Lana Grahek rođena je 1989. godine u Zagrebu, gdje trenutačno živi i radi kao freelance grafička dizajnerica. Akademsku godinu 2014/2015. radila kao demonstratorica na svim kolegijima tipografije Studija dizajna u Zagrebu, kod profesora Nikole Đureka i Hrvoja Živčića. 2016. diplomirala sa radom Eksperimentalno izdavaštvo: Transfer iz digitalnog u tiskani medij — osobne arhive kod mentora prof. Ivana Doroghyja i asistenta Tomislava Vlainića, također na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer Vizualne komunikacije. Od nagrada izdvaja dva posebna priznanja za rad TŽV Gredelj — Karel Martens hommage pod mentorstvom profesora Damira Bralića i Nikole Đureka na Danu D 2013. i Izložbi hrvatskog dizajna 1314, te drugu nagradu na Danu D 2015. za diplomski rad. Od 2014. stalna je suradnica Kulture promjene i Teatra &TD Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 2013. godine angažirana je na međunarodnom festivalu dizajna Dan D kao dizajnerica i koordinatorica vizualnog identiteta.
Radovi Lane Grahek bili su u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva prikazani na izložbi kao dio programske linije HDD galerije „U prvom licu“ te predstavljaju svojevrsni presjek profesionalnog djelovanja autorice, samostalno i u suradnjama, tijekom posljednjih pet godina.
Iz teksta Marka Goluba:
“Kao kućna dizajnerica Kulture promjene, Lana Grahek je s vremenom više pažnje počela posvećivati diferencijaciji različitih, manje ili više profiliranih dijelova tog kompleksa – osim Galerije SC, Teatra &TD i Kina SC, tu su još i nedavno obnovljeni Francuski paviljon, Sretna kuća i Galerija Kiosk. Budući da čak ni kod studentske populacije (koja tamo svakodnevno objeduje u menzi) ne postoji svijest o živom kulturnom programu koji se odvija iza centralnog dvorišta, Lana dizajnira svojevrsnu mapu cijelog prostora unutar koje je svaki od spomenutih aktera kulture SC-a reprezentiran apstrahiranim vektorskim crtežom pročelja objekta u kojem djeluje. Pojedinačni crteži zatim su korišteni na plakatima za programe, ovisno o tome gdje se koji odvija (primjerice, projekcije u MM Centru, predstave u &TD-u, izložbe u Galeriji SC). Za Francuski paviljon razvila je i posebnu tipografiju, temeljenu upravo na arhitektonskim specifičnostima zgrade, ali ona, kao svojevrsni identitet paviljona, nikad nije do kraja usvojena.
Konačno, budući da su kulturne aktivnosti u krugu Studentskog centra primarno usmjerene mladima te bi trebale predstavljati upravo one kulturne prakse koje su vitalne, svježe, suvremene i nove, Lanin dizajn za Kulturu promjene SC-a je izrazito, u nedostatku bolje riječi – trendovski. Ako konzultiramo popularnu stranicu trendlist.org, koja bilježi vizualne trendove u suvremenom grafičkom dizajnu, od tridesetak izdvojenih, njih barem 25 se prominentno pojavljuje u dizajnu za Kulturu promjene. Stilsko precrtavanje i podcrtavanje teksta, „stepeničasti“ tekst, dijagonalne kompozicije s dvije različite boje (slant), Yves Klein plava, ispisivanje teksta po rubovima plakata – gotovo sve je unutra, ali ipak sve ima smisla, kako kao načelno iskazivanje stava o (željenom) karakteru kulturne produkcije SC-a, tako i u pristupu prema specifičnom sadržaju.”
Iz teksta Damira Bralića:
“Kreativni klinci su uvijek bili neka avangarda, kuže oni kad im je nešto korisno i dobro, pa je tako interes za tipografsku meštriju u jednom trenutku iskočio kao daleko najpoticajniji segment dizajnerskog obrazovanja. Tu je i Grahek pronašla svoje utočište i mjesto za rast. Za suvereno vladanje i majstorstvo potrebno je, kažu, 10.000 sati. U današnjem svijetu milenijalaca, u kojemu je aforizam roman, to se čini, uh… beskonačno. Mnogo je obeshrabrenih. Kroz tipografske kolegije u posljednjem desetljeću svi studenti donekle ovladaju osnovnim elementima tipografskog oblikovanja, ali rijetki su koji na jednoj gotovo transcendentalnoj razini shvate što i kako s tim “najmanjim česticama značenja” valja činiti. Rijetki dolaze do potrebne razine udivljenja za suvereno vladanje ovom predanom i skromnom, nenametljivom i nespektakularnom vještinom velikog spoznajnog potencijala.Tipografija je disciplina ručnog i očnog rada (“i mišljenja”, ispravio bi me jedan Nijemac, psiholog percepcije), neće posao odraditi “mašina”, nekakav samohodni stroj bez vještog “mašinista”, strojovođe. Kakva je u dizajnu sa slovima, takva je i u dizajnu slovnih formi. Ne suspreže se i ne opterećuje. Prihvaća se iscrtavanja slova bez zadrške. Uzme, krene i radi, crta i piše analogno i digitalno, rasteže te krivulje gdje god joj se prohtje – ali znalački, intuicija je iskustvo pod krinkom! – i rezultat procjenjuje očima. Čini to kako se to oduvijek radilo. Dizajneri često zaboravljaju da se profesionalno bave onim čime su se amateri bavili tisućljećima, po defaultu, a da tome nisu pridavali neku posebnu važnost i značaj. Lana Grahek jednostavno obožava raditi/misliti rukama – učeniji Englezi rekli bi da je clever with hands – savijati papire, izrezivati, uvezivati, isprobavati analogne tehnologije. U kolektivu This Town Needs Posters pronašla je sjajne istomišljenike i suborce. S radošću očekujem nove otiske ove male i posvećene gerile koja je uspjela okolčati svoj prostor u vremenu nemilosrdnom prema analognim paradigmama posvećenim neposlušnicima.”
Izložba Lane Grahek otvara se u ponedjeljak, 23. travnja 2018. u 18 sati u Knjižnici Vladimira Nazora u Zagrebu (Ul. Grada Mainza 37) te ostaje otvorena do 13. svibnja.