Jednostavnost kao finalno rješenje iza sebe često ostavlja proces prepun prolaženja kompliciranih koraka u stvaranju. U dizajnerskim rješenjima Ade Kezić taj se princip čini dominantnim – na više razina. Svojom estetikom radovi odaju rukopis autorice posve nenametljivo, ali i posve jasno. Dojam dodatno podvlači izbor materijala, a uglavnom se radi o prirodnom materijalu, o drvu koje samo po sebi donosi i boju i teksturu, a u obradi dizajnerice dobiva finoću, podatnost u praćenju oblika prilagođenih funkciji i ugodu u uporabi.
Na izložbi u galeriji Bernardo Bernardi odabrani eksponati kao da sugeriraju intimu doma; osim izloženog postava stvoren je ambijent ugodan za boravak. Koliko god jednostavnim se činilo, ugodu ipak nije lako stvoriti. Ona proizlazi iz sklada, iz mnogo vrsta harmoničnih odnosa spojenih u cjelinu.
Predstavljeni radovi nastali su u raznim stvaralačkim fazama dizajnerice, ali postavljeni zajedno ne djeluju raznorodno. Nekoliko je cjelina predmeta koje su grupirane u prostoru, bez međusobnog miješanja, jedna pored druge. Svaka cjelina unutar sebe sadrži različite elemente koji su međusobno usklađeni, a svaki zaseban predmet pokazuje promišljenost u svojim unutarnjim proporcijama. Međusobnu povezanost unutar pojedinih kolekcija dizajnerica postiže stvaranjem modula, osnovne jedinice koja određuje mjeru i estetiku cjeline, a nizanjem kroz variranje dimenzija stvara dinamičnost i prilagođava se funkciji.
PIAZZA LUCCE varira oblik svjetiljke – stolića. Zajednički princip oblikovanja kubusa s prorezima za svjetlo dinamiziran je promjenama u dimenzijama i boji materijala. Sofisticirana rasvjeta unutar kubusa omogućava dodatnu dinamiku programiranjem različitih svjetlosnih situacija. U kolekciji LAKO nastavlja se moduliranje elemenata u slavonskom hrastu, u ponavljanju osnovnog oblika kvadratne površine na koji se nadovezuju linijski istanjene mase elemenata statike; tako nastaju barski stol i stolci u dinamiziranom skladu, a sličan oblikovni princip ponavlja i pripadajuća polica, uz nešto intenzivniji ritam nizanja modula. Zanimljiv je način na koji su elementi međusobno spojeni: riječ je o modificiranom klasičnom drvenom spoju „utor i pero“. Tako je kontinuitet uporabe drva zadržan i u povezivanju dijelova, a spojevi su čvrsti i estetski dorađeni.
Ove cjeline skladno nadopunjuju stolovi zasebnih dizajnerskih priča: jednostavna, pravilna i masivna ploha stola ENEN počiva na razigranim nosačima koji svojim položajem stvaraju uvijek nov pogled – ovisno o poziciji krajnjeg korisnika ili promatrača, dok manji stolić NDST ponavlja materijal ENEN-a, ali nudi posve drukčiji pogled i korištenje mogućnostima prilagodbe korisničke plohe kliznim elementima.
U ovoj smirenoj i suptilno dinamiziranoj dizajnerskoj cjelini pojavljuje se i element bajke: nenametljivo, dosljedno u prenošenju osnovne naracijske niti. Djevojčica sa šibicama jedna je od najsnažnijih bajki Hansa Christiana Andersena, a šibice koje u hladnoj noći postaju sve manje i manje prenesene su u čvrsto dizajnersko rješenje variranjem visina postolja na kojima počivaju rasvjetna tijela. Kolekcija MATCH nastala je prema ilustraciji Mersele Hajdinjak za tematski određenu izložbu, ali funkcionira besprijekorno i izvan konteksta za koji je mišljena.
U radovima dizajnerice Ade Kezić principom krajnjeg pročišćavanja nastaju rješenja koja u svojim unutrašnjim proporcijama sadrže monumentalnost, uvijek zadržavaju svoju individualnost, ali vrlo lako komuniciraju i u novim situacijama i cjelinama. Dojam dodatno pojačava korištenje prirodnih materijala koji dijelom zadržavaju svoje estetske karakteristike, a u samoj obradi autorica zadržava njihov karakter uz dodatno obogaćivanje iznimno finom finalnom obradom. Takvi komadi lako izdržavaju test i vremena i prostora, uklapaju se u vrlo osjetljive prirodne ambijente poput Nacionalnog parka Mljet, prostora u kojem svaka intervencija traži krajnje suptilan pristup.
Ada Kezić pripada jednoj od prvih generacija školovanih na hrvatskom (zagrebačkom) Studiju dizajna; u svojim radovima na neki način sintetizira razdoblje od pionirskih koraka struke u nastanku do zrele faze u razvoju jedne dizajnerske osobnosti. Presjek radova predstavljenih na izložbi tako stvara snažnu i zaokruženu priču koja svakako obećava nastavak – možda i u sličnom tonu, ali uz obaveznu nadogradnju.
Ksenija Foretić