Fotografija na naslovnici: Mladen Šarić

Više od 20 godina Izvorka Jurić prisutna je u dizajnerskoj industriji kao dizajnerica, kreativna i art direktorica i edukatorica. Nakon završetka Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s dvoje suradnika osnovala je studio TRIDVAJEDAN tržišne komunikacije. Design Bureau Izvorka Jurić pokrenula je 2011. godine intenzivno razvijajući proizvode za manje i srednje gospodarstvenike koji se plasiraju na domaće i globalno tržište. Osim profesionalnog iskustva stečenog u polju vizualnih komunikacija (identitet, ambalaža, tiskovine, oglašavanje, digitalni marketing…), Izvorka je i višegodišnja predavačica i voditeljica stručnih radionica. U razdoblju od 2003. do 2007. godine predavala je kolegij Projektiranje na matičnom fakultetu, od 2009. do 2011. Dizajn vizualnih komunikacija te Art direktoring na Visokoj školi Agora, od 2013. do 2015. godine kolegij Dizajn odabranog grafičkog proizvoda na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, te je od 2019. aktualna predavačica na Visokom učilištu Algebra i od 2021. na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu gdje je nositeljica tri kolegija: Strategije brendiranja, Upravljanje dizajnom i Održivi dizajn.

Jurica Kos nakon završenog studija na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, radio je kao grafički dizajner u agencijama Proximity Zagreb i Švicarska sve do priključivanja timu Design Bureau Izvorka Jurić 2018. godine. Ubrzo je postao nezamjenjiv član studija koji je doprinio razvoju svih projekata. Iznimno dobra suradnja prerasla je u partnerstvo prilikom rebrendinga studija. Za svoje uspješne projekte dizajneri su više puta nagrađivani prestižnim nagradama kao što su Red Dot, Pentawards, ED-Awards, WorldStar, te nominirani za President’s Award, BEDA European Design Award i dr.

 

OM: Na dizajnerskoj sceni prisutni ste nešto više od dva desetljeća uz primjetnu konstantnu nadogradnju, širenje i redizajn vlastitog brenda. Paralelno s promjenama brenda Izvorke Jurić mijenjao se i sam dizajn. Koliko se dizajnerska industrija u Hrvatskoj razlikuje od scene u koju ste uskočili ranih 2000-ih? Koliko se promjene tiču nekih tehničkih mogućnosti, a koliko općenito razvojem dizajnerske kulture – jesmo li i koliko smo napredovali?

Izvorka Jurić: Ova vremenska komponenta me u zadnje vrijeme itekako okupira, jer podrazumijeva svijest o starenju. Primjećujem da se sve više s nostalgijom sjećam nekih starih vremena, a sigurna sam da nisu bila baš tako sjajna kako mi izgledaju iz ove perspektive 🙂 Moje je iskustvo da smo jako napredovali. Najviše u smislu tehničkih mogućnosti tiska i produkcije, jer nam je napredak tehnologije omogućio dostupnost specijalnih tehnika i izvedbu u manjim nakladama. Također smo danas u mogućnosti realizirati kompleksnije grafičke materijale i 3D proizvode koji su prije 10-ak godina bili gotovo nezamislivi u proizvodnji za klijente manje ili srednje veličine.

 

U dijelu kojim se mi najviše bavimo, brending i ambalaža, vidljiv je veliki napredak u smislu održivosti te su nam sada znatno dostupnije opcije preciznije proizvodnje, smanjenja otpada i korištenja prihvatljivih materijala, ili opcije koje smanjuju težinu proizvoda, cijenu proizvodnje ili distribucije i slično. Digitalni razvoj je također donio jako puno novosti i one su većini danas jasno vidljive. Digitalizacija nam je donijela mogućnost personalizacije, interaktivnosti, bržu prilagodbu proizvoda na promjene i kraće cikluse redizajna. No, mislim da je ipak najveća vrijednost u poticanju različitih održivih praksi u dizajnu koje je danas puno lakše implementirati uz pomoć digitalnih tehnologija.

Vezano uz svijest o važnosti i utjecaju dizajna na društvo i tu vidim veliki napredak. O dizajnu se puno više govori i klijenti koji nam se obraćaju uglavnom su educirani o važnosti i ulozi dizajna u njihovom poslovanju, što ranih 2000-ih nije bio slučaj. Naravno da ima prostora za razvoj i da se i dalje vrlo često bavimo edukacijom klijenata i suradnika, ali primjećujem da znatno manje energije trošim na taj dio nego nekada. Kako su danas dizajneri prisutni u svim sferama djelovanja, onda je i sama kultura dizajna jasnija širem krugu ljudi.

