Podrška inicijativi HKKKI povodom najavljene porezne reforme

Hrvatsko dizajnersko društvo kao krovno strukovno udruženje dizajnera, čiji članovi većinski ostvaraju prihode od autorskih honorara, ovim putem iskazuje javnu podršku zajedničkim aktivnostima koje mogu doprinijeti odustajanju Vlade RH od zakonskog prijedloga uvođenja doprinosa na autorske honorare. Kao član HKKKI, pridružujemo se inicijativi i stavovima iznesenima na konferenciji za medije 23.11. 2016. u Novinarskom domu. U nastavku u cijelosti prenosima objavu za medije upućenu od strane HKKKI.

Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz je svoju izjavu posvećenu kreativnim industrijama započeo s rečenicom „Kultura je jedna od stvari koje najviše doprinose europskom bogatstvu.“ i nastavio „Zapošljavanje koje ona stvara u pravilu je lokalnog karaktera. Ti poslovi zahtijevaju širok raspon talenata, a često su oni koji ih imaju mladi ljudi.“

Europa je već prije dvadeset godina prepoznala potencijal kulture kao glavnog alata za razvoj konkurentnosti Europe, upravo iz tog razloga ju njeguje i potiče. Kako je navedeno zapošljavanje u kulturi je lokalnog karaktera iz čega je važno prepoznati da ne postoji mogućnost outsource-anja što aktivno doprinosi povećanju zapošljavanja. Osim tog razvojnog i egzistencijalnog elementa, kultura stvara Hrvatsku, ona stvara identitet. Po kulturnom identitetu smo prepoznatljivi u svijetu.

Nije potrebno naglašavati kako zbog nepostojanja nacionalne strategije razvoja Hrvatske općenito, a posebice strategije našeg sektora kreativnih i kulturnih industrija i kulture uopće, nije niti moguće doći do konkretnog definiranja nacionalnog interesa i ulaganja, odnosno poticanja razvoja pojedinih sektora. Kao i uvijek zakoni se donose paušalno i bez jasne vizije nacionalnog razvoja s privremenim i parcijalnim djelovanjem.

S obzirom da je KULTURA glavni konkurentni proizvod Europe kao i nacionalni interes svake države, vrlo je kratkovidno toliko opteretiti ovaj fragilni, ali ujedno i iznimno potentni sektor dodatnim opterećenjima i davanjima. Ukoliko uzmemo u obzir da je porezna politika jedan od stupova strateškog promišljanja razvoja ovog važnog sektora, neupitno je da se u pripremi toliko važnog dokumenta morala napraviti i dinamička ekonomska analiza.

Slijedom toga iznosimo sljedeće:

