Peter Biľak multidisciplinarni je dizajner sa sjedištem u Nizozemskoj. Osnivač je tvrtke Typotheque koja se bavi dizajnom tipografskih pisama, tipografijom i brendiranjem. Bez obzira na veličinu projekta – bilo da se radi o dizajnu poštanskih markica, velikih izložbi ili brendiranju – njegov rad odlikuje se potpunom uronjenošću u sadržaj i suradnju s publikom. Radije se uključuje u projekte koji su još u ranim konceptualnim fazama, a mnogi njegovi pothvati stavljaju status quo na kušnju: suosnivač je Dot Dot Dot, temeljnog časopisa za umjetnost i kulturu, kao i časopisa neočekivane kreativnosti, Works That Work, koji je proširio definiciju dizajna i uveo nove modele poslovanja za nezavisne časopise. Suosnivač je Fontstanda, platforme za nove načine otkrivanja i licenciranja fontova, kao i TPTQ Arabica, tvrtke usmjerene na razvoj modernog i autentičnog dizajna arapskih pisama. Dugogodišnja suradnja s koreografom Lukášom Timulakom dovela ga je do pokretanja Make Move Think, zaklade za interdisciplinarnu umjetničku suradnju. Peter piše i predaje diljem svijeta o mogućnostima dizajna.

Budući da je Peter također i član ocjenjivačkog žirija Izložbe hrvatskog dizajna, ovaj je intervju nastao je povodom novog, bijenalnog izdanja Izložbe 23/24.

 

OM:  Za vama je već zavidna karijera, ispunjena brojnim impresivnim i uspješnim radovima, a vaša radoznalost i želja za novim istraživanjima i dalje se itekako osjeća u najnovijim postignućima. Kako ste se počeli baviti dizajnom tipografskih pisama? U kolikoj je mjeri ulogu u odabiru karijere imala ljubav prema pisanoj riječi?

PB: Kao što je to inače s mnogo stvari u životu, u dizajn tipografskih pisama ušao sam iz potrebe. Kako 1990-ih nisam mogao pronaći fontove koji dobro podržavaju slovački, morao sam popravljati i prilagođavati druge. Također sam shvatio da za nove projekte mogu sam mogu napraviti vlastite fontove. Uvijek su me zanimali tekstovi, izdavaštvo i knjige, a za posao su mi nedostajala pisma koja podržavaju razne jezike. Tko je mogao znati da će baš to kasnije postati moj primarni fokus karijere?

 

“Prijevod je ljudska razmjena, a mi smo usredotočeni na prenošenje ideja i svrhe. Isto je i s fontovima – razumijevanje čitatelja je ključno.”

 

 

OM: Oblikovanju pisma u Hrvatskoj posvećuje se sve više pažnje, najviše zahvaljujući sustavnoj edukaciji mladih generacija dizajnera, predvođenih vašim kolegom, Nikolom Đurekom. Na što ćete se usredotočili prilikom žiriranja Izložbe hrvatskog dizajna 23/24? Kako ćete ocjenjivati kvalitetu tipografije u pristiglim radovima?

PB: Trenutno nemam odgovor kako ćemo pristupiti žiriranju radova koje još nisam vidio. To ćemo tek vidjeti. Ipak, mogu reći da se veselim ovom pregledu, iz razloga koje ste opisali. Imali smo redovite studente iz Hrvatske na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Haagu, gdje predajem, i impresioniran sam njihovim vještinama i stavom. Mislim da inspiriraju jedni druge i njihov rad postaje sve vidljiviji. Kritičnu ulogu u prepoznavanju mogućnosti tipografije odigrao je Nikola Đurek.

 

OM: Stvaranje jedinstvenog tipografskog pisma za nacije bogate kulturom i multijezičnošću, komplesan je, ali i nadasve poučan i izazovan proces. November South Asia nagrađivano je tipografsko pismo, dizajnirano za 14 pisama koji se koriste danas u Indiji. Na koji način dolazite do spajanja različitih pisama u jednu jedinstvenu cjelinu? Kako i u kojoj mjeri se mogu zadržati posebnosti i karakteristike svakog pojedinog pisma dok ih je istovremeno potrebno unificirati?