 

OM:  Primijetite li neke razlike i kod sebe, u načinu rada, organizaciji posla ili u samom dizajnu? Kako uopće pomiriti konstantne zahtjeve nadograđivanja dizajnerskih znanja i vještina s potrebom zadržavanja vlastitog „potpisa“?

Izvorka Jurić: Naravno, mislim da se promjene prirodno događaju kako se sami razvijamo te kako promjene u društvu i u struci utječu na nas u tom razvoju. Trudim se pratiti što se događa, konstantno učiti i nadograđivati svoja znanja i vještine. U smislu organizacije studija i rada s timom, cilj mi je da u svakom novom projektu pokušamo napraviti neki pomak, postaviti neku dizajn inovaciju unutar zadane teme i svakim novim projektom podizati ljestvicu.

Najveća promjena je u samoj funkciji, jer danas uglavnom vodim tim, pa sam najčešće u ulozi kreativnog i art direktora, a manje u funkciji dizajnera. Osobno nisam od onih koji vjeruju u dizajnerski „potpis”, mislim da je ta komponenta rezervirana za umjetnike ili dizajnere koji djeluju u nekim specifičnim područjima. No, ako će netko jednom definirati moj „potpis” voljela bih da ga definira kao dizajn koji je učinkovit i vidljiv unutar nekog zadanog okvira.

 

 

OM: Tim Izvorke Jurić dobiva Juricu Kosa kao novog člana svog dizajnerskog tima 2018. godine, a danas zajedno otvaraju vrata novoga studija. Što u zadnjih pet godina iskustva i zajedničkog rada najviše pamtite? Koliko su za uspješnost važni dobra suradnja i razumijevanje unutar studija – postoji li nešto u čemu se ne slažete?

Jurica Kos: Zaista je najvažnija zdrava komunikacija. Kada se i dogodi da se u nečemu ne slažemo, kratko prodiskutiramo, svatko iznese svoje argumente i zajedno dođemo do najboljeg rješenja. Teško mi je izdvojiti sada neki konkretan trenutak koji najviše pamtim. Imam tendenciju kao pravo zlopamtilo upamtiti one loše stvari, a pošto mi se ništa posebno ne izdvaja mogu zaključiti da je za mene tih 5 godina jedno kontinuirano pozitivno iskustvo.

Izvorka Jurić: Složila bih se s Juricom, stvarno se ne mogu sjetiti nekog ozbiljnog razilaženja u mišljenju… Najviše pamtim ugodan proces rada i rezultate proizašle iz toga. Smatram da smo baš kroz međusobnu kreativnu nadogradnju zadnjih par godina realizirali neke projekte s kojima sam izuzetno zadovoljna.

OM: Nakon višegodišnjeg rada na rebrendiranju manjih i većih linija proizvoda i firmi, vrijeme je došlo za osvježenje utemeljenog i poznatog brenda Design Bureau Izvorka Jurić. Studio koji je poznat kako na domaćem, tako i na širem svjetskom tržištu, razvija se i odrasta u Dig studio, čime započinje jedna nova era u vašem profesionalnom stvaralaštvu. Zašto baš sad dolazi do takve promjene?

Izvorka Jurić: Više stvari se poklopilo, kako to obično i bude, pa nas je kombinacija tih elemenata ponukala na promjene. Prije svega se pojavila potreba za internacionalizacijom jer zadnjih nekoliko godina sve više radimo za strane klijente i sve je više upita za suradnju iz EU-a i SAD-a. U kontaktu sa stranim klijentima pokazala se potreba za jasnijom komunikacijom onog što radimo, jasnijim isticanjem naših komparativnih prednosti i za jednim drugačijim stilom komunikacije koji bi bio razumljiviji na internacionalnom tržištu.

