Blickfang je godišnje događanje koje se pod istim imenom odvija u čak sedam europskih gradova posljednjih petnaest godina, a u Beču je od 18. do 20. listopada otvoreno u prostoru Muzeja primijenjene umjetnosti MAK. Kustos ovogodišnjeg Blickfanga je Sebastian Wrong, osnivač i kreativni direktor britanske tvrtke Established & Sons.

Hungry Designers je izložba dizajnerskih projekata na temu gastronomije u turizmu na kojoj će svoje radove predstaviti dvadesetak hrvatskih dizajnera i dizajnerskih timova. Kustoska koncepcija izložbe proizašla je iz platforme Design Tourism, koja cilja povezati dizajn i dizajnersku struku sa sektorom turizma, a u ovoj prilici fokus je stavljen na autentičnu domaću gastronomiju, na dizajn hrane, recepata, produkata te scenarija pripreme hrane.

Izložba Hungry Designers nastala je kao novi projekt platforme za afirmaciju i promicanje dizajna u turizmu – Design Tourism, koji su pokrenuli Hrvatsko dizajnersko društvo i Hrvatski dizajn centar. Koncepcijski je nastavak na lanjski projekt izložbe Croatian Holiday, koja je obišla brojne festivale dizajna u regiji i Europi.

Unutar niše dizajna u turizmu, izložba Hungry Designers podcrtava njegov gastronomski potencijal. Projekti koji će biti predstavljeni na izložbi propituju stereotipe vezane za hranu, reinterpretiraju tradicijske načine pripreme hrane te nove oblike konzumiranja hrane i promišljanja gastronomske ponude, kroz dizajn proizvoda, scenarija i usluga.

Kustosice projekta su Ivana Borovnjak i Roberta Bratović, a dizajneri i dizajnerski timovi čiji proizvodi čine izložbu su Oaza, Filip Havranek i Kristina Lugonja, Ivan Dorotić i Luka Borčić, Nikola Radeljković i Igor Zanzerović, Vlatka Leskovar, Branimir Paškvan, Manufakturist, Sonda, Nina Bačun i Roberta Bratović, Noel Šuran i Davorka Tumpić, Đurđa Prettyface i Vedran Klemens, Superstudio 29 te Mirna Raduka i Karmen Kolombo.

Proizvodi kao što su Rogoz (Oaza), Bu (Filip Havranek i Kristina Lugonja) i Rožonj (Ivan Dorotić i Luka Borčić) uspostavljaju direktan odnos s tradicijskim artefaktima, oni ih osuvremenjuju redizajnom karakterističnih detalja, dajući im tako nova značenja i funkcije. Posredna kvaliteta ovakvog pristupa reflektira se u oživljavanju i prezervaciji zaboravljenih obrta. Ovakvi tipovi proizvoda ostavljaju prostor za potencijalno zapošljavanje ili edukaciju novih kadrova za održanje proizvodnje. Rogoz – inačica suvremenog logožara kao predmet sugerira kupovinu hrane na otvorenom u urbanom kontekstu (sukladno svojoj prvotnoj namjeni), Bu se bavi uspostavom harmonije okusa vina i tipa drveta iz kojeg se pije, referirajući se oblikovno na tradicionalnu dalmatinsku čašu bukaru, a Rožonj na lokalno-specifičan način spravljanja ribe na otoku Visu, nizanjem na oblikovani štap od autentičnog drva.

Aktivnije uključivanje posjetitelja u lokalnu kulturu i njihova participacija u kreiranju doživljaja, na zanimljiv se način oslovljavaju scenarijem Lavdara (Nikola Radeljković, Igor Zenzerović), koji afirmira proces dobivanja maslinovog ulja in situ na pokretnoj uljari / brodu, tik nakon berbe, na manjim hrvatskim naseljenim i nenaseljenim otocima, koji trenutno godišnji urod maslina uz brojne ustupke na račun kvalitete ulja često moraju obrađivati u prilično udaljenom prvom većem mjestu. Sličnu tezu o prakticiranju novih rituala i stvaranju potencijalnih inkluzivnih turističkih sadržaja, obrađuje i projekt (De)materijalizirana uspomena (Vlatka Leskovar), koji se bavi rekonstrukcijom sjećanja na iskustvo putovanja kroz vrlo jednostavan uporabni lokalno-specifičan predmet, odnosno suvenir. Riječ je o fino obrađenom valjku za spravljanje mlinaca po zadanom receptu koji se iščitava jezikom dizajna u lucidnim detaljima.

Dio proizvoda također su ilustracije i prezentacije razrađenih sistema koji se oslanjaju na kreiranje novog iskustva hrane na način da suvremenog turista potiču na rekreiranje lokalnih običaja, kao što je to slučaj u projektima Rakija i Konzerviranje ljeta (Oaza) ili pak kreiranje vlastitih kao u Fogunu (Branimir Paškvan) – prijenosnom ognjišću, Zrnu soli koji implicira ritualno stvaranje vlastite zalihe soli na plaži (Manufakturist) ili Oil onu (Oaza) i Supi (Sonda) koji svaki na svoj način sugeriraju drugačiji način degustiranja karakterističnih namirnica – maslinovog ulja i kruha, odnosno maslinovog ulja i vina.

