Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association

“Bijeli plakati tako predstavljaju svojevrsnu “nultu točku” plakatnog opusa Arsovskog, koja mu radikalnim pomicanjem granica čitljivosti otvara prostor za osobno nesputano korištenje tipografije kao vizualnog znaka, s tek rijetkim vizualno-interpretativnim aspiracijama. I u mnogim drugim plakatima Arsovskog cilj nije brzo i efikasno prenošenje informacije (štoviše mnogim njegovim plakatima nedostaju neke konkretne informacije, jer računa da ih publika već zna ili ih lako može pronaći) nego uvlačenje publike, stvaranje atmosfere, okoliša, određenog horizonta očekivanja, međusobno prepoznavanje kulturnih kodova ali i dovođenje u pitanje svih takvih pretpostavki i očekivanja” – PIŠE: DEJAN KRŠIĆ

Za vrijeme trajanja pandemije, nezavisni filmski redatelj i fotograf GARY HUSTWIT, proslavljen dugometražnim dokumentarnim filmovima o dizajnu, svakoga tjedna na svojoj web stranici objavljuje po jedan film. Redateljsku karijeru započeo je filmom „Helvetica“ 2007. godine, što je ujedno i prvi dugometražni dokumentarni film o grafičkom dizajnu i tipografiji. Trenutno (od 7. do 14. travnja) gledamo njegov film o legendarnom dizajneru DIETERU RAMSU, jednom od vodećih njemačkih dizajnera druge polovice 20. stoljeća. Film nam otkriva principe promišljanja i rada, te daje kratki pregled dugogodišnje karijere ovoga velikana dizajna. Više o programu pročitajte u nastavku!

“Vjerojatno zahvaljujući baš Matku Meštroviću, kao figuri jednako povezanoj i s ključnim umjetničkim (Nove tendencije) i dizajnerskim aktivnostima tog vremena (CIO), posao izrade telopa dobiva ovo dvoje tada vrlo mladih suvremenih umjetnika. Iako već tada ne bez iskustva u grafičkom dizajnu, stvarna prednost Martinisa i Iveković u tom trenutku je upravo njihova tadašnja umjetnička preokupacija medijima, ali i konkretni počeci rada u videoumjetnosti. Telopi, osim toga, s obzirom na svoj iinterventnii karakter i ulogu (označavanje prekida programa, tehničkih smetnji, najave emisija ili seta programskih sadržaja), predstavljaju idealan materijal za umjetnike koji se tada upravo i bave interveniranjem u medije, pitanjima stvarnosti i njene medijske reprodukcije, itd.” – PIŠE: MARKO GOLUB

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u suradnji s Visokim učilištem Algebra organizira edukativni program osposobljavanja vizualnih umjetnika za rad u kulturnim i kreativnim industrijama. Predavanje SANJE KRASNEC „Pravni okvir za djelovanje likovnih umjetnika u Hrvatskoj“ održat će se preko webinar platforme u četvrtak, 30. travnja s početkom u 16 sati. Predavanje je besplatno, uz obaveznu prethodnu prijavu. Više o programu i načinima prijave, pročitajte u nastavku.

Na Plan D.konferenciji u veljači ugostili smo JOHN L. WALTERSA, urednika i suvlasnika EYE MAGAZINEA, jedne od najutjecajnijih revija za grafički dizajn u svijetu, a evo i snimke njegovog predavanja! Walters je u predavanju pokušao predstaviti vlastitu motivaciju za pisanje o grafičkom dizajnu, potom i načela kojima se vodi kao tekstopisac i urednik, ali i razloge zašto bi se i dizajneri trebali baviti pisanjem, čak i ako misle da to ne znaju (“ako si dizajner, uvijek imaš nešto za reći, a ako možeš govoriti, možeš i pisati”). Također, dotaknuo je i glavne izazove s kojima se susreće urednik jednog nezavisnog tiskanog časopisa (a od 2008. zajedno s art direktorom Simonom Estersonom i suvlasnik), govorio je i o uredničkom procesu, važnosti govorenja istine, te o tome zašto se prazne stranice nikada ne treba bojati.

“Materijal u koji je upakirana ploča The Return of the Durutti Column (Factory Records, 1980.) je brusni (šmirgl) papir – tvrd, oštar, abrazivan, neprijateljski prema svemu s čim je u kontaktu. To je bila i ideja, naime, napraviti ploču s omotnicom koja uništava druge omotnice ploča ako se stavi među njih, koja grebe, žulja, neugodna je i nepraktična. Bila bi to najpankerskija omotnica nekog muzičkog albuma ikad, kao što sam pročitao više puta čitajući o njoj, da se na samoj ploči ne nalazi najnepankerskija glazba ikad, izašla na legendarnoj nezavisnoj etiketi Factory Records – meditativni, ambijentalni gitaristički instrumentali mančesterskog usamljenika Vinija Reillyja” – PIŠE: MARKO GOLUB

Najveća međunarodna manifestacija posvećena scenografiji i scenskom prostoru, Praški kvadrijenale, otvorila je svoj online arhiv u kojemu se mogu prelistati dosadašnji svi katalozi manifestacije, pogledati razgovori i predavanja umjetnika i dizajnera, kao i kratki filmovi u kojima su predstavljeni neki od projekata tematiziranih u sklopu Kvadrijenala. Mi još pregledavamo čega sve ima, listamo PDF-ove i gledamo videe, a za vas smo složili brzi pregled koji uključuje i ponešto iz našeg vlastitog video arhiva povezanog s Praškim kvadrijenalom.