 

 

S druge strane, prirodno se nametnulo da naša međusobna uspješna suradnja preraste u partnerstvo. Dugo već samostalno vodim studio i zadnjih nekoliko godina intenzivno sam razmišljala o potrebi za partnerom koji bi s jedne strane preuzeo teret vođenja poslovanja, a s druge strane bio netko s kime bi dalje razvijala studio u smjeru koji vidim kao daljnji razvoj našeg dizajn brenda. Mislim da je Jurica idealan odabir i jako sam zadovoljna našom novom suradnjom. Vrlo smo slični u razmišljanjima o dizajnu i vizije razvoja studija nam se poklapaju. Naravno, vrlo smo i različiti u nekim stvarima, ali mislim da se baš zbog toga jako dobro nadopunjujemo. Nadam se da je već sad vidljivo iz rebrending u Dig studio kako je Jurica donio jednu svježu energiju koja nas je usmjerila prema opuštenijoj komunikaciji u odnosu na ranije.

Jurica Kos: Nisam siguran je li Design Bureau Izvorka Jurić odrastao ili je podjetinjio u Dig studio haha. Možda je upravo taj proces internog rebrendinga potaknuo najviše rasprava, a trajao duže nego inače. Na kraju smo se zajedno dokopali rješenja na koje smo oboje iznimno ponosni. Osim logično zacrtanih ciljeva koje je Izvorka spomenula, meni je bilo važno da stvorimo temelje za dobru zezanciju. Mislim da je humor jedan od najvrjednijih alata u komunikaciji, a s obzirom da vrlo rijetko radimo na projektima gdje ga možemo koristiti ovo je bila idealna prilika da pokažemo da možemo i to, a usput se i dobro zabavimo.

 

 

OM: S aspekta voditelja Dig studija, koja je vaša vizija novog studija? Možemo li Dig studio smatrati nasljednikom Bureaua ili postoji neki novi smjer kojemu se okrećete?

Jurica Kos: Kozmetički smo napravili dosta veliku promjenu, ali se ništa pretjerano nije promijenilo u našoj viziji. U suštini radimo na isti, provjereni način. Nema smisla mijenjati formulu koja funkcionira. Nije se promijenila ni stalna želja za istraživanjem, eksperimentiranjem i konstantnim napretkom pa onda zapravo ne znamo kuda će nas to sve skupa odvesti. Jedino je sigurno da ćemo uvijek ostati mali studio s ne više od 10 ljudi. I 10 mi se čini puno. 🙂

Izvorka Jurić: Svakako je Dig studio nasljednik i logičan razvoj Design Bureaua. Radi se o istoj viziji koju sad nastavljamo pod novim imenom i s većim fokusom na međunarodno tržište. Naravno, i dalje ostajemo vjerni našim hrvatskim klijentima, malim OPG-ovima i hrvatskim proizvođačima vrhunskih proizvoda. Naša je misija uvijek bila uspješno plasirati na vanjska tržišta kvalitetu koju imamo i proizvodimo ovdje.

 

 

OM:  Među češćim tipovima projekata vašeg studija rebrending su kampanje. Kada je riječ o nekom dosta poznatom, upečatljivom dizajnu urezanom u sjećanje generacija korisnika, kao što su npr. Zdenka sirevi, promjene ne smiju biti nagle i pretjerano primjetne kako bi svima bilo jasno da je riječ o istom proizvodu na koji su navikli. Kako teče proces jednog takvog rebrendinga? Što je osnova – što se mora zadržati, a što je „dozvoljeno“ mijenjati?

Izvorka Jurić: Rebrending velikih brendova koji imaju snažnu tradiciju najteži je zadatak, posebno ako se brend nije kroz godine suptilnim promjenama prilagođavao suvremenom vremenu. Takva je situacija bila sa Zdenka sirevima, koje smo zatekli gotovo u izvornom obliku prilikom plasmana prvih proizvoda na tržište. U ovakvim je projektima vrlo važna analiza i istraživanje percepcije brenda kako bi se ustvrdilo koji su elementi najviše upisani u svijesti korisnika. To su onda oni elementi koje je potrebno zadržati, a promjene nužno trebaju biti postepene i suptilne, koliko je to moguće. Naravno, ovo se odnosi na situaciju u kojoj tvrtka ne mijenja svoje pozicioniranje, već se fokusira na modernizaciju u vizualnom, tehničkom i komunikacijskom smislu.

