Prva radionica u sklopu projekta Digging (extra) ordinary through the concept of ‘Super Normal’ održana je u sklopu Erasmus+ International Week na Köln International School of Design (TH Köln, Njemačka), uz sudjelovanje studenata s nekoliko sveučilišta, uključujući Aalto University, KISD TH Köln, University of Aveiro, Politecnico di Milano i RMIT Melbourne. Druga radionica, u obliku kratkog istraživačkog zadatka, organizirana je sa studentima Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje obje autorice predaju.
Pojam super normalno proizašao je iz rada dizajnera Naotoa Fukasawe i Jaspera Morrisona. Morrisonova teorija naglašava kako dobro osmišljeni predmeti stječu svoju vrijednost kroz iskustvo uporabe i osjećaj poznatosti koji se razvija s vremenom, a ne samo kroz estetsko iskustvo. U ovom kontekstu, koncept super normalnog povezan je s teorijskim pojmom affordance, koji nam govori o tome kako dizajn predmetne okoline sugerira načine upotrebe tih predmeta. Korištenje predmeta temelji se na kolektivnoj memoriji, odnosno na tome što nam objekt omogućuje, i na iskustvu, odnosno na onome na što nas podsjeća iz prethodnih interakcija s njim. Izložba istražuje teorije kroz praktične primjere intervencija, nudeći dublji uvid u način na koji dizajn oblikuje naše interakcije s predmetima i svakodnevnim okruženjem.
Iz teksta Alana Kostrenčića:
Francuski filozof Bruno Latour (1947 – 2022.) imao je dosjetku „Dasein is Design“, koja proizlazi iz igre riječi. Sličnošću Heideggerovog pojma Dasein – „tu-bitak“ i riječi „dizajn“ on uspostavlja relaciju između ljudske egzistencije (bivanja-u-svijetu) i čovjekovog oblikovanja tog svijeta u kojem živi. Heidegger je promatrao Dasein kao način postojanja koji je uvijek već uključen u svijet, temeljno isprepleten s objektima, okolišima i drugim bićima. Ljudska egzistencija je neodvojiva od svijeta u kojem se ona odvija. „Dasein is Design“ tako želi reći da je naša sama egzistencija već „oblikovanje“ svijeta oko nas.
Izložbu Od ‘affordancea’ do ‘super normalnog’ i natrag možemo shvatiti na sličan način – kao propitivanje kako, kroz oblikovanje predmeta, bivamo u svijetu; i/ili kako oblikujemo stvari na osnovu našeg bivanja u svijetu. Izloženi radovi rezultat su međunarodnih radionica koje su vodile Nina Bačun i Ivana Fabrio u sklopu istraživačkog projekta Digging (extra) ordinary through the concept of ‘Super Normal’. Osnovna premisa radionica bilo je preispitivanje dizajnerske percepcije: na koji način opažamo, kako praktično razmišljamo i po kojoj logici koristimo predmete koji nas okružuju, a prisutni su u urbanom okruženju. Sam postav izložbe nastavlja to traganje u dijalogu posjetiocem, kreirajući začudno i na izvjestan način „provocirajuće“ iskustvo, tražeći sudjelovanje. Izložba nas poziva da se upitamo na koji način gledamo na stvari i kako im pridodajemo značenje ili smisao.
Percepcija nikad nije pasivna. Svijet koji percipiramo se uvijek pojavljuje u akciji, kao rezultanta djelovanja promatrača, promatranog i okoline u kojoj se to događa. I obrnuto, naše djelovanje u svijetu, način na koji oblikujemo predmete i svijet oko nas, određuje i gradi taj svijet u kojem živimo i ponovno – djeluje na našu percepciju. Dizajn, htjeli mi to ili ne, u svojoj je prirodi egzistencijalan – suočava nas s vlastitim postojanjem, sa smislom ili apsurdom suvremenog života. U današnjem svijetu prezasićenom atrakcijama i senzacijama, neprekidnim produciranjem „novog“, možda je vrijeme umjesto stalnog traženja „invencije“ usmjeriti pažnju na razumijevanje i vrednovanje prisutnog. […]