Izložba BORIS LJUBIČIĆ / DAVOR GRÜNWALD u MKC-u u Splitu

grunwald ljubicic kolaz 2

U četvrtak 3. svibnja 2018. u 20 sati u MULTIMEDIJALNOM KULTURNOM CENTRU u Splitu otvaraju se dvije izložbe nastale u produkciji Hrvatskog dizajnerskog društva – „Jednina množine – Simbol, znak, logo, brend“ dizajnera vizualnih komunikacija BORISA LJUBIČIĆA, te „Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008.“ industrijskog dizajnera DAVORA GRÜNWALDA. Predstavljanje ovih izložbi u Splitu zajednički organiziraju Platforma 9,81 i HDD u partnerstvu s Multimedijalnim kulturnim centrom. U sklopu otvorenja održat će se i vodstva s autorima.

Izložba Jednina množine – Simbol, znak, logo, brend predstavlja pregled dizajnerskog rada Borisa Ljubičića u području dizajna zaštitnih znakova i logotipa najrazličitijih institucija, tvrtki, manifestacija i proizvoda u vremenskom rasponu od 1970. do danas, uključujući one za VIII. Mediteranske igre u Splitu 1979., Svjetsko prvenstvo u atletici u Splitu 1990., brend YASSA, Labud, Muzički bijenale Zagreb, HRT, Zagrebački velesajam, Hrvatsku turističku zajednicu te brojne druge. Na izložbi će biti predstavljeno oko 250 radova, od kojih su 24 rada posebno izdvojena te su prikazani koncepti i priče koje stoje iza njih. Izložba Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008. predstavlja pak presjek autorskog djelovanja Davora Grünwalda, industrijskog dizajnera čiji radovi nastali ranih sedamdesetih godina za tvrtke poput Tvornice računskih strojeva, Prvomajske, Jadrana i Tvornice vaga (TTM) imaju značajno mjesto u povijesti hrvatskog industrijskog dizajna, no izložba nudi i uvid u više od trideset godina njegove daljnje dizajnerske karijere u Kanadi, kao i aktivnosti u sklopu strukovnih organizacija. Kustos izložbe Borisa Ljubičića je Marko Golub, a autori izložbe Davora Grünwalda su Marko Golub i Koraljka Vlajo. Obje izložbe dio su programske linije HDD galerije Dizajniranje povijesti – Historizacija dizajna.

Otvorenje i vodstvo kroz obje izložbe održat će se u MKC-u / Domu mladih (Ulica slobode 28) u Splitu u četvrtak 3.5.2018. u 20 sati, a dan kasnije u Centru Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta u Splitu (Poljana kraljice Jelene 1) u 10:30 održat će se i predavanje Borisa Ljubičića pod naslovom Dizajn koji trebamo.

 

 

Dizajn plakata: Oleg Šuran

Dizajn plakata: Oleg Šuran

 

BORIS LJUBIČIĆ: JEDNINA MNOŽINE – SIMBOL, ZNAK, LOGO, BREND
Iz teksta Marka Goluba:
„Oksimoronska sintagma Jednina množine, na kojoj sam Ljubičić često inzistira, govori o važnosti i dosežnosti znaka i logoa i njihovom mjestu ne samo u širem kontekstu identiteta neke institucije, tvrtke, brenda ili proizvoda, nego i samog njihovog postojanja i transformacije u vremenu. S tim smo se susretali i tijekom samih priprema ove izložbe, pokušavajući datirati neke od manje istaknutih primjera (od njih više od 250) upravo na način da gledamo gdje se i kada prvi put pojavljuju u najrazličitijim primjenama, od ambalaža, plakata, preko reklamnih oglasa, do različitih drugih vidova kako interne, tako i javne i medijske prisutnosti. Drugim riječima, Ljubičić upravo znak i logo vidi kao savršene dizajnerske artefakte, najkonciznije vizualne iskaze određene ideje koja povezuje i spaja sva značenja i vrijednosti iza onoga za što ili koga su dizajnirani. Za razliku od dizajna plakata ili knjige, takav vizualni iskaz je, uvjetno rečeno, savršeno impersonalan, a njegova daljnja diseminacija najčešće nije u rukama njihovog autora nego se neizmijenjen (jednina…) pojavljuje na potencijalno beskonačnom broju aplikacija, uvijek u dinamičnoj korelaciji s kontekstom u kojem se manifestira (…množine). Većinu Ljubičićeve produkcije u ovom području odlikuje bogatstvo značenja i potreba autora da realiziranim radom ponekad kaže iznimno puno o temi kojom se bavi, a da pritom ne zanemari estetsku komponentu dizajna. Tako samim postupkom deskripcije i interpretacije određenog znaka često saznajemo puno o onome što on označava. Primjerice, kod znaka Mediteranskih igara u Splitu 1979. (koji je nakon toga postao i službeni internacionalni znak te sportske manifestacije), susrećemo se s tumačenjem Mediteranskih igara kao događanja koje dijeli iste vrijednosti sadržane u simbolu Olimpijskih igara, ali nastanjuje drugi simbolički i geografski prostor.“

Više pročitajte ovdje.

 

Untitled-1

 

Kustos izložbe i autor tekstova: Marko Golub
Asistentica kustosa: Monika Džakić
Grafički dizajn: Boris Ljubičić i Monika Džakić
Izložbu je podržalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba. Izložba je sufinancirana sredstvima Zaklade Kultura nova.