 

U slučaju Zdenke detektirali smo primarnu kućnu boju – plavu, kao osnovni element prepoznatljivosti, sam znak reducirali u broju elemenata, izdvojili logotip kao zasebni naglašeni element te se fokusirali na prepoznatljivost grupe proizvoda na polici. Trenutno radimo na rebrendingu veće grupe proizvoda za brend Encian. Takvi su projekti izuzetno zahtjevni, jer osim prepoznatljivosti brenda potrebno je izgraditi kompleksan sustav dizajna linija i podlinija u kojem će identitet brenda biti prepoznat, a proizvodi samostalno vidljivi, iako stoje na odvojenim policama unutar prodajnog mjesta.

Jurica Kos: Moram samo spomenuti da mi je žao što nisam bio dio tima kada se radila Zdenka koja mi je i danas primjer sjajnog dizajna. Rebrendingu etabliranog brenda uz koji ljudi vežu jake emocije pristupa se krajnje oprezno i uglavnom se tu radi samo o „zatezanju” vijaka kako bi stroj mogao neometano i kvalitetno nastaviti raditi u modernijem okruženju. Pritom mislim na tehnička unaprjeđenja logotipa, kućnih boja, te stvaranje novih pravila za digitalno okruženje ako je brend stariji. Ako se radi veća promjena, ta promjena bi se morala prvenstveno očitovati u strateškom pozicioniranju brenda.

 

OM: Vizualni identitet brenda Uje, koji je između ostalih zasluženih nagrada dobitnik i Red Dota 2006. godine, mogao se definirati na stotine različitih načina. Kada gledamo vaše rješenje, djeluje vrlo jednostavno i logično, a nigdje se ne prikazuje stablo ili plod masline već se cijeli dizajn zasniva na tipografiji i uljnoj boji. Postoji li za vas pravilo kad koristiti neki vizualno očiti materijal – ustaljeni simbol – a kad je pametnije priskočiti ovom tipu asocijalnog povezivanja onoga što vidimo s brendom ili proizvodom?

Izvorka Jurić: Jedno od mojih nepisanih pravila je pokušati donijeti svojevrsnu dizajn inovaciju unutar nekog zadatka ili nekog elementa projekta. Takav pristup će onda projektu donijeti nešto novo i istaknuti ga od ostalih sličnih. To ne znači raditi neki dizajn samo zato da bude drugačiji, jer tada neće biti učinkovit. Potrebno je naći nešto što je u okviru zadanih vrijednosti, odnosno naći rješenje koje ima smisla i koje komunicira ono što smo si na početku zadali. U slučaju UJE identiteta vodila sam se time da imam na raspolaganju jednu vrlo kratku riječ koja čini brend ime i kako bi najučinkovitija strategija nove oleoteke bila stavljanje baš imena u prvi plan. Slovni znakovi omogućuju dizajniranje jedne suptilne likvidne forme logotipa, a kako se radilo o premium lancu vrhunskih proizvoda, odabir tipografije se nametnuo kao logičan izbor te je izazov bio napraviti pravi balans te likvidnosti i snage odabrane tipografije.

Dizajnu aplikacija identiteta odlučila sam pristupiti kao da radim neki fashion brand, pa se tako logo koristi u repeticiji na materijalima, naglašen je veličinom i pozicijom te s obzirom na to da sugerira tok ulja, vrlo često je pozicioniran u sam rub materijala. U trenutku nastanka ovog identiteta većina ovih elemenata smatrala se kršenjem nekih osnovnih dizajnerskih pravila ili se nisu baš primjenjivali u dizajnu ozbiljnijih subjekata, dok je iz današnje perspektive to sasvim uobičajeni pristup u kreiranju identiteta.

Jurica Kos: Iznad svih pravila su praktičnost i funkcionalnost. Kršenjem pravila dolazimo do onog zanimljivog i pomičemo granice shvaćanja konvencionalnog dizajna. Danas primjećujem trend korištenja 3, 4 i više pisama na webu, pa je pola teksta lijevo, pola na desno, tu i tamo nešto centralno. Za moje očito pomalo konzervativno dizajnersko oko je to sve skupa preintenzivno i uopće se ne snalazim u takvom trendovskom okruženju. To bih recimo istaknuo kao primjer namjernog kršenja pravila, koje možda izgleda na prvu uzbudljivo, ali je apsolutno nefunkcionalno.