Lokalno specifični specijaliteti s pomaknutim osjećajem za tradiciju tema su projekata Kulenove bebe (Nina Bačun i Roberta Bratović) koji modificira klasičan kulen u bite-size veličinu i Ovce koje ne telefoniraju (Noel Šuran i Davorka Tumpić) koji s ironijskim odmakom i senzibilitetom za autentično markiraju sireve osobnim potpisima ovaca od čijeg su mlijeka dobiveni. Mirisulini (Đurđa Prettyface i Vedran Klemens) se pak bave lokalno-specifičnim biljkama modificiranim u hrskave kekse netipičnih okusa.

Naposlijetku, moment zabave i edukacije obrađen je projektima Croatia a la carte (Superstudio 29) koji gostima kroz jednostavnu kartašku igru predstavlja specijalitete hrvatske kuhinje, i You are what you eat / To si što jedeš (Mirna Raduka i Karmen Kolombo) interaktivnom aplikacijom i kvizom koja na duhovit način obrađuje hrvatske regionalne stereotipe.
____________________

“Ono što Hungry Designers čini zanimljivom i profiliranom kolekcijom projekata jest činjenica da ih gotovo redom karakterizira utemeljenost na istraživanju lokalnih kultura, tehnologija proizvodnje ili proizvodnih i prirodnih resursa, usredotočenost na komuniciranje značenja te ambicija stvaranja autentičnog, kontekstualno utemeljenog proizvoda održivog za masovnu ili manufakturnu proizvodnju. To nisu samo projekti „s hranom“, ili „za hranu“, nego i projekti koji govore o hrani ili o ljudima koji je proizvode i onima koji je konzumiraju, predmeti koji stimuliraju korisnika da kroz igru i interakciju nauči pripremati hranu, ili čak (u jednom slučaju) predlažu čitav dalekosežan novi sustav proizvodnje. Budući da je Hungry Designers prije svega ipak izložba, a radovi su većinom prototipovi i prijedlozi, pitanje je koji će od njih, kada i na koji način zaživjeti. No upravo zahvaljujući konceptualnom, istraživačkom i problemskom karakteru čitavog projekta otvoren je svojevrsni prostor za promišljanje, promociju, pa i zagovaranje dizajna u jednom specifičnom području. A hedonistički ton cijele te priče svakako je stimulativan adut u ova nestimulativna krizna vremena.”

Iz teksta Marka Goluba Hrana za dizajnere
____________________

Dizajn turizam

Turizam, kao post-industrijski fenomen, može se promatrati i kao privremeno preseljenje iz svakodnevice, u potrazi za autentičnim iskustvom u novom okruženju.

Dizajn turizam, platforma za afirmaciju i promicanje dizajna kao sastavnog dijela rastuće turističke industrije u Hrvatskoj, istražuje odgovorne i kvalitetne načine dizajniranja ove druge stvarnosti.

Hrvatska je zemlja u kojoj ni industrijska proizvodnja niti turistička ponuda nisu dosegle kapacitete bivše Jugoslavije. S obzirom da ovaj ‘raj na zemlji’ živi od turizma i godišnje prima više milijuna stranih i domaćih turista, prilično čudi činjenica da turistička ponuda ovog potencijalno velikog izvoznog tržišta ne uključuje proizvode hrvatskih dizajnera. U tom smislu potrebno je osnažiti lokalnu kreativnost kako bi se smanjila potreba za uvoznim proizvodima.

Dizajnere želimo potaknuti na produkciju originalnih radova s proizvodnim potencijalom (kao rezultata istraživačkog pristupa fenomenu turizma i propitivanja sociologije turizma) i povezivanje s proizvođačima (bilo malim obrtnicima ili tvornicama) i krajnjim korisnicima (turisti i djelatnici u turizmu).

Posredna korist projekta je promocija hrvatskog dizajna u međunarodnoj javnosti, uglavnom kroz izlaganja na recentnim sajmovima, izložbama i festivalima dizajna, kako bi se adekvatno prezentirali hrvatski mladi dizajneri i njihovi proizvodi, a time stvorila medijska pažnja kao okidač za pokretanje rasprave o nužnosti povezivanja dizajna i turizma u Hrvatskoj.

Svake godine oko dvadesetak mladih hrvatskih dizajnera sudjeluje i doprinosi imaginarnom brandu. Rezultati u formi predmeta, priča i scenarija, koji svi predviđaju i komentiraju budućnost turizma, istovremeno se oslanjaju na baštinu i turističko iskustvo zemlje.

