Lana Cavar suosnivačica je nekadašnjeg studija Cavarpayer, prisutnog na domaćoj dizajnerskoj sceni krajem 1990-ih, prepoznatog uglavnom po radovima na području kulture. U Zagrebu je završila Studij dizajna Sveučilišta u Zagrebu te magistrirala dizajn vizualnih komunikacija na sveučilištu Yale (USA). U suradnji s Danielle Aubert i Natashom Chandani objavila je knjigu Thanks for the View, Mr Mies (Metropolis, 2012.), bestselling naslov iz područja arhitekture i dizajna. Kroz kolaborativnu platformu CLANADA realizirala je projekte za newyoršku MOMA-u, MOCAD Detroit, berlinski HAU Hebbel am Ufer te publikacije za MIT Press, Princeton University School of Architecture, Phaidon i Museum of Fine Arts Boston. Sa Narcisom Vukojević godinama surađuje na nizu projekata za domaće naručitelje a zajedno su realizirale i samoinicirani projekt Iskopavanja: Sudi knjigu po koricama i Proizvodnja znakova, znakovi proizvodnje, istraživanja i izložbe koje tematiziraju neistraženu baštinu hrvatskog dizajna u razdoblju od 1950. do 1990. Dobitnica je internacionalnih strukovnih nagrada, višestruka dobitnica nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva i izložbe ZGRAF, Američkog udruženja grafičkih dizajnera AIGA, priznanja Alice Kimball English Fellowship sveučilišta Yale te je nominirana za United States Artists Fellowship. Živi i radi u Zagrebu, gdje je realizirala dugogodišnje suradnje sa arhitektima 3LHD, Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Maistrom, izdavačkom kućom Oceanmore, Plivom te mnogim drugima.

Thanks for the View, Mr. Mies Samoinicirani autorski projekt, Metropolis Books (USA), 2012. Danielle Aubert, Lana Cavar, Natasha Chandani

Završili ste postiplomski studij na Sveučilištu Yale, a prije toga Studij dizajna u Zagrebu. Vaš pristup dizajnu vidim kao dizajn koji je način razmišljanja, a ne samo završno oblikovanje. Mislite li da je ključno u formiranju takvog pristupa bilo obrazovanje, život i rad u Americi ili nešto drugo?

Dizajn nije samo završno oblikovanje. Kao i svaka druga stvaralačka forma, dizajn je prije svega način promišljanja stvari, niz zaključaka i odluka koje se u konačnici manifestiraju kao neki oblik, u ovom slučaju dizajn. Mnoge stvari mogu zahvaliti obrazovanju i životu van Hrvatske, međutim ovo nije jedna od njih, već zdravorazumska definicija s kojom poistovjećujem dizajn sve ove godine koliko se njime bavim. Gotovo da se ne mogu sjetiti da sam dizajn ikada osjećala drugačije.

Designing Motherhood; dizajn: Lana Cavar, Natasha Chandani; MIT Press (USA), 2021; foto: Ino Zeljak

Što smatrate temeljnim elementima u edukaciji mladih dizajnera? Jesu li mladi koji danas kreću u svijet dizajna više pod pritiskom instant-trendova nego kad ste vi krenuli s profesionalnim djelovanjem? 

Svaka je generacija vjerojatno pod većim pritiskom od one prethodne. Naša je generacija bila pod pritiskom nezamislivih tehnoloških promjena, dolaska kompjutera, weba i digitalnih tehnologija koje se tek koju godinu ranije nisu mogle niti zamisliti. Sreća je što se mladi ljudi dobro snalaze s pritiscima svog vremena pa vjerujem da je to slučaj i s današnjim mladim dizajnerima. Upravo njihovo stvaralaštvo dat će odgovor na vaša pitanja jer dizajn je uvijek točan svjedok vremena, u njegovu izgledu su zabilježeni svi ti „pritisci“ koje spominjete. Što se edukacije tiče, osnovno je opremiti ljude za razmišljanje. Ponuditi im kontekst, izložiti ih stvarima, usmjeriti ih na cjeloživotno učenje. Na taj način imaju veće šanse stvarati dizajn koji će nadrasti površnosti i trendove ovog ili bilo kojeg drugog vremena.

