Prijavni obrazac i detalji o radionici, literaturi i voditeljima: http://www.bacaci-sjenki.hr/hr/911/hrvatski-prijava-na-prvu-radionicu-projekta-centar-oblikovanja-svakodnevice/.
Kada: 4 subote – 9., 16., 23. ožujka i 13. travnja od 9 do 17 h (uključen besplatan topli obrok)
Gdje: POGON – Centar za nezavisnu kulturu i mlade, Ulica kneza Mislava 11, Zagreb
O projektu Centar oblikovanja svakodnevice
Dvogodišnji projekt ‘Centar oblikovanja svakodnevice’ polazi od teze kako između kulture i svakodnevnog života postoji duboka veza, odnosno kako kulturne i kreativne aktivnosti, u najširem spektru značenja, a posebno u području dizajna, imaju sveprisutan učinak na oblikovanje naših životnih okruženja, odnosno na promišljanje kako živote svih nas učiniti kvalitetnijima, iskustveno bogatijima, stimulativnijima i slojevitijima. U okviru projekta provodit će se i niz programskih aktivnosti čija je namjera doprinijeti povećanju svijesti lokalne zajednice o važnost i utjecaju dizajna u kontekstu kulture svakodnevnog života građana.
O radionici
Ova radionica korist kao polaznu točku najpoznatiji intermedijalni projekt zajednice i uspješnog zagovaranja obnove moderne i suvremene arhitekture u Republici Hrvatskoj – “Vitić pleše”; ona istražuje razne primjere baštine, baštinjenja i nasljeđivanja te mogućnost primijenjene projektne metodologije na nove slučajeve baštine, nasljeđa i urbanog oblikovanja.
Teme, terminologija i tematske cjeline radionice:
Topofilija i terrafilija, Urbana izvedba, Reciklaža stvarnost i svakodnevice, Unutrašnje i vanjsko mapiranje grada, Urbana dramaturgija i forenzika, Urbani namještaj i/ili inventar, Hipertekstualnost grada i dr.
Maksimalan broj polaznika: 20.
Prijave traju do popunjenja kapaciteta radionice.
Trajanje radionice: 4 termina po 8 h (4 subote)
Radionica je besplatna i ima uključen topli obrok u tijek provedbe.
Voditelji radionice: Sandra Uskoković, povjesničarka umjetnost i teoretičarka prostora te moderne i suvremene arhitekture, umjetnosti i urbanizma, Marko Sančanin, arhitekt i aktivist te Boris Bakal, intermedijalni umjetnik.
Provedba radionice: Udruga Bacači Sjenki uz podršku projektnih partnera: Hrvatskog dizajnerskog društva (korisnika bespovratnih sredstva), Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnost te Grada Zagreba.
Kratki opis projekta “Vitić pleše”
“Vitić pleše” je najduži “projekt zajednice” u Republici Hrvatskoj i jedan od najdužih te najuspješnijih na svijetu. Projekt je bio fokusiran na višestambenu i poslovnu zgradu (Blok Narodne banke) u Laginjinoj 7-9 u Zagrebu koju je kasnih 1950-th godina zamislio arhitekt Ivan Vitić, a izvela Industrogradnja 1962. te koja predstavlja ikonu hrvatske poslijeratne arhitekture. Zgrada je, zahvaljujući projektu “Vitić pleše” zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro. Nakon dugogodišnjeg stanja zapuštenosti i propadanja, ugrožavajući život i funkcioniranje svojih 256 stanara/suvlasnika te prolaznika grada Zagreba, posredstvom projekta “Vitić pleše” i aktivnim sudjelovanjem suvlasnika u borbi za obnovu, zgrada je 2018. u mjesecu rujnu, nakon dvije godine radova, konačno i u potpunosti obnovljena. Ova obnova predstavlja najveći pothvat obnove nasljeđa modernističke arhitekture u RH i njezina cijena je iznosila oko 2 milijuna eura koju su suvlasnici pokrili iz pričuve, te većim dijelom iz “Fonda spomeničke rente” Grada Zagreba te Europskog fonda za učinkovitost.
Ovaj umjetničko-aktivistički projekt obnavlja i podruštvljava zajednički prostor zgrade kroz prisutnost umjetnika u svrhu ujedinjenja stanara oko zaštite i očuvanja ove građevine. Osmišljen, pokrenut i proveden od strane Boris Bakala i Bacača Sjenki, ovaj projekt ispituje i istražuje mehanizme umjetničke kreativnosti u svrhu otkrivanja i rekontekstualiziranja te rekreiranja kulturne i urbane memorije arhitekture (i pojedinog djela) pri čemu je važna uloga umjetnika kao posrednika i nositelja suvremene regeneracije materijalnih i nematerijalnih aspekata urbanog života uključujući sudjelovanje i interakciju s lokalnom zajednicom tj. stanarima građevine. Projekt, postavljajući objekte i prakse u širi okvir ljudskih odnosa, preispituje koja značenja treba ponovno otkriti kako bi (ova) arhitektura opet postala „društvena“. Započet u 2003. godini, ovaj projekt je tijekom 15 godina prerastao u humano-urbanu multidisciplinarnu mrežu suradnje različitih institucija, aktivista i umjetnika u formi različitih kulturno–umjetničkih aktivnost (predavanja, koncert, performansi na krovnoj terasi, radionica metodologije projekta u drugim gradovima, državama i kontinentima) te ujedno postao ilustrativan primjer za primjenu ove ili slične metodologije na druge građevine u svijetu koje dijele slične probleme i slične sudbine.
U današnjoj dinamici razvoja i razgradnje gradova koja priziva nove načine razmišljanja o lokalnoj zajednici, upravo umjetnik, kroz suvremenu kreativnost i inovativnu praksu utječe na našu rekonceptualizaciju gradova i urbanog krajobraza te time pridonosi različitosti obzora identiteta, vjerovanja i stvaranja vrijednost.
