Anselmo Tumpić: “Nadahnjuje nas odmicanje od ograničenja dvodimenzionalne grafike”

“Većina naših posljednjih radova ima taj interaktivni trenutak. Time želimo da se potrošač što više zbliži s proizvodom. Nije nužno da svatko iskoristi mogućnost interakcije, međutim, ona je prisutna za onoga tko to želi. Mislim da tako imamo priliku izaći iz klasičnih alata komunikacije koje nam dizajn pruža. Ovakav pristup posebno je izazovan jer ponekad moramo sami smišljati strategije izvedbe proizvoda kako bi ostali u standardima tehničkih mogućnosti strojeva.” – Razgovarala: Ora Mušćet

Fotografija na naslovnici: Dizajner Anselmo Tumpić u svom domu u Rovinju pored svojih radova. Foto: Berislava Picek / CROPIX


Anselmo Tumpić
 rođen je 1976. godine u Puli. Po završetku srednje škole grafičkog dizajna u Puli upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Bergamu. Nakon godinu dana nastavlja studij u Veneciji, gdje diplomira na katedri za slikarstvo. Nakon diplome zapošljava se u Fabrici vođenom Olivierom Toscanijem, centru za istraživanje komunikacija grupe Benetton. Osam godina proveo je u Milanu gdje je radio kao art direktor te potom kreativni direktor za reklamne agencije BBDO i Saatchi & Saatchi. Danas radi u Hrvatskoj kao kreativni direktor i suvlasnik agencije za dizajn i vizualne komunikacije Studio Tumpić/Prenc. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu, a njegovi su radovi objavljivani u različitim časopisima. Do danas je nagrađen prestižnim priznanjima kao što su Red Dot Best of the Best, European Design Award Best on Show, IIID Award, Communication Art Award, ADC Italia, ADC Europa, Epica, Eurobest, IdejaX, Somoborac, HDD Award, ZGDW Award, i nagradu Zagrebačkog salona.

 

Sjedište Fabrice, Villa Pastega Manera, interpolacija Tadaa Anda

Sjedište Fabrice, Villa Pastega Manera, interpolacija Tadaa Anda

 


OM: Vaša dizajnerska priča počinje puno prije osnivanja jednog od danas najnagrađivanijih dizajnerskih studija u Hrvatskoj, još za vrijeme fakulteta, odnosno radnog iskustva u Fabrici, centru za istraživanje komunikacija Benetton grupacije. Budući da Fabrica na jednom mjestu okuplja mlade kreativce različitih umjetničkih područja, koliko je kasnije na vaš rad utjecala multidisciplinarnost i konstantno strujanje svježih ideja?

AT: Fabrica je bila moj prvi doticaj s poslovnim svijetom. Mladim, neistesanim i talentiranim kreativcima dala je mogućnost rada na konkretnim projektima, bez prethodnog poslovnog iskustva, jer se upravo kroz rad najbolje uči. Tamo sam dobio mogućnost iskušati se ne samo u grafičkom dizajnu, već i u produkt dizajnu, web dizajnu i filmu. Mogao sam raditi na bilo kojem projektu, neovisno o tome što sam službeno bio u grafičkom odjelu.

Poštanska marka, 9.11., Anselmo Tumpić, 2001.

Poštanska marka, 9.11., Anselmo Tumpić, 2001.

Nakon Fabrice, ali i neovisno o njoj, nastavio sam njegovati interdisciplinarnost kroz dizajn, oglašavanje i
suvremenu umjetnost – tri područja interesa koja me već 22 godine prate kroz moje poslovno iskustvo i od kojih ne mogu odustati niti odabrati samo jednu. Danas je multidisciplinarnost u suvremenoj komunikaciji postala najčešća pojava. Ruše se granice među disciplinama koje se međusobno isprepliću i integriraju.

 

Rješenje za naslovnicu The New York Timesa, Anselmo Tumpić, 2001.

Naslovnica The New York Timesa izložena na izložbi “Tutto l’odio del mondo” u Milanu, Anselmo Tumpić, 2001.


