Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

Početkom travnja 2018. izlazi nova knjiga Mirka Ilića i Stevena Hellera “Head to Toe: The Nude in Graphic Design”, koju objavljuje ugledna njujorška izdavačka kuća Rizzoli USA. Knjiga je rezultat istraživanja najrazličitijih načina na koje dizajneri, ilustratori, fotografi i art direktori koriste motiv ljudskog tijela u grafičkom dizajnu, oglašavanju i tipografiji. Autori se na prikazanim radovima poigravaju s idejom ‘ogoljavanja’ dizajna i zanima ih pojavljivanje tijela u kontekstu dizajna u svim njegovim aspektima – od naturalističkog prikaza, preko onog simboličkog, estetskog, pa i aspekta senzualnosti i požude.

Naziru se konture nove knjige uigranog tandema Mirko Ilić / Steven Heller koja bi trebala biti objavljena krajem iduće godine. Kao i s ranijim Hellerovim i Ilićevim izdanjima tema je jasno zaokružena i stimulativna, a istraživanjem su već prikupili gomilu sjajnih radova. Dobra vijest za dizajnere (i art direktore i ilustratore i fotografe) je sljedeća – autorima knjige možete pomoći i na način da sami pošaljete i ispričate priču o radovima koji na različite načine koriste motiv ljudskog tijela u dizajnu.

Od 5. do 19. svibnja 2016. u Galeriji Art Directors Cluba u New Yorku otvorena je izložba “Presenting Shakespeare: Much Ado About Posters”, proizašla iz istraživanja i knjige Mirka Ilića i Stevena Hellera koju je prošle godine objavio Princeton Architectural Press. Izložbom se obilježava 400-ta godišnjica Shakespearove smrti, uključuje 130 plakata autora iz 23 zemlje, a među njima i rad hrvatskog dizajnera Vanje Cuculića.

“Mislim da više-manje nitko među ljudima koji danas studiraju neće moći biti grafički dizajner kakav sam bio ja, kakva je bila moja generacija, kada smo mogli reći da nas, na primjer, zanima samo papir, samo plakat, a da nam računala služe prvenstveno kao alat, a ne nužno kao primarni medij izražavanja.” Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

“Selekcija dizajnerskih radova iz proteklih pola desetljeća koja slijedi, nije strukturirana prema žanru, mediju i primjeni, već prema “tonu” i karakteru poruke te prema učinku koji određeni dizajnerski rad želi pobuditi kod promatrača, bez obzira je li riječ o plakatu, knjizi, instalaciji, akciji, reklamnoj kampanji i bez obzira na profitni ili neprofitni, samoinicirani ili naručiteljski kontekst rada. Naravno, ne zato da bi se izbrisale granice između njih, nego da bi se ukazalo na fantastične nijanse u kojima i jedna oglašivačka kampanja ponekad može imati poetski šarm kao i “osobni” autorski projekt, ili, na primjer, na koje načine neki dizajnerski artefakt interferira sa svojom neposrednom okolinom” – piše: MARKO GOLUB