Mirko Ilić član je Međunarodnog ocjenjivačkog suda na ovogodišnjoj Izložbi hrvatskog dizajna 1112, u sklopu gostovanja održat će predavanje, a govorit ćemo i o recentno objavljenoj knjizi Stop, Think, Go, Do – novoj u seriji izdanja koje je Ilić realizirao u koautorstvu s renomiranim američkim dizajnerskim kritičarom Stevenom Hellerom.
Za to je više razloga. Jedan je svakako “lokalna težina” knjige, budući da ona, među izvanrednim internacionalnim primjerima radova u području grafičkog dizajna i tipografije, izdvaja čitav niz radova autora i autorica s područja Hrvatske (Dejan Dragosavac Ruta, Bruketa&Žinić OM, Boris Ljubičić, Slobodan Alavanja, Nikola Đurek) i nekadašnjih jugoslavenskih republika, nedvojbeno upravo Ilićevom zaslugom. Drugi razlog je tematski i odnosi se na specifičnu sociološku i psihologijsku vizuru iz koje Ilić i Heller ovog puta promatraju suvremenu dizajnersku produkciju. A treći je pokušaj da se, za promjenu, prokomentira i Ilićev doprinos diskursu o dizajnu općenito.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do
Dosadašnji zajednički output Stevena Hellera i Mirka Ilića u području pisanja o dizajnu, koji broji više knjiga, osvaja njihovim širokim poznavanjem svjetske produkcije dizajna vizualnih komunikacija, ali i određenim senzibilitetom za detalje kojeg klasičnom akademskom pisanju o vizualnoj kulturi ponekad nedostaje. Taj senzibilitet vjerojatno dijelom proizlazi iz Ilićevog dizajnerskog i ilustratorskog, pa i Hellerovog (dugogodišnji art direktor) praktičarskog zaleđa. Sve njihove dosad u koautorstvu objavljene knjige, poput The Anatomy of Design, Genius Moves, Handwritten, orijentirane su oko reprodukcija i nosi ih upravo slikovni materijal, no nisu uobičajene “dizajnerske slikovnice” već su sjajno balansirane između dobro osmišljenog koncepta i dubokog poštovanja prema integritetu djela koja se putem tog koncepta prezentiraju.
The Anatomy of Design bila je seciranje pojedinačnih primjera suvremenog grafičkog dizajna kroz detaljnu analizu skrivenih i očiglednih uzoraka i postupaka u njihovom oblikovanju, a zatim i pronalaženje sličnih takvih uzoraka u desecima radova drugih autora. Sličan analitički karakter ima i knjiga Genius Moves – 100 icons of graphic design, uvjetno rečeno “antologija” jednog stoljeća dizajna u kojoj glavnu ulogu ne igraju “ikone” grafičkog dizajna same po sebi, već upravo njihove relacije prema djelima koja su im prethodila ili koja slijede nakon njih. U Handwritten Heller i Ilić pak prikazuju različite ekspresivne, ekscesne i ironične načine upotrebe i “izvođenja” pisma u suvremenom dizajnu, izdvajajući upravo onakve primjere koji pružaju svojevrstan kontrapunkt standardima dominantne digitalne tipografije. Nijedna od tih knjiga ne bavi se izravno (pri)poviješću dizajna, niti predstavlja puku tematsku kolekciju radova Ilićevih i Hellerovih internacionalnih kolega, već svaka uspostavlja novi konceptualni okvir kroz koji se pojedinačna djela modernog i suvremenog grafičkog dizajna mogu uvijek na novi način gledati, interpretirati, dovoditi u međusobne odnose te kroz koji se iz njih može ponešto naučiti, u profesionalnom dizajnerskom i sasvim laičkom smislu.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do
Nova knjiga ovog tandema, objavljena pod naslovom Stop, Think, Go, Do u izdanju Rockport publishers ovog proljeća, donosi, naravno, sasvim novu temu, ali i vrlo sličnu spomenutu ravnotežu između selektiranog materijala i koncepcije koja ga uokviruje. Niz “zapovijedi” iz naslova donekle najavljuje sadržaj knjige, u cijelosti posvećene ne samo načinu na koji dizajn i tipografija utječu na naše ponašanje, već i kako pobuđuju emocije, kako obogaćuju naše razumijevanje određenih poruka, pa čak i kako, kao u nekom obratu, kritički samoanaliziraju vlastiti manipulativni potencijal. Kao izravnu inspiraciju za temu knjige sami autori navode tri ključna, vjerojatno svima dobro poznata primjera: znak STOP, britanski plakat Keep Calm and Carry On nastao u kontekstu početka drugog svjetskog rata te američki plakat I Want You s kojeg Uncle Sam upire prstom u promatrača pozivajući na njegov osjećaj odgovornosti i patriotizma. Zahvaljujući svojoj snažnoj prisutnosti u kolektivnoj svijesti, sva ta tri primjera zadržavaju inicijalni učinak i bez prisjećanja – Stop priziva osjećaj nesvjesne prisile, a druga dva zrače snažnim autoritetom, svaki na svoj način.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do
