Polazeći od uvjerenja da dizajn dobiva smisao jedino ako na svoju sredinu djeluje pozitivno, čitavo Piceljevo pedesetogodišnje djelovanje očituje manifestnu dosljednost ideji “plastičke sinteze”. Prijašnju dvojnost čiste i primijenjene umjetnosti definitivno je zamijenila težnja totalnom umjetničkom djelu, čiji je cilj konkretna utopija u kojoj neostvareni projekt avangarde konačno postaje stvarnim.
Kao umjetnik-oblikovatelj vizije jedne estetizirane svakodnevnice gdje je umjetnost do te mjere integrirana sa životom da postaje neprimjetnom, Picelj je ne samo protagonist ključnih zbivanja na umjetničkoj sceni od EXAT-a do Novih tendencija i pravi Europejac koji istodobno izlaže u Zagrebu i Parizu, nego je svojim djelovanjem jednako prisutan i u ulozi pokretača najrazličitijih vidova promoviranja modernog shvaćanja umjetnosti i dizajna, od Studija industrijskog oblikovanja do ZGRAF-a, izdavanja programatskih antipublikacija i mnoštva drugih inicijativa, uvijek izrazito prepoznatljive autorske osobnosti koja se jednako uspješno očituje u samostalnim projektima i u timskom radu.
Bez Piceljevog udjela nemoguće je zamisliti inicijalne izložbe dizajna u ovoj sredini, od njegovog predstavljanja na XI. milanskom triennaleu 1957. do 1. i 2. zagrebačkog Triennalea (1955. i 1959.), postave izložbenih paviljona za velike svjetske izložbe (Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago) kao što je bez njegovih antologijskih plakata, opreme knjige, časopisa, revija i vizualnih identiteta koji u kulturi vizualnog komuniciranja na ovim prostorima znače revolucionarne pomake nemoguće razumjeti tradiciju i suvremenost modernizma. Picelj je vodeći predstavnik tog na žalost često zanemarivanog kontinuiteta, u čijem je žarištu nasljeđe konstruktivizma i konkretizma u transponiranju nasljeđa bauhausovske estetike posredstvom New Bauhausa i Hochschule für Gestaltung u duhu proznanstvenih vizualnih istraživanja. Na najbolji način ta se cjelovitost oblikovnog, metodološkog i semantičkog sustava očituje u mediju plakata, u rasponu od ranog egzatovskog apstraktnog geometrizma preko tipografskih i rješenja zasnovanih na protuteži pikturalnog i verbalnog znaka do multipliciranja modularnih programiranih struktura pomicanjem osnovnih plastičkih jedinica (kvadrat, krug).
Suvremeni trendovi grafičkog oblikovanja modernističke estetike vizualnog komuniciranja kodiranog elementarnom jednostavnošću apstraktnog geometrizma ponovo potvrđuju njihovu aktualnost i doprinos artikuliranju novih kodova vizualnog komuniciranja u kojem Ivanu Picelju neosporno pripada najistaknutije mjesto.
Ivan Picelj je dobitnik nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo 2001. godine.
Tekst je originalno objavljen u drugom godišnjaku Hrvatskog dizajnerskog društva.