Iz teksta Branimira Paškvana:
„Ovo je vrlo osobna izložba u koju su uključeni svi. Zvuči kontradiktorno, ali nije. Baveći se bojom kao konceptom postalo mi je jasno da ja jesam svi i svi jesu ja u puno većoj mjeri nego sam si ikada htio priznati. Svijet boja je definitivno jedan od mogućih prozora u duhovnost. Za početak odlučio sam dati definiciju pojma boja. Svi ih vide, a mnogi su ih već i proučavali i definirali. Definicija ima posvuda po literaturi i internetu pa će to biti jednostavno. Što su uopće boje? Boje su svojstvo materije. Tako bi nekako mogla glasiti definicija, jer predmeti su uvijek neke boje. Osim kada je mrak. To malo zbunjuje, ali je lako objasniti: da bi boje postojale, potrebna je svjetlost. Dakle, boje su elektromagnetski valovi određenih valnih duljina, cca 400 – 700nm.

Znači li to da boje postoje i kada ih mi ne gledamo? Ako da, zašto onda i ono što ne vidimo, a znamo da postoji, isto ne zovemo bojom? Npr. infracrveno zračenje je onda isto boja, zar ne? Boja je očito vezana za osjet vida, bez očiju nema boje. Zato i kažemo da postoje boje koje vide neke životinje, iako ih mi sami ne vidimo. Bitno je da ih netko vidi, zato radiovalovi definitivno nisu boje. Zato je možda bolje reći kako su boje osjet elektromagnetskih valova koji primamo posebnim receptorima u oku. Sad je to jasnije. E sad, je li to baš samo neka biomehanika? Imamo oči, imamo čak i živce i mozak pa sve te osjete neuroni prenose simo – tamo po glavi, ali da smo pri tom npr. bez svijesti, bi li postojale boje? Novorođenče ih sasvim sigurno vidi, ali ne zna da su to one. Sve radi, oko prima, živac pulsira, mozak vergla, a boje nigdje. Znači, u definiciju treba nekako ubaciti i svijest. Što je to točno svijest? Ionako ne znamo točno, bitno je da je imamo – i onda su i boje tu. To bi se moglo zvati percepcijom boja, koja nastaje na osnovu prethodnog neurobiološkog osjeta. To je dobro, sve sad štima jer percepcija, prema Hrvatskom jezičnom portalu, podrazumijeva „proces stvaranja predodžbi u svijesti na temelju osjeta“. Evo i konačne definicije: Boje su perceptivni doživljaj nastao na temelju osjeta elektromagnetskih valova iz oku vidljivog dijela spektra.

Malo je još zbunjujuće što pri zdravim očima i pri zdravoj svijesti ponekad istu boju na istom prizoru percipiramo različito, kao u optičkim iluzijama. To mora biti zato što naš perceptivni aparat smiruje doživljaje. Jer doživljaji su stjecanje iskustva, a ono se ostvaruje primarno kroz stvaranje predodžbi na osnovu osjeta. Gdje bismo bili kada bi baš svaki i najmanji podražaj sa baš svakog čunjića u oku zasebno doživljavali. Procesor bi nam bio u overloadu. Zato postoji selekcija i zato postoji pojednostavljenje. Neke podražaje obradimo, neke ne. Od tih koje obradimo neke pohranimo privremeno, a neke trajno. Zato i nemamo onu slijepu točku ispred sebe iako smo u njoj zaista slijepi. Točnije, osjetilno slijepi, ali zato doživljajno punovidni. Isto tako vidimo boje i u perifernom vidu, iako za njega nemamo baš raspoloživih čunjića, nego mahom štapiće koji ne kuže nijanse boje, samo prenose jel’ svjetlo ili tama. I to isto mozak riješi u montaži. Super je taj mozak, stalno nas spašava od te suludo kompleksne stvarnosti i tih naših nesavršenih osjetila, i to sve istovremeno. Koji AI to može?

Ok, onda bismo mogli uvesti i jednu specifičnu definiciju boje, paralelnu s onim kako je očito subjektivno doživljavamo – boja kao trenutna, objektivna pojavnost. To je ono što oko realno primi sa svim tim silnim komplikacijama – razne valne duljine koje s raznih strana dolaze pa se njihov sastav, raspored i kut upada u oko mijenja doslovno iz trena u tren, već kako se izvor svjetla ili mi sami pomičemo. Osjet je očito puno kompleksniji od doživljaja i to je sve. Samo ovisi o tome promatraš li boju na ulazu u sustav (na retini oka) ili nakon obrade, dakle kao svjesni doživljaj. To je to. Boja je i osjet i doživljaj, ovisi kako je gledaš, baš kao i ona čestica ili val u kvantnoj fizici. Al’ to je sad to, moj mali kvantni skok u definiciji boje je učinjen. Samo, taj je doživljaj vrlo individualan, a i sam osjet nije baš posve ujednačen između različitih ljudi. Neki nemaju neke vrste čunjića pa ne vide neke boje, neki imaju i viška istih pa vide bogznašto. No, dobro, ekstrema uvijek ima i to nas ne zanima, ali dokazano je i da sa starošću naš prijemni aparat mijenja svoje sposobnosti. A to je sve samo što se inputa tiče, a gdje su još individualne razlike u doživljaju nakon posve izvjesno vrlo subjektivne obrade ulaznih podražaja?

Smola. Prokleti Schrödinger i njegova mačka u škatuli. Čini mi se kako će boje biti nešto kao društveni koncept nastao na temelju individualnih svjesnih doživljaja vidnih osjeta uzrokovanih elektromagnetskim valovima iz materijalne okoline. I kako sad odrediti koja je koja boja, ako u društveni kalup treba ubaciti n individualnih doživljaja?  Ne znam za fizičare, ali ja sam odlučio to riješiti tako da pozovem i ostale, bez drugih očito nema odgovora na ovo banalno pitanje. Dođite onda svi i kažite sami – što je to boja? Ma još bolje poigrajte se u VR-u kao pravi gejmeri i odaberite svoju crvenu, svoju plavu i sve ostale. Neke razlike u odabiru među nama će postojati, ali vjerujem da ćemo približno slično i vidjeti i doživjeti elektromagnetske valove iz ekrana. Neke zanimljive razlike i sličnosti moći ćete i sami provjeriti u virtualnoj izložbi, a za ostale detalje ćete morati sačekati da obradimo vaše podatke i ponovno dođemo sa još više sličnosti i razlika! Time ćemo se definitivno približiti definiciji boje kao koncepta, ali i definicijama pojedinih boja kao pod-konceptima ove naše zajedničke superkoncepcije – boje. Uživajte u prvoj VR igri u HDD-u i uživajte u prvoj cjelovitoj AR izložbi u našoj galeriji!

O autoru:
Branimir Paškvan, mag. dizajna, rođen je u Rijeci, 19.5.1980. Nakon gimnazije na Sušaku, završava Studij dizajna u Zagrebu, a onda i Slobodni dodiplomski studij švedskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te četiri godine Poslijediplomskog znanstvenog studija iz teorije dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti, Sveučilišta u Ljubljani. Od 2011. kada je zadnji put gostovao u HDD-u (s izložbom o bojama) bavio se prije svega edukacijom u dizajnu, ali i dizajnom, marketingom, menadžmentom, turizmom, skijanjem, jezicima, toponimijom i mnogočim još, a između ostalog i – bojom. Trenutno predaje teoriju i povijest dizajna te osnove produkt dizajna na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Istovremeno završava Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu – boja.