RADAR, PRIJEMNIK I ODAŠILJAČ – Goran Lišnjić na sjecištu umjetnosti, glazbe i dizajna

lisnjic tekst naslovna

“Slično kao u „elektroničkom intimizmu Nove Evrope“, i Lišnjićev rad duhovno se temelji na ideji umjetnika kao svojevrsnog radara, prijemnika i odašiljača — grafički motivi, ideje, tekstovi, zvuk preuzet iz različitih, nerijetko nespojivih izvora, preobražava se i emitira dalje u najrazličitijim formama. Na taj se način, primjerice, Brian Enov špil Oblique Strategies susreće s reanimiranim tragovima Zenita Ljubomira Micića, Dada Tanka i Dada Jazza Dragana Aleksića, sovjetskom avangardom, rekolažima kolaža Johna Heartfielda, Kraftwerkom, Williamom Burroughsom i (značajnim lokalnim avangardnim historijskim trenutkom) dadaističkom matinejom u Osijeku 1922. godine. Na koncu, čak i sami Lišnjićevi projekti koji slijede i pretapaju se jedan u drugog, u neprekidnoj transformaciji, svakih nekoliko godina” – Piše: MARKO GOLUB

Izložba Goran Lišnjić: Arhitektura subjekta 1980. – 2020. daje nam po prvi put detaljan uvid u djelovanje intermedijskog umjetnika Gorana Lišnjića (Osijek, 1963.), njegov način razmišljanja i kreativne strategije začete ranih osamdesetih godina i razvijane u različitim oblicima sve do danas. Lišnjićeva autorska produkcija, predstavljena na ovoj izložbi, uključuje xerox grafike, sitotiskane plakate, grafički dizajn, fanzine, oblikovanje knjiga, performans, video radove, autorska glazbena i kompilacijska izdanja, majice, multiple i različite hibridne medijske forme. Iako relativno malo poznat široj javnosti — dijelom zbog djelovanja van velikih kulturnih i kreativnih centara, a dijelom i zbog samoodabrane pozicije anonimnosti, odnosno umnažanja različitih kolektivnih i projektnih identiteta na mjestu izgradnje vlastitog autorskog imena — Lišnjić je tijekom protekla četiri desetljeća bitna povezujuća figura kontinuiteta alternativne scene u Osijeku i svojevrsna spona s drugim, snažnim intermedijskim strujanjima širom regije. Premda je tijekom desetljeća svoje projekte predstavljao nizom izložbi, performansa i različitih medijskih radova, taj tip aktivnosti uglavnom ostaje izvan područja interesa kustosa suvremene umjetnosti i muzejskih institucija. Možda najvažniji moment upisivanja u narativ suvremene umjetnosti u Hrvatskoj u proteklih 30 godina predstavlja sasvim zasluženo uključivanje u monumentalni knjižni projekt Suzane Marjanić Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (2014.).

Lebensformer Folk Art

Lebensformer Folk Art

Lišnjićev kreativni pristup odnjegovan je na duhu vremena pretposljednje dekade 20. stoljeća, s ponovno probuđenim snažnim interesom za preplitanje nasljeđa povijesne avangarde, post punka i elektroničke glazbe, politike, DIY ideologije, teorije, estetike fotokopiranja i fanzinskih i kazetaških mreža onog vremena. Stoga ne čudi da su u drugoj polovici osamdesetih Lišnjićevi projekti bili u tijesnoj interakciji sa zagrebačkim kolektivom Nova Evropa, čiju smo retrospektivu realizirali u proljeće prošle godine. Opsesivno podrivanje kulta originala u centru je pozornosti obiju ovih pojava, a neki od vizuala na Lišnjićevoj izložbi svjedoče o živoj kreativnoj razmjeni u kojoj je teško detektirati, ako uopće to ima smisla, otkud je što točno poteklo. Važan utjecaj svakako su i slovenski kolektivi okupljeni oko formacije Neue Slowenische Kunst, prije svega LaibachNovi kolektivizam i IRWIN, koji je mnogo godina kasnije, na Taipei bijenalu 2010., izlagao Lebensformerovu grafiku u sklopu svoje instalacije Folk Art.

Osječka dadaistička matineja

Osječka dadaistička matineja

Slično kao u „elektroničkom intimizmu Nove Evrope“, i Lišnjićev rad duhovno se temelji na ideji umjetnika kao svojevrsnog radara, prijemnika i odašiljača — grafički motivi, ideje, tekstovi, zvuk preuzet iz različitih, nerijetko nespojivih izvora, preobražava se i emitira dalje u najrazličitijim formama. Na taj se način, primjerice, Brian Enov špil Oblique Strategies susreće s reanimiranim tragovima Zenita Ljubomira MicićaDada Tanka i Dada Jazza Dragana Aleksića, sovjetskom avangardom, rekolažima kolaža Johna HeartfieldaKraftwerkomWilliamom Burroughsom i (značajnim lokalnim avangardnim historijskim trenutkom) dadaističkom matinejom u Osijeku 1922. godine. Na koncu, čak i sami Lišnjićevi projekti koji slijede i pretapaju se jedan u drugog, u neprekidnoj transformaciji, svakih nekoliko godina.