Biblioteka suvremenih autora svjetske književnosti; dizajn: Lana Cavar, Narcisa Vukojević; Oceanmore, Zagreb, 2020; foto: Vanja Šolin

U vašim radovima primjećujem kao lajtmotive dvije odrednice – istraživanje i učenje. Otkud impuls za istraživačkim pristupom, sagledavanjem dizajna kao intelektualne discipline? Koliko je teško pomiriti zahtjeve naručitelja sa zamislima dizajnera, pogotovo dizajnerice kao što ste vi, koja njeguje kritički odnos prema dizajnu?

Dobar dizajn je gotovo uvijek kritičan. Na manje ili više radikalan način, stvarajući djelo dizajna, dizajner mora uspostaviti odnos s onim već postojećim te ponuditi neki odmak, novo čitanje, drugačiji pogled na tu istu stvar. To nije moguće bez kritičkog promišljanja — kritičko promišljanje naprosto znači da misliš! Upravo zbog toga, dizajn se može smatrati intelektualnom disciplinom. Može biti da sam taj stav o dizajnu artikulirala obrazovanjem. Ili je obrnuto — možda me taj stav gonio da se dodatno obrazujem, više no što je uopće potrebno za obavljanje ovog posla. Za mene je dobar dizajn dobro obavljen posao, ne nužno najradikalnije, najluđe dizajnersko rješenje, već najbolje moguće u odnosu naručitelj-dizajner, bez kompromisa u kvaliteti.

Slučaj vlastite pogibelji; dizajn: Lana Cavar, Narcisa Vukojević; Oceanmore, Zagreb, 2023; foto: Ino Zeljak

Istraživanje kao okvir dizajna u srži je knjige Thanks for the View, Mr. Mies čija ste autorica skupa s Danielle Aubert (Detroit) i Natashom Chandani (Brooklyn). Gotovo dvije godine istraživale ste stambeno naselje Lafayette Park, koje je u Detroitu projektirao Mies van der Rohe. Knjiga govori o arhitekturi iz pozicije onih koji u njoj žive. Kako ste došle na ideju na koji način komunicirati jedan tako složeni projekt?

Naš proces rada na ovoj knjizi je bio inverzan — znale smo kakvu knjigu želimo napraviti i prije nego smo se konkretno počele baviti temom. Zanimala nas je reprezentacija arhitekture i propitivanje uobičajenih načina komuniciranja arhitekture, koji su nam se činili nezanimljivi i zastarjeli. Lafayette Park je bila idealna tema na kojoj smo poželjele testirati ta naša razmišljanja. Često sam kasnije razmišljala kako takvu knjigu vjerojatno ne bi bilo moguće napraviti za nekog naručitelja ili urednika, jer su dizajn knjige i sam sadržaj posve isprepleteni: sadržaj je nastajao i jer smo znale kako ga želimo pokazati u knjizi. Tek nekoliko puta tijekom procesa smo se susrele sa (inače tipičnom) situacijom tipa „hm, kako ovo prelomiti i pokazati“.

Srce zemlje; Oceanmore, Zagreb, 2024; foto: Ino Zeljak

Na prošloj Izložbi hrvatskog dizajna bili ste zastupljeni s nekoliko radova, jedan od kojih je dizajn knjige Designing Motherhood koja se bavi istraživanjem preko 80 predmeta vezanih uz majčinstvo. Za dizajn te knjige dobili ste 2022. nagradu 50 Books / 50 Covers Design Award koju svake godine dodjeljuje American Institute of Graphic Arts. Na knjizi ste radili s dizajnericom Natashom Chandani, a čini mi se da je rad u timu također jedna ponavljajuća odlika vašeg rada. Koji su bili izazovi pri predstavljanju ovog istraživanja? Koliko se razlikuje pristup dizajnu knjige ili izložbe u kojoj ste aktivno sudjelovali kao istraživačica kao što je Thanks for the View, Mr. Mies ili izložba Iskopavanja/ Sudi knjigu po koricama u usporedbi s istraživačkim projektima u koje ste uključeni samo kao dizajnerica?