OM: Upravo u periodu boravka u Fabrici, nastali su prvi upečatljivi radovi koji su odjeknuli zbog
načina grafičkog prikaza događaja koji su obilježili sam početak ovog stoljeća, kao što su dizajn poštanske marke ili rješenje za naslovnicu The New York Timesa iz 2001. godine. U ovim, ali i drugim tematski sličnim radovima, fokus je na simbolima koji s gledateljem direktno komuniciraju. Kada je riječ o pristupanju društvenim temama ove vrste, koliko daleko dizajner može ići s primjenom simbola tako da koncept ostane u granicama prenošenja vijesti i izazivanja empatije, a da pritom ne prijeđe u provokaciju i namjerno izazivanje neke vrste šoka kod gledatelja?

AT: Oba vizuala vezana su za nemile događaje 11. rujna koji su se svima urezali u sjećanje. Tada je u Fabrici bilo i studenata iz SAD-a, pa smo stoga to svi nekako emotivnije doživjeli. Tako je nastala iskrena potreba da napravim spomenute vizuale. Jednostavna poštanska markica i pečat, vrlo bezazleni grafički elementi, koji u ovom novom kontekstu poprimaju potpuno drugačiju, „šokantnu“ konotaciju. Da se napad na blizance u New Yorku nije dogodio, ovaj vizual ne bi bio primijećen. Bio bi tek jedan običan pečat na poštanskoj markici. Ako dizajner, umjetnik, iskreno pristupi nekoj tematici, mislim da neće pasti u zamku šoka.

 

Captain Hook, Anselmo Tumpić, prototip rađen za "Salone del Mobile", 2002.

Captain Hook, Anselmo Tumpić, prototip rađen za “Salone del Mobile”, 2002.

 

 

Upute za uporabu, Anselmo Tumpić, 2016.

Upute za uporabu, Anselmo Tumpić, 2016.

 

 

OM: Preseljenjem u Milano i prelaskom u agenciju BBDO, a kasnije i u Saatchi&Saatchi, dolazi do preokreta u vašoj karijeri – prelazite put od rada na projektima društvenog karaktera do ulaska u svijet komercijalnih projekata i rada na velikim kampanjama. Što je, po vama, tajna uspješne kampanje? Na koji se način kod potencijalnih kupaca budi interes za plasirani proizvod?

AT: Imao sam sreću što sam u Milanu radio za jednu od dvije tada najkreativnije agencije u Italiji. BBDO je iznjedrila kreativne direktore raznih milanskih oglašivačkih agencija današnjice. Radeći u takvoj agenciji kreativnost je na prvome mjestu. U BBDO-u su me dočekali projekti za najzahvalnije klijente za kreativce, primjerice Mini. Nekoliko mjeseci nakon mog dolaska u Milano, izradio sam kampanju za Mini zahvaljujući kojoj je agencija dobila međunarodni natječaj. Zanimljivo je spomenuti kako je klijent već na prvoj prezentaciji odobrio ideju bez dodatnih ispitivanja tržišta, što je za tako veliki projekt vrlo hrabro. Vjerovao je u kreativnost i ideju, kao i kvalitetu ponuđenog posla. Kombinacija uzajamnog povjerenja između agencije i klijenta bila je ključ za kasniji uspjeh kampanje.

 

Kampanja za Mini, Anselmo Tumpić / BBDO, 2005.

Kampanja za Mini, Anselmo Tumpić / BBDO, 2005.


OM: Ipak, nakon godina provedenih u Italiji, od studija na Accademiji di Belle Arti u Veneciji pa do iskustva stečenog u navedenim reklamnim agencijama u Milanu, 2017. godine vraćate se u 
Rovinj gdje, zajedno s marketinškom stručnjakinjom Sarom Prenc Opačić, osnivate vlastiti studio za vizualne komunikacije. Koje razlike ste možda primijetili između Italije i Hrvatske u prisutnosti u dizajna u javnom prostoru i u načinu poslovanja?

AT: Nakon dugog niza godina prikupljanja iskustava u raznim studijama i agencijama, došlo je vrijeme da se vratim na svoj teren, u svoj rodni grad i osnujem svoju agenciju s kolegicom Sarom. Od kad sam se ja počeo baviti dizajnom, dakle prije dvadeset i dvije godine, pa do sada, stvari su se promijenile. Zahvaljujući tehnologiji postalo je moguće raditi ovakav posao i iz jedne manje sredine. Tako, osim što iskorištavamo kvalitetu života koju pruža grad kao što je Rovinj, bavimo se onime što volimo. Sve informacije koje su nam potrebne jednako su dostupne kao da živimo u većem gradu. Osim toga, vidimo kako je danas, u Covid periodu, raditi online postala svakidašnja pojava, što će vjerojatno permanentno promijeniti način rada određenih poslova. Najosnovnija razlika koju mogu primijetiti je ona u veličini tržišta. To znači da neke projekte u Hrvatskoj nažalost nećemo nikada raditi. U Milanu sam, primjerice, mnogo radio za automobilsku industriju, dok takvih projekata u Hrvatskoj ima vrlo rijetko.

