Dvojezična monografija BEKAR: Preludij prati stvaralačku odiseju utjecajnog art direktora Dušana Bekara, pripadnika razvojne linije hrvatskog grafičkog dizajna druge polovice dvadesetog stoljeća. Izrastao na temeljima internacionalnog modernizma Bekar je svoj put započeo 1949. godine u agenciji Ozeha kao osamnaestogodišnjak, a narednih je pet desetljeća razvijao jedinstveni leksik sačinjen od ilustracija, tipografije, kaligrafije, fotografije i trodimenzionalnih objekata.
Cjelovite projekte poput vizualnih identiteta, grafičkog opremanja proizvoda, oglasnih kampanji Bekar je razvijao u kontinuitetu za različite klijente s ovih prostora (Bagat, Borovo, Fotokemika, Ghetaldus, Kreditna banka Zagreb, Labud, Marles, MTČ, Neva, RIS, TEŽ, Uljanik, Univerzijada ‘87, Upin, Velebit, Željezara Sisak itd.) kao samostalni autor i u suradnji s velikim marketinškim agencijama. Njegova konceptualna vizualna rješenja čvrsto su ukorijenjena u kolektivnom sjećanju, a neka od njih nastala za klijente Galeb, HEP, INA, Petrokemija, Podravka, Saponia ili poznate brendove poput Borosane i Startasa živo su prisutna u našoj svakodnevici i dan danas.
Bekarov opsežan rad, tek zagreban ovom publikacijom, predstavljen je putem 250 selektiranih radova na 160 stranica. Autori tekstova su Ksenija Foretić, Marko Golub, Alira Hrabar Bekar i Irma Puškarević, koji iz različitih kutova pristupaju fenomenu Dušana Bekara — daleko poznatijem po svojim legendarnim dizajnerskim rješenjima nego po imenu. Knjiga je nastala temeljem uvida u obimnu sačuvanu arhivsku građu koja uključuje primjere radova od idejne do izvedbene faze, autorske ugovore i prepiske, kućnu biblioteku i foto dokumentaciju. Objavljena je uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i tvrtke Igepa Plana.
Iz teksta “Ozbiljno zaigran”, Ksenije Foretić:
“Crni kvadrat na žutoj podlozi kompleksno je minimalističko rješenje koje predstavlja fotopapire tvrtke Fotokemika. Kolorizam koji autor koristi stvara vrlo intenzivan kontrast – svjetlog i tamnog, toplog i hladnog, boje i neboje, uz intenziviranje dojma zbog luminiscentnosti svojstvene žutoj. Svaki kvadrat pritom djeluje kao kadar, ritmizirani niz koji vodi u dubinu i gotovo priziva zvuk okidanja fotoaparata. Istu temu predstavlja na sasvim drukčiji način, nizanjem monokromatskih ploha nepravilnih kvadrata koji se izmjenjuju u gradacijama tonova, u uredno nepravilnim smjerovima vode u dubinu ili iz dubine, do snažnog tematskog i kolorističkog zaključka, siluete čovjeka u pozi fotografa u akciji, na žutoj podlozi najmanjeg nepravilnog kvadrata. Silueta koju postavlja već je poznati anonimni junak brenda, tajanstveni fotograf koji mijenja poze, jasno sugerira tko je, što radi i zašto je ovdje, čovjek koji daje mjeru prostoru, ali i igra važnu ulogu u komunikaciji. U ovom slučaju toliko važnu da je postavljen na veliku pozornicu u središtu zbivanja jednoga grada, na krov zgrade na zagrebačkom glavnom trgu, tadašnjem Trgu Republike.. I s tog mjesta godinama komunicira s publikom, uperena fotoaparata, privlači pogled i podsjeća na majstora koji ovaj put vrlo konkretan arhitektonski prostor oživiljava imaginarnim likom. ”
Iz teksta “Dušan Bekar – dizajniranje fotografskim postupcima”, Marka Goluba:
