Charles-Édouard Jeanneret — Le Corbusier (1887.–1965.) jedna je od ključnih stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća, čiji su arhitektonski i gradotvorni koncepti — sažeti u Pet točaka moderne arhitekture i La Ville Radieuse, Ozarenom gradu — presudno odredili praksu moderne i visoke moderne u vremenskom luku od 1920-ih do 1950-ih godina. Stalnom nadgradnjom ovih temeljnih modela, Le Corbusier je, međutim, već realizacijom višestambene zgrade Unité d’habitation u Marseillesu započetom 1948. naznačio i nove smjernice istraživanja konstrukcija i materijala koji su ga u konačnici doveli i do strukturalističkog načina mišljenja prostora i građenja oprostorenih u posljednjem projektu bolnice u Veneciji.
Foto: https://sitelecorbusier.com/en/le-corbusier/
Globalni se utjecaj Le Corbusiera temeljio na njegovom stvaralačkom geniju — prožimanju njegova djelovanja kao arhitekta, urbanista, slikara, kipara i teoretičara, ali i sustavnom, ustrajnom radu na promidžbi vlastitoga lika i djela putem predavanja, publicističkog rada, edicije ‘L’oeuvre complète’ započete 1929. godine i izložaba. Zahvaljujući tim popularizacijskim aktivnostima, ali i izravnim kontaktima Zvonimira Kavurića, Ernesta Weissmanan i Jurja Neidhardta zaposlenih u pariškom atelijeru u Rue de Sèvres, i hrvatski arhitekti desetljećima stvaraju u posrednom ili neposrednom dijalogu s Le Corbusierom, što se nastavilo i nakon njegove smrti 1965. godine.
Fokus izložbe ‘Le Corbusier i hrvatska arhitektura — dijalozi i refleksije’ jest upravo na ovome dijalogu — kritičkom sagledavanju medijacije Le Corbusierovog načina mišljenja arhitekture i grada, te njihove materijalizacije u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata. Tri glavna elementa ili nositelja izložbe su: Le Corbusierova kanonska djela, medijatori znanja o njima, i radovi hrvatskih arhitekata (Drage Iblera, Drage Galića, Nevena Šegića, Ivana Vitića, Zdravka Bregovca i dr.) u kojima se reflektiraju iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Brojnost muzejskih predmeta ide u prilog tezi da je riječ o ključnoj temi za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća, a s obzirom na dužinu trajanja utjecaja i o svojevrsnom fenomenu. Dok prije Drugog svjetskog rata ulogu glavnog posrednika imaju publikacije, a mjesta zrcaljenja su pritom projekti obiteljskih kuća, nakon rata od presudnog je značaja bila izložba ‘Le Corbusier’ održana u pet od šest tadašnjih republičkih centara te Splitu i Mostaru tijekom 1952. i 1953. godine. Prostornom manifestacijom toga utjecaja postaje zgrada zajedničkog stanovanja tj. Unité čije varijacije niču diljem čitave Jugoslavije.
foto: https://www.archdaily.com/
Nakon tegobnih godina poslijeratne obnove i koketiranja sa sovjetskim socrealizmom u ozračju novog samoupravnog socijalizma, okrećući se ponovno prema zapadu, putujuću izložbu Le Corbusierovih projekata, skulptura i slika organizira Savez arhitekata Jugoslavije s ciljem ponovne uspostave arhitekture kao kreativne stvaralačke discipline.
Dijalog zaključujemo okruglim stolom Aktualnost Le Corbusierove misli i djela u nas održanim u jeku propitivanja postmoderne povodom 100 obljetnice Le Corbusierovog rođenja u Društvu arhitekata Zagreba 1987. godine. A okrugli stol ćemo održati i mi tijekom izložbe koja traje od 6. studenoga 2019. godine do 15. siječnja 2020. godine.
Uz publikacije i nacrte iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture na izložbi su prikazani filmovi Ernesta Weissmanna iz Fondation Le Corbusier u u Parizu. Prigodom izložbe održat će se i projekcija dvije emisije iz serijala Hrvatske televizije ‘Jedno djelo’ o kućama Kraus Ernesta Weissmanna i Kemikalije export-import Drage Galića u Zagrebu. Urednice serijala su Ana Marija Habjan i Evelina Turković.
Najavu izložbe moguće je poslušati u razgovoru koji emitiran 31. listopada u emisiji Iskustvo prostora (ur. Sonja Batinić). Razgovor je dostupan na sljedećem linku:
https://radio.hrt.hr/ep/iskustvo-prostora-31-10-2018/319413/