Godine 2012. realizirana je izložba pod nazivom Croatian Holiday 2012. Projekt, raspisan u formi natječaja, rezultirao je proizvodima namijenjenima interijeru i eksterijeru, odnosno suvenirima, urbanim instalacijama i konceptima koji na šarmantan i nostalgičan način komentiraju i kritički reflektiraju hrvatski turizam. Izložba je obišla brojne europske dizajnerske festivale i izložbe u Milanu (Milan Design Week), Zagrebu (Dan D), Beogradu (Mikser), Sofiji (Sofia Design Week), Skopju (Skopje Design Week), Parizu (Paris Design Week) i Beču (Vienna Design Week).

2013. je pokrenuta kustoska koncepcija Hungry Designers s fokusom na dizajn hrane i popratnih proizvoda. Radi se o projektima koji propituju stereotipe vezane za hranu, reinterpretiraju tradicijske načine pripreme hrane i nove oblike konzumiranja hrane i promišljanja gastronomske ponude, kroz dizajn proizvoda, scenarija i usluga. Izložbeni preview popračen pop-up restoranom prikazan je na Danu D, a izložba se premijerno prikazuje u rujnu u Opatiji u Hrvatskom muzeju turizma. Na poziv organizacije Blickfang designfair, izložba će gostovati u listopadu u Beču, a potom slijede prezentacije kolekcije na ostalim europskim dizajnerskim izložbama i festivalima.

Paralelno, u listopadu 2013. raspisujemo novi poziv na sudjelovanje u natječaju Dizajn pod suncem, čime ćemo održati kontinuitet jednogodišnjih tematskih projekata. Kroz nekoliko godina očekujemo formiranje relevantne kolekcije dizajn proizvoda vezanih za turizam, sa mogućnošću implementacije u svakodnevnu turističku ponudu, te posljedično jačanja komunikacije između dizajna, proizvodnje, uslužnih djelatnosti i javnosti.

Ovakav pristup je od ključne važnosti za razvoj dizajna kao jednog od potencijalnih nositelja kulturnog i gospodarskog razvoja zemlje, kao i za edukaciju djelatnika u turizmu i šire javnosti o dizajnu kao strateški održivom poduzetničkom oruđu.

Hungry Designers

Croatian Holiday kao pilot projekt prethodio je detaljnijoj razradi i viziji platforme Design Tourism, unutar koje će se u budućnosti na godišnjoj bazi razvijati preciznije tematizirani projekti. Potrebu za sužavanjem na tematske cjeline treba shvatiti kao targetiranje specifičnih sadržaja turističke ponude koji su trenutno nedovoljno razvijeni, koji su isključivo uvozni ili koji su pak dobro razvijeni (kao što je to slučaj s pomodnim uzletom gastronomske scene), ali nemaju prateći dizajnerski kod.

Prva u nizu kustoskih koncepcija Hungry Designers jednim dijelom tako slijedi metodologiju prošlogodišnjeg projekta, u smislu vremenskog trajanja i procesa razvoja projekata, ali se bazično razlikuje u tome da je namijenjena isključivo gastronomskom segmentu turističke ponude, a materijalizira se kroz projekte s fokusom na dizajn hrane i popratnih proizvoda.

Zapadno-europska scena već godinama prakticira pomalo elitističku disciplinu pod nazivom ‘food design’, koja je u Hrvatskoj nedvojbeno nedovoljno promovirana i tako mlada da se njezino značenje često pogrešno interpretira. Jedan od njezinih osnovnih imperativa je interdisciplinarnost koja uključuje kulinarstvo, nutricionizam, vizualne umjetnosti, grafički i produkt dizajn, s ciljem kreiranja boljeg i intenzivnijeg iskustva kulture jedenja. Hrvatska je bogata prirodno uzgajanim namirnicama, te kao takva slijedi trendove u povratku zdravoj ishrani. S druge strane hrvatska kulinarska baština eklektični je spoj utjecaja okolnih zemalja, koji čini kvalitetnu bazu za kreativno i eksperimentalno bavljenje hranom.

Disciplina stoga obuhvaća i razlikuje više različitih aspekata; dizajn hrane kao materijala koji se i sadržajno i oblikovno transformira, a rješenja uključuju promišljanje oblika, okusa, konzistencije, temperature, boje, teksture ili inovativno kombiniranje namirnica; dizajn uporabnih predmeta kojima se hrana priprema, servira, pakira i komunicira s krajnjim potrošačem, neovisno o kontekstu; dizajn scenarija koji kreira interakcije ljudi i hrane i popratnih rituala u uživanju hrane vezanih za lokaciju, sezonu, doba dana, tipove konzumacije i sl.

Kolekcija dizajnerskih projekata na temu gastronomije u turizmu uključuje rješenja koja većim dijelom ulaze u gore navedenu kategorizaciju, ali svako za sebe doprinose na neočekivan i zanimljiv način nekom još užem značenjskom krugu, upoznajući nas pritom s materijalnom i nematerijalnom kulturom.
____________________

Više o projektu: http://designtourism.org