Sarah Baron Brljević (1988.) završila je BA u Vizualnim komunikacijama na Studiju Dizajna u Zagrebu gdje je razvila ljubav prema tipografiji te pomagala kao demonstratorica na istoimenom kolegiju. Za vrijeme studija osvaja studentske nagrade poput ADC Croatia i Grudnjaka na mariborskoj Magdaleni za radove s kolegija Tipografije. Sa DAAD stipendijom odlazi na Fachhochschue Potsdam gdje 2011. magistrira u dizajnu interakcija. Već prije završetka studija prvi put se zapošljava u proizvodnom timu kao UX dizajner u HERE Maps (ex. Nokia). Narednih godina nastavlja skupljati iskustva na berlinskoj IT sceni a kao najznačajnije ističe dizajn open source alata za digitalnu participaciju pod organizacijom LIQD. Do usavršavanja u user-centred design metodologijama najviše su joj doprinijele 4 godine rada u konzultantskoj kući USEEDS (diffferent) gdje je kao senior designer uz tim UX researchera vodila projekte za Coca-Colu, Consorsbank i njemački Autoland. U Zagreb se vratila 2020., te od tada u Porsche Digitalu Croatia oblikuje dizajnerski tim. Kao design lead podržava dizajnere u usavršavanju digitalnih iskustava poznatog automobilskog brenda te promiče ulogu dizajnera u inovacijskim proizvodnim procesima. Smatra da je fokus na ljude unosan i za poslovanje i za društvo, te nastoji podići svijest o važnosti dizajna i istraživanja s korisnicima. U HDD galeriji 2024. zajedno s Mašom Milovac kurirala je izložbu o UX-u i disruptivnim proizvodima u Hrvatskoj.

Kako se dogodila odluka da se, nakon inicijalnog interesa za tipografiju, usmjeriš na dizajn interakcija? Postoji li neko područje dizajna kojim se do sada nisi stigla baviti a htjela bi?

Već nakon preddiplomskog studija sam odlučila otići na studij dizajna interakcija. Istina, Nikola Đurek i Damir Bralić su cijelu našu generaciju na Studiju dizajna “zarazili” svojom strastvenošću za tipografijom i dizajnom knjiga, no isto tako zanimljive su bile i radionice dizajna interakcija koje je Ivica Mitrović organizirao na Splitskom UMAS-u. Nije to bila neka teška odluka – bilo je sve više digitalnih proizvoda i sve to mi je bilo i ostalo jako zanimljivo. Imala sam 22 godine i bilo je još puno grana dizajna koje su me zanimale, a studiranje interakcija nije se činilo kao nešto što će me spriječiti u bavljenju tipografijom. I još uvijek tu i tamo radim na projektima gdje prelomim nešto, poput Kodiranih prostora, no fokus stavljam na interakcije koje su mi zanimljivije jer imaju više utjecaja na društvo i ljude. I u digitalnom dizajnu otvaraju se nova područja, a mislim da svaki dizajner danas u svom radnom vijeku mora učiti nove stvari i primjenjivati dizajnersko promišljanje i principe u zadatcima koje još ne možemo ni pretpostaviti. Isto vrijedi i za mene – i veselim se izazovima koje razvoj tehnologije i IT branše donosi.

zložba UX – Dizajn korištenja, HDD galerija, 2024.

U inozemstvu si stekla značajno iskustvo rada, od dizajna open source alata za digitalnu participaciju do usavršavanja u user-centred design metodologijama, koji su te doveli do današnje pozicije design leada u Porsche Digitalu Croatia. Što podrazumijeva open source alat za digitalnu participaciju i koje su njegove primjene?

Razvoj open source alata je najviše pridonio mom iskustvu u vidu rada u sektoru nevladinih organizacija, odnosno u IT developmentu koje nije klasično strukturirano kao u privatnom IT sektoru, a i motivacija ljudi koji tu rade je vjerojatno nešto drukčija. Ono što je specifično za dizajn open source alata za participaciju imena Adhocracy koju smo razvijali u LIQD-u, jest da je morala biti modularna. Od različitih elemenata i značajki morali su se moći formirati različiti participativni procesi. Razvoj toga omogućavao je da svatko može uzeti javno dostupan kod i dizajn i napraviti svoj participativni proces. Otvorenost koda čini svaki novi projekt pristupačnijim jer se gradi na već postojećoj bazi, što nove demokratske procese tako čini lakše dostupnima. Primjene su bile različite: od unutarstranačkih izbora, izglasavanja statuta i plana korištenja Tempelhofer Felda, participativnog budžetiranja, do demokracije u školama ili kompanijama kod predlaganja tema i pitanja na sjednicama.