“Kroz čitavu svoju aktivnu karijeru dizajnera Dušan Bekar radi u bliskom doticaju s fotografijom u širokom rasponu njenih pojavnosti – od elementarnih procesa koji ne uključuju korištenje fotografske kamere, preko lukavih kombinacija crteža, pedantno izrađenih maketa, fotografija i kolaža, do ekstremno pažljivo aranžiranih prizora proizvedenih u kameri, s minimalnim naknadnim intervencijama. Znatan dio Bekarovog arhiva čine različiti eksperimenti s fotografijom, ili eksperimenti s „prevođenjem“, transformacijom vizuala izvorno dobivenih drugim sredstvima putem fotografskih procesa. (…) S postupno prikupljenom dobrom fotografskom opremom, aparatom za uvećavanje i malim kućnim laboratorijem, Bekar je fotografiju redovito koristio i kao instrument kojim je „pročišćavao“ grafičke predloške dobivene drugim sredstvima, ili ih pak spajao s drugim predlošcima, stilizirao ih i oneobičavao. Sve ono što se u posljednjih tridesetak godina vrlo jednostavno radi uz pomoć digitalnih alata za obradu slika, Bekar je od 1950-ih radio uz pomoć fotografije i fotografskih postupaka.”
Iz teksta “Varijable neprikazivog”, Alire Hrabar Bekar:
“Promatrajući Bekarov rad krećemo se u širokom rasponu kategorija od lingvističkih do svojstvenih mediju fotografije i filma poput vremenskog sažimanja, kadriranja, rakursa. Prostor slike u pravilu tretira kao sekvencu – isječak. U kontekstu kadriranja slike primjećujemo da koristi najčešće bliski ili srednji plan iz rakursa promatrača, a ambijent je samim time sporedan i svodi se često na podlogu iz jedne boje. Kako sve vidimo kao jedan isječak – trenutak, to što vidimo čini nam se pomalo nadrealnim bez jasno naznačenog uporišta. Promatrajući takve prizore usmjereni smo samo na ono što jasno vidimo. I tu kreće Bekarova suptilna igra s vremenom… S jedne strane, on omogućuje korisniku brzi prihvat poruke, što znači da je dostupna i lako pamtljiva. Međutim, poigravajući se s dinamikom prijenosa poruke, stvara dodatno vrijeme za njeno dublje čitanje, što postiže raznim tehnikama usmjeravanja naše pažnje poštujući zakonitosti medija. Je li to mišljeno?”
Iz teksta “Bekarova slova” Irme Puškarević:
“Kroz pregled dokumentacije uspjela sam ustanoviti da je Bekarov svestrani opus rada zasnovan na propitivanju raznih stilova i trendova kao i na činjenici da nije zazirao od novih tehnoloških postupaka. To je doprinijelo da unese dozu duhovitosti i efikasnosti kod oblikovanja slovnih znakova. Koristeći se kaligrafijom, slikarskom tehnikom, ilustracijom i tipografijom daje formu vizualnim komunikacijama kroz slovne znakove koji imaju odjek u potrošačkoj svakodnevici i postaju sastavni dio vizualne kulture. (…) Ne samo da je poznavao funkcionalne aspekte slovnih znakova, pisma i tipografije već i njihovu retoričku (ekspresivnu) stranu. Bio je upućen u to da vizualna reprezentacija jezika pospješuje značenje vizualne poruke. Čini se da za njega slovni znaci nisu predstavljali samo strukturalnu komponentu kompozicije nego i značajan element koji prenosi upečatljiva konotacijska značenja. Ovako smislena integracija slova u sklopu komercijalnih i nekomercijalnih kompozicijskih rješenja osnažuje njegov rad i pomaže da verbalne i vizualne komponente dizajna koegzistiraju u harmoniji, prenoseći publici poruku na efektan način.”
