Iskopavanja su projekt arheologije dizajna, zamišljen u fazama od kojih se svaka fokusira na jedno izdvojeno područje dizajnerske produkcije. Projekt nema znanstvenih ambicija te ne teži predstaviti definitivnu povijesnu priču o hrvatskom dizajnu, već prvenstveno nastoji uspostaviti mapu dizajnerskih ostvarenja u različitim medijima, tipologijama i kontekstima koja će biti trajno dostupna za pretraživanje i revalorizaciju. Posebnost čitavog projekta, kao i aktualne izložbe, je upravo u točki gledišta koja pripada dizajnericama – autoricama. Ona je u isto vrijeme profesionalna i osobna. Profesionalna, u smislu da je bitno određena iskustvom praktičara u području dizajna vizualnih komunikacija, a osobna na način da je autentičan cilj projekta u velikoj mjeri upravo samo-edukacija. Kriteriji autorica pri izboru knjiga koje će obraditi i izložiti utoliko su uvelike subjektivni i intuitivni, a sustav koji predlažu nije hijerarhijski i linearan već potpuno otvoren – nema važnih i manje važnih žanrova, autora, tipologija i stilskih obrazaca koji bi nosili težište priče. Ideja izložbe, i projekta Iskopavanja u cjelini, je prostrti pred gledatelja na jednom mjestu dosad slabo dostupno dragocjeno polu-stoljetno nasljeđe grafičkog dizajna ovitaka knjiga i ostaviti iza sebe iznimno koristan referentni izvor građe istraživačima, ljubiteljima, entuzijastima i dizajnerskim praktičarima.
Tematiziranje knjiga isključivo iz dizajnerske perspektive može se činiti površnim, baš kao što je i ironična inačica poznate poslovice u nazivu izložbe Sudi knjigu po koricama i predvidjela. No ta je pozicija samo naizgled skučena. Strogi dizajnerski fokus izložbe omogućava vidjeti što su, kroz grafičku interpretaciju određenih knjižnih izdanja i serija, izdavači i autori željeli reći o sebi, s kakvim su se vizualnim kodovima poistovjećivali određeni sadržaji, kako su se oni neposredno komunicirali prema publici, kakav su položaj imali unutar kulture i društva svog vremena. Također, zašto iza određenih izdanja koja nemaju osobitu književnu ili uredničku vrijednost stoji zanimljiv dizajn i obrnuto, ili zašto ponekad i dizajnerski osrednja rješenja postaju upravo reprezentativnima za duh vremena u kojem su nastale, ili čak izrazito referentnima za današnje vrijeme. Posredno, izložba i web stranica projekta rekonstruiraju na jednom mjestu i čitavu mapu nakladnika, biblioteka, naslova, autora i dizajnera u rasponu od nekoliko desetljeća. U tom izboru ključna autorska imena poput Mihajla Arsovskog, Nenada Dogana, Alfreda Pala ili Zorana Pavlovića zauzimaju značajna mjesta, ali predstavljena slika daleko je šira. Konačno, samo upuštanje u projekt za ove autorice predstavlja svojevrstan iskorak iz okvira vlastitih kompetencija, što iz dizajnerske perspektive nije neuobičajeno, ali je izuzetno važno, a težina projekta zapravo leži u tome što je nastao iz potrebe za sustavnim rekonstruiranjem konteksta vlastitog profesionalnog djelovanja. Dizajnerski arhiv koji je pritom nastao oteo je iz zaborava i mnogo više od samih naslovnica knjiga, baš kao što, zaživjevši, nadilazi i svrhu jednog izložbenog predstavljanja.
(Marko Golub)
U povodu otvorenja inaugurirat će se web stranica s arhivom naslovnica, a u prostoru HDD galerije bit će izložena instalacija od odabranih primjeraka knjiga koja izložbeni prostor transformira u malu knjižaru, jedno od onih mjesta okupljanja kakva u međuvremenu nestaju, izgurana drugim sadržajima.