Maketa koncepta postava, izložba UX – Dizajn korištenja, exhibition UX – Design of Use, HDD galerija, 2024.

Možemo li reći da UX dizajn postoji mnogo dulje nego što je općenito prihvaćen pod tim nazivom te svrstan u kategoriju dizajna, te je pravu eksploziju dobio uvođenjem elektronike i automatskog upravljanja u različite uređaje, strojeve i aparate? Danas, kada je većina navedenih proizvoda digitalizirana u većoj ili manjoj mjeri, gotovo da se ni ne spominje dizajn interakcija izvan korištenja u digitalnim sustavima, što je vidljivo i iz selekcije radova na bijenalnoj Izložbi hrvatskog dizajna 23/24.

Dizajn korisničkog iskustva postoji reklo bi se od pamtivijeka, a otkad smo počeli koristiti kompjutere za vršenje različitih radnji razvija se zasebno human-computer interaction design. Kad govorimo o UX-u kao oblikovanju iskustva koje osoba ima dok pokušava ostvariti neki cilj, tu postoje različiti elementi koje treba oblikovati u svrhu lakšeg, ugodnijeg, bržeg  – sveukupno boljeg iskustva. Dolazak s mjesta A na B, otvaranje vrata, kuhanje, pretraživanje i kupnja rabljenih predmeta u posjedu drugih privatnih osoba, ili pregledavanje mjesečnog stanja na bankovnom računu – za svaku tu radnju osoba mora koristiti niz predmeta ili elemenata da bi postigla svoj cilj. Svaki taj element, kojeg u branši nazivamo touchpoint – predmet je UX dizajna, kao i cjelokupno iskustvo koraka korištenja raznih elemenata. Dobro si primijetila da se metodologija UX najviše razvila s digitalizacijom pa se zato i smatra novom granom dizajna. Kod digitalnih proizvoda kao dizajneri imamo puno veću slobodu postavljanja dizajna i možemo dizajn puno više prilagoditi korisniku. Vrijednost korisničkog iskustva je izuzetno visoka u digitalnim proizvodima i daje kompetitivnu prednost. Ako je jedina svrha predmeta da ti pomogne da postigneš cilj x, onda je lakoća, brzina, ugodnost kojom to postižeš najvažnija diferencijacija tog predmeta u odnosu na ostale predmete s kojima je taj cilj ostvariv. Jasno, pod premisom da je taj cilj zaista poželjan (desireable), zbog čega istražujemo, promatramo, analiziramo želje i potrebe ljudi. Na nedavnoj izložbi Dizajn korištenja ukazale smo na neke od metodologija koje su se razvile baš sa digitalizacijom, u nadi da će i izložba stvoriti više dijaloga o UX dizajnu – bez obzira na tip touchpointa.

Trebamo li biti nostalgični za analognim proizvodima, ili se potpuno prepustiti digitalizaciji?

Nostalgija je uvijek lijepa! Možemo biti nostalgični za vremenima kada se koristio telefonski imenik i kada smo preko rotacijske tipkovnice zvali pizzeriju da nam dostave pizzu koju smo odabrali preko menija na letku kojeg nam je poštar dostavio u kaslić, no istim tim nostalgičarima je lakše naručiti hranu preko aplikacije Wolt. Tko želi još uvijek može čekati satima u redu u MUP-u, sve sastanke odrađivati fizički, ili ručno usisavati, no s digitalnim alatima možemo uštedjeti vrijeme i prostor za one stvari za koje želimo koristiti svoje vrijeme – bilo to razvijati filmove, kultivirati kiselo tijesto, skupljati ploče i slušati muziku na gramofonu.

Kodirani prostori; autorice projekta: Jelena Petric, Sara Mikelić, Tena Starčević; dizajn: Sarah Baron Brljević, 2022.

Korisničko iskustvo ostvaruje se korištenjem proizvoda i usluga te se kao uspješan sustav pokazuje onaj gdje je korisničko iskustvo efektivno, jednostavno i intuitivno ispunjava zadaću kojoj je namijenjeno. Kako se, osim zadovoljstva korisnika, ocjenjuje je li dizajn procesa korisničkog iskustva uspješan?