PB: Stvaranje različitih jezičnih verzija fontova uvijek uspoređujem s radom književnih prijevoda. Morate razumjeti čitatelje — razumjeti njihova zajednička iskustva, ono što su navikli gledati i čitati i pronaći način na koji se možete s njima povezati. Prijevod je ljudska razmjena, a mi smo usredotočeni na prenošenje ideja i svrhe. Isto je i s fontovima; razumijevanje čitatelja je ključno. Postoji 14 različitih fontova stvorenih za 14 različitih skupina čitatelja, a pritom se pokušava sačuvati jedinstveni glas izvornog pisma. Pismo ne prevodi niti tumači određene pojedinosti među kulturama. Od tada se naš rad nastavlja, a November sada podržava 36 različitih pisama koji pokrivaju 99% svjetske populacije čitatelja. 

 

 

OM: S druge strane, Typotheque dizajnira i pisma za manji broj govornika koji imaju ponovno neke svoje posebnosti. Takav primjer je pismo dizajnirano za gruzijski jezik koji govori populacija gotovo jednaka Hrvatskoj. Dok je u Hrvatskoj latinica predvladala nad tradicionalnom glagoljicom, u Gruziji tradicijska, povijesna pisma nisu samo baština nego i pisma u stalnoj upotrebi. Na koji način se stoljetne karakteristike pisma translatiraju u suvremeni svijet i kako se snalaze u polju digitalnih medija? Koja su glavna pravila koja se moraju slijediti pri dizajniranju, a koja nam tradicijska pisma čine čitljiva u različitim medijima?

PB: Bavimo se marginaliziranim pismima svijeta, bilo da se radi o gruzijskom ili armenskom, ili čak mnogo manjim slogovnim pismima Kanade ili drugim autohtonim skupinama kao što su Osage ili Cherokee. Ova pisma predstavljaju identitet ljudi i neophodna su za opstanak njihovih govornika. U protivnom bi ih progutale dominantne, stalno rastuće kulture i jezici. U slučaju gruzijskog, egzistencijalna prijetnja je stvarna, jer su mnogi jezici Kavkaza nestali zbog pokušaja rusifikacije. Kao i uvijek, glavno pravilo za pristup marginaliziranim jezicima je aktivno uključivanje izvornih zajednica. Ovo je posebno važno za naš rad u Kanadi, gdje sklapamo posebne dogovore s vođama zajednice.

 

OM: Poput nekakve krovne institucije, nad svim ovim kompleksnim tipografskim sustavima, nalazi se tipografsko pismo Zed, prilagođeno brojnim jezicima i pismima, ali ponajviše korisnicima s različitim oštećenjima vida. Kao što i sami kažete, jedno pismo ne može odgovarati svima, zbog čega je jako važno da je pismo prilagodljivo i da ga mogu koristiti ljudi s različitim potrebama i ograničenjima, na različitim medijima i u drugačijim situacijima. Što je to novo što nudi Zed i što ga to ustvari čini prilagodljivim tolikim različitim potrebama?

PB: Pristup ovom projektu je nov — uključuje laboratorijsko istraživanje, komunikaciju s medicinskim radnicima, ljudima različitih sposobnosti i kultura. Bez presedana je uzeti tako širok pristup, a ipak stvoriti nešto vrlo univerzalno i iskoristivo. Ono što je vrlo važno je da je to i dalje pismo koje je zabavno za korištenje i koje će se svidjeti i uobičajenim korisnicima.

 

 

OM: Ponekad nam se čini da je sve ono što je dobro već izmišljeno i dizajnirano, te se danas samo reciklira na različite načine. Postoji li razlika između dobrog i originalnog dizajna? Na koje načine dizajneri mogu koristiti bogatu riznicu povijesti dizajna tipografije, a da se ne zapetljaju u opasnosti plagirizma?

PB: Kada se samo obrati pozornost na trenutno stanje, vjerujem da, postoji dosta neistraženih područja dizajnerskog rada. Često stvaramo fontove za jezike za koje nikada ranije nisu rađeni. Svi samo obraćaju pozornost na ono što rade ostali, a ne i na ono što treba učiniti. Na ovaj način imamo stotine tisuća fontova za latinicu i nijedan funkcionalni font za slogovno pismo. Osobno me zanima utjecaj dizajna i smatram da je  pozitivan učinak lakše ostvariti kada se bavite neistraženim područjima dizajna, nego kada radite u području gdje tisuće drugih već rade taj isti posao. Mnogo izvrsnog dizajna rezultat je konstruktivne frustracije trenutnom situacijom. Umjesto da se žale, dizajneri preuzimaju širu odgovornost i stvaraju nove stvari.

