Skip to navigation Skip to main content

BORIS LJUBIČIĆ dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo!

Odbor Nagrade Vladimir Nazor donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2023. godinu u području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma. Nagradu za životno djelo u području Likovnih i primijenjenih umjetnosti dobio je naš istaknuti dizajner vizualnih komunikacija BORIS LJUBIČIĆ, na temelju prijedloga koji je na ovogodišnji natječaj poslalo Hrvatsko dizajnersko društvo. Svečana dodjela nagrade održat će se 19. lipnja, na godišnjicu smrti hrvatskog književnika čije ime nosi, uz izravan prijenos Hrvatske radiotelevizije.

Autor:

Boris Ljubičić (Sinj, 1945.) dizajner je vizualnih komunikacija i grafički dizajner. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. Od kraja 60-ih do danas realizirao je radove u gotovo svim područjima dizajna vizualnih komunikacija, od vizualnih identiteta i logotipa, preko plakata, knjiga, omotnica nosača zvuka, ambalaže, ekonomske propagande, televizijskog dizajna, tipografije, signalistike i prostornih intervencija, pa do osobnih samoiniciranih projekata. Iako se kao i mnogi njegovi suvremenici autorski formira radeći za kulturnu i umjetničku scenu, već od ranih 70-ih znatno širi područje djelovanja te od tada do danas dizajnira, s podjednakim uspjehom, za privredu, sport, medije, turizam, političke stranke itd. Između 1976. i 1979. za potrebe dizajna VIII. Mediteranskih igara u Splitu okuplja pod svojim vodstvom tim dizajnera, fotografa i drugih suradnika koji će narednih godina djelovati pod nazivom Tim vizualne komunikacije CIO.

 

Boris Ljubičić & Tim za vizualne komunikacije CIO, Plakat za VII Mediteranske igre u Splitu, 1979.

 

Godine 1987. osniva vlastiti STUDIO INTERNATIONAL u kojem primarno surađuje sa suprugom Rajnom Buzić, Stuartom Hodgesom (do 1992.) i sinom Igorom Ljubičićem. Među najvažnijim projektima su mu logotipi i vizualni identiteti VIII Mediteranskih igara u Splitu 1979. (1976.), brenda YASSA (1974. / 1984.), tvornice Labud (1980.), HINA-e (1990.), Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (LZ 1992.), Zagrebačkog velesajma (1993.), Hrvatske radiotelevizije (1993. – 1999.), tvrtke SMS (1993. – 2002.), Muzeja za umjetnost i obrt (1995.), Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti (1998.), Muzejskog dokumentacijskog centra (1988.; 2006.), Ministarstva kulture RH (2005.), Ministarstva vanjskih i europskih poslova (1998.), Matice hrvatske (2007.), Instituta Ruđer Bošković (irb 2009.), CROSKI (2003.), Hrvatskog autokluba (1995. – 1998.) i niza drugih.

 

12. Muzički biennale Zagreb, plakati, 1983.

 

Osim identiteta, središnje mjesto u njegovom opusu zauzimaju i plakati, u kojima se nerijetko očituje Ljubičićev senzibilitet za propitivanje medija, smisao za humor i provokaciju. Među najuspješnijim takvim  ostvarenjima su plakati za VIII mediteranske igre u Splitu 1979., nekoliko izdanja Muzičkog biennalea Zagreb, Galeriju Studentskog centra ranih 1970-ih, Kongrese SKH u drugoj polovici 1980-ih, Dubrovačke ljetne igre kroz cijelo razdoblje 1980-ih i 1990-ih, različita izdanja Zagrebačkih salona, kao i niz višestruko nagrađivanih plakata za Međunarodni dan muzeja (Muzejski dokumentacijski centar) kroz 1990-e i 2000-e. Posebnu cjelinu čine Ljubičićevi antiratni plakati nastali u prvoj polovici 1990-ih, među njima posebno Krvatska, Read Between the Lines i Dubrovnik – To Be or not to Be.

 

Krvatska, plakat, 1991.

 

Većina velikih projekata vizualnih identiteta tvrtki, institucija, brendova i organizacija uključivala je i širok raspon primjene u promotivnim materijalima, plakatima, ambalažama, ali i elektroničke sadržaje, ponajprije za TV. Štoviše, Ljubičić je još na početku svoje karijere radio na razradi aplikacija vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb (izvedenog iz znaka slovenskog dizajnera Jože Brumena), a tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih realizira širok raspon radova izvedenih iz vlastitog vizualnog identiteta za hrvatsku nacionalnu TV kuću – HRT, što je uključivalo i brojne televizijske jingleove, programske najavne špice i slično, većinom izrađene u suradnji s Igorom Ljubičićem.

 

Boris Ljubičić, znakovi i logoi od 1970-ih do 2000-ih

 

Od početka 90-ih aktivno zagovara ideju cjelovitog vizualnog identiteta Hrvatske kao nosioca prepoznatljivosti njenih institucija, privrede, strukovnih i drugih organizacija itd. Premda taj Ljubičićev projekt nikada nije zaživio, uživa veliko poštovanje u stručnoj javnosti, a „na mala vrata“ ga je sam dijelom uspio provesti radeći na partikularnim vizualnim identitetima različitih ministarstava te drugih državnih i javnih ustanova. Sklon polemici i okretan u javnim i medijskim nastupima, Ljubičić koristi svaku priliku da progovori o važnosti i ulozi dizajna te objavljuje tekstove u novinama i časopisima kao što su Vjesnik, Danas, Čovjek i prostor, Život umjetnosti, Nedjeljna Dalmacija itd.

 

Volim kvadrat & krug, Međunarodni dan muzeja, Muzejski dokumentacijski centar, 2000.

Član je ULUPUH-a i Hrvatskog dizajnerskog društva čiji je bio potpredsjednik (1997. – 2001.) i predsjednik (2003. – 2005.). Inicijator je niza važnih strukovnih projekata i izložbi, uključujući Izložbu hrvatskog dizajna (od 1999.), Hrvatski dizajn centar (2005.) i Europa 2020 (2003. – 2005.). Njegov dizajn je prepoznat na globalnoj dizajnerskoj sceni te je jedan od najobjavljivanijih dizajnera u strukovnim knjigama, osvrtima i publikacijama. Član je više međunarodnih dizajnerskih žirija te je dobitnik čitavog niza najuglednijih međunarodnih i hrvatskih nagrada i priznanja. Dobitnik je Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo 2022. Živi i radi u Zagrebu.

 

Mnogo više o radu Borisa Ljubičića pročitajte u tekstu Marka Goluba na ovom linku.

Također, pogledajte i dva izdanja Dizajn TV-a s Borisom Ljubičićem koje snimili tijekom dvije njegove izložbe u HDD galeriji.