Kod digitalnih proizvoda možemo ocjenjivati dva aspekta. Prvo, koji je to problem kojeg dizajn rješava – značajnost i točnost potrebe koju adresira. I drugo, kako je izvedeno to rješenje, odnosno koliko dobro ga rješava. Češće ćemo, kada gledamo dizajn, gledati drugi aspekt. No postoje i zaista brojne metode “mjerenja” uspješnosti koje nisu vezane samo uz dizajn već za cijeli proizvod. A osim zadovoljstva korisnika, mjere se i neke druge stvari u korištenju – konverzija, drop-off rate, vrijeme potrebno za ostvarivanje zadataka, te razne druge metrike za koje dizajner na temelju svoje namjere ili poslovnih ciljeva procijeni da to iskustvo čine više ili manje uspješnim. Ne možemo uvijek samo slušati korisnike. Dok nam ispitivanje i istraživanje daje informaciju o tome “kakav svijet jest trenutno”, smatram da je dio dizajnerske etike da donosimo odluke za to “kakav bi svijet trebao biti”, odnosno što je bolje za ljude. Ocjenjivanje će često biti vezano i uz poslovne ciljeve: osim konverzije i jednostavnog “koliko dobro korisnik može učiniti ono što želimo od njega” kod značajki proizvoda često se gleda i odnos uloženog i dobivenog. Bitno je znati koliko ljudi to koristi, koliko često to koriste, koliko im je bitna ta značajka u cjelokupnom proizvodu, odnosno koliko je značajan problem kojeg ta značajka rješava u odnosu na to koliko je novaca i vremena investirano u dizajn i implementaciju tog featurea. Taj je odnos kompleksan i teško mjerljiv, no za organizaciju je to jako dobar pokazatelj isplativosti i vrijednosti projekata.

Kodirani prostori; autorice projekta: Jelena Petric, Sara Mikelić, Tena Starčević; dizajn: Sarah Baron Brljević, programerska podrška: Nikola Greiner, 2022.

Navikli smo do informacija i proizvoda stići odmah te impulzivno ostvariti gotovo svaku potrebu. Vrlo često ispada da je puno lakše obaviti šoping nego odraditi neki birokratski postupak jer profitabilnim sektorima prioritet je ostvariti funkcionalno i ugodno korisničko iskustvo. Velike internet trgovine toliko su se usredotočile na optimizaciju procesa kupovine da se njihov identitet može vidjeti samo u logotipu i eventualno bojama korištenim na sučelju. Koliko je tvrtkama, odnosno pružateljima usluga na internetu, stalo do izražavanja vlastitog identiteta i koliko je prostora za građenje nekakve prepoznatljivosti branda kroz korištenje digitalnih medija?

Istina je da su se neki patterni pokazali kao jasniji i funkcionalniji, čak i naučenijii, pa se češće primjenjuju i to se zapravo smatra kao dobra praksa. U UX-u jest često lakoća korištenja vrijednost koja je bitnija nego “prepoznatljivost brenda”. A kad se ljudi nauče nekom interakcijskom patternu na alatu kojeg svi i često koriste, onda je to i pattern koji će se pokazati kao najviše user-friendly. Tu se sigurno gubi nešto vizualne slobode, pa bi se moglo na prvu zaključiti da je s time i teže pokazati identitet. No, puno snažniji statement od vizualnog jezika u UX dizajnu je ponuda i oblikovanje proizvoda. Identiteti brendova se u digitalnim proizvodima izražavaju kroz puno utjecajnije odlike – koje su vrijednosti koje nastoje podupirati? Koje i čije potrebe vide kao bitne, pa s time i koje probleme nastoje riješiti, koje feature razvijaju? Stoga, identitet u digitalnom UX-u nije samo ono što vidimo na prvu, nego kako se osjećamo i kako razvijamo svoje ljudsko iskustvo dok taj digitalni proizvod ili uslugu koristimo.

Podaci ankete istraživanja IxDA iz 2024. pokazuju da je jedan od trendova koji UX dizajnere najviše zanimaju u dizajnu umjetna inteligencija. Koja je primjena umjetne inteligencije u UX dizajnu? Postoje li neke negativne posljedice?

Primjena je jako široka u svakoj fazi dizajnerskog procesa. Od inspiracije, do analize podataka. No sigurno je AI najviše disruptao produkcijsku fazu – kreiranje videa i slika, pa makar samo da se nešto isproba – a bez korištenja velikog produkcijskog budžeta. U UX-u to također jako smanjuje troškove kreiranja prototipa ili scenarija upotrebe u svrhu dobivanja feedbacka na idejno rješenje od korisnika i ostalih suradnika.

Trenutno, kao i u drugim granama, i dizajnerska je struka u fazi pronalaženja najboljih workflowova u kojima nam AI može povećati produktivnost. Ono što industrija vidi kao negative posljedice su poslovi koji bivaju zamijenjeni –  od copywritinga, fotoshootinga do developmenta. Svakako će u svakoj od ovih profesija AI skratiti vrijeme “dosadnijih taskova” i povećati kreativnost. Svaki kreativac može koristiti AI da bi otišao korak dalje nego što je prije mogao, zbog ograničenog vremena i budžeta. Stoga, možemo pretpostaviti da će najlošije proći oni koji neće koristiti AI za povećanje efikasnosti. Isto tako uloga dizajnera će se vjerojatno promijeniti, promijeniti će se vrijeme potrebno za izvedbu (dosadašnjih) dizajnerskih zadataka pa tako i dosadašnje vrednovanje tih zadataka. Možemo očekivati neke nove izazove za dizajnere.