“Vjerojatno nema kazališne predstave za koju je dizajnirano toli­ko plakata koliko ih je dizajnirano za Shakespeareova Hamleta i najbolji plakati Hamleta vje­rojatno su već davno napravljeni i pro­vučeni kroz stotine autorskih jezika i interpretacija. Stoga Gamulin, kao i Koltès, također pretpostavlja isto — da publika već predobro poznaje kon­tekst i ima unaprijed određene ideje o tome što Hamletovu priču najbolje vi­zualno reprezentira. Njegovo rješenje zapravo je spretna kombinacija s jedne strane repliciranja Koltèsovih vlastitih autorskih metoda u dizajnu, a s dru­ge je svojevrsna dizajnom uprizorena detektivska procedura “traženja kriv­ca” (što u ovakvoj interpretaciji zvuči pomalo ironično, s obzirom na to da je Koltèsova drama zapravo Hamlet sve­den na slijed ubojstava)” – PIŠE: MARKO GOLUB

Održana 2016. godine, izložba “X X X X Četiri časopisa koja se ne srame” obrađivala je časopise Paradoks, Twen, Start, Playboy u kontinuitetu njihovog izlaženja, te u odnosu na sadržaj i dizajn. Za potrebe ta izložbe napravljen je i ovaj video koji donosi razgovore s dvojicom dizanera i art direktora koji su oblikovali hrvatsko izdanje časopisa Playboy, DAVOROM DEVČIĆEM (1997. – 2002.) i IGOROM VRANJEŠOM (od 2002. do danas). U razgovoru s Goranom Martinom Štimcem, Devčić i Vranješ osvrću se na svoja dizajnerska i redakcijska iskustva iz protekle 23 godine, načine rada, ali i specifičnosti poput uvođenja hrvatskih tipografskih pisama u internacionalni magazin.

Početkom 2013. godine u HDD galeriji priredili smo izložbu posvećenu aktivističkom, edukacijskom i dizajnerskom djelovanju TOMISLAVA LEROTIĆA, pod naslovom “Lerotic.de / Dizajnerski i aktivistički arhiv Tomislava Lerotića”. Bila je to jedna od prvih izložbi uz koje smo počeli stvarati novu videodokumentaciju, te su u sklopu priprema za istu snimljeni razgovori s fizikalnim kemičarom STANKOM URŠIĆEM, kemičarkom i ekološkom aktivisticom GORANKOM ADAM te Lerotićevim kolegama profesorima na Odsjeku za vizualne komunikacije Umjetničke akademije u Splitu IVICOM MITROVIĆEM i IGOROM ČALJKUŠIĆEM. Materijala ima ukupno oko 120 minuta, a u njemu je pokriveno sve od Lerotićevog edukacijskog rada, preko aktivizma, pa do općenitih, često zastrašujućih uvida u stanje našeg okoliša i njegovog zagađenja.

Prije osam godina OLEG ŠURAN je za svoju prvu samostalnu izložbu u HDD galeriji snimio razgovore sa svojim prijateljima i obitelji, kolegama i sugrađanima kako bi sebi i nama pokušao prikazati tko, gdje i kako vidi dizajn u Puli. Serija devet videorazgovora izvorno je prikazivana na izložbi “Tko vidi dizajn u Puli?”, nekoliko godina kasnije na tematskoj izložbi “Arhiv dizajna” Dana D 2015, te je recentno, putem QR kodova, uključena i u knjigu Fragmenti dizajnerske povijesti. Ako ste sve to propustili, evo svih razgovora na okupu – o dizajnu u Puli govore ANTON ŠURAN, NIKOLA RACAN, IVAN ŠTOKOVIĆ; ANDI PEKICA, OLEG MOROVIĆ, BISERKA VRANIĆ, MAURICIO FERLIN, TEDDY LEE AKELIĆ i NOEL MIRKOVIĆ!

Kriza izazvana pandemijom COVID-19 pogodila je i cijeli kulturni i kreativni sektor, čija se uloga još jedanput pokazala od temeljne važnosti u društvu. Slijedom teških ekonomskih posljedica na kulturni i kreativni sektor, dio zastupnika Europskog parlamenta iz redova Zelenih/Europskog slobodnog saveza pokrenuo je inicijativu uputivši otvoreno pismo Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije u kojemu zahtijevaju potporu pogođenom sektoru, s naglaskom na kulturne radnike i manje organizacije civilnog društva čiji su programi otkazani u narednom razdoblju.