Susret je organiziran na prijedlog inicijativne grupe (Goroslav Keller, Igor Toš, Stipe Brčić, Mirna Vukotić), predvođene Draganom Roksandićem. Povod susreta bila je tridesetogodišnjica osnivanja Društva dizajnera Hrvatske, danas HDD-a, (27. 6. 1983.), zatim tridesetogodišnjica priređivanja prve Ambiente na Zagrebačkom velesajmu (od 18. 4. do 10. 6. 1983.), te 28. obljetnica smrti Bernarda Bernardija, prvog Predsjednika Društva (20. 7. 1985.). Prijedlog inicijativne grupe da sami organiziraju ovaj kolegijalni susret uslijedio je nakon dobivenog odgovora od gospođe Mirjane Jakušić, tajnice HDD-a, (1. 7. o.g.), da Upravni odbor namjerava “unutar diskurzivnog programa galerije održati otvoreni razgovor (…), i ujedno obilježiti okrugle obljetnice”, bez naznaka o načinu i vremenu, a obljetnički datumi već su bili na izmaku.
Nakon međusobnog pozdravljanja, a prije ‘radnog’ dijela susreta, projicirane su fotografije preminulih kolega, članova i prijatelja , te im je zajedno iskazana zahvalnost i počast.
U proteklo vrijeme preminuli su slijedeći kolege, članovi i prijatelji Društva:
Bernardo Bernardi, (1921. – preminuo 20. srpnja 1985.) – prvi Predsjednik Društva dizajnera,
Vjenceslav Richter (1917. – 2002.) – član,
Miroslav Šutej (1936. – 2005.) – član,
Alfred Pal (1920. – 2010.) – član,
Jasenka Pavliša (1945. – 2012.) – članica grupe osnivača Društva,
Victor Papanek (1923. – 1998.) – počasni član Društva,
Niko Kralj, Ljubljana (1920. – 2013.) – prijatelj Društva,
Vahid Hodžić (1933. – 2009.) – Predsjednik ULUPUH-a – dao doprinos osnivanju Društva.
Za preminule Vladimira Frgića, Nenada Pepeonika i Fedora Kritovca nisu upotpunjeni podaci, ali im se također izražava zahvalnost i počast.
Društvo dizajnera Hrvatske (danas HDD), ima razloga njegovati uspomene i osjećati ponos što su ovi istaknuti i ugledni stvaraoci bili njegovi osnivači i članovi.
Nakon odavanja počasti preminulim kolegama, u dvosatnom ugodnom druženju evocirana su sjećanja na složene uvjete osnivanja i ambiciozne aktivnosti Društva u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Susretu je prisustovalo dvadesetak članova i prijatelja, među kojima i četiri bivša predsjednika HDD-a: (Stipe Brčić, Vladimir Robotić, Mladen Orešić i Goroslav Keller).
Uz pomoć videoprojekcija arhivskih fotografija i prigodnih tekstova prisutni su lakše komentirali događanja iz tog razdoblja, iznoseći poneka vlastita iskustva. Tako je Vladimir Robotić naglasio da se osnivanjem Društva de facto osnivala profesija. Tada je postavljen temelj za opstanak i kasnije djelovanje Društva do današnjih dana.
Damir Fabijanić iznio je loše iskustvo s ULUPUH-om, a dobro s HDD-om kod reguliranja svojih prava u ZUH-u, napomenuvši usput da odsustvo predstavnika vodstva današnjeg HDD-a na ovom skupu u najmanju ruku nije pristojno. Goroslav Keller prisjetio se savjeta dobivenog od počasnog člana prof. Victora Papaneka prilikom osnivanja Studija dizajna, uspoređujući školu za dizajn sa školom za balet, pitajući se kolike su stvarne potreba društva za te profesije. Roksandić je, pored ostalog, napomenuo da je vodstvo HDD-a preko tajnice pozvano na ovaj skup, ali razlog izostanka nije poznat. Postavio je pitanje zbog čega u registru članstva HDD-a nema prof. Victora Papaneka kao počasnog člana, niti Miroslava Šuteja kao redovnog člana, iako negdje postoje dokumenti o tome.
Središte razgovora bilo je pitanje može li ova grupa starijih članova doprinijeti daljnjem razvoju HDD-a, prije svega svojim životnim i profesionalnim iskustvom. Mladen Orešić iznio je mišljenje da su u tretiranju tradicije vidljivi pozitivni pomaci u politici HDD-a: organizirana je uspješna izložba o Končarovom dizajnu, priprema se izložba Jadran dizajna, itd. Roksandić je također napomenuo kako posebnu obradu i prezentaciju svakako zaslužuje i tema dizajna i dizajnera u Exportdrvu i drvnoj industriji tijekom 70-ih i 80-ih godina.