Izložba UX – Dizajn korištenja foto: Maša Milovac

Kakvi su dojmovi radova segmenta dizajna u digitalnim medijima / dizajna interakcija  prijavljenih na bijenalnu izložbu? Postoje li općenito neki trendovi u ovim područjima?

Kao što smo pokazale na izložbi UX – Dizajn korištenja, broj digitalnih odnosno UX dizajnera je u porastu što samo po sebi daje naslutiti da i digitalna proizvodnja raste. No, broj prijavljenih radova u ovoj kategoriji nije toliko velik, i mnogi projekti za koje znam da se rade nisu prijavljeni. Pretpostavljam da izložba za većinu digitalnih proizvođača nije dovoljno relevantna, kategorije i slabo definirani kriteriji vrednovanja u digitalnom dizajnu idu tome u prilog. Agencije i dizajn studiji češće prijavljuju radove, vjerojatno jer im je to bitno za promidžbu, no zadnjih godina sve je više produktnih firmi koje kreiraju digitalne proizvode a koje svoje radove ne prijavljuju. Takve tvrtke se nemaju potrebu promovirati, jer ono što one nude nije usluga dizajna već sam proizvod. Također, tijek nastajanja je kod digitalnih proizvoda drugačiji – oni se razvijaju kontinuirano i iterativno i teško je odrediti vrijeme kad je točno “nastao”. To bi trebalo uzeti u obzir kod prijava u ovoj kategoriji. U svakom slučaju, razlozi koje sam navela samo su pretpostavke, a želja nam je to istražiti kako bi u budućnosti pregled digitalnih proizvoda na bijenalnoj izložbi postao reprezentativniji. Ono što sam jasno primijetila kod žiriranja je da je vrijeme da se kategorija “dizajna u digitalnim medijima” razdjeli na podkategorije. Već godinama, česti su digitalni radovi poput vizualnih identiteta ili prezentacijskih webova koji se odlikuju izuzetnim vizualnim dizajnom, ali donose malo noviteta u sferi interakcija ili korisnosti. Tako je bilo i ove godine. No, sve je više prijava digitalnih proizvoda (aplikacija i digitalnih alata) kod kojih treba ocjenjivati upotrebljivost, odnosno uporabnu vrijednost proizvoda. Koliko značajan problem možemo riješiti ovim proizvodom? Koliko je inovativan? Koliko je lako taj problem riješiti s ovim proizvodom? –  Pitanja koja uglavnom nisu mjerljiva kod vizualnog dizajna, a bliža su možda industrijskom dizajnu. Od ove dvije kategorije prijavljenih radova nijedna nije bolja – no jednostavno je teško vizualni dizajn u digitalnom mediju uspoređivati sa dizajnom korištenja kompleksnog digitalnog proizvoda.

Također, prema anketi koju smo provodili, osim AI-ja,  pokazalo se da je i dizajnerska etika tema koja je iznimno bitna UX dizajnerima. Zbog utjecaja kojeg UX ima na ljude, na našu svakodnevicu i na psihologiju, dizajneri sve više osjećaju i odgovornost koju nose. Stoga, sve nam važnije postaje stvoriti jasnu predodžbu o tome kakav je to svijet u kojem želimo živjeti sutra: što želimo poboljšati, koje probleme želimo riješiti kroz digitalne proizvode i umjetnu inteligenciju? Recimo, spekulativni dizajn – koji je dobro prezentiran na ovogodišnjoj izložbi radom Homo Aquaticus – grana je na koju se još uvijek gleda pomalo kao na “underdoga” budući da mu je teško odrediti tržišnu vrijednost. No, upravo zbog svoje moći da nas potakne u promišljaju etičkih pitanja, postaje sve zanimljivija. Spletom okolnosti kod nas je spekulativni dizajn ušao u dizajnerski diskurs dosta ranije nego UX dizajn – koji je puno više “mainstream” i traženiji. Ove godine je u HDD-u prvi put održana izložba o UX-u, a dotad ih je o spekulativnom dizajnu održano nekoliko. Stoga se nekako nadam da ćemo na tragu toga u budućnosti moći vidjeti više primjene kritičkog i spekulativnog dizajna i u kategoriji digitalnog dizajna.