Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“Profesionalni dizajner drugačije sudjeluje u društvenoj stvarnosti negoli umjetnik, njegov proizvod po defaultu predstavlja demokratičan proizvod i uključuje sve dimenzije društvene odgovornosti. Dizajnu nije dano da proizvodi ekskluzivni, skupi predmet već da traži put prema proizvodu koji uvažava ljudske potrebe i mogućnost što šire prisutnosti u društvenoj praksi. Zato izvor mog zazora od ‘dodatne vrijednosti’ vidim u opasnosti da se dizajnerski predmet ekskluzivira umjesto demokratizira.” – RAZGOVARALA: JANA GAMILEC

“Iz tako vizualno reduciranog, modularno-rešetkastog pristupa pojavljuju se svojstva matematičke logičke analize koja oživljavaju velike „priče o skupovima“ iz teorije beskonačnih skupova (primjerice, kako točaka na segmentu ima koliko i u kvadratu). Jedna je od takvih, no zornih a ne apstraktnih, Vilenkinova je priča koja se oslanja na narativ međuplanetarnog putnika iz SF romana ‘Solaris’ pisca Stanislawa Lema o neobičnom svemirskom hotelu koji je imao beskonačno mnogo soba, ali popunjenih, a u koje je trebalo smjestiti još beskonačno mnogo gostiju” – PIŠE: SONJA BRISKI UZELAC

“Treba imati u vidu da je tepih (sag) u povijesnom nastanku simbolički mišljen kao vrt i da je oduvijek baratao prostorom u kojem se tkanjem potke na osnovu vizualni elementi pojavljuju kao vizualni kodovi koji se međusobno odnose kao strukturni označitelji mreže, tj. rešetke. Sama rešetka zapravo je konstrukcija, unutarnja struktura prostora, polja, a crtani elementi (uzorci) kao tragovi ucrtavaju samo vrijeme. Kroz cijelu povijest plošnog mišljenja oni su svojevrsna abeceda strukturiranog teksta, pismo koje se upisivanjem dovodi do sintakse” – PIŠE: TONČI VLADISLAVIĆ