Knjiga je objavljena ubrzo nakon što je Dragiću dodijeljena Nagrada za životno djelo 32. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb, te mu je time odano priznanje za filmski rad, već ovjenčan mnogobrojnim svjetskim nagradama, uključujući one na festivalima u Annecyju, Oberhausenu i drugdje, pa i nominaciju za Oscara 1972. za film Tup-tup. Kako bi se dao uvid u opus ovog polivalentnog umjetnika, knjigu otvara detaljan timeline koji stavlja Dragićevu dizajnersku i ilustratorsku karijeru u kontekst s onom filmskog autora, karikaturista i autora stripova.

Dizajn knjige: Sara Pavleković Preis

Glavni tekst autora Marka Goluba detaljno analizira Dragićeva dizajnerska i ilustratorska ostvarenja, a ispresjecan je komentarima samog Dragića na pojedine radove. Slijedi niz vizualnih poglavlja koja obuhvaćaju plakate, naslovnice i ilustracije knjiga, časopise, oblikovanje maskota i ambalaže, te sličice iz nekih od najzanimljivijih animiranih reklama i televizijskih špica i jingleova, a knjigu zaključuje tekst Željka Serdarevića koji tumači Dragićev odnos prema vizualnoj dimenziji teksta, pisma i slova. Knjigu možete naručiti emailom na hdd@dizajn.hr, ili kupiti u Hrvatskom dizajnerskom društvu, Boškovićeva 18 u Zagrebu.

Naslovnice knjiga Biblioteke Vjeverica nakladničke kuće Mladost, 1970-e i 1980-e

Iz predgovora knjige:
“Ako bismo morali objasniti specifi­čan značaj Nedeljka Dragića kao grafič­kog dizajnera i ilustratora u samo jed­noj rečenici, onda treba reći da je riječ o čovjeku čiji su dizajn i ilustracija oblikovali djetinjstvo generacija koje su odrastale u Hrvatskoj i Jugoslaviji između 1960-ih i početka 1990-ih godina. Drugim riječima, težina Dragićevog rada u ovom polju ne proizlazi iz usko strukovnih standarda, iz njegove neosporne vještine, iz neke odre­đene estetike i stila, nego iz činjenice da je taj rad bio utkan u svakodnevne živote toliko ljudi – ako ste čitali, ili su vam čitali knjige, ako ste gledali televiziju, ako ste šetali uz police sa slatkišima, sigurno ste vidjeli neku Dragićevu maskotu, ilustra­ciju s ambalaže, reklamu, plakat itd.

Foto: Monika Džakić

Građa predstavljena u ovoj knjizi dio je kolek­tivnog sjećanja generacija – slavni Zagi (maskota Univerzijade ’87), naslovnice Biblioteke Vjeverica, popularna izdanja Mladosti i Školske knjige, pakiranja žvaka­ćih guma (Tin i Tina), dječje hrane (Bebi­papa, slatkiši tvornice Sloboda Osijek), stotine animiranih TV reklama i špica. U kontekstu povijesti animiranog filma u Hrvatskoj Nedeljko Dragić odavno ima visoko mjesto, namjera ove knjige je poka­zati kako jednako takvo mjesto zaslužuje i u kontekstu grafičkog dizajna i ilustracije.

Fotografije knjige: Monika Džakić

Najveći dio tekstova i vizualnih mate­rijala koje knjiga sadrži bio je prikupljen za potrebe izložbe Nedeljko Dragić: Dizajn i ilustracija 1969 – 1991. održanoj u veljači i ožujku 2021. u HDD galeriji. Ona je sama bila rezultat komunikacije, a potom i tijesne suradnje s Veljkom Krulčićem koji upravlja Dragićevim arhivom, te je te iste godine i sam u istom prostoru kurirao izložbu o Dragićevom stripu Tupko. Bez Krulčićeve i Dragićeve otvo­renosti, povjerenja, velikodušnosti, zna­nja i pažnje ni knjiga ni izložba ne bi bile moguće. Radom na izložbi, sloj po sloj nam se otkrivao Dragićev svijet bez­granične imaginacije i nepredvidljivog smisla za humor, svijet koji je upravo putem dizajna i ilustracije postao i naš svijet. Znali smo da će izložba privući interes brojne publike čak i u uvjetima pandemije, ali euforičan odjek koji je na kraju imala nismo mogli predvidjeti – uz sve mjere opreza, bez ikakvog služ­benog otvorenja, bila je to jedna od naj­posjećenijih koje smo ikad održali.

