Izložba Dizajner sakupljač: Prirodni materijali inspirirani tradicionalnim obrtima predstavlja nam projekt mladih dizajnerica Ele Meldžić i Andreje Lovreković temeljen na istraživanju tradicionalnih obrta u sjevernim dijelovima Hrvatske (okolica Lepoglave i Koprivnica), prije svega u obradi rogoza, ali i drugih prirodnih sirovina, i implementaciji tako stečenih znanja u oblikovanju novih, biokompozitnih materijala. No izložba sadrži mnogo više od onog što se da naslutiti iz tih osnovnih postavki projekta, narativnog je karaktera i sama je priča koju nam ona pripovijeda mnogo važnija i dalekosežnija od predstavljenih materijalnih artefakata.

Izložba nam govori ne samo o inovativnim materijalima koji potencijalno vode održivijoj proizvodnji manje štetnom za okoliš, nego poetično ilustrira put do njih, upoznajući nas s rogozom i njegovim specifičnostima i načinima iskorištavanja, s načinom života koji prakticiraju Elini i Andrejini sugovornici, o njihovoj ulozi i odnosima unutar lokalne zajednice, te naravno metodologijom (ili skicom metodologije) koja povezuje dizajn i lokalne obrte na smislen, produktivan i inspirativan način.

Projekt me je zaintrigirao, naravno, svojom temom, ali još više zbog konteksta u kojem je nastao, gdje mi se čini da je on na neki način dijete vrlo vibrantnog trenutka na hrvatskoj dizajnerskoj sceni u kojem ne samo da nastaju mnoge vrlo zanimljive inicijative na raznim frontovima, od institucionalnih do izvaninstitucionalnih, nego one doista ostavljaju određeni trag, imaju svoje nasljeđe, granaju se u nove i nove projekte, šire se i zaživljavaju na novim mjestima. Konkretno, Dizajner sakupljač jednim dijelom ima svoj korijen u inovativnoj dizajnerskoj edukaciji koja se provodi na Studiju dizajna i koju posljednjih godina pratimo i u radu HDD galerije, štoviše, Andreja Lovreković bila je jedna od autorica izložbe Dizajn u kontekstu razvoja tehnologije – Biodizajn (2020.), a obje su sudjelovale i u projektu i izložbi Treći primjer sa Studija dizajna: Rešetke nisu prepreke (2018.). a recentnoj Izložbi hrvatskog dizajna 21/22, Andreja Lovreković je dobila posebno priznanje HDD-a za rad Paljetkovanje (2020.), koji se u velikoj mjeri bazira na istim postavkama na kojima leži i Dizajner sakupljač.

Drugi dio dolazi pak iz konteksta interdisciplinarnog međunarodnog projekta MADE IN, koji se bavio međuodnosima dizajna i tradicionalnih obrta, arhiviranjem obrtničkih znanja i perspektivama njihove buduće suradnje – u sklopu platforme MADE IN autorice su sudjelovale u jednom od modula radionice Superlocal, Crafting the Everyday pod vodstvom Andrea de Chirica, što je rezultiralo radom Bulrush Talks (Rogoz priča), koji je u osnovi sama konceptualna i istraživačka jezgra projekta koji sada predstavljamo na izložbi.

Već ovim kratkim osvrtom na njegovo zaleđe naziru se njegove bazične konture. Prvo vrijedi naglasiti kako nije riječ o radu koji za svoj fokus ima gotovi predmet, kamoli proizvod pripremljen za masovnu industrijsku proizvodnju. Umjesto toga, Dizajner sakupljač nam u svom punom kapacitetu ukazuje na istraživački aspekt dizajna, na njegovu projektivnu i interdisciplinarnu prirodu, a svojom temom i na volju, težnju, čak i nužnost sistemske, a ne tek partikularne dizajnerske intervencije u našu stvarnost, naše okruženje. Drugo, ovaj projekt otvara nam dvije međusobno nasuprotne perspektive: s jedne je strane sav usmjeren na prošlost, na tradiciju, konkretno tradiciju ručnog obrta u ruralnim sredinama, posljedično čak i na tradiciju usmenog pripovijedanja i prijenosa znanja; s druge strane sasvim je jasno u svakom njegovom segmentu da je nogama čvrsto u sadašnjosti, a očima usmjeren ka budućnosti u kojoj, tko zna, možda upravo znanja kakva se prikupljaju putem ovog i sličnih istraživanja budu ključan preduvjet našeg preživljavanja.

Dakako da je recentni revival interesa, naročito interesa dizajnera za tradicionalne obrte, obojen tonom nostalgije i romantiziranja, ali on je nesumnjivo i izraz svojevrsne strepnje i anksioznosti spram svijeta koji je na putu iscrpljivanja svojih prirodnih resursa i samouništenja u destruktivnom neprekinutom ciklusu hiperpotrošnje. U tom smislu, Dizajner sakupljač također nije tek dizajner u samozavaravajućoj potrazi za nekim jednostavnijim i sretnijim vremenima – naprotiv, svjedočanstva koje su autorice prikupile ukazuju i na izuzetno težak život ljudi koji su generacijama živjele od sakupljanja i obrade rogoza – nego dizajner u potrazi za boljim razumijevanjem našeg odnosa s prirodom, te jednako tako razumijevanjem života u zajednici. Projekt Andreje Lovreković i Ele Meseldžić je opsegom mali, ali u kontekstu rapidno ubrzavajućeg niza prirodnih katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama, i jednako rapidnog raslojavanja društva, upravo pitanja prirode tih odnosa, odnosa s našim prirodnim okruženjem i ponovnog otkrivanja smisla za zajednicu, zapravo su ključna pitanja.