 

OM:  Uz tipografiju, nazivi samih proizvoda imaju veliku ulogu u oblikovanju njihovog budućeg vizualnog identiteta. Vidljivo je to u primjerima projekata za Fjori Fôra, Liberatorij i drugima, gdje stvaranje brenda ili njegova revitalizacija, počinju od imena. Što slijedi nakon pronalaska naziva koji odgovara brendu? Na koje načine stvarate poveznicu između teksta i slike / tipografije i vizualnog – postoji li od ova dva elementa jedan koji vam je važniji? 

Izvorka Jurić: Nakon iskopavanja prave strategije i osmišljavanja priče o brendu – storytelling, nastupa osmišljavanje imena koje najčešće radimo u suradnji s jednim od naša dva stalna suradnika, copywitericom Jelenom Gvozdanović ili copywriterom Igorom Poturićem. U okviru te suradnje nastaju već neka usmjerenja za daljnje vizualizacije ili barem neke stilske odrednice. U mojem procesu razmišljanja svi ti elementi su samo nadogradnja jedno na drugo i neodvojivi. Vizualno uvijek prenosi priču koju ste postavili na početku u verbalnom dijelu, ponekad je važnija slika, ponekad tekst, a ponekad su svi elementi jednako važni.

Jurica Kos: Oba elementa su nam uvijek u službi koncepta. Pa bih onda rekao čak da su i sporedni ili jednako važni. Najvažnije je da estetski i semantički odgovaraju konceptu.

 

 

OM: Studio Izvorke Jurić povezivali smo prvenstveno s dizajnom ambalaže, vizualnog identiteta i brendiranja proizvoda. Iako na njih gledamo kao na različite grane dizajna, među njima ipak postoji neraskidiva veza. Koliko vam se danas iz vlastitog iskustva to uopće čini točnim? Može li dobro dizajnirana ambalaža nekog proizvoda biti zapažena u većim krugovima bez pametno osmišljene brending kampanje?

Jurica Kos: Vizualni identitet i dizajn ambalaže su zapravo samo jedna od etapa brendiranja proizvoda. Dobro dizajnirana ambalaža svakako može biti zapažena, a posljedično dobrom dizajnu posjeduje i elemente potrebne za kvalitetan cjeloviti brending koji možda u tom trenutku nije bio promišljen. To možemo često vidjeti na primjeru manjih proizvođača koji nemaju budžet ni potrebu za velikim kampanjama, već sam dizajn ambalaže koriste kao sredstvo promocije. 

Izvorka Jurić: Sve je to jedna neodvojiva cjelina koja je učinkovita samo ako su svi elementi pametno i pažljivo usklađeni. Ako pod kampanju podrazumijevate promociju proizvoda nakon dizajna brenda i ambalaže, onda je moj odgovor da svakako može. Vrlo često nam se obraćaju proizvođači koji nemaju budžet za kampanju, jer je baš ulaganje u dizajn proizvoda ono što će im omogućiti vidljivost na tržištu – bilo to kroz fizičku policu, online prodaju ili vlastitu promociju putem društvenih mreža.

 

 

OM: Projekti nastali za Hrvatsku kovnicu novca posebna su priča u nizu suradnji vašega studija te mi se čine poput male cjeline koju je potrebno posebno izdvojiti. Svaka od dosad osmišljenih šest ambalaža svojim se dizajnom prilagođava tematici, odnosno dizajnu kovanice koju će čuvati. Ono što svaku kutijicu čini posebnom je materijal i različiti tretman materijala. Koliku ulogu u dizajnu ambalaže ima tekstura?

Izvorka Jurić: U dizajnu ambalaže taktilna komponenta je izuzetno važna u nekim kategorijama proizvoda. Njena važnost ovisi o tome kako se proizvodi plasiraju i koji je kontakt s ambalažom na prodajnom mjestu ili pak koja je interakcija s ambalažom prilikom korištenja proizvoda. Kod dizajna za Hrvatsku kovnicu novca ta je komponenta izrazito važna, jer se proizvodi poput medalja i kovanica baziraju na reljefu i teksturama te se vrlo često, osim vizualno, doživljavaju i taktilno. Prvi projekt koji smo radili za Hrvatsku kovnicu novca bila je tzv. „signature kutija”, odnosno kutija koja bi svojim specifičnim dizajnom bila svojevrstan potpis Kovnice i objekt prepoznavanja njihovih proizvoda. Koncepcija ove poklon ambalaže daje proizvodu dodanu vrijednost i približava ove tradicionalne proizvode široj i mlađoj publici, a ne samo kolekcionarima.