 

ljubicic kolaz siroki

 

DAVOR GRÜNWALD: RETRORAMA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA 1968. – 2008.
Iz teksta Marka Goluba i Koraljke Vlajo:
„Slučaj hrvatsko-kanadskog industrijskog dizajnera Davora Grünwalda iznimno je intrigrantan iz niza razloga, jer riječ je ne samo o autoru koji je u svega šest godina intenzivnog  rada u hrvatskoj i jugoslavenskoj sredini ostavio značajan pečat u lokalnoj dizajnerskoj povijesti i koji je zatim nekoliko desetljeća jednako uspješno nastavio djelovati u Kanadi, nego i dizajneru iza čijeg se profesionalnog traga vrlo slikovito iscrtava okruženje za dizajn njegovog vremena, njegov specifičan društveni i ekonomski kontekst, kao i čitav splet okolnosti koje su određivale samu poziciju dizajnera i njegovu ulogu. Već u prvim razgovorima vođenim tijekom priprema za ovu izložbu i publikaciju, u načinu na koji Davor Grünwald govori o svojem pozivu i svome profesionalnom putu dojmilo nas je prije svega njegovo strastveno uvjerenje u smisao vlastitog poslanja, držanje do vlastitog integriteta, drčna principijelnost pod svaku cijenu. Prepričavajući kako je, od kraja 60-ih sklapao poslove s Tvornicom računskih strojeva, Prvomajskom, TTM-om i Jadranom – tada jakim privrednim akterima a danas većinom post-tranzicijskim industrijskim ruinama – većina je tih priča počinjala samouvjerenim traženjem sastanka s direktorima. Mnogi od tih honorarnih angažmana ili stalnih zaposlenja u Hrvatskoj, a i kasnije u Kanadi, završavali su u istom tonalitetu Grünwaldove odlučnosti da s uvjerenjem započeti posao s jednakim takvim uvjerenjem i napusti u trenutku kada bi, po njegovoj ocjeni, situacija postala štetnom po njegov profesionalni integritet. S druge strane, gledajući sav raspon dizajnerskih ostvarenja ovog autora od kasnih šezdesetih do umirovljenja 2008. pa i dalje, ona krajnje dosljedno, gotovo manifestno ukazuju kako mu nijedan dizajnerski zadatak nije manje vrijedan i važan te kako nema konteksta koji bi bio toliko specijalistički ekskluzivan da ne zaslužuje integralan, promišljen dizajnerski tretman. Osim slavnih elektroničkih kalkulatora Tvornice računskih strojeva (TRS) i dijela asortimana pisača za tvrtku Delfax sredinom osamdesetih te nekoliko rubnih iznimaka (npr. rani ali nažalost diskontinuirani pokušaj s osobnim računalom Micom 2000), značajna većina drugih realiziranih proizvoda koje je Grünwald oblikovao tijekom svoje karijere ne pripadaju, barem ne nedvosmisleno, sferi masovne proizvodnje i potrošnje odnosno sferi svakodnevnog života nego, uvjetno rečeno, sferi industrijske primjene. To su, redom, masivni tvornički strojevi (Prvomajska) i ergonomske sjedalice za radnike koji ih koriste (Jadran), različite geofizičke naprave (Scintrex, Geonics, Sensors & Software) kojima se specifično služe stručnjaci u području geofizičkih istraživanja/ili znanosti. Grünwald je, kao i svi drugi dizajneri, bio itekako svjestan prestiža koji njegovom radu daje izravan angažman za velike industrijske proizvođače, zadržavajući pritom i određenu autonomiju, budući da je, barem u hrvatskom razdoblju karijere, uglavnom djelovao iz pravne pozicije samostalnog umjetnika. Konačno, bez obzira što će sam reći da to nije bila svjesna odluka ili program, gotovo kompletan njegov autorski opus vezan je uz tehnologiju ili, kako je to formulirao Bernardo Bernardi povodom Nagrade grada Zagreba 1974. (za alatne strojeve Prvomajske), za odnos čovjeka i stroja. I doista, gledajući skoro sve što je realizirao putem svojih hrvatskih i kanadskih angažmana, ključan zajednički nazivnik je jedna slika, jedan prizor čovjeka sjedinjenog s tehnologijom, kiborga koji operira teškim oštrilicama, napravama za skeniranje zemlje, uvijek u interakciji i međusobnom dopunjavanju.“

Više pročitajte ovdje.

 

Kolaz Grunwald 2

 

Autori koncepcije i kustosi izložbe: Marko Golub i Koraljka Vlajo
Autori koncepta izložbenog postava: M. Golub, K. Vlajo, Barbara Blasin
Grafički dizajn izložbe i publikacije: Barbara Blasin
Autor videodokumentarca: Marko Golub
Suradnice u realizaciji izložbe: Ksenija Žakula, Monika Džakić
Zahvaljujemo Muzeju za umjetnost i obrt, Tehničkom muzeju Nikola Tesla i Muzeju starih računala Peek&Poke na posudbi izložaka.
Izložbu je podržalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba. Izložba je sufinancirana sredstvima Zaklade Kultura nova.

 

_DCS8536