Transfer deplijan (download)
Više je razloga za izložbu o Transferu danas, tri godine nakon prestanka njegova emitiranja. Jedan je sama mogućnost zahvaćanja u golemu dokumentaciju o zbivanjima u području suvremenih kulturnih i umjetničkih praksi u Hrvatskoj, regiji i šire, uključujući i uvid u kritička razmišljanja aktera same scene, njihova očekivanja, rezultate i projekcije za budućnost kroz petnaest godina u kojima je Transfer predstavljao jedno od središnjih mjesta medijacije iste te kulture. Drugi razlog je sam status Transfera kao medijskog proizvoda javne televizije o čijoj višeznačnosti govori činjenica da je s jedne strane kompletan arhiv emisija ustupljen na korištenje zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti za potrebe edukacijskih točaka, dok je s druge strane istodobno u sadržajnom, formalnom, produkcijskom i medijskom smislu bez ikakve sumnje riječ o eksperimentu često daleko izvan granica ondašnjeg i današnjeg televizijskog i umjetničkog mainstreama te duboko ukorijenjenom u samu scenu gotovo kao njen integralan dio. Nije riječ o presedanu, već prije o kontinuitetu između emisija TV galerija Dunje Blažević u osamdesetima (TV galeriji je već posvećena jedna izložba u Galeriji Nova prije nekoliko godina), Petkom u 22, Radara Dalibora Martinisa i Transfera koji ga je naslijedio sredinom 90-ih.
Bizarna retrofuturistička cyberpunk/dieselpunk estetika špice i scenografije emisije podsjećala je gledatelja da će svjedočiti nečemu strašno važnom što je istodobno i popularno i pametno i vizionarsko i ironično, dok su trikovi i intervencije u televizijskoj montaži i kućnoj radinosti, u rasponu od pedantnih do frenetičnih, otkrivali snalažljivost i istraživački odnos prema televizijskom mediju. Ovo posljednje najdosljednije je ostvareno kroz Transferovu i Bastardovu (Arkzin) koprodukciju Teorijskih filmova. Najjednostavnije opisani kao vizualizirana teorija između EPP-a, intelektualnog hard-corea i priče za laku noć, Teorijski filmovi su prava mala čudovišta u televizijskoj formi koja su u jednom mahu težila prosvjećivati i ostaviti efektan dojam, katkad sažimajući čitave teorijske sklopove u didaktičke igrane ili tipografske sekvence, a katkad ih slobodno prevodeći u kratke vizualne i verbalne provokacije na aktualnu društvenu ili političku temu. Prvih trideset realizirao je od 1999. do 2002. Dejan Kršić u suradnji s autoricom i redateljicom emisije Gordanom Brzović, dok je posljednjih nekoliko u razdoblju od 2003. do 2004., realizirao Dejan Dragosavac Ruta u suradnji s kustoskim timom Kontejner. Transfer je i u nizu drugih slučajeva bio poligonom za umjetničke i kritičke iskaze i prakse. Tomislav Gotovac je više puta nastupao u Transferu koristeći ga kao komunikacijski kanal za svoju praksu Paranoia View Arta – fantastično uvjerljivog sklopa povijesti umjetnosti i političkih teorija urota. Ladislav Galeta u istoj je emisiji vidio mogućnost ekstenzije vlastitog edukacijskog djelovanja te je u sklopu Transfera predstavljao i puštao kratke eksperimentalne filmove internacionalnih autora. U prvim sezonama Transfera, zahvaljujući angažmanu Ane Savić Gecan, voditeljica u Transferovom studiju u svakoj je emisiji prezentirala radove mladih odjevnih dizajnera i dizajnerica.
Mreža suradnika i sudionika iz današnje je perspektive impresivna – kao novinari, reporteri i snimatelji o sadržaju Transfera brinuli su se u brojnim slučajevima upravo oni autori koji su i sami bili akteri umjetničkih događanja koje je Transfer pratio – od medijske umjetnosti, preko dizajna, stručnog i teorijskog izdavaštva, aktivizma do kazališta i suvremenog plesa. Uz izvrsne priloge Kristine Leko, Ive Radmile Janković i niza drugih, tu je možda najočigledniji primjer Olge Majcen i Sunčice Ostoić, najagilnijeg novinarskog tandema koji je senzibilitet za radikalne medijske, tehnološke i tjelesne umjetničke prakse paralelno zagovarao i u Transferu i kroz aktivnosti Kontejnera. O iznimno aktivnom praćenju međunarodnih zbivanja govore i čitave tematske emisije o velikim inozemnim izložbama i festivalima poput Ars Electronicae, Transmediala, Venecijanskog bijenala i drugih. Videomaterijale i intervjue s vlastitih putovanja širom svijeta skupljali su i dopremali u montažu HTV-a i brojni umjetnici i kustosi poput Mladena Stilinovića, Branke Stipančić i Darka Fritza, dok je zastupljenost regionalne scene u Transferovim prilozima počivala na trajnoj neformalnoj razmjeni s, primjerice, Galerijom Kapelica i ŠKUC-om u Ljubljani.