Kako se ova vrsta proizvoda uglavnom uručuje na proslavama i često se s ponosom pokazuje svim prisutnim gostima, rješenje koje smo osmislili je prezentacijska poklon kutija. Dio kutije koji nosi medalju zamišljen je tako da se dizajn medalja spaja s grafikom na prezentacijskom dijelu kutije, čineći tako ambalažu neodvojivim dijelom poklon proizvoda. U dijelu proizvoda ta se grafika nastavlja na dizajn medalja kroz reljefne tehnike tiska dok se kod nekih drugih proizvoda taktilna komponenta postiže odabirom posebnih papira, specijalnih folija ili drugih tehnika tiska. Kod ovog tipa proizvoda ambalaža je primarni prenositelj poruke proizvoda i izuzetno je bitna za njegov plasman i konačnu vrijednost.

 

Jurica Kos: Za recentni projekt realiziran za ovog klijenta – dizajn ambalaže limitiranog izdanja kompleta Hum – Zvjezdarnica Višnjan, osvojili smo nedavno Pentawards Bronze Award. Radi se o ambalaži koja sadrži najmanju kovanicu na svijetu – zlatnik promjera samo 1,99 milimetara s motivom Huma poznatog kao najmanji grad na svijetu. Limitirano izdanje kompleta prodano je za samo 27 sati od lansiranja proizvoda za što je, osim samog proizvoda, svakako zaslužna i komunikacija proizvoda te cjelokupna prezentacija kroz ambalažu.

 

OM:  Među novijim i uspješnijim projektima je dizajn ambalaže i identiteta te imenovanje hrvatskog gina Sampé za čiji je vizualni identitet korištena ideja Mediterana, preciznije valovite morske površine. Osim mreškanja površine boce kojom se ponovno dobiva taktilno iskustvo, veliku ulogu je imalo i pogođeno korištenje i pozicioniranje tipografije. Što za vas predstavlja Mediteran, odnosno Jadran? Na koji ste način svoju morsku viziju pretočili u jednu malu bočicu?

Jurica Kos: Za mene Mediteran predstavlja nedostižnu destinaciju za život što smo dosta dobro prenijeli na sam naziv proizvoda koji je nemoguće dotaknuti kroz frontu, ali utjeha se na svu sreću nalazi unutar boce. 

Izvorka Jurić: To je to – mjesto opuštanja, punjenja baterija, mjesto puno uspomena i sretnih trenutaka, summer party, rajski vrt i gastronomski raj…

 

 

OM: Sve se češće javlja potreba za ekološki prihvatljivom ambalažom koja će zamijeniti plastične vrećice i posudice. Jedan od ljepših pokušaja pronalaska dobre zamjene je ambalaža za dostavu hrane londonskog restoranskog lanca CERU sastavljena od posude napravljene od bioplastike prekrivene tekstilnom tkaninom ukrašenom motivima istočnog Mediterana. Što smatrate glavnim razlogom za uspjeh ovog proizvoda? Je li za njegovu izradu bilo potrebno surađivati i s drugim dizajnerima, umjetnicima i stručnjacima?  

Jurica Kos: Konkretno za izradu ambalaže nismo imali potrebe za suradnicima. Ilustracije su kreirane prema vrlo opširnoj i kvalitetnoj knjizi grafičkih standarda koju su klijenti već imali. A ključ uspjeha je upravo ta nesvakidašnja upotreba tekstila za ambalažu hrane. Naravno, nismo mi izmislili Furoshiki niti smo prvi koristili tekstil za ambalažu, ali koliko mi znamo u ovom segmentu, na ovaj način nije nikada korišten. Tekstil nam je zapravo bio vrlo logičan odabir, jer osim što se radi o ekološki prihvatljivoj ambalaži, CERU poslužuje hranu s područja levanta, gdje su radnici u polje tradicionalno nosili ručak zamotan u rubac, kao i kod nas. Nakon ambalaže smo osmislili i kampanju u sklopu koje smo radili animacije u suradnji sa Žarkom Kuvaljom.

