Iz teksa Daria Devića:
“Iako će na ovoj izložbi predstaviti radove nastale u vrijeme dokolice a ne svoj profesionalni opus, čini se suvišnim isticati mjesto koje Hrvoje Živčić zauzima na hrvatskoj dizajnerskoj, ali i svjetskoj tipografskoj sceni – riječ je o nečemu što se zna. Znaju to njegovi kolege i profesionalni vršnjaci, od kojih su ga brojni pozivali da njihove projekte oplemeni svojom specifičnom, suzdržanom i nepretencioznom tipografskom finoćom, znaju to mnogi zagrebački studenti kojima je već u svojim dvadesetima bio predavač, ali i brojniji mladi dizajneri koji su na konferencijama i festivalima u regiji slušali njegova predavanja i pohađali njegove radionice. Znaju to i prijatelji koji se u njega uvijek mogu pouzdati.
Naposljetku, zna to i Hrvoje. Odlukom da kroz ovu izložbu publici ne pokazuje svoje profesionalne tipografske i dizajnerske proizvode i ne podsjeti nas na impresivne projekte, međunarodne klijente i brojne nagrade koje je kroz karijeru sakupio, Hrvoje demonstrira sigurnost u sebe i svoj rad, a koja mi se kroz godine zajedničkoga studiranja (2005. – 2010.) i surađivanja (2007. – 2017.) uvijek doimala kao njegova najimpresivnija osobina. Njegovi su radovi još na zagrebačkome Studiju dizajna bili neupitne kakvoće i posjedovali su određenu staloženost, smirenost i nenametljivost koje su u prvi plan uvijek puštale nevjerojatnu dizajnersku kultiviranost i odlučnost – ništa se tu nije doimalo nesigurno ili slučajno. Kad Hrvoje nešto napravi, takvo je kako je to i zamislio.
Hrvoje Živčić
foto: Bojan Mrđenović
Izvor: Vizkultura
Zanimljivo je zato zaviriti u ovaj drugi rukavac njegova djelovanja, a koji popunjavaju djela koja se i dalje uglavnom nalaze unutar okvira grafike i slova, ali koja ne nastaju svrsishodno, kao primijenjeni ili naručeni rad, već hobistički, u vrijeme odmora, za dušu. Istraživanje sebe koje taj proces predstavlja (odgovarajući na pitanje “Što radim kad ne radim za nekoga drugog?”) rezultiralo je raznovrsnim artefaktima kojima se ipak mogu naći određeni zajednički nazivnici.
Primjerice, tendencija ručnom ilustriranju, iscrtavanju i oblikovanju unikatnih grafika, intervencijama u nađene predmete i njihovu pretumačivanju mogla bi se shvatiti kao namjerna suprotnost tipskoj univerzalnosti dizajniranja fontova. Izrada tipografskih plakata s duhovitim (“Nitko nije ništa”) ili pak potpuno besmislenim (“G”) porukama moguća je privatna reakcija na razne type specimene i druge vidove ozbiljnoga predstavljanja slova koja Hrvoje dizajnira “od devet do pet”. Osobno, najzanimljivijim mi se čini ponavljanje vrlo jednostavnih, a upečatljivih nihilističkih misli, poput zidnoga sata koji uvijek pokazuje “Ništa” ili pak ručno oslikanog logotipiziranog natpisa “QUIT”, koji nam Hrvoja možda prikazuju iz neočekivano spiritualnog (ili barem pop-filozofskog) kuta.
Pismo Rector razvijeno iz natječajnog rada za identitet Kneževe palače u Zadru.
Izvor: Vizkultura
“Moglo bi se shvatiti”, “moguća je reakcija”, “možda prikazuju”. Ono što znam bez ‘možda’ je da smo pozvani na izložbu bez nadodanih legendi, objašnjenja i umjetnikovih riječi. Kakav je Hrvojev profesionalni rad, to se zna, ali kakva je osoba koja iza njega stoji, e to je ipak malo misterioznije. Hrvoje nam nema potrebu tumačiti svoj rad – on je i u ovom svome dijelu i dalje takav kakvime ga je i zamislio, ali promatranje ove druge njegove strane neodoljivo mami da pokušamo odgonetnuti autora sâmog.”
O autoru:
Hrvoje Živčić (1986., Zagreb) diplomski studij završava 2010. na Studiju dizajna u Zagrebu, a postdiplomski studij oblikovanja pisma 2012. godine na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Den Haagu, Nizozemska. Od 2013. do 2016. godine radi kao asistent na Studiju dizajna u Zagrebu. Uz povremene angažmane grafičkog dizajna u domeni kulture, primarno radi kao dizajner digitalnih pisama gdje surađuje s domaćim i stranim naručiteljima. Dobitnik je nagrade njujorškog magazina Print “20 under 30” (2011.), te “Ascenders” (2018.) i “Certificate of Typographic Excellence” (2020.) američkog Type Directors Cluba. Živi i radi u Zagrebu.