Na već poznatoj ‘povijesnoj’ fotografiji Bernarda Bernardija s dijelom inicijativne grupe osnivača Društva, nalaze se ‘disidenti’ ULUPUH-a, koji su se kao članovi sekcija za industrijski i grafički dizajn zalagali za ravnopravniji tretman dizajna unutar Udruženja, za što tada nije bilo razumijevanja. Inicijativna grupa 25. 6. 1983. odlučila je da se 27. 6. 1983. održi Osnivačka skupština od 43 člana, koji su se izjasnili da žele pristupiti budućem novom Društvu. Ova grupa ‘petnaestorice’ nazvana je ‘razbijačima’ ULUPUH-a, uz stalno verbalno maltretiranje zbog istupanja. Na Osnivačkoj skupštini izabrano je privremeno Predsjedništvo, usvojena Programska orijentacija (Bernardijeva), te prihvaćen Statut Društva. Konstituirajuća Skupština održana je tek u svibnju 1985., do kada su prikupljani svi dokumenti i suglasnosti, te potvrđeno članstvo, koje je predložila komisija za prijem u DDH (danas HDD).
Najveći problem novoosnovanog Društva bio je nedostatak vlastitog prostora za svakodnevni rad tajnice i susrete članstva, jer je ULUPUH samovoljno otkazao gostoprimstvo. Desetak godina Društvo se sastajalo (poput ilegalne skupine) na nekoliko raznih adresa, zahvaljujući razumijevanju dobrih ljudi u tvrtkama gdje su članovi bili zaposleni. Posebnu zahvalnost treba iskazati pokojnom Branku Marsiću, direktoru Autorske agencije, koji nam je dao potvrdu da Društvo ima osigurana sredstva za rad, te kolegi Dragi Biondiću, voditelju marketinga u Institutu za drvo, koji je osigurao stalnu adresu kao sjedište Društva. Administraciju i arhivu privatno su vodili Predsjednik i neki članovi Predsjedništva. Isto tako, ne treba zaboraviti pomoć u komunikaciji s odgovornim ‘funkcionerima’ na općinskom, gradskom i republičkom nivou, koju su nam pružali pokojna kolegica Jasenka Pavliša (aktivna članica ULUPUH-a), te kolega Josip Gobac, odgovoran za rad s medijima u Odboru za kulturu republičkog SSRNH.
Na skupu je predočena arhivska fotografija slučaja Priča kuće br. 17, (Večernji list 12. 11. 1987.), novinarke Ane Lendvaj, koja je objavila opširan članak s pitanjem “Zašto je Društvo dizajnera postalo beskućnikom?” Ovaj slučaj najbolje pokazuje koliko su napori članova novoosnovanog Društva, usprkos verbalnoj podršci svih nadležnih institucija, katkada rezultirali neuspjehom pred nadolazećim privatnim interesima i kapitalom. Ipak, usprkos nesređenim uvjetima, aktivnosti su nastavljene, zahvaljujući optimizmu i entuzijazmu tadašnjeg vodstva Društva, koje nije bilo motivirano osobnim interesima, jer su uglavnom svi članovi imali osiguranu egzistenciju u tvrtkama u kojima su bili stalno zaposleni.
Navedeno je nekoliko planiranih i realiziranih programa:
– stvaranje osnovnih preduvjeta za funkcioniranje Društva (prostor, administracija, organizacija), održavanje kontinuiteta rada tijekom dvadesetak godina, sve do konačnog dobivanja prostora, najprije (neprikladnog) u Deželićevom prilazu 20, a zatim današnjeg u Boškovićevoj 18, zahvaljujući kolegi Boži Biškupiću (u svojstvu ministra kulture RH)
– organizacija i realizacija ‘pilot’ izložbe Ambienta ’83. (popratne manifestacije Zagrebačkog salona 1983.) – edukativno/stručne prezentacije cjelovite stambene opreme u simuliranim stvarnim prostorima poput Industrogradnje (također na Zagrebačkom velesajmu), prema kojoj se od 1988. započela odvijati specijalizirana sajamska priredba nazvana Ambienta. Prihvaćeni su kompleksni kriteriji kod vrednovanja i nagrađivanja kvalitete izložaka (Mobil optimum), te uspješnog ambijentalnog načina izlaganja (diploma Ambienta)
– provedene su opsežne pripreme za osnivanje Studija dizajna, što je realizirano 1989., zahvaljujući djelomično i podršci Predsjednika izvršnog vijeća Sabora Hrvatske, Ante Markovića, kao i drugih nadležnih osoba i innstitucija. Ovaj studij omogućio je mnogim mladim ljudima stručno osposobljavanje u zemlji, a starijim kolegama stalno zaposlenje i u nastavničkom zvanju
– pripreme za otvaranje Dizajn centra Zagreb, na prostoru Zagrebačkog velesajma, provedene u koordinaciji Privrednih komora grada i republike, zainteresiranih industrijskih organizacija, te organizacija i institucija za kulturu na svim nivoima. Realizacija je nažalost zaustavljena uoči početka Domovinskog rata u Hrvatskoj, 1990/91.