Fanzin

Fanzin Sestra Wazelin

Lišnjićevi počeci sežu u kasne sedamdesete godine, kada osniva prvi punk bend u Osijeku, Diskretni šarm buržoazije, čiji će nastupi biti svojevrsni hibrid rock koncerata i multimedijalnih performansa. Diskretni šarm buržoazije rasplinuo se 1984., a Lišnjić sam već iduće godine otvara novo poglavlje, multimedijalni projekt Metropolie Trans, glazbeno oslonjen na elektronička strujanja tog vremena, ali s daleko širim izražajnim arsenalom koji je sad već uključivao video, grafičke radove, manifestne tekstove i samizdate. Metropolie Trans je jedan od četiri benda čije snimke Lišnjić objavio 1988. na kultnoj kasetnoj kompilaciji The Cassette Played Poptones u sklopu svog fanzina Sestra Wazelin. Ostala tri su bili NEP, glazbena frakcija već spominjane Nove EvropeAutopsia iz Rume i tada najzvučnije ime, skopski sastav Padot na Vizantija (koji se sam prelijeva s dva poznatija makedonska benda, Anastasijom i Mizarom).

Casette Played Poptones

Casette Played Poptones

U to vrijeme dolazi do kreativne razmjene između NEP-a i Lišnjićevog Metropolie Trans, u smislu uzajamnog citiranja, preklapanja, pojavljivanja istih ili prerađenih grafičkih uzoraka, fotografija i tekstova. Metropolie Trans i NEP 1990. izdaju i zajedničku audio kazetu Left Wings Over Europe. Iza projektnog identiteta Metropolie Trans Lišnjić do 1990. realizira i niz izložbi, akcija, tekstova, zvučnih radova, plakata te jedan film, uništeni Lebensformer čiji će naslov ponovno zaživjeti u istoimenom projektu u kojem će provesti najveći dio devedesetih.

Nowy LEF, Financial Capital Fear of Silence, Plavi pilot, Osijek, 1991.

Nowy LEF, Financial Capital Fear of Silence, Plavi pilot, Osijek, 1991.

Nowy LEF, Financial Capital Fear of Silence, Plavi pilot, Osijek, 1991.

Nowy LEF, Financial Capital Fear of Silence, Plavi pilot, Osijek, 1991.

U periodu između, 1991. i 1992., djeluje pod okriljem dominantno muzičkog projekta Nowy LEF (očigledna referenca na avangardni časopis LEF Vladimira Majakovskog, s dizajnom Aleksandra Rodčenka), kojemu pred sam rat osječki izdavač Plavi pilot na audiokaseti objavljuje album Financial Capital – Fear of Silence.

Ogledanje s krajem stoljeća, dizajn naslovnice knjige, Neo-tradicija, Ogranak Matice Hrvatske Osijek

Ogledanje s krajem stoljeća, dizajn naslovnice knjige, Neo-tradicija, Ogranak Matice Hrvatske Osijek

Nowy LEF trebao je nastupiti performansom i zvučnom instalacijom na manifestaciji Post Eurokaz, no ista, zbog ratnih zbivanja na kraju nije održana, a Lišnjić ubrzo mijenja ime projekta u Lebensformer. Pod ovim imenom sredinom 90-ih realizira niz samostalnih izložbi (Galerija SKUC, Galerija Waldinger itd.), plakata, videoradova. Lebensformer 1994. godine na osječko Kino Royal postavlja spomen-ploču, kao akciju (akcija je nosila naziv Attack on Fine Arts – First Detonation) kojom obilježava 72 godine od prve dadaističke matineje održane u organizaciji Dragana Aleksića na tom mjestu 1922. U drugoj polovici desetljeća dizajnira i devet naslovnica knjiga Biblioteke Neo-tradicija koju tih godina za osječki ogranak Matice Hrvatske uređuje istaknuti pisac Goran Rem, inače iz kruga časopisa Quorum, tijekom 80-ih i urednik časopisa Rijek u kojem je sa svojim tekstovima sudjelovao i Lišnjić.

Metropolie trans - Struggle for Life 1987 - 1990

Metropolie trans – Struggle for Life 1987 – 1990

Krajem devedesetih i početkom 2000-ih na Slavonskom radiju Lišnjić vodi kultnu glazbenu emisiju Sretne nove uši kojom zapravo otvara i novi, sve do danas aktualan projekt Re:form. Taj novi projekt gotovo je manifestan uzmak od suvremene umjetnosti prema, kako on sam kaže, „hedonizmu“, a u medijskom smislu prema world wide webu koji postaje najvitalniji komunikacijski kanal Lišnjićevih multimedijskih aktivnosti. Re:form sadrži čak tri simultana glazbena pod-projekta: Stereo Virus KollektiveSonic Spray i Dada Jazz, s mnoštvom digitalnih muzičkih izdanja i barem jednako toliko premreženih web stranica posvećenih različitim licima i naličjima ovog, ali i prijašnjih Lišnjićevih projekata u kontinuiranoj rekapitulaciji.

Stereovirus Fire Drum Kvadrat

Stereovirus Fire Drum

Čini mi se da se Lišnjić i njegov kustos ovog puta, grafički dizajner Ivan Klisurić, sličnom idejom vode i u postavljanju ove izložbe u HDD-u, nekom idejom dinamičnog kolaža, pretapanja starog i novog u beskonačnoj reciklaži koja svom tom nagomilanom zvučnom i grafičkom materijalu daje novi smisao i nova čitanja.

Machine Music

Machine Music