Knjižicu, koja je objavljena slijedom njihove istoimene izložbe – Studio Imitacija života: Oblik vremena – Grafički dizajn 1987 – 1991. – uredio je Marko Golub, koji je ujedno i autor teksta, grafički ju je oblikovao Željko Serdarević, a otisnuo Kerschoffset. Po simboličnoj cijeni od 7 eura možete je kupiti u Hrvatskom dizajnerskom društvu / HDD galeriji u Boškovićevoj 18 u Zagrebu, ili naručiti online putem ovog e-maila.
Iz teksta Marka Goluba:
“Čak i letimičan pogled na mnoge od njihovih radova – od plakata za prva četiri izdanja Eurokaza, preko vrtoglavih vertikala plakata Drame SNG u Mariboru, do dizajna za Omladinski kulturni centar, SKUC, Tjedan suvremenog plesa, Francuski institut, Omladinski klub Jabuka, SKC Beograd itd – više ostavlja dojam susreta s finom, složenom i mističnom mehanikom, nego s nedvosmislenom komunikacijskom gestom. Na njima sve kao da se kreće, cirkulira ili spiralno propada, isteže se poput napetog konopca, usložnjava se u planove prema dubini poput diorame, ili se kaleidoskopski umnaža kao odrazi na krhotinama razbijenog zrcala. Sličnim takvim jezikom govorile su i njihove instalacije i radovi kombinirane tehnike kojima su u to vrijeme nastanjivali galerijske i ne-galerijske prostore – jezikom uvrnutih jukstapozicija, paradoksa i raskošne, gotovo barokne referencijalnosti.
Premda je imaginarij Studija Imitacija života i Krika i šaputanja i sam napučen napravama, strojevima i instrumentima – od cijelog orkestra satova u likovnom radu „No Airports Around Here“, zrakoplova i automobila na pojedinim plakatima, klavira i dijaprojektora u glazbeno-scenskim priredbama, gramofona s cirkularnom pilom, satelitskih tanjura, televizora i teleskopa – središnju ulogu u njihovom kreativnom i radnom procesu, a samim tim i u načinu razmišljanja imao je fotokopirni stroj. Njima i njihovoj generaciji ta je tehnologija dala u ruke mogućnost ne samo umnožavanja slika i informacija, nego njihove manipulacije, preobrazbe i montaže, s potencijalno beskrajnim katalogom vizualnih uzoraka i referenci iz gotovo bilo kojeg izvora.
U trenutku kada je postao dostupan, xerox su prigrlili različiti amateri, aktivisti i umjetnici, a njegova prepoznatljiva, sirova estetika u velikoj je mjeri odredila izgled punk i post-punk kulture. Studio Imitacija života je, međutim, prigrlio tehnologiju i načela koja su s njom srasla, ali se odrekao njene ikonografije i estetike i na njenom mjestu izgradio neku svoju – raskošnu, sofisticiranu, eklektičnu i senzualnu. Štoviše, vremenski i financijski krajnje ekonomičan princip rada s fotokopijama, koji je obično svjesno odavao „jeftin“, sirov dojam, SIŽ izokreće u njegovu suprotnost – to su minuciozno komponirani radovi, često uz upotrebu kolornih tonera koji su u to vrijeme postali dostupni. U njihovoj praksi – umjetničkoj i dizajnerskoj – srasta intelektualni duh konceptualizma sa zanesenim interesom za ljepotu, sanjive kič-ilustracije s nagovještajima mraka i tjeskobe, vizualni citati povijesne avangarde s američkom potrošačkom kulturom sredine stoljeća itd.
Jedan od ovih spojeva – spoj tzv. visoke i tzv. niske, masovne kulture – prisutan je i u njihovom odnosu prema vlastitoj grafičkoj produkciji. Mnogi likovni umjetnici prije njih prigrlili su dizajn kao dodatni izvor prihoda no rijetko su mu pridavali status umjetničkog proizvoda ili mu barem nisu pridavali jednaku vrijednost. Premda je i njima dizajn omogućavao financijsko zaleđe, Fritz i Serdarević koristili su ga kao ravnopravnu ekstenziju svih svojih drugih kreativnih aktivnosti – štoviše, svoje plakate izdvajali su iz naklade kao autorske primjerke namijenjene muzejskim i privatnim kolekcijama, drugim riječima – tretirali su ih kao umjetnost.
Također, u vrijeme kada nastaje njihov prvi naručeni plakat, onaj za prvi Eurokaz, najslavljeniji autor kazališnih plakata je Boris Bućan, prije svega sa svojim gigantskim kvadratnim plakatima splitskog HNK. Eurokazovi plakati također su kvadratni, premda imaju drukčiju unutarnju logiku, samo su znatno manji – taman negdje na pola puta između dvometarskih Bućanovih plakata, koji s njima svega tri godine ranije nastupa na Venecijanskom bijenalu, i kvadratnog omota gramofonske ploče. (…)