Kakav god bio njihov efekt, ovakve vizualne/verbalne poruke djeluju i ikonički i kao tekstualna informacija, odnosno zapovijed, a upravo neodvojivost dizajna i sadržaja ono je na čemu Heller i Ilić inzistiraju od početka do kraja knjige. Konačno, selekcija dizajnerskih radova iz proteklih pola desetljeća koja slijedi, nije strukturirana prema žanru, mediju i primjeni, već prema “tonu” i karakteru poruke te prema učinku koji određeni dizajnerski rad želi pobuditi kod promatrača, bez obzira je li riječ o plakatu, knjizi, instalaciji, akciji, reklamnoj kampanji i bez obzira na profitni ili neprofitni, samoinicirani ili naručiteljski kontekst rada. Naravno, ne zato da bi se izbrisale granice između njih, nego da bi se ukazalo na fantastične nijanse u kojima i jedna oglašivačka kampanja ponekad može imati poetski šarm kao i “osobni” autorski projekt, ili, na primjer, na koje načine neki dizajnerski artefakt interferira sa svojom neposrednom okolinom.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do – detalj knjige
Sistem prema kojem je knjiga organizirana bazira se na osam pojmova: inform, advocate, play, caution, entertain, express, educate i transform. Svaki od njih ima vlastito poglavlje s konciznim uvodnim tekstom, zatim po nekoliko desetaka reprodukcija radova, a njih pak prate odmjereni opisi s ponekad neophodnim informacijama za razumijevanje određenog rada. Pojmovni okvir svakako usmjerava njihovo “čitanje”, ali i čini listanje knjige uzbudljivijim dok otkrivate koje mogućnosti dizajn ima u funkciji “informiranja”, “zagovaranja”, “zabave”, “edukacije”, “ekspresije”, ili pak “preobrazbe” kojom radi pomake u percepciji ili dovodi stvari u neočekivane odnose.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do – detalj knjige
Hellerov i Ilićev “trik” je u tome da u svaku od ovih, manje ili više samorazumljivih kategorija primjenjivih na svaki dizajn, biraju upravo onakve radove koji nadilaze “očekivani” standard. Kada plakati srpske dizajnerice Dragane Nikolić za Poezin informiraju o nekom događanju, oni to čine na senzualan, neposredan i materijalno siromašan način, prikladno samom sadržaju koji oglašavaju. Zagovaranje kao poziv na djelovanje ili osvještavanje nekog društvenog problema može se očitovati i kroz seriju kazališnih plakata tretiranih asketski i potpuno oslonjenih na dvosmislenu igru slovnim znakovima i simbolima, kao u slučaju Lexa Drewinskog. A istovremeno se može sastojati od vizualno snažne i sasvim nedvosmislene intervencije u javnom prostoru koju nosi odgovarajuće odabrana tipografija i boja, kao kod Dejana Dragosavca Rute i aktivista iz Prava na grad. Poglavlje Edukacija u ovoj knjizi pokazuje, pak, kako grafički dizajn i tipografija mogu brzo i efektno artikulirati problematiku naizgled previše kompleksnu za njihove mogućnosti. Takav je primjer davnog plakata KRVatska Borisa Ljubičića, ali i kolažnih ilustracija Viktora Koena za naslovnice Village Voicea koje istaknutim naslovima o sramotnoj dimenziji američkog “rata protiv terora” daju novu, prilično užasavajuću težinu.
Steven Heller i Mirko Ilić: Stop, Think, Go, Do
Pojmove kroz koje je knjiga strukturirana, naravno, ne treba shvatiti previše kruto, jer oni ni ne predstavljaju nekakvu sistematizaciju dizajnerskog izražajnog “vokabulara”. No, korisni su kao svojevrsna nit vodilja, te kao podsjetnik na univerzalnost jezika grafičkog dizajna i tipografije, tim više što Hellerovi i Ilićevi primjeri obuhvaćaju radove autora od Amerike do zapadne i istočne Europe, Bliskog istoka i Kine.
Konačno, koncept ove knjige polazi od zapravo zastrašujuće ideje kako je čitav naš vizualni okoliš zasićen naredbama, upozorenjima i porukama koje mijenjaju i oblikuju naše ponašanje. Zaokret koji autori rade sastoji se u tome kako isti taj, manipulativni potencijal dizajna, može donijeti nove vrijednosti, odgajati novu osjetljivost na okruženje u kojem živimo, a može nas i sasvim bezazleno – kako jedno od poglavlja kaže – povesti u igru.