Otvorenje izložbe je u četvrtak 24. studenog u 20 sati, a izložba traje do 5. prosinca. [d] razgovor s autoricama održat će se u četvrtak 1. prosinca s početkom u 19 sati. Razgovor vodi Marko Golub.
Iz teksta Lane Cavar:
Prije gotovo godinu dana započele smo projekt arheologije dizajna Iskopavanja,čiji je primarni fokus na dizajnu naslovnica knjiga hrvatskih nakladnika izdanih u razdoblju od 1945. do 1990. Upustile smo se u ovaj vrlo ambiciozan projekt bez odgovarajućeg budžeta, istraživačkog iskustva i potrebne infrastrukture, što je teško racionalno opravdati. Pa ipak, mahnito smo i zaigrano pregledavale i sudile knjige po koricama i nekoliko puta tjedno, oboružane instinktom, dizajnerskim okom i strašću. Projekt za koji smo vjerovale da će trajati par mjeseci prerastao je u cjelogodišnju opsesiju knjigama i mjestima koja ih skrivaju, fetišistički avanturizam u kojemu su se izmjenjivale euforija, zbog arheoloških trijumfa, i frustracija, zbog niza logističkih poteškoća koje su nas pratile na baš svakom koraku projekta.
Kriteriji su nam se mijenjali i više puta tijekom istraživanja, no osnovni kriterij uglavnom je ostajao isti: koliko je dizajn određene naslovnice suvremen i u duhu svog vremena? Nije nas uvijek nužno zanimala dizajnerska korektnost, školski primjeri “dobrog dizajna”, prepoznati autori i općenito parametri prema kojima bi se gradila antologija ovakvog sadržaja. Dopustile smo si da u proces selekcije uđemo spontano, s potpunom otvorenošću. Tako nas je na naslovnicama sve zanimalo više od poštivanja standarda i manifestacije puke vještine. Naprotiv, nerijetko se u našoj selekciji uz tzv. dobar dizajn mogu naći naslovnice koje određuju više ili manje uspješni tipografski rizici, vizualne anomalije, začudnost pa čak i nezgrapnost. Umjesto konformističke ljepote, trudile smo se pronaći svojevrsnu autentičnost, pa čak i kada bi se rezultat na naslovnici mogao ocijeniti kao ružan. Pri svakom odabiru trudile smo se prepoznati je li dizajn posljedica osviještenog dizajnerskog autorstva, ili naprosto eksces.
Iz teksta Narcise Vukojević:
Na samom je početku stanoviti gospodin Lisica anticipirao da će to biti rudarski posao. Zaista, u deset mjeseci kopanja, četiri ženske ruke prebacile su nekoliko tisuća knjiga. Barem deset. Neka je prosječna masa knjige 100 g, riječ je o barem 1.000.000 grama knjiga, dakle, barem jednoj toni knjiga! Ne mogu u mjerljivim parametrima govoriti o povećanju mišićne mase, ali smo stekle izvjesnu kondiciju i razvile rezistenciju na posebno nagrizajuću knjišku prašinu. Pri pogledu na knjigu cure nam sline i gotovo ni pred čim ne prezamo ne bismo li se domogle još jedne.
Kao uvod u simptomatologiju.
Pogledajmo širu sliku. Jedan od razloga zašto smo se upustile u iskopavanje stvari bliskih našim profesionalnim pa i intimnim interesima je opća retrogradna amnezija. Kronična zaboravljivost prema svemu što je bilo i nastalo prije nas, a koja čak ne mora biti izazvana traumom (sistemskom promjenom i promjenom paradigme), nego nemarom i ravnodušnošću. Kada mijenjam prebivalište, najveća mi je briga preseliti knjige, ali to još uvijek ne shvaćam kao priliku da se konačno riješim toga teškog balasta. Nažalost, mnoge izdavačke kuće su slične okolnosti iskoristile da opustoše svoje knjižne arhive, pa smo njihova izdanja pronalazile na druge načine.