Kampanja "Zig-Zag" za Mini, Anselmo Tumpić / BBDO, 2005.

Kampanja “Zig-Zag” za Mini, Anselmo Tumpić / BBDO, 2005.

 


OM: Među novijim radovima ističe se dizajn ambalaže za Vina Šuran koji je, između ostalih velikih priznanja, nagrađen i Red Dot nagradom u kategoriji Ambalaža za 2021. godinu. Dizajn ambalaže prati ideju ekološke proizvodnje ovog biodinamičkog vina – mikroorganizme u tlu odražava sitno ispisan tekst Carla Petrinija koji u valovitim linijama, poput terenskih kota, kritizira masovnu proizvodnju hrane. Na koje načine ova ambalaža postaje „interaktivna“? Kako se stvara odnos između kupca i proizvoda ovako inovativnim rješenjima?

AT: Poklopac kutije u kojoj stoji boca, jednom kada ga skinemo, može koristiti i kao povećalo koje pomaže potrošaču pročitati reducirani tekst na etiketi boce. Tako smo htjeli potaknuti potrošača da istražuje prednosti biodinamičkog uzgoja vina. Željeli smo potaknuti znatiželju i angažman kod kupaca, tim više što biodinamika nije toliko poznati poljoprivredni pristup. Većina naših posljednjih radova ima taj interaktivni trenutak. Time želimo da se potrošač što više zbliži s proizvodom. Nije nužno da svatko iskoristi mogućnost interakcije, međutim, ona je prisutna za onoga tko to želi. Mislim da tako imamo priliku izaći iz klasičnih alata komunikacije koje nam dizajn pruža. Ovakav pristup posebno je izazovan jer ponekad moramo sami smišljati strategije izvedbe proizvoda kako bi ostali u standardima tehničkih mogućnosti strojeva.

 

Vina Šuran, Tumpić/Prenc, 2021. / foto: Dejan Hren

Vina Šuran, Tumpić/Prenc, 2021. / foto: Dejan Hren

 

OM: Sve se više govori o važnosti ekološki prihvatljive ambalaže, radi se na odbacivanju nepotrebnih materijala, traži se zamjena plastici. Što je po vama budućnost ambalaže?

AT: Mislim da je budućnost ambalaže vezana za nova tehnološka dostignuća kroz izume novih materijala koji neće opterećivati okoliš, uz nova pravila i zakone sa strožom regulativom. Osim toga, primjećujem kako iz same dizajnerske zajednice već sada kreće potreba za predlaganjem rješenja koja će očuvati okoliš. Pretpostavljam kako će i naručitelj, koji je češće vođen profitom, s općom sviješću koja se širi u suvremenom društvu, također biti sve više motiviran ovakvim proizvodima, točnije ambalažama. Ako se kupci budu prvenstveno počeli orijentirati prema proizvodima koji su ekološki osviješteni, sami će proizvođači sve više ići u tom smjeru. Vjerujem kako su mlađe generacije ekološki senzibilnije, pa tako prilikom odabira proizvoda ne kupuju samo kako bi zadovoljili određenu potrebu, već od njega traže nešto više.

 

Dizajn ambalaže za maslinovo ulje Latini, Tumpić/Prenc, 2018.

Dizajn ambalaže za maslinovo ulje Latini, Tumpić/Prenc, 2018. / foto: Dejan Hren

 

OM: Još jedna već dobro poznata i više puta nagrađivana ambalaža je ona za maslinovo ulje Latini, čija je staklena boca odjevena u zelenu kariranu košulju. Tako je dugogodišnja tradicija proizvodnje ulja jedne obitelji dobila na većoj važnosti – stvoren je brend. Koliko je važno pretakanje osobnih priča proizvođača i osluškivanje njihovih želja za stvaranje vizualnog identiteta proizvoda? Kako s klijentima dolazite do konačnog rješenja?