  1. Doprinosi na autorske honorare se ne plaćaju nigdje na svijetu. Tražili smo informacije iz pedesetak zemalja sa svih kontinenata, i iz svih zemalja EU, velika većina je odgovorila i niti u jednoj zemlji se, osim poreza, ne plaćaju nikakva dodatna davanja na autorske honorare. Dakle ovdje se radi o svojevrsnom eksperimentu, s posve nejasnim ciljevima i rezultatima.
  2. Paralelno se smanjuju davanja na ugovore o djelu, a povećavaju davanja na autorske honorare. To znači da će se istovremeno osjetno smanjiti bruto ili (realnije) povećati neto prihodi npr. članova raznih upravnih i nadzornih odbora, a povećati bruto ili (realnije) smanjiti neto prihodi npr. glazbenika, glumaca, književnika, prevoditelja ili novinara, koji ionako jedva krpaju kraj s krajem s obzirom na tržišne okolnosti u državi. Takav pristup na neki je način i potvrda teze da se u ovoj reformi uzima siromašnima a daje bogatima, što je već u medijima apostrofirano kroz ironični naziv „Superhik reforma“.
  3. Jedan od ključnih problema postojećeg poreznog sustava je da ne razlikuje autore i nezavisne profesionalce koji putem drugog dohotka osiguravaju jedini izvor zarade od onih kojima je on uistinu drugi dohodak tj. dodatna zarada.
  4. Nametom plaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja pri poslovanju putem autorskog ugovora te ukidanjem najmanjeg poreznog razreda do 2.200 kn, reforma će pogoditi one koji su već i sada suočeni s teškim osiguravanjem sredstava za vlastitu egzistenciju (što pokazuju prve analize prijedloga reforme).
  5. Bez temeljitog ispitivanja potencijalnih učinaka i neželjenih posljedica te otvaranja diskusije sa svim dionicima koje dotiče reforma, ne mogu se ili se ne bi trebalo donositi izmjene koje mogu ozbiljno naštetiti i pojedincima, i kulturno-kreativnoj industriji, ali i kulturi nacije u cijelosti.
  6. Nije teško zaključiti da će predložena reforma primorati mnoge kategorije autora na poslovanje na crno, čime će umjesto osiguravanja socijalne zaštite biti još više nezaštićeni uz već nepostojeće ili neadekvatne metode zaštite od ne-naplate ili kasne naplate honorara.
  7. U obzir treba uzeti i činjenicu da se autori svakodnevno bore sa nesenzibiliziranim, neinformiranim i često neprofesionalnim okruženjem koje malo cijeni, razumije i plaća kreativno intelektualne proizvode.
  8. Dodatno, kako mnogi mladi autori djeluju u suvremenim i inovativnim profesijama, reforma predstavlja udarac na zapošljivost mladih kojima je do sada autorski ugovor bio jedini način da rade u praksi i tako dođu do realnih tržišnih iskustava bitnih za daljnji profesionalni razvoj, reference i zapošljavanje.
  1. Na žalost, do ovog časa niti strukovnim udrugama niti javnosti nisu dostupni nikakvi izračuni i procjene učinka ove mjere na prihod proračuna, ali ono u što smo uvjereni je da će država od doprinosa na autorske honorare uprihoditi potpuno beznačajna sredstva. Utoliko se ovdje očito radi o političkoj, a ne o financijskoj odluci, s nikakvim pozitivnim učinkom na proračun države, a s velikim negativnim učinkom na proračune malih tvrtki i pojedinaca koji pokušavaju preživjeti na ionako krajnje nerazvijenom tržištu kulture.
  2. Ova mjera se ni na koji način neće reflektirati na sve npr. glazbenike s iole uspješnijim karijerama, koji imaju registrirane tvrtke, ili samostalnu djelatnost, što znači da sav prihod primaju na osnovi fakture, u iznosima uvećanima za PDV, i vode knjige. U situaciji kada se porez na dobit smanjuje na 12% za tvrtke s prometom manjim od 3 milijuna kuna, nitko si više neće isplaćivati autorske honorare nego će si, uz osnovnu plaću, isplatiti dobit, i tako će izbjeći plaćanje doprinosa.
  3. Iz rečenog je jasno da će doprinose od drugog dohotka plaćati samo oni koji imaju male prihode izvan radnog odnosa (a najčešće i u okviru radnog odnosa), poput članova profesionalnih orkestara, primarno klasične i jazz glazbe, autora i prevoditelja knjiga i sl. koji su velikom većinom negdje stalno zaposleni jer ne mogu na ovako malom tržištu ostvariti prihod dovoljan za osnovnu egzistenciju. Dakle, ako član npr. Simfonijskog orkestra HRT-a dopunski svira u nekom komornom orkestru onda je glazba njegova osnovna i jedina djelatnost, i jedini prihod, pa ako mu se već kao članu SO iz njegove bruto plaće obračunavaju i ustežu doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, i to u relativno visokom postotku od prihoda, onda je u najmanju ruku dvojbeno da mu se još jednom naplaćuje ista „usluga“ kada eventualno ostvari neki dodatni honorar. Posebno je to sporno u situaciji kada prima honorar od emitiranja na radiju ili TV snimaka na kojima sudjeluje (tzv. sekundarna prava), a koje je snimio u okviru radnog vremena i svojih radnih obveza. Dakle kroz plaću je platio mirovinsko i zdravstveno za taj mjesec u kojem je nastala snimka, a onda još mora platiti doprinose kad se ta snimka emitira na radiju.
  4. Upravo segmenti kulture koji teško mogu opstati isključivo na tržišnim principima su najvećim dijelom subvencionirani iz državnog i lokalnih proračuna za kulturu, ili im je država izravno ili posredno poslodavac. U konačnici to znači da će ti kreativci imati manje honorare, a novac će se samo preko njih preliti iz jednog u drugi segment državnog proračuna.
  5. Ključno je da se ovdje radi o dodatnim davanjima s nikakvim dodatnim „benefitom“ za one koji će te doprinose plaćati. Naime, ti ljudi već plaćaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz njihovog prvog prihoda, i neće im se zbog tog dodatnog plaćanja povećati broj mjeseci radnog staža , a neće im se nimalo poboljšati ni zdravstvena skrb. Utoliko se ovdje de facto radi o svojevrsnom dodatnom porezu, s obzirom da uplata dodatnih doprinosa ničim ne doprinosi poboljšanju njihovog statusa u okviru mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
  6. Ministar financija stalno u javnosti ističe da će se u sklopu ove reforme jedna mjera kompenzirati nekom drugom mjerom, ali iz svega proizlazi da JEDINO kod autorskih honorara ovim prijedlozima nije predviđena apsolutno nikakva kompenzacija, već se direktno iz tih honorara naplaćuju davanja. Dakle, ovom reformom jedino se kod autora radi o direktnom smanjenju prihoda, jer će im isplatitelj honorara automatski obračunati doprinose i uplatiti ih u državni proračun.
  7. Sve to se događa u trenutku kada je proračun za kulturu najniži u povijesti, dakle prostor za državne subvencije kulturnim djelatnicima je dramatično sužen. U okolnostima kada je velika većina djelatnika u kulturi zaista na rubu egzistencije, teško je objasniti zašto se uvodi ova mjera.
  8. A kao što se stalno govori, upravo kultura nas je održala.

