Kustosi nastupa na ovogodišnjem Trijenalu su arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić, ujedno i selektori 56. zagrebačkog salona. Nacionalni izložbeni nastup Hrvatske na međunarodnoj izložbi koja se odvija pod temom „Unknown Unknowns. An Introduction to Mysteries” organiziraju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Udruženje hrvatskih arhitekata.
Instalacija „Mirror / Mirror“ zamišljena je kao sublimacija i prostorna redukcija izvorne izložbe 56. zagrebačkog salona, optimizirana za postavljanje u novom kontekstu. Autori/ice čiji su radovi uvršteni u izložbeni nastup prozvani su nadolazećim glasovima, a oni su Irena Bakić, Tajana Levojević, Rudolf Martinović, Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković, Kristina Škrokov, Mirna Udovčić te Zrinka Visković.
Arhitektonski postav instalacije „Mirror / Mirror“ u prostorima Palazzo dell’Arte potpisuju Antun Sevšek i Damir Gamulin, autorski radovi nadolazaćih glasova reinterpretirani su u formu višeminutne repetitivne video izložbe autora Ivana Slipčevića, a prate je zvučni efekti autora Jakše Kalajžića.
Izjava kustosa Lee Pelivan i Tome Plejića: „Zatečeni u sumornom, bezstrasnom svijetu višetračnih autoputeva nakon pandemijskih lockdown-ova, nadolazeći glasovi prikazuju sedam urbanih arhitektonskih projekata koji ispituju dileme uporabe – zlouporabe – napuštanja – ponovnog korištenja – odbacivanja prostora, propitujući krajnje mogućnosti, uloge i granice suvremene arhitekture i urbanizma.“
Izjava autora postava Antuna Sevšeka i Damira Gamulina: „Organizirana kao konstrukt sazdan od ovješenih multimedijskih ravnina i reflektirajućih površina te izgrađena kao matrica velikoformatnih LCD ekrana, ova instalacija sažima postojeći izložbeni prostor, stvarajući prenaglašeno stanje gledanja i uranjajući posjetitelje u sveobuhvatnu baražu slika, zvukova i odraza. Međusobno povezani ekrani izgrađuju predimenzionirane arhitektonske prizore izuzetno visoke rezolucije, oblikujući prezasićeno i vibrantno komunikacijsko sučelje. Reducirana veličina same instalacije je tako kompenzirana intenzitetom konzumiranja prikazanog sadržaja, dok je nečitkost prikazanog totaliteta pojedinih radova ublažena povećanom jasnoćom i veličinom izdvojenih detalja.“
Kustoska koncepcija nastupa: Lea Pelivan i Toma Plejić
Nadolazaći glasovi_izlagači: Irena Bakić, Tajana Levojević, Rudolf Martinović, Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković, Kristina Škrokov, Mirna Udovčić, Zrinka Visković
Postav izložbe: Antun Sevšek (arhitektura) i Damir Gamulin (oblikovanje i vizualni identitet)
Video izložba: Ivan Slipčević
Dizajn zvuka: Jakša Kalajžić
Organizacija izložbe i nastupa: Udruženje hrvatskih arhitekata
Kordinacija i produkcija nastupa: Iva Martinis i Frano Petar Zovko
Koordinator tiskanih izdanja: Ana Bedenko
Komunikacija s medijima i društvene mreže: Ivan Dorotić /
Facebook facebook.com/mirror.mirror.triennale
Instagram https://www.instagram.com/mirror_mirror_triennale/
Hrvatski nastup na službenoj stranici trijenala https://triennale.org/en/events/croatia-mirrormirror
O Milanskom trijenalu:
Izložbena manifestacija Milanski trijenale odvija se u Milanu u prostorima institucije muzeja dizajna i umjetnosti Triennale di Milano. Trijenale je inicijalno utemeljen u Monzi 1923. godine kao bijenalna izložba umjetnosti i dizajna, a od 1933. se održava u Milanu, s formatom održavanja svake tri godine. Triennale di Milano je jedna od vodećih europskih kulturnih institucija, koja kroz svoje programe i manifestacije nastoji prenositi složenost suvremenog svijeta kroz mnoštvo umjetničkih formi: dizajn, arhitekturu, vizualne, scenske i izvedbene umjetnosti. Cilj institucije i manifestacija koje se pod njome događaju je pronaći šire i inovativnije načine razmišljanja, spajajući iskustva različitih kultura i jezika na jednom mjestu i u određenom trenutku. Milanski trijenale je usmjeren na propitivanje kreativnih i inovativnih praksi unutar područja dizajna i umjetnosti, potičući interdisciplinarni pristup temi te tražeći mjesta dodira i preklapanja dizajna i arhitekture, umjetnosti i tehnologije, znanosti i obrazovanja, omogućujući tako izravnu interakciju izlagača i posjetitelja.