Da, volim timski rad i većina mojih projekata je realizirana timski. S Natashom Chandani surađujem uglavnom na dizajnu knjiga za Američke izdavače, a Designing Motherhood je jedan od njih. To je bila je naša druga suradnja s kustosicom dizajna Michelle Millar Fischer, s kojom sad radimo na novom projektu, vjerojatno još opsežnijem od prethodnih. Michelle nas je odabrala za suradnju temeljem knjige Thanks for the View, Mr, Mies, jer se prepoznala u tom načinu tretiranja teme. Obično započinjemo suradnju u vrlo ranoj fazi projekta, kada Michelle ima jasne obrise projekta, ali zajednički sagledavamo sadržaj i diskutiramo o najboljem načinu reprezentacije. Zapravo se osjećam kao da radim na nečemu što jednako pripada i meni, iako nisam autorica. Kod autorskih projekata, poput Iskopavanja ili Thanks for the View, Mr. Mies, postoji izravan interes kojim sam vezana za temu, pa sadržaj i dizajn u tom slučaju postaju neodvojivi, prirodno se prelijevaju jedan u drugoga. To je izvrsna situacija za dobar dizajn, ali je naporna pa mi je drago kada postoji urednica koja će voditi računa o cijeloj gomili stvari što kod autorskih projekata moraš sam!

Proslava; dizajn: Lana Cavar, Narcisa Vukojević; Oceanmore, Zagreb, 2019; foto: Ino Zeljak

Ako je suditi knjigu po koricama, one koje ste vi dizajnirali čovjek zbilja želi držati u ruci i čitati s papira. Široj publici vjerujem da ste najpoznatiji po naslovnicama za knjige Naklade Oceanmore, koje dizajnirate zajedno sa Narcisom Vukojević, a koje su ove godine van konkurencije u selekciji Izložbe hrvatskog dizajna. Poseban odjek u medijima imala je naslovnica za roman Proslava Damira Karakaša, a unazad zadnjih godinu dana dizajnirale ste sjajne naslovnice za knjige koje su redovito na listama najprodavanijih domaćih naslova –  Potop Damira Karakaša i Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka. Što vam je važno kod suradnje za naslovnice knjiga? Što je ona esencija knjige koju želite uhvatiti dizajnom?

Privilegija je raditi na opremanju knjige s književnicima, spoj dizajnera i autora teksta trebao bi biti najprirodnija moguća stvar međutim rijetko se događa. Suradnja s Karakašom u tom mi je smislu posve dragocjena, spada među najdugovječnije i najzanimljivije u mojoj karijeri, što se vjerojatno vidi i u dizajnu. Na svakom od pet izdanja na kojima smo surađivali Karakaš je znao kako želi da se tekst čita, znao je kakvu atmosferu želi postići dizajnom. Karakaš piše precizno, u njegovu tekstu nema slučajnosti, a isto očekuje i od dizajna. Jednako posebna je i suradnja sa Nakladom Oceanmore. Glavna urednica Gordana Farkaš Sfeci, ušla je u naš negdašnji studio Cavarpayer 2000. godine i figurativno – do danas nije izašla! Tijekom godina, Ira Payer, Narcisa Vukojević i ja smo s Gordanom surađivale u različitim iteracijama i prošle svašta što nas je dovelo do današnje prijateljske suradnje pune povjerenja. Oceanmore izdaje remek-djela suvremene književnosti. Narcisa i ja prema tome osjećamo golemu odgovornost i trudimo se čim točnije iščitati djela prije no počnemo raditi na naslovnici. Naš je princip dizajnom naslovnice interpretirati roman, prenijeti atmosferu i karakter djela, a ne doslovno ilustrirati neki element iz teksta.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, plakati, Zagreb, posters; dizan: Lana Cavar; 2014 – 2016

Plakati za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu koje ste dizajnirali od 2014. do 2016. također su vaši prepoznatljivi radovi u kulturnom polju. Kako ste se odlučili na predstavljanje jedne tradicionalne kazališne kuće vrlo suvremenim vizualnim jezikom? Radili ste i vizualne komunikacije za berlinsko kazalište Hebbel am Ufer (HAU). Koje su razlike u zagrebačkim i berlinskim predodžbama (naručitelja) kako kazališni plakat treba komunicirati s publikom?