Što danas čini prepoznatljivi ikonički identitet Transfera? Jednim dijelom svakako već spomenute efektne scenografije Svena Stilinovića i Davora Antolića Antasa u prvoj, i HTV-ovog kućnog dizajnera Dinka Cepaka u drugoj fazi. Svakako analogni i digitalni montažerski trikovi kao proizašli iz davnih i nikad snimljenih sf-filmova. Ali daleko najviše čine ga svi vizualni sadržaji koje je Transfer, dokumentirajući ih, upio u sebe kao svoj integralan dio – od titrajućih ekrana i začudnih tehnoloških instalacija na izložbama medijske umjetnosti, preko prisvojenih vizuala kojima su se ilustrirali apstraktni teorijski iskazi, do lica bezbrojnih protagonista progresivnih zbivanja koji argumentiraju, obrazlažu i brane svoje umjetničke i teorijske pozicije. U pripremama za ovu izložbu, sređujući arhiv svih 250 dostupnih emisija za pregledavanje, bili smo ponovno izloženi svom tom kaotičnom vizualnom, komunikacijskom, konceptualnom i čisto ljudskom intenzitetu Transfera. Taj intenzitet je ono što vam želimo prenijeti.
Marko Golub
Transfer Staff 1995. – 2010.
Kornelije Hećimović, Magdalena Pederin, Ana Franjić, Sven Stilinović, Davor Antolić, Dinko Cepak, Janka Vukmir, Goran Sergej Pristaš, Branka Stipančić & Mladen Stilinović, Dejan Kršić, Boris Buden, Darko Fritz, Ivana Sajko, Kristina Leko, Iva Radmila Janković, Evelina Turković, Olga Majcen & Sunčica Ostoić, Jurij Krpan, Dejan Dragosavac Ruta, Petar Milat & Tomislav Medak, Dea Vidović, Emina Višnić, Antonija Majača, Toma Bačić, Marijana Rimanić & Tanja Špoljar & Jelena Graovac, Veronika Gamulin, Ivan Ladislav Galeta, Leila Topić, Toni Meštrović, Toni Horvatić, Tomislav Gotovac, Andreja Kulunčić & Ivo Martinović, Kruno Petrinović, Krunoslav Ivanišin, Feđa Vukić, Branko Franceschi, Ana Savić Gecan, Lili Curković, Ana Dević, Marina Gržinić, Tonči Vladislavić, Željko Blaće, Lina Kovačević, Tatjana Bartaković, Marko Golub, Irena Šćurić, Tamara Tomažić, Ante Batinović, Slaven Tolj, Majda Širca, Hrvoje Juvančić, Dalibor Martinis, Jasenko Rasol, Ksenija Turčić, Vesna Božanić Serdar, Ivan Salečić, Škuc Ljubljana, Tamara Bjažić, Tomislav Čegir, Diana Nenadić, Ana Marija Habjan, Svebor Kranjc, Željko Zima, Miro Požar, Alfred Kolombo, Velimir Đuretić, Goran Ugrin, Mladen Vlajnić, Tihomir Marjanović, Natalija Škorić, Domagoj Jović, Martina Pavišić, Alma Fugger, Dubravka Prebil i brojni drugi…
TRANSFER 1995. – 2010. / OTVORENI ARHIV
VOL 2 – 9. 1. – 21. 1. 2014.
Autori izložbe: Gordana Brzović i Marko Golub
Grafčki dizajn: Dejan Kršić
Dizajn aplikacija i hardvera: Oleg Šuran
Suradnici: Bojan Krištofić i Mirjana Jakušić
Vizualni identitet Transfera v02: Dinko Cepak
Video arhiv emisija: Arhiv HRT
HDD galerija / Hrvatsko dizajnersko društvo
Boškovićeva 18, Zagreb
Voditelj galerije: Marko Golub
www.dizajn.hr
Radno vrijeme
pon – pet 10 – 20h
subotom 10 – 15h
Sponzori tiska: Cerovski Print Boutique, Arskopija
Realizaciju izložbe poduprla je Hrvatska radiotelevizija ustupanjem materijala iz arhiva
Rad HDD galerije podržavaju Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb
Zahvale: HRT, Ljerka Višnar, Vlatka Kolarević, Ivana Antunović Jović, Mladen Orešić, Branko Bačun