 

 

OM: Zanima me kako započinjete dizajnirati jedno pismo. Sami ste pisali o važnosti tipografske igre, a nedavno ste u Typothequeu, proizveli idealan sketchbook. U kojoj mjeri je i dalje, bez obzira na sve dostupne alate, skiciranje i danas jako važno?

 

PB: Zbog ograničenog vremena i puno posla, usredotočeni smo na brzu iteraciju, a ideje se najbolje pronalaze kad se stave na papir. Svake godine koristim mnogo blokova za crtanje. Stvaranje bloka koji mi odgovara čini i moj rad boljim.  Svi projekti počinju kao jednostavne bilješke i blesave ideje, dok neki prežive početnu fazu i sazru u nešto opipljivo.

 

 

OM: Vaša usmjerenost na detalje i ljubav prema tipografiji mogu se opaziti i u vašoj izjavi da je dizajn čuvenog časopisa Works That Work započeo dizajniranjem tipografskog pisma, odnosno da je čitav dizajn časopisa nastao oko pisma Lava. Mora li takvo pismo djelovati “ozbiljno” i “strogo” da bi naglasila vrijednost teksta i sadržaj časopisa ili je ovakvo tumačenje pogrešno i staromodno?

PB: Lava, pismo stvoreno za časopis, odredilo je ton i smjer projekta. Nakon što je stvorena osnova, bilo je lakše osmišljavati različita izdanja (tiskana, digitalna i hibridna). Htjeli smo se svidjeti ne-dizajnerima, pa smo izbjegli pretjeranu modernost i pomodnost. Umjesto toga napravili smo časopis koji je pouzdan i pragmatičan.

 

“Promjenjiva priroda naše profesije najuzbudljiviji je dio posla. Da bismo bili relevantni, moramo obratiti pozornost na ono što se događa oko nas.”

 

 

OM: Spajanje dizajnera i umjetnika koji razmjenjuju svoja znanja, iskustva i talente dovodi do jedinstvenih kreacija. Iz današnje perspektive, ovakav je način stvaranja umjetničkog djela sasvim očit i logičan. S druge strane, vama je uspjelo spojiti dvije naizgled nepspojive discipline.  Što ujedinjuje ples i tipografiju i kako se jedno nadovezuje na drugo?

PB: Ples je moja druga strast, ali prilično je odvojen od ostalog posla. Kada bih htio, mogao bih pronaći sličnosti između dizajna i izvedbene umjetnosti — oboje trebaju publiku da bi postojali i oboje koriste ritam za organiziranje zasebnih elemenata. Ipak, radije ih vidim neovisne, neokrhnute drugim disciplinama i očekivanjima. Posljednjih dvadeset godina surađujem s koreografom Lukášom Timulakom na konceptima modernih plesnih predstava za kazališta, razmišljajući o tome kako se povezati s publikom diljem svijeta.

 

OM: Platforma Fontstand savršeno odražava vrijeme sveprisutnih streaminga i pretplata na različite digitalne usluge. Fontstand odgovara potrebama suvremenih dizajnera kojima je važna dostupnost velike količine kvalitetnih fontova u svakom trenutku. Kako funkcionira platforma i za što se sve može koristiti?

PB: Fontstand je pokušavao odgovoriti na pitanja koja sam dobivao od prijatelja i stranaca. Neki su se žalili na cijene fontova. Drugi su se žalili da su morali kupiti fontove kako bi ih isprobali. Zbog toga smo stvorili sustav u kojem se, odmah i na nekoliko sati, mogu isprobati kompletni fontovi. Umjesto smanjivanja cijena, osmislili smo način njihovog prijenosa na računalo kako bismo ograničili trajanje korištenja. Dakle, kada netko koristi fontove samo mjesec dana, plaća samo djelić redovne cijene. Od tada smo iste fontove uveli na iPade, pokrenuli uređivačku platformu i počeli organizirati godišnju konferenciju o dizajnu. Sljedeći put se konferencija održava u našem rodnom Den Haagu.

 

OM: Typotheque je nedavno proslavio 25 godina postojanja retrospektivnom izložbom. Što se promijenilo od početaka firme i što donosi budućnost?

PB: Sve se promijenilo. Počeli smo u vrijeme CD-ROM-ova, uzbuđeni mogućnostima weba; nije bilo društvenih medija, niti pametnih telefona. Danas raspravljamo o ulozi umjetne inteligencije u kreativnoj industriji. Promjenjiva priroda naše profesije najuzbudljiviji je dio posla. Da bismo bili relevantni, moramo obratiti pozornost na ono što se događa oko nas.