AT: Smatram kako proizvod ili brend koji odiše originalnom pričom ili, moglo bi se reći, iskrenošću, daje dodatnu dimenziju samom proizvodu. U ovom slučaju, mali proizvođač kao što je Latini, zahvaljujući specifičnosti obiteljske priče, te posebnoj pažnji koju proizvođač daje u proizvodnji maslinovog ulja, direktno prema kupcu komunicira kvalitetu proizvoda. Svaka etiketa u džepiću nosi papirić s obiteljskom pričom, naglašavajući tako još jednom posebnu pažnju koju proizvođač pruža svom kupcu. Originalna obiteljska priča razlikuje i ističe proizvod na tržištu. Svakom klijentu, velikom ili malom, dajemo istu pažnju. Sa svakim klijentom iznova učimo gradivo i prilagođavamo se njihovim specifičnostima, te zahvaljujući njihovim pričama dolazimo do konačnog rješenja.

 

Signalizacija i brending Gradskih bazena Pula-Pola, Tumpić/Prenc, 2018.

Signalizacija i brending Gradskih bazena Pula-Pola, Tumpić/Prenc, 2018.

 

OM: Posebnu pažnju dobio je projekt signalizacije Gradskih bazena Pula/Pola, dobitnik više međunarodnih nagrada i priznanja (IIIDaward, Communication Arts, EDA, HDD). Valovite linije vode posjetitelje po kompleksu, usmjeravajući plivače kroz njihove aktivnosti od stiliziranih Augustova hrama, preko slavoluka Sergijevaca i Arene do Dvojnih vrata – sve uz poveznicu s morskim okruženjem i vizurama koje se otvaraju iz grada. Što je bila vaša nit vodilja kroz ovaj projekt?

AT: Temeljni koncept na kojem je izgrađen cijeli vizualni identitet temelji se na nizu razgovora koje smo vodili s profesionalnim i rekreativnim plivačima. Oni su nam dali ideju o liniji – osnovnom grafičkom elementu koji je bio naša nit vodilja kroz čitavi vizualni identitet, slično kao što linija na dnu bazena vodi plivača prema cilju. Odlučili smo da, osim standardnih elemenata signalizacije koje služe korisniku da pronađu put, iskoristimo dijelove te iste signalizacije koje smo rasporedili po cijelom prostoru.  Elementima signalizacije ispričali smo priču tako da korisnik arhitekture svjedoči postepenoj evoluciji signalizacije, od one koja je potpuno funkcionalna, do one koja daje život prostoru i slavi njezinu svrhu.

 

Signalizacija i brending Gradskih bazena Pula-Pola, Tumpić/Prenc, 2018.

Signalizacija i brending Gradskih bazena Pula-Pola, Tumpić/Prenc, 2018.

 

OM: Pokazali ste kako dobro osmišljena signalizacija može preuzeti na sebe i druge uloge, učiniti prostor jedinstvenim, ugodnim za boravak i oživjeti monotone, duge hodnike. Koliko se vremena, u oblikovanju prostornih grafika i signalizacije, posvećuje promišljanju o profilu korisnika i njihovih potreba i želja? Koliko korisničko iskustvo (UX), koje ipak najčešće spominjemo u okviru digitalnih medija, utječe na prilagodbu komponenti dizajna u prostoru?

AT: Kroz realizaciju ovog projekta, u prostoru smo simulirali korisničko iskustvo kroz vlastito. Zanimljiv trenutak dogodio se nakon što je dizajn za signalizaciju bio gotov i primijenjen u fizičkom prostoru. Njegov trodimenzionalni aspekt omogućio nam je da zakoračimo u svoj rad i budemo obavijeni njime. Kao da smo ušli u plakat ili knjigu kako bismo istražili sve njihove aspekte. Prilikom smišljanja projekta, ovakav doživljaj nije bio moguć. Odmicanje od ograničenja koja nam nameće dvodimenzionalna grafika osvježava i nadahnjuje nas.

OM: Smatrate li da se u našem javnom prostoru dovoljno kvalitetno koriste sustavi signalizacije? Jesu li naši ulični putokazi jasni, zanimljivi i dovoljno ujednačeni da čine dio vizualnog identiteta nekog grada? 

