Iz teksta Ivice Mitrovića:
Dizajn interakcija promatra odnose između ljudi, tehnologije i društva, ne fokusirajući se samo i isključivo na ljude i svijet oko njih, već istražuje interakcije među istima. Tony Dunne navodi da su dizajneri interakcija ujedno i hibridni dizajneri koji se ne mogu svrstati u neku od definiranih kategorija, već naglašava da su oni kombinacija dizajnera, istraživača, inženjera i umjetnika (West, 2007). Dizajn interakcija je pristup, tj. proces dizajniranja odnosa, a ne samih stvari. Riječ je o multidisciplinarnom području koje obuhvaća dizajn, psihologiju, sociologiju, komunikologiju, antropologiju, računalne znanosti, inženjerstvo, informacijske i komunikacijske tehnologije, arhitekturu i umjetnost novih medija.
Splitinteractions
Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija UMAS-a prva je obrazovna ustanova u Hrvatskoj na kojoj se obrađuju sadržaji iz ovog područja. Na Odsjeku je 2004. godine održana prva međunarodna radionica u području dizajna interakcija u okviru ljetne škole Convivio. To je prva takva radionica održana na području Hrvatske, ali i izvan teritorijalnih granica Europske unije. U sklopu promoviranja ove specijalizacije, Odsjek nastavlja od 2007. godine kontinuirano održavati radionice dizajna interakcija. Uz strukovne sadržaje s područja dizajna interakcija, svrha radionica je i promovirati interdisciplinarni pristup obrazovanju, koji je osobito potreban i poticajan u području dizajna.
Edukacijski cilj radionice je poticati sudionike i sudionice na pomicanje tradicionalnih definicija dizajna i propitivanje današnje uloge dizajna u društvu kroz kritičku dizajnersku praksu. Radionica pruža jedinstveno iskustvo multidisciplinarnog grupnog rada, kroz koje sudionici percipiraju dizajn kao drugačiji način razmišljanja – refleksivan, kritički i društveno odgovoran. Primarni fokus radionice nije na samoj tehnologiji, nego na široj društvenoj implikaciji razvoja novih tehnologija. Novi dizajneri se u svojim istraživačkim radovima povezuju s različitim znanstvenim područjima, prije svega sa računalnom znanosti, inženjerstvom, sociologijom, psihologijom, arhitekturom, a u posljednje vrijeme i s biotehnologijom, sve u cilju kritičke refleksije razvoja i uloge tehnologije u društvu. Također, svrha ovih aktivnosti je definiranje grada Splita i Hrvatske kao regionalnog središta u ovom novom i propulzivnom području dizajna, područja koji je zbog svoje multidisciplinarnosti i utemeljenosti na novim tehnologijama ima izrazitu razvojnu perspektivu.
Radionica kao mjesto susreta ideja, ljudi i disciplina
Teme održanih radionica odnosile su se na društva u tranziciji; metodologiju dizajna usmjerenu korisnicima; javni prostor; odnose tehnologije, interakcije i edukacije; nevidljive strukture gradova, hibridne gradove i suvremene utopije. Dosadašnje radionice vodili su priznati međunarodni stručnjaci s područja dizajna interakcija, akademski djelatnici priznatih ustanova za edukaciju na području dizajna, poput Royal Institute of Technology – KTH, Stockholm; Limerick School of Art and Design, University of Limerick; California State University East Bay; School of Arts and Creative Industries, Edinburgh Napier University; Royal College of Art (RCA), London; Konstfack – University College of Arts, Crafts and Design, Stockholm; Birmingham City University; Coventry University in Design; Swedish Interactive Institute.
Do sada je na radionicama sudjelovalo preko 180 studenata i studentica dizajna vizualnih komunikacija, dizajna u novim medijima, interaktivnog dizajna, produkt dizajna, primijenjene umjetnosti, arhitekture, računarstva i informatike, videa i filma, te sociologije sa Sveučilišta u Splitu, Zadru, Rijeci i Zagrebu, te Sveučilišta u Ljubljani i škola za dizajn u Beogradu i Cetinju. Po završetku radionica organizirane su javne prezentacije radova. Kao potvrda značaja i uspjeha ovih aktivnosti govori i velika nagrada 43. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna koja je 2009. godine dodijeljena Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija. Među nagrađenim projektima nalaze se i radovi nastali na spomenutim radionicama. Na bijenalnoj Izložbi hrvatskog dizajna 0910 zajednički projekt nastao na radionici 2010. godine proglašen je najboljim radom u studentskoj kategoriji Koncept. Radionice su održavane i izvan granica Republike Hrvatske, gostujući na Radionice su održavane i izvan granica Republike Hrvatske, gostujući na Magdaleni − Festivalu kreativnih komunikacija u Mariboru, 2009. i 2010. te na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju, 2011. godine.