– provedba velikog javng natječaja ‘Exportdrvo dizajn 86.’ (kao popratne manifestacije Zagrebačkog salona 1986.), raspisanog prema projektnim zadacima zainteresiranih tvornica namještaja. Organizatori i stručni žiri bili su članovi DDH, a najviše nagrada osvojili su autori iz Slovenije (ekipa Nike Kralja). Natječaj je izazvao veći interes za profesiju dizajna nego prije, ali realizirani nagrađeni projekti nisu postigli očekivani uspjeh
– nastavljeno je pojedinačno i grupno nastupanje na izložbama Zagrebačkih salona i Zgrafa, sve do danas
Inicijativna grupa predlaže upravnim tijelima HDD-a:
– razmotriti osnivanje Savjeta HDD-a, kao neformalnog savjetodavnog tijela, koje bi činili članovi emeriti i bivši predsjednici
– organizirati Tribinu HDD-a na kojoj bi se periodično razmatrale značajne stručne i ostale teme vezane uz profesiju dizajna u svim njenim suvremenim vidovima
Ovaj susret može se ocjeniti uspješnim, jer su učesnici bili u mogućnosti ne samo da se nakon dužeg vremena pozdrave i porazgovaraju, već i da se prisjete događanja iz proteklog razdoblja. Ovakav kolegijalni susret pod nazivom ’20 godina poslije’, održan je 2005. godine u Zagrebačkom kazalištu lutaka, gdje je domaćin bio ravnatelj Kazališta, pokojni Nikola Čubela, dugogodišnji suradnik i prijatelj Društva dizajnera. Ni tada vodstvo HDD-a nije sudjelovalo.
Sudionici susreta, osim zadovoljstva, izražavaju i ogorčenost zbog izostanka pozvanih članova upravnih tijela HDD-a, te neprisustva predstavnika medija za koje bi ovaj događaj možda bio interesantan. Pozvani novinari iz razdoblja 80-ih (tada revni pratioci Društva), ispričali su svoj izostanak zbog bolesti i starosti. Vodstvo HDD-a danas vjerojatno ima kontakte s aktualnim predstavnicima medija, koje su mgli pozvati na ovaj skup, ali očito to nisu učinili.
Predlaže se vodstvu HDD-a da pokrene tradicionalno obilježavanje obljetnica iz povijesti Društva, jer periodično ponavljanje povijesnih činjenica ne bi trebalo nikome smetati, a moglo bi koristiti.
Pretpostavka je da današnje članstvo, koje je od početnih pedesetak članova naraslo na preko 500, ima interese i razloge zbog kojih su učlanjeni u HDD, pa se očekuje minimum njihova poštovanja i respekta prema povijesti svog Društva i njegovim stvaraocima.
Inicijativna grupa, organizator susreta, zahvaljuje vodstvu HDD-a na ustupanju prostora, tajnici gđi Mirjani Jakušić na slanju pozivnica i komunikaciji, te dežurnom mladom kolegi Bojanu Krištofiću za tehničke usluge oko videoprojekcija i posluživanje pićem.
Popis sudionika susreta:
Biondić Drago, dipl. ing. analitičar i qsm, emerit
Brčić Stjepan, akad. slikar, voditelj Studija dizajna i redovni profesor Studija,
Iva Ceraj, dr. sc., viša znanstvena asistentica iz povijesti umjetosti, HMA / HAZU,
Fabijanić Damir, dipl. ing. str., umjetnički fotograf (ZUH),
Kučinac Blaženka, inž. drvne industrije, dizajnerica, emerit,
Kučinac Adam, inž. drvne industrije, dizajner, emerit,
Kapetanović Zlatko, mr. sc., redovni profesor Studija dizajna u Zagrebu,
Keller Goroslav, prof. dr. sc., redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, emerit
Lapaine Božidar, mr. sc., arh. dizajner, emerit
Orešić Mladen, mr. dizajna, redovni profesor na Studiju dizajna u Zagrebu,
Kapelet Branko, akad. arh., dizajner, emerit
Pašić Jelena, dipl. povjesničarka umjetnosti, samostalni publicist,
Petranović Adam, arh., dizajner, emerit,
Robotić Vladimir, dipl. inž., dizajner, emerit,
Roksandić Dragan, dipl. akad. arh, dizajner, emerit,
Šobat Vladimir, dipl. arh., dizajner, emerit,
Toš Igor, dr.sc., arh., emerit, docent na Sveučilištu u Zagrebu i na Sveučilištu u Ljubljani
Vukotić Mirna, prof. povijesti umjetnosti i komparativne književnosti, voditeljica Programa za djecu galerije Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu
Na skupnoj fotografiji sudionika susreta raspored je ovaj (s lijeva na desno):
– stoje Damir Fabijanić, Zlatko Kapetanović, Mladen Orešić, Božidar Lapaine, Jelena Pašić, Adam Kučinac, Iva Ceraj, Mirna Vukotić, Stipe Brčić, Igor Toš, Adam Petranović, Drago Biondić
– sjede Branko Kapelet, Dragan Roksandić, Blaženka Kučinac, Goroslav Keller, Vladimir Robotić i Vladimir Šobot
fotografije: Damir Fabijanić