Skip to navigation Skip to main content

Izložba industrijskog dizajnera Adama Petranovića u Šibeniku

U prizemlju Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik, 20. kolovoza otvorena je izložba dizajnera ADAMA PETRANOVIĆA pod nazivom „Oblikovanje namještaja, te unutarnjeg i vanjskog prostora u zadnje dvije godine“. Izložba, kroz devet panoa prikazuje idejna rješenja nastala u posljednje dvije godine, kao i tri makete i nekoliko komada namještaja. Izložba, koja će ostati otvorena do 10. rujna svjedoči o Petranovićevoj nesmanjenoj aktivnosti u produkt dizajnu i u današnje vrijeme.

Adam Petranović (Nova Gradiška, 1933.) je industrijski dizajner, član Hrvatskog dizajnerskog društva u svojstvu emerita. Osnovnu školu započeo je u Novoj Gradiški, a završio u Čepinu kod Osijeka. U Osijeku pohađao gimnaziju, a 1949. u Zagrebu upisao Školu primijenjene umjetnosti, gdje u završnim razredima susreće kao profesora Bernarda Bernardija, s kojim još za vrijeme školovanja započinje suradnju. U to vrijeme kontaktira s Brunom Planinšekom, Vladom Frgićem i Milicom Rosenberg i drugima na Akademiji primijenjene umjetnosti koja kratko djeluje u Zagrebu u tom razdoblju.

U jesen 1955. zapošljava se u Exportdrvu, dok izvan radnog vremena i dalje radi s Bernardijem. U tehničkom uredu Exportdrva radi uglavnom na modifikaciji elemenata pokretnog namještaja po željama inozemnih klijenata, uglavnom iz Sjedinjenih država. U tom razdoblju nastaje stolac B-650 prema Hansu Vegneru i naslonjač B-151 prema vlastitom projektu, ali prema američkim standardima dimenzija. U jesen 1957. odlazi u vojsku, a po povratku iz vojske sljedeće godine, bez stalnog zaposlenja, nastavlja suradnju s Bernardom Bernardijem na različitim projektima, između ostalih i Stanu bliske budućnosti (1959 – 1960.) koji je izlagan na velikoj izložbi Porodica i domaćinstvo u Zagrebu, te u Ljubljani.

 

 

Nakon tzv. kubanske krize u ljeto 1962. pozvan u Exportdrvo sa zadatkom projektiranja namještaja za europsko tržište. Tom prilikom nastaje, između ostalog, kao najuspjeliji proizvod iz te serije, Stolić sa tacnom T-151. U jesen 1962. zaposlen u novoosnovanome tuzemnom sektoru za opremu objekata Exportdrva, gdje projektira opremu za hotele Adriatic I i II, te Neptun, sve u Dubrovniku. Kao predstavnik Exportdrva radi s Bernardijem na opremi Radničkog sveučilišta Moša Pijade u Zagrebu, te hotela Maestral u Brelima. S arhitektima Jelenom Novak i Ivanom Vitićem, te Raulom Goldonijem radi na opremi zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, tzv. „Kockici“.

 

 

Godine 1971. prestaje s radom u Exportdrvu i postaje samostalni umjetnik, član Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske, a s vremenom i njen potpredsjednik (za vrijeme predsjedničkog mandata M. Marasa). Projektira opremu hotela Tri nimfe u Varaždinskim toplicama. S varaždinskom Komercijalnom bankom radi na opremanju dijela zgrade uprave, njihove ispostave u Varaždinskim toplicama i u Ludbregu. S Julijem DeLucom radi na opremi hotela Minerva (dovršen 1981.), također u Varaždinskim toplicama. S Coningom Varaždin radi na dizajnu aparata za kontrolu buke (s Vladimirom Žitkovićem), te grafički dizajn kataloga za Coning, Plan i APZ (s V. Žitkovićem i Damirom Fabijanićem), te za prve predizborne materijale za HDZ 1990. godine (s V. Žitkovićem).

Nakon učlanjenja u ULUPUH (1965.) aktivno sudjeluje u radu udruženja, tako da je jedno vrijeme predsjednik Sekcije arhitekture ULUPUH-a, kao i suosnivač Sekcije za industrijski dizajn (na inicijativu Davora Grunwalda, Antuna Karavanića i Vladimira Žitkovića). S Brunom Planinšekom organizator je izložbe Produkt dizajn 1971. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Jedan je od pokretača i osnivača Hrvatskog dizajnerskog društva (osnovano 1983., tada pod imenom Društvo dizajnera Hrvatske). Živi i radi u Zagrebu.