AT: Mislim da ima sjajnih trenutaka gdje pojedini projekt briljira svojim rješenjima, međutim, cjelina sustava trebala bi biti bolje objedinjena i funkcionalna. Prije nekoliko mjeseci pozvani smo da budemo jedni od predlagatelja idejnih rješenja u projektu realizacije cjelovitog sustava signalizacije grada Praga. Oni su odlučili sav sustav signalizacije objediniti: od minimalnih potreba poput pločica za vrijeme prolaza tramvaja ili autobusa, do većih usmjeravajućih znakova. Uz to, trebalo je promišljati i o integraciji s digitalnim svijetom kako bi se sve prožimalo.
Ovakav pristup doživio sam kao zaista temeljito i objedinjeno promišljanje o nekom gradu.

Brending kompanije Pula Sport, Tumpić/Prenc,, 2019.

Brending kompanije Pula Sport, Tumpić/Prenc, 2019.

 

 

OM: Još jedan projekt ostvaren u Puli je redizajn vizualnog identiteta kompanije Pula Sport koji odražava raznolikost bavljenja sportskih aktivnosti koje kompanija nudi svojim korisnicima. Raznobojne linije različitih sportskih terena daju neki pomak i živost logou koju je teško postići na dvodimenzionalnoj površini. Smatrate li dizajn vizualnog identiteta posebno zahtjevnim i izazovnim područjem grafičkog dizajna? Kako se kvalitetnim vizualnim identitetom gradi ili učvršćuje pozicija već postojećeg brenda?

AT: Ovim vizualnim identitetom nastojali smo na moderan način prezentirati kompaniju, istovremeno jasno prikazujući širok spektar poslovanja i ponude sportova koje ona pruža svojim sugrađanima. Unatoč tomu što je institucija tek posrednik u sportovima, te ju kao takvu nismo mogli predstaviti kroz dinamiku kretanja, u vizualni smo identitet željeli asimilirati ideju samog sporta. To smo postigli koristeći dijelove sportskih terena koje ova kompanija održava. Točka u kojoj se isprepliću grafičke crte s tla, pri čemu svaka od njih predstavlja određeni sport, postao je novi logotip sportskog centra.

Vizualni identitet, na neki način ishodišna točka, početak je svega u grafičkom dizajnu. Dakle, govorimo o vizualnom temelju nekog brenda. Tek kada su temelji dovoljno čvrsti i dobro koncipirani, i sam će brend profitirati, kako vizualno, tako i ekonomski. Ako krenemo s pretpostavkom da se kod grafičkog dizajna, posebno kod stvaranja vizualnog identiteta, barata s minimalnim sredstvima (font, boja oblik), za razliku od nekog drugog medija kao filma, onda možemo govoriti o izazovu, iako ga ne bih okarakterizirao kao nešto zahtjevno.

 

Oblikovanje kataloga umjetničke organizacije Lab'Bel, Tumpić/Prenc, 2021. / foto: Đani Celija

Oblikovanje kataloga umjetničke organizacije Lab’Bel, Tumpić/Prenc, 2021. / foto: Đani Celija

 

OM: Djelovanje studija u području grafičkog dizajna zastupljeno je kroz oblikovanje kataloga rađenih za umjetničku organizaciju La’Bel iz Francuske, ali i kroz publikacije za domaće naručitelje poput Ekomuzeja Batana i Etnografskog muzeja Istre. Riječ je okupljanju umjetničkih radova na jednom mjestu i stvaranja vizualno smislene cjeline. Što je najveći izazov pri oblikovanju knjige koja treba u najboljem svjetlu predstaviti umjetnički rad? U kojoj se mjeri dizajnom može intervenirati u prostor ovakve vrste publikacije?

AT: Lab’Bel je izrazito zahvalan klijent za našu agenciju. Daje nam kreativnu slobodu, od nas zahtjeva da rušimo granice, te pred nas stavlja nove izazove. Tako je i nastao zadnji projekt kojeg smo radili za njih: katalog koji slavi deset godina njihovog postojanja. Takvom klijentu potreban je suvremeniji pristup dizajnu jer Lab’Bel predstavlja umjetnički laboratorij Bel Grupe čiji je cilj razviti kolekciju suvremene umjetnosti, te generirati umjetničke izložbe i događaje u državi, ali i šire. Kroz ovaj smo katalog htjeli prenijeti ideju kako je njihova deseta obljetnica tek trenutak uspjeha njihovog postojanja, puka bilješka. Stoga cijeli paket od četiri kataloga u cjelini izgleda kao predimenzionirani post-it blok.

