar u svoje ruke i vratiti se, na neki način, predmodernim, obrtničkim principima proizvodnje, koji u kombinaciji s digitalnim oglašavanjem i vizualnom komunikacijom mogu donijeti neke rezultate.

Usame Alacena: Derribos

Kao jedno od mogućih rješenja pokazalo se intenzivno povezivanje dizajnera s lokalnom zajednicom, malim poduzetnicima i radnim kolektivima s kojima mogu kontinuirano surađivati u različitim etapama koncepcije i projektiranja proizvoda, a u idealnom slučaju i plasirati se na tržište i ostvariti profit. Marketinški rečeno, takva metodologija suradnje prilična je “win-win situacija” – u idealnom slučaju, svi protagonisti dobit će nešto – ako već ne novac, barem ne odmah, onda svakako ono što suvremeno tržište prepoznaje kao “benefits”: iskustvo, znanje, kontakte, “know-how”, sve ono što se predstavlja novom valutom, ukratko. Da ne duljimo, proces može biti plodonosan, ali nipošto nije lak, među ostalim i zato što su njegovi pokretači usprkos samozapošljavanju i samoiniciranim projektima prinuđeni pokušati sudjelovati u igri koja se zove tržište, i to krajnje darvinističko, a budući da startne pozicije naravno nisu jednake, ishod te igre prilično je predvidiv. Promatrajući proizvode španjolskih dizajnera i prateće tekstove, u kojima autori iznose svoje ambicije i poslovne planove, teško se oteti dojmu da lucidnost u izboru materijala i referenci ne ide sasvim uz bok inventivnosti u oblikovanju, a nažalost ni dovitljivosti u diskursu. Primjerice, tvrtka Raul Lauri Design Lab proizvodi rasvjetna tijela od obrađenih ostataka kave, stvarajući oblike čija je primarna senzacija taktilna, a tek potom vizualna, jer dizajn svjetiljaka bitno ne odstupa od standardizirane tipologije samostojećih ili visećih lampi. Studio za dizajn Dvelas kreirao je brend Genois, seriju podloga za sjedenje ili ležanje, izrađenih od iskorištenih brodskih jedara, proizvedenih u Španjolskoj. Riječ je o vrlo zanimljivoj ideji produženja životnog ciklusa lokalnog proizvoda, no konačni rezultat ističe se samo odabirom materijala – dizajn podloge nalikuje na bezbroj drugih sličnih predmeta i u tom smislu ne donosi velike novitete. Također, postavlja se pitanje, ne samo u Španjolskoj – zbog čega dizajneri uporno nastavljaju slijediti oblikovne principe funkcionalističke estetike, karakteristične za internacionalni stil visokog modernizma, ako u proizvodnji odbacuju njegove masovne postavke nužne u serijama, kad se već vraćaju obrtničkim postupcima, manufakturi, a ponegdje i doslovnom rukotvorstvu? Ako novi način funkcioniranja nova estetika ne prati ni u tragovima, može se samo zaključiti da on zapravo nije toliko avangardan, već je samo varijacija ustaljenih načina proizvodnje u malom, u suštini sa sličnim ciljevima. Teško je dizajnere za to isključivo kriviti, jer od nečega valja i živjeti, a poznato je da dugotrajno odgajanje publike i institucija financijski nije odviše isplativa zadaća, što otežava protok novim formama, jer se dizajn još uvijek pokušava integrirati u zajednicu kao fenomen, kao legitimna proizvodna i diskurzivna praksa.

Apparatu: Totems

Ipak, mora se biti svjestan instinktivne zavodljivosti kompeticijskog funkcioniranja globalnog tržišta. Preuzevši njegov jezik, dizajneri možda i nehotice usvajaju imanentne mu obrasce djelovanja i ponašanja, što dovodi do zaključka da je za početak neophodno zacrtati put do novog jezika dizajniranja prikladnog novim principima proizvodnje, u diskurzivnom, konceptualnom, projektantskom i svakom drugom smislu, ako je to zaista cilj aktualnih tendencija. Na izložbi Reset Design tek je jedan izlagač pokazao potencijal za to – mala obiteljska tvrtka Apparatu, posvećena proizvodnji keramičkog posuđa. U postavu se samo njihova legenda izdvaja tonom komunikacije koji odstupa od uobičajenog marketinškog diskursa, ističući da umjetničko zanatstvo shvaćaju kao nešto što tek treba biti definirano, barem za njih. “Radi se o razumijevanju, vraćanju našim korijenima, projekt po projekt, sa svim uspjesima i padovima. Trenutno nas iznenađuje i oduševljava to što znamo kako napraviti dobro izrađen tanjur.” Dizajn njihovog posuđa odlikuje se jednakom prirodnošću i humanošću kao i ovaj citat, iskren i radikalno ambiciozan u svojoj skromnosti i svijesti o obvezujućem kontekstu vlastite potrage. Upravo je ta svijest ono što ipak nedostaje ostalim izlagačima – prihvaćanje činjenice da suradnja sa sustavom prema dominantnim parametrima može biti tek privremeno, no nipošto i najbolje rješenje.

Fotografije su preuzete iz brošure izložbe

.