Iz teksta Svena Sorića:
Domaća dizajnerska publika stekla je tokom proteklog desetljeća opsežan uvid u dizajn za nezavisnu kulturnu scenu — ne samo kroz neizostavnu publikaciju Dizajn i nezavisna kultura,[1] već i kroz izložbe koje su se u upriličile u HDD galeriji. Bilo da govorimo o začecima takvih praksi u 80ima (recentna izložba Kunst ist Zeitlos, Europa Endlos Nove Evrope), autorima koji žive kulturu samoiniciranog izdavaštva poput Ivana Antunovića, bilo o maratoncima nezavisne scene Dejanu Dragosavcu Ruti i Damiru Gamulinu Gambi, o snažnim autorskim imenima koja su se razvila u posljednjem desetljeću i pol, poput primjerice Hrvoja Živčića i Darija Devića, Lane Grahek ili se prisjećamo grupnih izložbi Izgubljeni potencijali – Odjeci iz prošlosti fanzinske kulture i Tko radi scenu — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011.–2018,[2] te nam autorske prakse daju dragocjeni uvid u jednu oblikovno slobodniju poetiku i metodologiju dizajna, no istodobno smještenu na produkcijski veoma zahtjevnu frontu gdje se inovativne ideje sukobljavaju sa stvarnim, nerijetko ograničenim budžetima.
Iz serije “The Letting Go – Pt.1”, 2020, limena ofsetna ploča
Upravo u tom procjepu između poetike i produkcije se kristalizira metodologija rada beogradskog dizajnera Maneta Radmanovića. Ako tim pojmovima dodamo i riječi “tehnologija” i “umjetnost”, uspijevamo zatvoriti krug unutar čijeg oboda možemo promatrati Radmanovićev opus.
Nagrada, Design Week _ PDP konferencija, Novi Sad 2022 (foto Aleksandra Mihajlović)
U dvadeset godina aktivnog bavljenja dizajnom autor uspješno realizira projekte za aktere nezavisne kulturne scene, kao i za institucije u kulturi koje barataju nezavidnim budžetima. Prihvativši ograničenja kao dio metode ili koncepta, Radmanović poseže za velikim formatima neuvezanih araka, jednobojnim (ne nužno crnim) tiskom, alternativnim formama uvezivanja ili pak koncipira disperziranu publikaciju koja je umjesto uveza smještena u kutiju. Autor pritom ne zanemaruje dizajnerski jezik koji je, iako produkcijski eksperimentalan, ujedno i čitak, suvremen i relevantan bez potrebe da podliježe on-line trendovima, već ih na svojevrstan način izvrće. Tipografska rafiniranost i tehnička pismenost govore upravo u prilog tome da se ovdje radi o ozbiljnom i promišljenom autorskom jeziku.
U10 2016 – 2018, katalog, 2019
Kao što na nezavisnoj sceni ne postoji stroga podjela posla, već se uloge preklapaju i miješaju, tako i Mane-dizajner postaje i Mane-fotograf kao član notornog fotografskog kolektiva Belgrade Raw koji osim ulične fotografije i dokumentiranja sirove ljepote Beograda publicira i foto-zine, ali i drži radionice fotografije diljem Srbije. Tako i Mane-fotograf i Mane-dizajner postaju pomalo i Mane-aktivist, dok posljedično cijelo to iskustvo rada na različitim frontama, u različitim tehnikama i kroz različite rakurse inspirira još jednog u nizu, a to je Mane-umjetnik. Naime, riječ je o nizu samoiniciranih radova koji se uvijek oslanjaju na neki dizajnerski postupak ili čak i na dizajnerov interes za tehnološki proces. Pojedini radovi su zaustavljeni koraci u proizvodnji otiska — razvijena offsetna ploča s nanesenom i osušenom, nikad otisnutom bojom ili otisci na neobrezanim arcima papira s rupama za stroj — koji negiranjem nastavka procesa prestaju biti dio neke troznamenkaste naklade.
Belgrade Raw – Night Life, fanzin, 2019
Iako govorimo prvenstveno o dizajnu za nezavisnu scenu, ono je samo jedan segment iskustva Maneta Radmanovića, koji je kroz godine gomilao sate rada u agencijskom okruženju te je, uz prelazak u samostalne vode, svoje znanje nekoliko godina prenosio studentima i na beogradskom Fakultetu za medije i komunikacije. Zamagljene granice među disciplinama i identitetima dopuštaju da kroz ovu izložbu upoznamo fragmente Radmanovićeva umjetničkog, aktivističkog i fotografskog opusa na mjestima na kojima se oni neminovno preklapaju s dizajnom — gdje autor saznanjima s jednog od područja utječe na ona druga.
[Sven Sorić]
Serbia Raw, knjiga, 2018.
Mane Radmanović je vizualni umjetnik i grafički dizajner. Školovao se na Višoj školi likovnih i primijenjenih umjetnosti i na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Radmanovićevi interesi usmjereni su na polje vizualnih umjetnosti i eksperimentalnog pristupa grafičkom dizajnu, kao i edukaciji kroz brojne radionice koje drži na festivalima i konferencijama u Srbiji i regiji. Pored dizajna, aktivno se bavi i promišlja mediji fotografije te je član fotografskog kolektiva Belgrade Raw. Njegova dizajnerska praksa traje više od dvadeset godina i uključuje različite uspješne projekte, najviše u području nezavisne kulture, ali i u suradnji s institucijama u kulturi (galerije, muzeji, kulturni centri). Na regionalnom natjecanju za najbolji grafički dizajn “Grifon” 2018.godine dobiva priznanje za kontinuirani autorski doprinos grafičkom dizajnu u oblasti nezavisne kulturne scene i suvremene umjetnosti u Srbiji, a 2021. na istom natjecanju osvaja glavnu nagradu. Živi i radi u Beogradu.
Symptoms of the Future, publikacija, 2021