 

Zaključno sa svim navedenim tražimo da se donesu porezna rješenja koja će anticipirati razvoj sektora kreativnih i kulturnih industrija. Podsjećamo kako je 2. studenog 2015. Potpisan dokument Izjave o namjeri poticanja razvoja sektora kreativnih i kulturnih industrija od strane sedam ministarstava (u prilogu). Također bi naglasili kako se radi o sektoru koji u obuhvatu Kreativne ekonomije zapošljava 124.000 ljudi što zasigurno, sa svojih 8,9% ukupno zaposlenih radno aktivnih ljudi, nije zanemariva brojka zbog čega se toliko ozbiljne promjene ne smiju napraviti bez simulacije učinka i na ovaj sektor. Zasigurno ne smijemo zaboraviti činjenicu da je sektor kreativnih i kulturnih industrija jedan od najprogresivnijih sektora u smislu izvoza, ali jednako tako i najmobilniji sektor pa tako svoj posao mogu obavljati i van Hrvatske.

Ostaje za vidjeti, ukoliko se usvoje zakonske izmjene, hoćemo li i u narednim godinama svjedočiti „intelektualnom propadanju“ hrvatskog društva kako zbog urušavanja sektora kreativnih i kulturnih industrija tako i zbog masovnog iseljavanja ljudi koji jednako kao liječnici imaju značajan ugled u svijetu i s lakoćom svoj posao mogu obavljati u kulturno razvijenim državama.

 

izjava-o-namjeri-poticanja-razvoja-kreativnih-i-kulturnih-industrija