Dan kad je kidnapiran papa, plakat, Satiričko kazalište Jazavac, 1976

Još jedna važna osoba u realizaciji ove knjige bio je Željko Serdarević, koji je nesvjesno posijao njeno sjeme dizaj­nirajući i su-uređujući knjigu Nedeljko Dragić – Čovjek i linija Midhata Ajano­vića Ajana, u koju je ubacio jedno vizu­alno poglavlje o Dragićevom dizajnu i ilustraciji. Saznavši da radimo na ovoj knjizi, Serdarević je sam predložio da za nju napiše novi tekst o asemičkim rukopisima Nedeljka Dragića. Taj tekst, koji donosi jedan drukčiji, iznimno pronicav pogled na Dragića, nalazi se na kraju ove knjige. Treći glas koji protječe među reproduciranim radovima je glas samog Nedeljka Dragića – rečenice i čitavi odlomci koje donosimo kao komentare uz pojedine radove izvučeni su iz intervjua s Dragićem, snimljenom za vrijeme trajanja izložbe i objavljenom u sklopu HDD-ovog programa Dizajn.tv.

Foto: Monika Džakić

U tom, kao i u nekim prijašnjim razgovorima, Dragić kaže ‘linije su moja slova’, nesvjesno odzvanjajući sličnu misao Miltona Glasera (‘crtanje je mišljenje’). Ta rečenica ima mističnu snagu, nosi neku duboku istinu o tome kako kreativni proces umjetnika, ilustratora i dizajnera nije usmjeren na to da reproducira stvarnost, nego da u nju pronikne, savine ju i rekreira. Upravo o tome svjedoči narednih 200 stranica, slovo po slovo, vrtoglavu liniju po liniju.

Muholovka, plakat, Kazalište Komedija, 1976

Iz teksta Željka Serdarevića:
“Dragićev genij se iskazuje kroz iznimno umijeće izražavanja ideja slikom bez riječi, stoga tekst na njegovim plakatima nerijetko djeluje kao balast. Nadalje, plakatima na kojima je preko Dragićevog crteža dodan neosobni sanserifni slog ponekad manjka likovne usklađenosti tipografije i slike. Najuspjeliji su mu zato radovi na kojima je sve informacije ispisao vlastitom rukom (Ivan od leptira, 1976; Muholovka, 1976; Šala, 1984), a posebno su upečatljivi oni plakati na kojima su rukom crtana slova glavni element kompozicije. (…) Međutim, njegov golemi intermedijalni opus traži više od letimičnog pogleda i otvoren je za raznovrsna tumačenja. Širenjem analitičkog rakursa na animirane filmove, karikature i nenamjenske grafike moglo bi se tako ustvrditi — i time proturječiti dijelu dosad navedenog — da dizajneri mogu od Dragića najviše naučiti udubljivanjem u njegov osobiti odnos prema jeziku, pismu i slovima.”

15. svjetski festival animiranih filmova (Animafest), špica, 2002, 60’’

Iz teksta Marka Goluba:
“Dragićeva karijera u području namjenskog animiranog filma je internacionalna od kasnih 1960ih, a njegov stil, estetika, način razmišljanja i rada nije se značajno mijenjao niti je varirao u pristupu i kvaliteti između filmova za domaće i strane naručitelje. Svojom brojnošću ovi radovi mnogostruko nadmašuju Dragićev umjetnički animiranofilmski opus, a riječ je o čak i umjetnički mnogo ambicioznijim ostvarenjima nego što bismo očekivali iz konteksta, primjerice, oglašavanja. U njima Dragić kao da testira – ili u nekim slučajevima reciklira – mnoge od postupaka koje koristi u svojim umjetničkim crtanim filmovima. Dragićeve reklame, špice i jingleovi frenetični su, bučni, ekstremno dinamični, drže gledatelja budnim u svakoj sekundi svog trajanja, što je upravo ključno za te medijske forme, a uvijek mu daju i mnogo više od obične informacije, zavođenja ili nagovora – oni stimuliraju maštu, bujaju nam pred očima. Kao i u svojoj umjetničkoj filmografiji, Dragić u reklamnom filmu koristi disciplinu i jezgrovitost razmišljanja vrsnog karikaturista, njegov glavni instrument je geg, efektan, nepredvidljiv štos intelektualno brži od samog gledatelja, reduciran samo na bitno, bez ijednog suvišnog detalja te upravo idealan za kratke forme od svega nekoliko sekundi do pola minute. Tih nekoliko trenutaka u kojima vam zgrabi pažnju i ne pušta ju. I tako stotine puta.”

Službeni plakat Univerzijade ’87 u Zagrebu, dizajn maskote: Nedeljko Dragić, vizualni identitet: Dušan Bekar