23. međunarodna izložba, čija je kustosica Ersilia Vaudo (astrofizičarka i glavna voditeljica raznolikosti Europske svemirske agencije) zamišljena je kao prostor otvorene rasprave i usporedbe, s mogućnošću spajanja različitih iskustava, kultura i perspektive. Tematska izložba „Unknown Unknowns. An Introduction to Mysteries.“ pokušat će odgovoriti na niz pitanja o tome što još uvijek “ne znamo da ne znamo” u različitim temama: od evolucije gradova do oceana, od genetike do astrofizike. Osim projekata direktno naručenih kao odgovori umjetnika/ica na tematsku izložbu, kroz nacionalne nastupe će se, osim Hrvatske, predstaviti i Austrija, Burkina Faso, Cipar, Češka, Demokratska republika Kongo, Francuska, Gana, Kenija, Kina, Lesoto, Meksiko, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Srbija i Ruanda.
https://triennale.org/en/23rd-international-exhibition
Izjave nadolazaćih glasova_izlagača / opisi radova:
Irena Bakić – „Revitalizacija opskrbnog centra Zapruđa“
(diplomski rad, mentor: Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Izgrađeni prostor – centar naselja – određen je ideologijom svoga vremena. Novi sloj javnih sadržaja širi se neizgrađenim prostorom, podzemljem. Ispražnjena kuća, tri sobe s hodnikom, stvara nove slike povijesnog mjesta. Volumeni upuštenih soba izrastaju iz zemlje, zauzimajući dijelove nekadašnje pješačke površine. Oduzeto nadoknađuju scenografijama; sobe su jednako naseljene i promatrane. Niz je novih mogućnosti. Void garaže međuprostor je dvaju hodnika. Streha modernističkog krova udvostručena je.
Tajana Levojević – „Dom(a)“ – Velika nagrada 56. salona
(diplomski rad, mentorica Ivana Ergić, AF Zagreb)
Dom(a) je istraživanje života ulice i stambenog naselja. Projekt preispituje trenutačne domete urbanističkih alata, razmatra može li se pojedinačnim djelovanjem utjecati na sliku grada te dodiruje pitanje stvarnih potreba stanovanja. Na parceli, u ulici i naselju bilježe se rješenja, problemi i atipičnosti koje su toliko brojne i specifične da su postale način življenja, te se ugrađuju u rješenje. Projekt je sastavljen od četiri dijela: bilješke s terena, pravilnik, priručnik i terenski vodič.
Rudolf Martinović – „Upojni zdenac Mosta mladosti: Renaturacija izgubljenog rukavca rijeke Save“
(diplomski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Oborinska voda ispušta se poput kiše u prostor natkriven konstrukcijom mosta. U zidovima od nedostatno miješanog betona pojavljuju se „okupabilne“ niše i otvori atrija. Privremena intervencija prolazi put preobrazbe arhitekture u krajolik. Giardino segreto prvo nastanjuje vegetacija, a tek potom čovjek. Projekt preispituje mogućnost društvenog doprinosa arhitekture na način ustezanja od građenja i propuštanja prilika za potpunom racionalizacijom prostora. Renaturacija prostora doima se ispravnim sredstvom za postizanje kompromisa između uplitanja i nečinjenja.
Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković – „Paths”, Zürich, Švicarska
(samoinicirani rad)
Nekontrolirani infrastrukturni razvoj Züricha 1970-ih rezultirao je perifernim uvjetima na gotovo središnjim lokacijama. Kako bi se dani potencijal jednog takvog mjesta iskoristio i oživio, predlaže se privremena arhitektonska struktura na slijepom odvojku vijadukta rijeke Sihl. Kao veza zastarjelog dijela vijadukta autoceste s pješačkim stazama, predložena građevina bi proširila javni prostor i prožela ga višestrukim narativima. Također bi to mjesto trajno ucrtala na kartu Züricha, dijeleći svoju monumentalnu snagu sa svim njegovim građanima.
Kristina Škrokov – „SPORT + BJELOVAR”
(studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Najveći silos industrijskog kompleksa „Prerada” u Bjelovaru postaje gradsko kupalište. Od postojeće armiranobetonske konstrukcije uklanja se unutrašnjost i krov, a zadržava vanjska opna silosa. U unutrašnjosti se formiraju bazenske dvorane i ozelenjeni atrij. S vanjske strane silosa laganom čeličnom konstrukcijom nastaje opna koja formira dodatne opslužujuće prostore dvorana. U široj slici grada, silos koji izvire iz perivoja, obavijen je magličastom vrevom ljudi i ptica.
Mirna Udovčić – „Sportski centar s bazenom na Pećinama u Rijeci“
(studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Materijal dvorane je armirani beton. Zid debljine 240 cm je slabo armiran i udovoljava zahtjevima fizike zgrade. Debljina zida postaje dubina prostora. Ventilacija se nalazi unutar mase zida. Masa se dubi i stvara specifičnu geometriju koja se ponavlja na stropu iste debljine. Stvaraju se niše koje su protuteža prostornom jedinstvu dvorane. Ekstrovertirane su prema unutrašnjosti, a introvertirane prema vanjskom prostoru. Unutarnje lice dvorane ima glatku kožu keramičkih pločica.
Zrinka Visković, Filmski grad Mejaši u Splitu
(diplomski rad, mentor Saša Begović, FGAG Split)
Krajolik koji istovremeno pokazuje i prirodne i umjetne uvjete: vezu između urbanog i prirodnog. Novi topološki identitet mjesta u odnosu na postojeći. Nešto novo i donekle već prisutno. Praznine (krateri) drže vanjsku filmsku kulisu, definiraju odnos starog i novog, istovremeno jasno i precizno stvarajući novi organizam, metabolizam sposoban reagirati i prilagođavati se vremenu. Filmski grad (kao virtualni hologram) tada postaje prostor javne namjene. Dvosmislen, umjetan, neizvjestan.
Mirror Mirror_Nadolazeći glasovi_radovi