Svaki članak knjige nadahnut je različitim međunarodnim časopisima iz umjetnosti, arhitekture i kinematografije, što zahtijeva drugačiju grafičku kompoziciju i format. Različite formate smjestili smo na obojene, neuobičajeno velike papiriće poput bilješki. Tijekom predstavljanja i za vrijeme izložbe posjetitelji su mogli odabrati željenu boju i, dio po dio, uzimati izložene knjige u obliku povećanog post-ita.

 

Dizajn multimedijalne izložbe u srednjovjekovnom kaštelu Grimani Morosini, Svetvinčenat, Tumpić/Prenc, 2020. / Foto: Đani Celija

Dizajn multimedijalne izložbe u srednjovjekovnom kaštelu Grimani Morosini, Svetvinčenat, Tumpić/Prenc, 2020. / Foto: Đani Celija

 

OM: Radili ste dosad na dvije interaktivne izložbe kojima se otkrivaju manje poznate činjenice o načinu života u gradovima za koje su osmišljene. Posjetitelj u oba slučaja sam pronalazi dijelove priče kojom se predstavljaju tradicija mjesta i njegovi običaji, u čemu uvelike pomaže upotreba moderne tehnologije koja posjetitelju dopušta putovanje kroz prošlost. Smatrate li da je ova vrsta interaktivnog postava budućnost izložbenih postava? Što su mu prednosti, a što eventualne mane?

AT: Kod Kaštela Morosini-Grimani iz Svetvinčenta, naš je zadatak bio osmisliti i realizirati postav izložbe centra za posjetitelje kaštela. Multimedijalna izložba temelji se na sagledavanju i interpretaciji ključnih povijesnih događaja u arhitektonskom i društvenom razvoju Kaštela, odnosno čitavog Svetvinčenta. Krećući od najranijeg spomena lokaliteta u smislu naseljene cjeline, do vrhunca vlasti obitelji Morosini i Grimani. Velika prednost ovakvih postava je mogućnost da se kroz tehnologiju publici što bolje približe određeni sadržaji.

Tematike koje su ponekad izrazito stručne, ovako prenesene razumljivije su publici, pogotovo ako uz to sadržaj ima interaktivne trenutke. U slučaju izložbe u Svetvinčentu, kod svake točke postoji interaktivni trenutak.  Na primjer, publika će imati priliku pomoću proširene stvarnosti upoznati venecijanskog dužda, iskovati mač, obraniti kaštel od najezde uskoka ili u virtualnoj stvarnosti iskusiti Trku na prstenac koja je bila uobičajena praksa i u Svetvinčentu. U svakom slučaju, mislim da ovo nije isključiva budućnost izložbenih postava, već samo jedna od mogućnosti.

Dizajn multimedijalne izložbe u srednjovjekovnom kaštelu Grimani Morosini, Svetvinčenat, Tumpić/Prenc, 2020. / Foto: Đani Celija

Dizajn multimedijalne izložbe u srednjovjekovnom kaštelu Grimani Morosini, Svetvinčenat, Tumpić/Prenc, 2020. / Foto: Đani Celija

 

OM: Kao jedan od cijenjenih dizajnerskih studija u Istri, kako gledate na zastupljenost dizajna u svojoj okolini? Treba li se dodatno poraditi na vizualnom identitetu i povezivanju sadržaja, ne samo u svrhu turističke ponude, već i u svrhu podizanja kvalitete života stanovnika?

AT: Naša je strategija prvenstveno usmjerena na kvalitetu rada kojim doprinosimo klijentu, korisnicima, stanovnicima, te okolini općenito. Ako daješ sve od sebe i pritom poboljšaš jedan mali dio, automatski si unaprijedio okruženje u kojem se sve to događa.

OM: Što je i tko je danas Studio Tumpić/Prenc, a što vidite u njegovoj budućnosti? Postoje li još neke grane dizajna kojima biste htjeli ovladati?

AT: Iskreno, već sada radimo na raznim poljima kao što je grafički dizajn, advertising, kombinacija advertisinga i/ili dizajna sa suvremenim tehnologijama, realizacija interaktivnih izložbi, ali svakako ćemo zapošljavanjem i širenjem studija neminovno ovladati i nekim novim područjima i naučiti nove alate.

 

Kampanja "Ti možeš smanjiti plastični otpad. Oni ne mogu", aMore, Tumpić/Prenc, 2020.

Kampanja “Ti možeš smanjiti plastični otpad. Oni ne mogu”, aMore, Tumpić/Prenc, 2020.