Izvorka Jurić: Mislim da je glavni razlog za uspjeh ovog proizvoda komunikacija, odnosno pogodili smo baš taj pain koji je u vremenu lockdowna mučio prosječnog stanovnika Londona. Naime, zbog specifičnih zakona u UK-u vezanih uz dostavu hrane, korisnici su u kućanstvu gomilali velike volumene otpada od dostavnih pakiranja. Učinivši CERU pakiranje manjim u volumenu, lakšim od prosjeka i u potpunosti održivim – svi vanjski i unutarnji spremnici napravljeni su tako da se li 100% recikliraju ili su višekratno upotrebljivi; ponudili smo korisnicima praktičnu, poželjnu i vizualno atraktivnu alternativu. U ovom projektu najzahtjevnija je bila produkcija, za što je najviše zaslužna naša voditeljica produkcije u studiju – Natalija Najjar, koja nam uvijek nađe rješenje i za najzahtjevnije izazove.

 

 

 

OM: Ambalaža za CERU nije prva ekološki prihvatljiva ambalaža koja je izašla iz vašeg studija. Prije nekoliko godina predstavili ste nam Allianz – paket koji nosi život, također 100 postotno razgradiv s mogućnošću regeneriranja. Koliko je i dalje zahtjevna izrada 100% ekološke ambalaže, posebno ako je potrebna veća količina proizvodnje? Koje izazove dizajn razgradive ambalaže donosi dizajnerima, a koje naručiteljima?

Jurica Kos: Razgradivi papir, pogotovo onaj koji u sebi sadrži sjemenke stvara posebne izazove kako u tisku, tako i u doradnim procesima. U obzir dolazi jedino sitotisak jer nema valjke koji bi pritiskom uništili sjemenke unutar papira, a žilavost papira otežava formiranje linija savijanja. Produkcijski je to bio vrlo zahtjevan projekt s puno prilagođavanja, probi i neizvjesnosti. No, kao i uvijek, ustrajali smo u svojoj viziji do kraja. Za naručitelje je to možda financijski manje isplativa opcija, ali dugoročno stvara dobar imidž brenda. 

Izvorka Jurić: Izrada održive ambalaže i dalje je vrlo zahtjevan proces iz jednostavnog razloga što veći dio  održivih opcija nije dostupan na našim prostorima. Radi se o vrlo dinamičnom području razvoja ambalažnih materijala i posljednjih godina dostupni su različiti bio materijali koje je sada moguće implementirati u projekt. Naravno, potrebno je ući u suradnju s konkretnim proizvođačima, uvesti materijal i testirati ga u proizvodnji s našim dobavljačima kojima je često to prvi susret s takvim materijalom ili tehnologijom. U tom je smislu to dosta zahtjevno. Ipak, rezultati su ono zbog čega to radimo.

 

 

Ako smo neki proizvod ili ambalažu učinili više održivom od prethodne verzije to će donijeti višestruke koristi i našem klijentu i društvu općenito. Svijest o održivosti sve je veća, a korisnici proizvoda, posebno oni mlađih generacija, danas biraju brendove i po kriteriju održivosti. Integriranje ekoloških, održivih ekonomskih i socijalnih pitanja u svoje djelovanje postaje kao važan dio brend strategije i izgradnje branda. Sigurno je razlog u tome što istraživanja pokazuju da 2 od 3 korisnika smatra pouzdanije one brendove koji javno obećavaju da će biti održiviji.

 

 

OM: Tijekom iduće godine u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva postavit će se svojevrsna retrospektiva studija Design Bureau Izvorka Jurić – Dizajn s police. Koja će nas misao voditi kroz izložbu, što možemo očekivati?

Izvorka Jurić: Kroz stvaranje ove izložbe vodit ćemo se time da zaokružimo na neki način dosadašnje djelovanje i upoznamo širi krug ljudi s radom studija, prezentirajući referentne projekte nastale kroz duži period. Posjetitelji će, osim finalnih proizvoda, moći vidjeti dijelove procesa nastanka idejnih rješenja i izazove proizvodnje. Plan nam je da postav izložbe i prezentacija projekata budu pamtljivo iskustvo kroz koje će predstaviti i usmjerenje za buduće projekte, sada Dig studia.

Jurica Kos: Možete očekivati spektakl! Šalim se naravno, nama će to sigurno biti spektakl, a potrudit ćemo se napraviti izložbu koja će biti zanimljiva širem krugu ljudi, ne samo dizajnerima. Manje od 200 posjetitelja i 3 influencera dnevno smatrat ćemo velikim neuspjehom.