Dvije knjige Igora Kuduza, od kojih je jedna objavljena 2014., a druga ove 2016. godine nisu, kao što možda očekujete, knjige umjetnika pune vizualnog materijala, fotografija, ili dizajna. Dapače, forma im je unaprijed zadana, pa i sadržaj. Autor je u obje intervenirao samo selekcijom materijala, kako bi ipak barem ograničio njihove gabarite, jer obje su mogle biti enciklopedijskih dimenzija.
My Dear Noble Friend je knjiga kratkih priča i ljubavnih pisma, od kojih ste mnoge već pročitali, ili ste ih bacili u smeće i prije nego ste uopće bacili pogled na njihov dramatični sadržaj.
Hvalospjevi su za razliku od toga, kratke pjesmice, literarne poskočice i krilatice, minijaturne ispovjedi, erotski ili seksualni vapaji, ali i mnogo više od svega što možete očekivati.
Iz predgovora knjizi My Dear Noble Friend (Marko Golub):
Knjiga My dear noble friend Igora Kuduza rezultat je dugogodišnjeg autorovog sakupljanja i arhiviranja neželjenih mailova, specifično onog dijela spama koji primatelju, kojem se izravno i osobno obraćaju, nude prilike za naglo bogaćenje ili moguću ljubavnu vezu. No stavimo li na stranu prevarantsku namjeru s kojom su pisani, ovi su tekstovi dirljivi na neki iščašen, bizaran način. Pisma su puna tragičnih priča o smrti najbliže rodbine, osobama u nevolji ili životnoj opasnosti koje može spasiti samo i jedino primateljeva pohlepa, čežnje za srodnom dušom koju može utažiti jedino čitateljeva usamljenost, uzbudljivih konspirativnih shema koje može pokrenuti samo njegova naivnost, te bogohulnih vapaja na koje će se odazvati samo njegova bogobojaznost. Objavljujući ih u knjizi, Kuduz ovim ispovijestima zapravo priznaje autentičnost i otkupljuje ih od kriminalne namjere njihovih stvarnih, anonimnih autora. Ono što je reproducirano u knjizi u tom je smislu nešto najbliže rukopisu, ili krajnje vjernom faksimilu ‘rukopisa’ pošiljatelja. Layout teksta je onakav kakav su pošiljatelji napravili, vjerno su preuzeti odnosi veličina, proredi, pozicije teksta, tipografija i sve ostalo. Kako je riječ o ‘zbirci tekstova’, svo prevođenje sadržaja iz digitalnog u tiskani medij događa se kroz tipografiju, koja je također vjerno preuzeta iz samih spamova, a iako je riječ isključivo o sistemskim fontovima koje svi imaju na svojim računalima, svi su uredno navedeni u impresumu ove knjige, kao da je riječ najkvalitetnijim komercijalno dostupnim fontovima. Ovo je knjiga koju je napisao, mjestimično preveo, i u većem dijelu oblikovao netko drugi. Knjiga o spamu je primjer dizajna bez dizajna jednako toliko koliko i dizajna knjige bez pisca, urednika i lektora. Bastard, čista nakaza.

Čitanje knjige “My Dear Noble Friend”
Iz predgovora knjizi Panegyrics (Marko Golub):
A friend sent me this book for upload months ago and of course I’m late as usual, but you should definitely take a look at it! He’s a designer, photographer and artist, but always wants us to think that he doesn’t take himself too seriously, at least in the latter two cases. So, here you are folks meet – Igor! Igor uses technology quite a lot in his work, but insists on using it in the most naive way possible. For example, one time he made a short story collection, a book consisting exclusively of spam messages and e-mail scams, such as fake dating invitations or those little stories about people from a far-away country who want to transfer millions of dollars to your bank account. It’s as if those little life stories, whether they’re sad or tragic or sexual in nature were all true. I also remember that one time he went to Paris – the Mecca of postcard imagery and started a photo diary on Facebook but only took photos of those unremarkable places you find on the edges of any other city. Places so unrecognizable, yet so familiar, so true to our own experience. He almost exclusively uses his cellphone camera and documents everything his long walks, social gatherings, the people he meets in trains and buses, insignificant things that loom in the corner of the room during our conversations. He keeps all those images and later structures them into narratives. Each folder a different one. I have no idea what this particular thing is but I’m sure it will blow you away. See for yourself!
O sakupljačkoj praksi Igora Kuduza (iz teksta Marka Goluba)
Kuduzov umjetnički dio opusa, naspram onog dizajnerskog, karakterizira upravo ta vrsta lakoće, ali tu nisu posrijedi dosjetke ni jednostavna rješenja koja nastaju u trenutku kao inventivan odgovor na određeni izazov. Svakom njegovom radu prethodi neka dugotrajna aktivnost i svaki se u trenutku kad je pokazan kao cjelina doima strukturiranim, kao planiran i osmišljen sustav, kao da je riječ o projektu. No, ako se te radove retrogradno i može nazvati projektima, on ih radi naopako, od kraja prema početku, tako što prvo marljivo sakuplja golemu građu fotografija, tekstova ili uzoraka neke treće vrste da bi tek nakon dužeg vremena, možda ili nikad, pronašao njima dovoljno uvjerljiv povod da ih izdvoji, imenuje, otisne ili izloži kao umjetnost. Kuduz je umjetnik-kolekcionar koji živi i diše u eri interneta, koja je i sama, barem u ovoj svojoj fazi, era kolekcionarstva. Sve se kolekcionira: sakupljaju se (neprovjerene) informacije, (krivo atribuirani) citati, (nepročitani) tekstovi i knjige u pdf-u, (neodslušana) muzika, (nepogledani) filmovi, kolekcionira se svoja i tuđa privatnost, i nikad nije bilo jeftinije i lakše kolekcionirati, često po cijenu vrijednosti i autentičnosti svih tih stvari, sadržaja i iskustava. Kuduz najčešće kolekcionira služeći se fotografijom, ali ne isključivo jer skuplja primjerice i neželjenu elektroničku poštu s lukrativnim ponudama iz dalekih zemalja. Iako ga se obično vezuje uz fotografski medij, fotografija nije njegov odabir zbog estetskih preferencija ili specifičnih kompetencija, nego zato što je praktičan za bilježenje. Kolekcionira i kad je online (ispred ekrana) i kad je offline, koliko znam kolekcionira i neprehodane pješačke staze i planinske vrhove ali ne zato da bi nešto osvojio i stavio zastavicu, kolekcionira da bi registrirao, ne da bi prisvojio. Motivi na njegovim fotografijama obično su isječci iz svakodnevice koji nemaju značenja dok nisu ponovljeni stotinama puta, odnosno dok im umjetnikova pažnja i briga nije dala značenje, drugim riječima svaka okinuta fotografija je jedna ničim izazvana investicija u život koji se, u velikoj mjeri neprimjetno, odvija pred nama.
O autoru:
Igor Kuduz, (Zagreb, 1967.) je likovni umjetnik i grafički dizajner, profesor na Odjelu medijskog dizajna Sveučilišta Sjever, Koprivnica Jedan od osnivača Instituta za suvremenu umjetnost. Član Stručnog savjeta Hrvatskog fotosaveza. Član Upravnog odbora Hrvatskog dizajnerskog društva.
Izlagao je na izložbama i video festivalima u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Clermont-Ferrandu, Bonu, Budimpešti, Berlinu, Aachenu, Dessau, Tirani, Kairu, Trstu, New Yorku…