Mislim da dizajn mora govoriti jezikom svog vremena i važno je da govori točno. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu možda ima tradicionalnu zgradu i prati ga reputacija konzervativnijeg kazališta, ali koncepcija Dubravke Vrgoč, za čiji sam program dizajnirala, bila je prilično suvremena čak i kada se radilo o postavljanju klasičnih djela. Koncepcija serije plakata omogućavala je da unutar istog sustava zaživi plakat namijenjen klasičnoj opernoj produkciji poput npr. Verdija i onaj za progresivno kazališno djelo poput Matije Ferlina. Plakati su nedvojbeno pripadali istoj seriji i istoj kući, ali su komunicirali svaki svojoj publici. Suradnja s Hebbel am Ufer u Berlinu bila je komunikacijski puno jednostavnija i vezana za manji segment njihove ukupne produkcije, radilo se o festivalskim događanjima queer i camp tematike. Dakle jedan sasvim drugačiji zadatak, pa mi je teško te dvije suradnje dovesti u vezu. HAU ima reputaciju progresivnog izvedbenog prostora, što znači da su organizatori očekivali iskorak i u dizajnu.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, plakati, Zagreb, posters; dizan: Lana Cavar; 2014 – 2016

Ove godine vaši plakati za HNK u Zagrebu predstavljeni su na izložbi u Ljubljani u sklopu Bijenala Brumen, dvogodišnjeg pregleda najboljih slovenskih radova vizualnih komunikacija. Tamo ste bili članica međunarodnog žirija, a sada ste članica ocjenjivačkog suda za Izložbu hrvatskog dizajna 23/24. Možete li usporediti slovensku i hrvatsku dizajnersku scenu?

Ugodno me iznenadila slovenska dizajnerska scena. Naš žiri se sreo s izvanrednim primjerima grafičkog dizajna, za koje smo zaključili da bi se mogli naći u bilo kojoj internacionalnoj selekciji dizajna. Posebno je kvalitetna produkcija knjiga i plakata. Slovenija ima nekoliko mladih autora vrlo snažnog, prepoznatljivog rukopisa koji oko sebe okupljaju scenu, što nama, čini mi se, nedostaje. Osim dobrih dizajnera, za razliku od Hrvatske, Slovenija ima i ozbiljne naručitelje dizajna koji raspolažu dostatnim budžetima, posebno u području kulture, gdje su postigli zavidnu razinu produkcije i općenito pokazali nevjerojatnu kulturu implementacije dizajna.

HAU_Live film! Jack Smith! Plakat, Arsenal / Hebbel am Ufer, Berlin, 2008. Dizajn: Danielle Aubert, Lana Cavar

S obzirom na vremenski format ove izložbe možete li se osvrnuti unazad dvije godine i istaknuti neke od vaših značajnijih suradnji i izdvojiti neke od projekata na kojima trenutno radite?

Svakako je to konstantna suradnja sa Narcisom Vukojević i Oceanmorem — u protekle četiri godine za njih izbacujemo gotovo knjigu mjesečno! U tom procesu upoznale smo i zavoljele rad mlade pjesnikinje Glorije Lujanović. S njom smo za tu nakladničku kuću realizirale dvije knjige, od kojih nam je posebno važna Srce zemlje (knjiga je upravo nagrađena s Tokyo TDC Annual Award u kategoriji Book Design, op.a.), koja komemorira ratne zločine u Srednjoj Bosni. Ovu godinu doslovno su “pojela” dva velika projekta na kojima još radimo: Signalizacijski sustav zgrade novog Autobusnog kolodvora u Rijeci (s Narcisom Vukojević i Studijem 3LHD) te knjiga Craft Schools za Museum of Fine Arts Boston (USA) koja na gotovo 800 stranica tematizira američku scenu umjetničkih obrta (s Natashom Chandani i Michelle Millar Fischer).

HAU_ CampAntiCamp Plakat, Arsenal / Hebbel am Ufer, Berlin, 2012. Dizajn: Danielle Aubert, Lana Cavar