Kritička metodologija
Danas se dizajneri sve više fokusiraju na kulturalne implikacije korištenja tehnologija kroz kritičku dizajnersku praksu, a ne isključivo na samu tehnologiju. Rodgers i Smyth (2010) u svojoj knjizi Digital Blur: Creative Practice at the Boundaries of Architecture, Design and Art govore o promjenama koje se događaju u samoj dizajnerskoj praksi, a koje se odnose na nestajanje granica između dizajnerskih i srodnih disciplina, te se fokusiraju na novu generaciju dizajnera koji djeluju na presjeku dizajna, umjetnosti i tehnologije.
Kritički dizajn istražuje nove uloge, kontekste i pristupe dizajnu u odnosu na društvene, kulturološke i etičke utjecaje novih tehnologija. Ovakav tip dizajnerskog razmišljanja otvara prostor za imaginaciju i redefiniranje samog odnosa sa stvarnošću. Dunne (2005, 2008) navodi kako je posrijedi promjena paradigme − od aplikacija tehnologije, prema njezinim implikacijama. Riječ je o odmaku od komercijalne perspektive dizajna, koja je usmjerena zahtjevima tržišta, prema širem društvenom kontekstu.
Projekti kritičkog dizajna i dizajna interakcija ne predstavljaju samo projekte za današnje vrijeme, nego i za vremena koja dolaze. Za razliku od afirmativnog dizajna koji svojim djelovanjem zadržava i legitimira postojeće stanje, kritički dizajn interakcija predviđa i anticipira budućnost, ali u isto vrijeme pomaže u razumijevanju i promišljanju današnjeg svijeta.
Stoga se i metodologija aplicirana na radionicama vremenom odmakla od dizajna usmjerenog korisnicima i participativnog dizajna prema ovakvom kritičkom pristupu. Primjerice, ovogodišnja radionica se bavila suvremenim utopijama koje kroz stvaranje drugačijih svjetova i društvenih odnosa zapravo propituju današnje odnose pojedinaca, društva i tehnologije. Stvaranjem imaginarnih svjetova, dizajniranjem fikcija, propitujemo svijet u kojem živimo – njegove vrijednosti, funkcije, njegov metabolizam, te očekivanja njegovih stanovnika. Imaginarni svjetovi su izniman izvor inspiracija dizajnera u promišljanju budućnosti.
http://dvk.com.hr/interakcije/
RADOVI/PROJEKTI:
“Ajmo Splite: Kaži što misliš!”, Čiribimba, Umashup, BallB, Desktop Olympics, Behind the Corner, The Ball, “Smile! You’re on Candid Camera!”, Na zidu, Čekingrad, Digitalantique, Gosssplit, Brainblender, Splitopia.tv,
VODITELJI:
Lynne Baillie, Nelly Ben Hayoun, Sara Božanić, Demitrios Kargotis, Oliver Kochta-Kalleinen, Pekko Koskinen, Christina Kral, Marilyn Lennon, Dash Macdonald, Ivica Mitrović, Marc Owens, Gwyan Rhabyt, Erik Sandelin, Michael Smyth, Magnus Torstensson, Tuur Van Balen
AUTORI:
Mirko Andrić, Sarah Baron – Brljević, Luka Bekavac, Ana Bekš, Mia Bogovac, Marko Borota, Marina Bošković, Ana Cveić, Dora Đurkesac, Kateryna Falkovych, Jan Foraus, Adi Franković, Vesna Gabaj, Milica Golubović, Mario Grkinić – Jurjević, Ivan Jelačić, Ivana Jukić, Koraljka Jukić, Marina Jukić, Marija Juza, Damira Kalajžić, Josip Kaloper, Adrijan Karavdić, Jernej Kejžar, Ante Klaić, Branimir Kolarek, Mišo Komenda, Sinna Lindquist, Kristina Lugonja, Špela Majer, Nada Maleš, Stanko Maletić, Marko Marendić, Ena Masić, Ivo Matić, Ivona Mihajlović, Petra Milički, Elena Mirčevska, Nera Nejašmić, Pika Novak, Hristina Papadopulos, Katarina Perić, Vesna Petović, Anthony Phillips, Luka Predragović, Aleksandra Prole, Matija Raos, Joi Roberts, Dina Rudić, Sara Salamon, Ovidiu Sandor, Boris Sekulić, Davor Sikljan, Marina Stančev, Antonija Škugor, Jakov Šuran, Oleg Šuran, Alma Topalović, Klemen Trupej, Ivan Vranjić, Ivor Vrbos, Mia Vučemilović, Damir Zekić